REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1388/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Jasmini Crnić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Kulaš, odvjetnik iz Dugog Sela, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupaju članovi Uprave, a njih punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Dinka Kulaša, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika MZ, odvjetničkog vježbenika, 2. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209353192 sklopljen 25.05.2007. Između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Paromlinska 2, OIB 53056966535 i tužitelja LZ, [adresa] (ranije: [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oglašavaju se ništetnim. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 6.699,95 EUR (šest tisuća šesto devedeset i devet eura i devedeset i pet euro centi).

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na iznos 157,01 € od 03.07.07

158,54 € od 11.08.07

158,77 € od 11.09.07

156,69 € od 11.10.07

158,47 € od 13.11.07

157,98 € od 11.12.07

3,90 € od 03.01.08

160,17 € od 11.01.08

162,24 € od 11.02.08

165,15 € od 11.03.08

8,10 € od 28.03.08

168,80 € od 11.04.08

167,09 € od 13.05.08

167,06 € od 11.06.08

165,75 € od 11.07.08

164,73 € od 12.08.08

165,46 € od 11.09.08

170,83 € od 11.10.08

176,57 € od 11.11.08

171,16 € od 11.12.08

180,06 € od 13.01.09

182,94 € od 11.02.09

187,96 € od 11.03.09

180,66 € od 11.04.09

180,54 € od 12.05.09

179,24 € od 11.06.09

179,99 € od 11.07.09

178,06 € od 11.08.09

179,35 € od 11.09.09

9,73 € od 23.09.09

181,50 € od 11.10.09

182,78 € od 11.11.09

183,01 € od 11.12.09

186,95 € od 12.01.10

189,19 € od 11.02.10

188,59 € od 11.03.10

192,52 € od 13.04.10

194,41 € od 11.05.10

200,14 € od 11.06.10

203,92 € od 13.07.10

198,94 € od 11.08.10

214,21 € od 11.09.10

207,59 € od 12.10.10

208,66 € od 11.11.10

214,79 € od 11.12.10

224,59 € od 11.01.11

213,97 € od 11.02.11

217,13 € od 11.03.11

213,08 € od 12.04.11

221,90 € od 11.05.11

230,11 € od 11.06.11

232,28 € od 12.07.11

267,67 € od 11.08.11

234,43 € od 13.09.11

230,31 € od 11.10.11

230,58 € od 11.11.11

230,60 € od 13.12.11

235,19 € od 11.01.12

237,89 € od 11.02.12

238,22 € od 13.03.12

236,40 € od 11.04.12

237,33 € od 11.05.12

239,32 € od 11.06.12

237,01 € od 11.07.12

237,20 € od 12.08.12

233,23 € od 11.09.12

233,87 € od 11.10.12

237,38 € od 13.11.12

236,50 € od 11.12.12

237,91 € od 11.01.13

234,24 € od 12.02.13

233,19 € od 12.03.13

236,98 € od 11.04.13

233,94 € od 11.05.13

232,43 € od 11.06.13

228,64 € od 11.07.13

231,30 € od 13.08.13

233,03 € od 11.09.13

235,27 € od 11.10.13

235,46 € od 12.11.13

236,80 € od 11.12.13

234,25 € od 11.01.14

237,60 € od 11.02.14

238,60 € od 11.03.14

237,84 € od 11.04.14

236,45 € od 13.05.14

236,17 € od 11.06.14

sve navedene pojedinačne iznose do 31.12.2007. u visini 15% prema Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), od 1.1.2008. do 31.07.2015. prema stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO-a određuje uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri

postotna poena.

Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.“

II. Prihvaća se kao osnovan eventualno kumulirani zahtjev i sudi:

1. Oglašuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209353192 sklopljenog 25.5.2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Paromlinska 2, OIB 53056966535 i tužitelja LZ, [adresa] (ranije: [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sadržana u čl. 2. i 6. tog ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

2.Oglašuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209353192 sklopljenog 25.05.2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Paromlinska 2, OIB 53056966535 i tužitelja LZ, [adresa] (ranije: [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sadržana u čl. 1. i čl. 6. tog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je iznos dugovanja vezan uz švicarski franak.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.328,31 € (tri tisuće tristo dvadeset i osam eura i trideset i jedan cent). Nalaže se tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na iznos od

0,52 € od 11. 8. 2007.

