REPUBLIKA HRVATSKA

P-2072/2023-23

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice Katarine Dujić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem kupoprodaje stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva fizički točno određenog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 664 m2, označen likom i brojkama 1-2-3-4-1 na skici mjesta očevida vještaka mjernika FD od 23.06.2024. godine koja čini sastavni dio ove presude, a koji fizički određeni dio k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je označen likom i slovima N-O-S-T-N na geodetskom snimku JD, ing. geod. od 24.10.2022. godine koji čini sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.040,60 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od obistinjenog iznosa iz tog osnova u visini od 2.040,60 EUR do potraživanog iznosa od 2.488,50 EUR (tj. u visini od 447,90 EUR).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (šume površine 1.380.974 m2 i neplodnog zemljišta površine 1.000 m2) upisana tuženica, međutim, da je on izvanknjižni vlasnik realnog dijela navedene nekretnine opisanog u izreci ove presude (površine 664 m2), u naravi stambenog objekta s ograđenom okućnicom položenog u mjestu Čista Mala, stekavši valjanu pravnu osnovu za stjecanje istog kupoprodajom sklopljenom 14. lipnja 2023. s njegovom izvanknjižnom vlasnicom RD koja da je, pak, istog stekla nasljeđivanjem oca VD, a on nasljeđivanjem oca ĐD i diobom sa sunasljednicima iza smrti istog tj. braćom. Naveo je i da se glede predmetne nekretnine vodio spor između VD i tadašnje Općine Šibenik, a pravomoćnom presudom donesenom u kojem sporu (br. P-1699/81 od 10. studenog 1982.) da je imenovani tužitelj utvrđen vlasnikom te nekretnine, međutim, koja presuda da je ukinuta povodom izvanrednog pravnog lijeka i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da je u nastavku postupanja došlo do presumiranog povlačenja tužbe budući da njegov pravni prednik više nije bio u financijskom stanju dalje voditi tu parnicu, unatoč čemu da je predmet spora zadržao u posjedu do smrti, ogradio ga betonskim zidom, te na njega pristupao svake godine zajedno s kćeri RD. Naveo je i da je imenovani mu pravni prednik podnio i zahtjev za obnovu predmetnog objekta značajno oštećenog u Domovinskom ratu, međutim, da njegovoj kćeri nije bio poznat ishod tog postupka. Osim toga, naveo je da glede predmetne nekretnine nije bilo kakvih posjedovnih ili međašnih sporova, kao i da je prema podacima iz katastarskog operata kao posjednica predmetne nekretnine također upisana tuženica, a do kojeg upisa da je došlo na temelju usklađivanja posjedovnog stanja sa zemljišnoknjižnim stanjem. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provednog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, tužitelj je konačno predložio donošenje presude sadržaja kao pod točkom I. izreke.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i da uz tužbu nisu dostavljeni dokazi iz kojih bi proizlazilo da bi tužitelj i njegovi pravni prednici bili posjednici predmeta spora kroz zakonom propisano vrijeme za stjecanje istog dosjelošću. Ujedno je navela da je presumpcija poštenog posjeda u konkretnom slučaju oborena, sve to polazeći od stanja upisa prava vlasništva i posjeda glede predmetne nekretnine na njezinom imenu. Osim toga, navela je da se o stjecanju prava vlasništva spornog realnog dijela predmetne nekretnine na temelju dosjelosti može donijeti zaključak tek po provođenju svih dokaza predloženih u tužbi.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 24. svibnja 2024., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku M (nom. FD) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 24. lipnja 2024. s prilozima (izvatkom iz ortofoto snimka od 1968. i izvatkom iz Hrvatske osnovne karte od 1980.), Geodetskog snimka izrađenog od strane ing. geod. JD **.**.2022., odluke o nasljedstvu Kotarskog suda u Šibeniku br. O-1152/53 od 14. travnja 1954., tužbe zavedene kod ovog suda pod posl. br. P- 1699/81, presude ovog suda br. P-1699/81 od 18. studenog 1982. s prilogom (nacrtom sporne nekretnine izrađenog od strane vještaka geometra ČD **.**.1982.), presude Okružnog suda u Šibeniku br. Gž-7/83 od 23. veljače 1983., prijedloga za zaštitu zakonitosti od 27. lipnja 1983., rješenja Vrhovnog suda Hrvatske br. Gzz- 23/1984-2 od 24. travnja 1984., rješenja ovog suda br. P-895/84. od 31. ožujka 1986., zapisnika Šibensko-kninske županije od 17. siječnja 2011., nedairane dopune zahtjeva za obnovu podnesene od strane VD, rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Tatjane Bošković iz Beograda (Republika Srbija) od 19. travnja 2018., izvoda iz matične knjige umrlih izdanog od strane Matične službe Beograd (Republika Srbija) 10. listopada 2022., Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. lipnja 2023., potvrde o isplati kupoprodajne cijene od 24. srpnja 2023., te iskaza svjedoka UD, GD, ED i ID, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina od 664 m2 omeđena brojkama 1-2-3-4-1, odnosno koji je na Geodetskom snimku izrađenom od strane ing. geod. JD **.**.2022. jednako prikazan, i to kao površina omeđena slovima N-O-S-T-N) u naravi predstavlja zemljište u cijelosti ograđeno betonskim zidovima starije izgradnje na kojem je zatečena ruševna kuća katnica, kao i da je isti položen uz prometnicu Čista - Gaćelezi,

- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (naziva „Greblja“) u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice, i to počev od 2002. (s tim da je ta nekretnina ranije bila upisana kao „Društveno vlasništvo“), odnosno kao posjed tuženice prema podacima iz katastarskog operata,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka UD /rođ. 1957./, GD /rođ. 1952./, ED /rođ. 1952./ i ID /rođ. 1955./, koji cijelog života kontinuirano prebivaju nedaleko od predmeta spora, te koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na odgovarajućem realnom dijelu predmetne nekretnine tj. kompleksu sastavni dio kojeg je i predmet spora, te o saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim su zatečeni tragovi dugogodišnjeg posjeda predmeta spora, i to ruševni objekt i betonski zid starije izgradnje kojim je u cijelosti omeđen predmet spora, odnosno zapisnika Šibensko-kninske županije od 17. siječnja 2011. - iz kojeg proizlazi da je predmetni objekt /kuća katnica/ građen 1976. na parceli na kojoj se do tada zaticalo tzv. guvno), niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu pravnih prednika tužitelja, i to najkasnije počev još od daljnjeg mu pravnog prednika ĐD, preko sina potonje imenovanog VD i Uroševe kćeri RD, prodavateljice predmeta spora tužitelju, sve to kao sastavni dio većeg kompleksa koji je potom bio predmetom uzastopnih dioba unutar obitelji VD, a koji predmet spora je do izgradnje predmetnog objekta koncem 70- ih odnosno početkom 80-ih godina (koji je oštećen tijekom Domovinskog rata), pa tako i od kamena sa suhozida kojim je do tada predmet spora bio ograđen, dugi niz godina bio korišten kao tzv. guvno za vršenje žita te se na istom zaticalo nekoliko stabala badema.

7. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane prednika tužitelja glede predmeta ovog postupka kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do dana 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa dijelom kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede spornog realnog dijela predmetne nekretnine izvršavan makar počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su najstariji svjedoci saslušani u dokaznom postupku imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok okolnost kojom tuženica ukazuje na nepoštenje odnosno nesavjesnost posjeda izvršavanog od strane pravnih prednika tužitelja glede predmeta spora, i to da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda i katastarskom operatu upisana kao njezino vlasništvo i posjed, sama za sebe, a suprotno stajalištu tuženice, ne predstavlja okolnost koja bi utvrđeni posjed pravnih prednika tužitelja izvršavan glede predmeta spora činio nesavjesnim odnosno nepoštenim, a to stoga jer bi u suprotnom stjecanje prava vlasništva dosjelošću zapravo bilo nemoguće u praksi budući da su sve nekretnine na kojima se potražuje vlasništvo dosjelošću upisane kao vlasništvo treće osobe/osoba, pa polazeći i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik tužitelja, i to otac osobe koja mu je prodala predmet spora - VD (koji je preminuo 2017.) odgovarajući realni dio predmetne nekretnine stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999., a kći potonje imenovanog RD njegovim nasljeđivanjem (i to kao univerzalna zakonska nasljednica istog koja je njegovom smrću postala vlasnica cjelokupne ostavine istog), te konačno tužitelj na temelju kupoprodaje sklopljene 2023. s potonje imenovanom stekao valjani pravni za stjecanje spornog realnog dijela predmetne nekretnine, zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti i presuditi kao u izreci.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

10.1. Tužitelj je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 26.02.2024. i 24.07.2024., te za zastupanje na ročištima održanima 04.04.2024., 24.05.2024., 29.08.2024. i 20.11.2024. u visini od po 100 bodova za svaku radnju, za zastupanje na ročištu objave u visini od 50 bodova, odnosno za uvid u zemljišne knjige u visini od 25 bodova, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV, te sve uvećano za trošak očevida predujmljen po tužitelju u visini od 300,50 EUR, te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 26,55 EUR za svaku.

10.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora označene u tužbi u visini od 1.327,26 EUR i stavljenog troškovnika, kao opravdane troškove tužitelja prouzročene mu zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici cijenio:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 100 bodova (Tbr. 32. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 04.04.2024., 24.05.2024. (očevid), 29.08.2024. i 20.11.2024. u visini od po 100 bodova za svako (Tbr. 9. točke 1. i 7. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu objave u visini od 50 bodova (Tbr. 9. točka 3. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te uvid u zemljišne knjige u visini od 25 bodova (Tbr. 36. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 675 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 1.350,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (337,50 EUR) iznos od 1.687,50 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak očevida predujmljen po tužitelju i likvidiran po sudu u visini od 300,00 EUR, te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 26,55 EUR za svaku (Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u svezi Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 37/23.).

10.3. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog mu sastavom po odvjetnici podnesaka od 26.02.2024. (u kojem su ponovljeni do tada isticani navodi) i 24.07.2024. (kojim je uređen tužbeni zahtjev), a to stoga jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, odnosno jer je tužitelj bio dužan još u tužbi staviti određeni zahtjev, što je isti i učinio, međutim, kada je taj zahtjev uređivao tijekom postupka, to mu nije ni mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak.

10.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženici naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tužitelju ovim postupkom u ukupnom iznosu od 2.040,60 EUR, dok je zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od obistinjenog iznosa iz tog osnova u visini od 2.040,60 EUR do potraživanog iznosa od 2.488,50 EUR (tj. u visini od 447,90 EUR) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 2. siječnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćnici

- tuženici, po zakonskom zastupniku