0,62 € od 11. 9. 2007.

0,39 € od 11. 3. 2008.

4,82 € od 11. 4. 2008.

2,32 € od 13. 5. 2008.

2,29 € od 11. 6. 2008.

0,99 € od 11. 7. 2008.

0,69 € od 11. 9. 2008.

6,06 € od 11. 10. 2008.

11,80 € od 11. 11. 2008.

6,42 € od 11. 12. 2008.

16,52 € od 11. 1. 2009.

18,17 € od 11. 2. 2009.

23,06 € od 11. 3. 2009.

15,90 € od 11. 4. 2009.

15,77 € od 12. 5. 2009.

14,48 € od 11. 6. 2009.

11,31 € od 11. 7. 2009.

9,39 € od 11. 8. 2009.

10,68 € od 11. 9. 2009.

12,82 € od 13. 10. 2009.

14,10 € od 11. 11. 2009.

14,34 € od 11. 12. 2009.

18,28 € od 12. 1. 2010.

20,91 € od 11. 2. 2010.

19,91 € od 11. 3. 2010.

23,84 € od 13. 4. 2010.

25,74 € od 11. 5. 2010.

31,46 € od 11. 6. 2010.

35,51 € od 13. 7. 2010.

30,26 € od 11. 8. 2010.

45,58 € od 11. 9. 2010.

38,91 € od 12. 10. 2010.

39,98 € od 11. 11. 2010.

72,39 € od 11. 12. 2010.

55,91 € od 11. 1. 2011.

45,28 € od 11. 2. 2011.

48,46 € od 11. 3. 2011.

44,40 € od 12. 4. 2011.

53,23 € od 11. 5. 2011.

61,44 € od 11. 6. 2011.

63,60 € od 12. 7. 2011.

99,00 € od 11. 8. 2011.

65,76 € od 13. 9. 2011.

61,64 € od 11. 10. 2011.

61,91 € od 11. 11. 2011.

61,92 € od 13. 12. 2011.

66,52 € od 11. 1. 2012.

69,21 € od 11. 2. 2012.

69,55 € od 13. 3. 2012.

67,73 € od 11. 4. 2012.

68,65 € od 11. 5. 2012.

70,65 € od 12. 6. 2012.

68,33 € od 11. 7. 2012.

68,53 € od 11. 8. 2012.

64,55 € od 11. 9. 2012.

65,86 € od 11. 10. 2012.

68,70 € od 13. 11. 2012.

67,83 € od 11. 12. 2012.

69,24 € od 11. 1. 2013.

65,57 € od 12. 2. 2013.

64,51 € od 12. 3. 2013.

68,31 € od 11. 4. 2013.

65,26 € od 11. 5. 2013.

63,76 € od 11. 6. 2013.

59,96 € od 11. 7. 2013.

62,63 € od 13. 8. 2013.

64,35 € od 11. 9. 2013.

66,58 € od 11. 10. 2013.

66,79 € od 12. 11. 2013.

68,12 € od 11. 12. 2013.

65,58 € od 11. 1. 2014.

68,92 € od 11. 2. 2014.

69,93 € od 11. 3. 2014.

69,17 € od 11. 4. 2014.

67,78 € od 13. 5. 2014.

67,50 € od 11. 6. 2014.

i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. prema stopi u visini 15% prema Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), od 1.1.2008. do 31.7.2015. prema stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO-a određuje uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana

nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od dana 1.1.2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

4. Odbija se dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio isplatu iznosa od 764,55 eura sa zatraženim zateznim kamatama na taj iznos.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri troškove ovog postupka u iznosu od 1.450,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude 2. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su parnične stranke 25. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209353192, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.888,55 CHF, a tužitelj se obvezao isti iznos zajedno sa ugovorenim kamatama vratiti u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF, na dan plaćanja. Osnovom predmetnog ugovora je tuženik u korist tužitelja 25.5.2007. odobrio 83.644,18 kn (18.888,55 CHF), te nakon umanjenja za iznos naknade od 1.256,20 kn (282,96 CHF) i dodatnih terećenja isplatio Auto kući Culak d.o.o. osnovom kupoprodajne cijene vozila koje je tužitelj kupio iznos od 80.367,36 kn (18.849,17 CHF) 31.5.2007. Sukladno Otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora, tužitelj je trebao posuditi 83.679,62 kn odnosno protuvrijednost 18.849,17 CHF i vratiti ukupno 100.010,48 kn odnosno protuvrijednost 22.527,76 CHF (glavnica i nominalna kamata 5,20% odnosno efektivna 6,48%), sukladno u otplatnoj tablici primijenjenom tečaju tuženika od 1 CHF = 4,439433 kn. Nadalje navodi da o pojedinačnim ugovornim odredbama navedenog ugovora ugovorne strane nisu pregovarale niti je

to bilo moguće jer se radi o standardnom ugovoru koji je tuženik nudio potrošačima, te ga je bilo moguće uzeti u cjelini ili nikako. Navodi i da nikakve odredbe tužitelju nisu posebno pojašnjavane. Ugovorom je tuženik odredio nominalnu kamatnu stopu u visini od 5,20% godišnje, uz klauzulu po kojoj je kamata bila promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Tuženik je u više navrata tijekom otplate kredita ugovorenu kamatnu stopu jednostrano mijenjao na štetu tužitelja. Navodi i da tuženik nije tužitelju objasnio na temelju kojih parametara će banka stopu mijenjati, koji su mogući scenariji u slučaju znatnog povećanja kamatne stope niti koji su mogući rizici, a posebno nije te rizike prikazao ni na koji potrošaču razumljiv način. O bilo kakvom pojašnjenju kumulativne primjene jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskim francima nije bilo ni riječi. Sve je to zamijenila formulacija da će stopa biti mijenjana sukladno internim aktima banke. Predmetna stopa pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. proglašena je nepoštenom i ništetnom u odnosu na ugovore tuženika u razdoblju u kojem je zaključen i ovaj ugovor, te je činjenica nepoštenosti te odredbe dokazana i ne može biti predmet spora. Smatra da je s obzirom na ništetnost predmetne odredbe tuženik sve iznose koje je stekao po osnovi jednostrane promjene kamatne stope stekao na štetu tužitelja i bez valjane osnove, a kao sastavljač ugovora i te odredbe te kao profesionalna osoba koja se bavi kreditiranjem građana je neupitno bio i nepošteni stjecalac, te je obvezan tužitelju vratiti čitav tako preplaćeni iznos sa kamatama od dana svake pojedine uplate do isplate. Tuženik nije upozorio tužitelja prilikom pregovora ni prije sklapanja ugovora o kreditu na rizičnost kredita sa deviznom klauzulom u CHF niti na mogućnost da tečaj CHF počne u znatnom obimu rasti i u odnosu na kunu, a posebno ne u odnosu na EUR. Tuženik nije upozorio tužitelja ni na razliku između kredita

s deviznom klauzulom u CHF i onih u eurima na koje su građani u RH navikli, kao ni razliku u riziku rasta tečaja. Štoviše, tuženik uopće nije pojašnjavao razlog plasiranja ovakvog bankarskog proizvoda na tržište nego je jednostavno ponudio isti bez pojašnjenja ili upozorenja, tretiravši ga isto kao i kredite u eurima i ističući samo trenutne prednosti takvog kredita. Na navedeni način tuženik je propustio upozoriti potrošača

tužitelja prije sklapanja ugovora o svim parametrima bitnim za donošenje valjane i informirane odluke o sklapanju ugovora o kreditu te mu dati potpunu prethodnu obavijest o svim uvjetima kredita posebno u odnosu na kritičnu deviznu klauzulu vezanu uz švicarski franak, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te onako kako je opisano u odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to člancima 81. i 82. Smatra da se radi o kršenju tih odredbi: ugovorna odredba je unaprijed formulirana i o njoj nije bilo moguće pregovarati, kao i da se radi o plasmanu robe, novčanog kredita, čija je cijena određena u trenutku sklapanja ugovora uz obaveznu klauzulu koja omogućava promjenu te cijene na način na koji to potrošač ne može predvidjeti te o čemu ga banka nije na odgovarajući način informirala. Potrošač čak nije mogao raskinuti ovakav ugovor jer jednostrani raskid zbog porasta tečaja ugovorom nije predviđen. Pri tom se tužitelj poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6332/17, a kojom je presuđeno da su tužena i druge banke u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima sa deviznom klauzulom u CHF, čime su postupale suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i ZOO, te smatra da o toj činjenici nije moguće u ovom postupku provoditi dokazivanje. Iz naprijed izloženoga smatra da je očito do nepoštenog postupanja došlo i u ovom konkretnom slučaju. Navedeno smatra da ne samo da dodatno ukazuje na ništetnost odredbe, nego i onemogućava bilo kakvo održanje ugovora kao cjeline jer sud nije ovlašten mijenjati sadržaj ugovora odnosno volju stranaka niti je svojom odlukom samoinicijativno zamijeniti, nego samo utvrditi njihovu volju u trenutku sklapanja ugovora i ocijeniti dopuštenost pojedinih odredbi i ugovora u cjelini. S obzirom da se ovdje radilo o ugovoru u kojem je obveza izražena u stranoj valuti, a ne u kunama, smatra da ništetnost predmetne devizne klauzule uzrokuje ništetnost ugovora u cjelini. Isto tako, volja stranaka je bila da stopa bude promjenjiva, te sud ne može utvrditi fiksnu stopu nego samo utvrditi da li je predmetna promjenjiva kamatna stopa bila valjana ili ne. Smatra da ništetnost devizne klauzule i klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi mora uzrokovati ništetnost čitavog ugovora jer time čitava cijena predmetne usluge kreditiranja više nije određena ni odrediva, s obzirom da upravo kamatna stopa u valjanom ugovoru određuje cijenu usluge, a u ovom slučaju tu cijenu određuje kombinacija sa valutnom klauzulom kao klauzulom koja određuje početni iznos strane valute čija je protuvrijednost posuđena.

1.1.Slijedom svega navedenog, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 15. veljače 2024. (list 220-224 spisa) predlaže da sud utvrdi u cijelosti ništetnim Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209353192 sklopljenog 25. svibnja 2007. te naloži tuženiku isplatu iznosa od 6.267,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos uz naknadu parničnog troška, a kako je detaljno naznačeno u tom podnesku i izreci ove presude. Također, postavlja i eventualno kumulirani zahtjev, ukoliko sud utvrdi da glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i predlaže da sud utvrdi da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. i 6. tog Ugovora kao i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega predlaže naložiti tuženiku isplatu tužitelju po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.328,31 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos, sve uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u pogledu pravne osnove, visine kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Ističe da je valutna klauzula zakonom dopuštena, jednako kao i kamatna stopa, koja ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Ukazuje da tuženik nije mogao niti morao znati za rast tečaja CHF, a banka je prilikom sklapanja Ugovora tužitelju pružila sve potrebne informacije o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Dalje pojašnjava od čega se sastoje kamatne stope, a kasnije tijekom postupka osporava svojstvo potrošačkog ugovora, koji je predmetom ovog postupka. Protivi se glavnom i eventualno kumuliranom zahtjevu, ističe prigovor zastare i predlaže sudu odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

2.2. Podneskom od 29. veljače 2024. (list 225 spisa) tuženik je naveo da se protivi sniženju (djelomičnom povlačenju) tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 15. veljače 2024., te da predlaže da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 4.308,13 EUR, a koji iznos odgovara zbroju preplate tečajnih razlika kao i kamata iz nalaza vještaka, a koje preplate su predmet ovog postupka.

3. Tužitelj je tijekom postupka doista djelomično povukao tužbeni zahtjev podneskom od 15. veljače 2024., usklađujući svoj tužbeni zahtjev sa provedenim financijskim vještačenjem, a tuženik se takvom povlačenju protivio. Tužitelj je također još na pripremnom ročištu 4. listopada 2023. (list 177 spisa) naveo da se odriče tužbenog zahtjeva u dijelu kojim traži isplatu preplaćenih iznosa zbog povišenja kamatne stope.

3.1. Sukladno čl. 193 Zakona o parničnom postupku - ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), nakon što se tuženik upusti u raspravljanje u glavnoj stvari, tužitelj može povući tužbu samo uz pristanak tuženika. Kako se tuženik protivio povlačenju, to se smatra da povlačenja nema, odnosno u konkretnom slučaju da egzistira onaj tužbeni zahtjev koji je bio postavljen prije djelomičnog povlačenja,dakle tužbom od 26. kolovoza 2021.kojom kao glavni tužbeni zahtjev traži utvrđenje ništetnosti cjelokupnog kredita i isplatu iznosa od 50.480,75 kn (sada sukladno fiksnom tečaju 6.699,95 eura) s obzirom da se dijela tog zahtjeva tužitelj i odrekao, odnosno da tužitelj kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev traži utvrđenje ništetnosti odredbi 2. i 6. te 1. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu te potražuje isplatu iznosa od 30.837,63 kuna (4.092,86 eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose.

3.2. Stoga je sud u cijelosti odbio kao neosnovan tzv. glavni tužbeni zahtjev iz tužbe od 26. kolovoza 2021. (točka I izreke presude), te u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za razliku između dosuđenog iznosa i prvotno potraživanog iznosa (764,55 eura), odbio tužbeni zahtjev, a kako je i učinjeno u točki II.4. izreke presude.

4. Sud je tijekom postupka proveo dokaze pročitavši kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: preslike Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209353192 (list 13-17 spisa), otplatnu tablicu (list 18-20 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 22 i 75 spisa), promet po kreditu (list 23-29 spisa), specifikaciju uplata (list 79-86 spisa), Opće uvjete tuženika (list 87-92 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marku Dvorskom (list 183-189 spisa), saslušana je tužiteljica osobno kao stranka u svrhu dokazivanja. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je sud zaključio glavnu raspravu.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev neosnovan, dok je eventualno kumulirani konačno preciziran zahtjev osnovan. 6. Čitanjem preslike Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209353192 (list 13-17 spisa) utvrđeno je da su isti zaključili Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita. Ugovor o sadrži slijedeće ugovorne elemente:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 18.888,55 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB za valutu CHF na dan isplate kredita,

- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20% godišnje na dan sklapanja Ugovora,

- ugovoren je rok korištenja kredita od 6 mjeseci od dana odobrenja kredita, a najkasnije do 25.11.2007.,

- namjena kredita je kupovina vozila,

- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 268,76 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećim za CHF na dan plaćanja.

7. Navedene okolnosti odredaba predmetnog Ugovora nisu sporne među strankama. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana, a sporno je da li su te promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koja se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome radi li se o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, a sporna je i primjena valute CHF kao i da li je s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule došlo do preplate kredita. Sporno je i da li je čitav ugovor ništetan ili su ništetne samo odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta CHF.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao tamo 1. tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

11. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

14. Kao što je već gore napomenuto, učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a.

15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF: „Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020. U tom smislu na sjednici je postavljeno pravno pitanje: „Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.“

16. U odgovoru su doneseni slijedeći zaključci:

16.1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

16.2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ * Odgovor na ovo pitanje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“

16.3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

16.4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16.5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

17. Shodno izloženom, a sukladno gore detaljno izloženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na promjenjivu katnu stopu počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. i to istekom roka od 5 godina. Nadalje, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu broj Pž-6632/17, kojom je odbijena, između ostalih, i žalba ovdje tužene protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), pa ni stoga nije osnovan prigovor zastare. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka 26. kolovoza 2021. jasno je da nije osnovan prigovor tuženika da je došlo do zastare tužiteljevog potraživanja kojim traži isplatu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule.

18. Međutim, nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je čitav ugovor ništetan jer su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Naime, u situaciji kad je čitav ugovor ništetan posljedica da je da svaka ugovorna strana mora vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima). Predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, koje su nepoštene i ništetne nisu takvog značaja da bi ništetnošću opteretile čitav ugovor. U konkretnoj situaciji i dosuđeni iznos pod točkom II. izreke temelji se na valjanosti odredbi ugovora o kreditu jer je vještak nalaz i mišljenje, a na kojem se i temelji zahtjev za isplatu, izradio smatrajući valjanim iznos kredita, vraćanje kredita u jednakim anuitetima, te valutnu obvezu prema tečaju na dan isplate kredita (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju Gž-1455/2021 od 9.6.2021.)

19. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) od dana stjecanja do isplate. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Marku Dvorskom.

20. Stalni sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju od 3. siječnja 2024. (list 183-189 spisa) naveo da korisniku kredita ČZ je u razdoblju od 1.7.2007. godine do datuma 30.6.2014. godine banka obračunavala anuitete u kojima je u predmetnom razdoblju utvrđena primjena različite kamatne stope u odnosu na inicijalno ugovorenu kamatnu stopu te također različiti devizni tečaj u odnosu na devizni tečaj CHF koji je korišten prilikom isplate kredita korisniku kredita. Vještak u svom izračunu kao razliku radi valutne klauzule prikazuje i pozitivne i negativne razlike s time da pozitivne razlike predstavljaju razlike koje su nastale radi većeg tečaja od početnog dok negativne razlike predstavljaju razlike radi manjeg tečaja u odnosu na početni tečaj odnosu tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita na dan 31.5.2007. Vještak je mišljenja da je uslijed primjene različite kamatne stope u odnosu na ugovorenu te primjene različitog deviznog tečaja nastala razlika po osnovi preplaćenih kamata u iznosu HRK 7.382,43 (EUR 979,82) dok je po osnovi primjene različitog deviznog tečaja utvrđena razlika u iznosu HRK 25.231,85 (EUR 3.348,84). Utvrđena ukupna razlika radi tečaja koji je bio manji u odnosu na početni tečaj utvrđena je u iznosu od HRK 154,72 (EUR 20,53). Vještak je izračun napravio na način da je slijedio upute iz danog mu zadatka i utvrđene razlike vještak iskazuje i rekapitulira i tabelarno u Tablici 3. koja čini sastavni dio vještakovog nalaza i mišljenja.

21. Nalazu i mišljenju vještaka stranke nisu prigovarale, a tuženik je izričito naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, već da i nadalje osporava osnovu potraživanja tužitelja. Nadalje, tuženik smatra i da je sud, ukoliko nađe tužbeni zahtjev osnovanim (a što se osporava u cijelosti), dužan u obzir uzeti i iznose, odnosno razdoblja kad je tužitelj plaćao manje anuitete kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, a što je vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka prema kojemu negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 20,53 eura, jer kao pravni učinak ništetnosti ZOO odredbom članka 323. propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora prema općim pravilima obveznog prava ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka sveo na početno ugovorene parametre, to bi značilo da bi i tuženik imao potraživanje prema tužitelju, a sve iz razloga što je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i anuitete po nižem tečaju.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, u skladu sa danim zadatkom suda, te nije u proturječnosti sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima.

23. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da u obzir kod utvrđivanje visine preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule treba oduzeti iznose koje je tužitelj manje platio uslijed tzv. negativnih razlika. To stoga jer tužitelj nije ništa stekao na temelju ništetnih odredbi ugovora, niti je tuženik, koji je bankarska institucija potrošač. U ovom je postupku utvrđeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sačinjena bez valjanih jasnih i nedvojbenih parametara pomoću kojih bi se moglo utvrditi iz kojih je razloga uopće ugovorena navedena stopa kamate i pod kojim je uvjetima ista promjenjiva. Jednako tako, utvrđeno je da je ništetna i odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, a ništetnosti ovih odredaba ustanovljene su u sklopu zaštite interesa potrošača.

24. Tužitelj u iskazu navodi kako je odlučio kupiti automobil za potrebe svoje obitelji zbog čega se obratio auto kući Ivak u [adresa]. Tamo sumu ponudili sklapanje sa Zagrebačkom bankom ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF te su mu rekli kako on ne treba ništa raditi jer će sve oni srediti sa bankom i bankarom. Navodi kako osobnog bankara nije ni vidio već je zajedno sa predstavnikom auto kuće otišao ugovor o kreditu ovjeriti kod javnog bilježnika. Ništa mu nisu objašnjavali niti su ga upozorili na bilo kakve rizike. Pročitao je kredit i nije mu bilo baš sve jasno pa je za objašnjenje pitao zaposlenike auto kuće no na sva pitanja su mu odgovarali da je to kreditna linija koju ima Zagrebačka banka, da je to sve u redu i najpovoljnije i da se to radi na taj način. na posebno pitanje navodi kako nikakve odredbe ugovora nije bilo moguće mijenjati te da ne bi sklopio takav ugovor o kreditu da je znao da će rata kredita toliko rasti. Navodi kako mu nitko nije rekao kako niti na koji način i na temelju čega će se mijenjati visina kamatne stope. Kredit je otplatio on isključivo svojim novcem, a misli da je rate plaćao odlaskom u banku. U vrijeme kupnje automobila bio je zaposlen u policiji, nije imao nikakav obrt ili pravnu osobu niti je u ikakve komercijalne svrhe koristio predmetno vozilo.

25. Iskaz tužitelja ocijenjen je vjerodostojnim jer je detaljan, o onome čega se sjećao i što mu je poznato iz osobnog iskustva u predmetnom pravnom poslu, te je iskazom potvrđeno u cijelosti tužiteljevo svojstvo potrošača. Naime, prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, a tužitelj je izjavio da je kupio auto za svoje vlastite potrebe, što mu sud vjeruje, to je takav tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim.

26. Tužitelj je podneskom od 15. veljače 2024. svoj zahtjev u svemu uskladio s izračunom stalnog sudskog vještaka te je sud, imajući u vidu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.328,31 eura s osnova preplate zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i to s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita, a kako je to navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 323. st. 1. ZOO).

27. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime valutne klauzule, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

28. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

29. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Tužitelj je naime u cijelosti uspio u sporu s konačno preciziranim eventualno kumuliranim zahtjevom i stoga mu je za taj zahtjev u cijelosti dosuđen trošak jer eventualnom se kumulacijom niti ne traži prihvaćanje svih istaknutih zahtjeva, već samo jednog od njih, sukladno čl. 188.st.2. ZPP-a (tako i Županijski sud u Varaždinu Gž-729/10 i Gž-1085/09), a odbijanjem dijela zahtjeva koji je tužitelj snizio (povukao), a koji je neznatan, nisu nastali nikakvi troškovi, pa je tužitelju dosuđen trošak u cijelosti. Kao potreban priznat mu je trošak: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT), za pristup na ročišta 4. listopada 2023. i 27. studenoga 2024. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT), za sastav 2 podneska od 4. siječnja 2023. i 15. veljače 2024. po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT), što ukupno iznosi 500 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, te uvećano za 25 % po osnovi PDV čini ukupan trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 eura. Tužitelju je dosuđena i naknada troškova predujma za vještačenje u iznosu od 200,00 eura, tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 1.450,00 eura.

30. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 114/22; dalje: ZOO).

31. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 2. siječnja 2025.

S u d a c

Jasmina Crnić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, od dana primitka prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika