Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-144/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice-specijalistice Melite Vrkić Hajsok, u pravnoj stvari tužitelja JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacinger, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d. d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom drtuštvu Čurković i Šanjug d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 2. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da isplati tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.169,14 EUR (slovima: dvije tisuće sto šezdeset devet eura i četrnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

– iznos od 0,96 EUR od 31. ožujak 2009.

– iznos od 9,47 EUR od 30. travanj 2009.

– iznos od 7,98 EUR od 31. svibanj 2009.

– iznos od 6,39 EUR od 30. lipanj 2009.

– iznos od 7,01 EUR od 31. srpanj 2009.

– iznos od 7,81 EUR od 31. kolovoz 2009.

– iznos od 8,37 EUR od 30. rujan 2009.

– iznos od 6,62 EUR od 31. listopad 2009.

– iznos od 8,37 EUR od 30. studeni 2009.

– iznos od 9,98 EUR od 31. prosinac 2009.

– iznos od 12,44 EUR od 31. siječanj 2010.

– iznos od 12,23 EUR od 28. veljača 2010.

– iznos od 15,18 EUR od 31. ožujak 2010.

– iznos od 14,89 EUR od 30. travanj 2010.

– iznos od 21,09 EUR od 31. svibanj 2010.

– iznos od 26,47 EUR od 30. lipanj 2010.

– iznos od 31,75 EUR od 31. srpanj 2010.

– iznos od 33,58 EUR od 31. kolovoz 2010.

– iznos od 28,27 EUR od 30. rujan 2010.

– iznos od 15,10 EUR od 28. veljača 2011.

– iznos od 37,97 EUR od 31. ožujak 2011.

– iznos od 35,37 EUR od 30. travanj 2011.

– iznos od 38,09 EUR od 31. svibanj 2011.

– iznos od 47,84 EUR od 30. lipanj 2011.

– iznos od 46,91 EUR od 31. srpanj 2011.

– iznos od 63,33 EUR od 31. kolovoz 2011.,

s time da zakonska zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, a do zatraženog iznosa od 2.595,86 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.358,89 EUR (tisuću tristo pedeset osam eura i osamdeset devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 2. siječnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu većem od dosuđujućeg odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika dana 3. lipnja 2021. radi utvrđenja i isplate, u kojoj uvodno navodi da je tuženik Addiko bank d.d. dana 11. srpnja 2016. promijenio svoju tvrtku tako da ista od tada umjesto Hypo Alpe Adria Bank d.d. glasi Addiko bank d.d. Nadalje navodi da je tužitelj kao korisnik kredita dana 2. studenoga 2006. s tuženikom (tada Hypo Alpe Adria bank d.o.o.) kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 136-355/2006, kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.189,71 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, na rok od 84 mjeseci za kupnju novog motocikla uz ugovorenu kamatu od 5,25 % dekurzivno godišnje (članak 3. Ugovora), koji Ugovor je ovjeren po javnom bilježnikom Jagodi Vajdić Sevšek.

1.1. Predmetni ugovor o kreditu koji su zaključile parnične stranke opterećen je ništetnim odredbama posebice u dijelu odredbe članka 6. Ugovora o kreditu pod naslovom "promjenjivost kamatne stope" te u dijelu odredbe članka 4. Ugovora o kreditu pod naslovom "otplata kredita". Navodi da je tuženik jedna od banaka obuhvaćena pravomoćnim presudama donesenim u postupcima povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2015. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: R3evt-249/14 od 9. travnja 2015.

1.2. U pogledu zastare tužitelj je istaknuo pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

1.3. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 323. ZOO-a tužitelj ima pravo da mu tuženik vrati ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredaba, a posljedica nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu očituje se u preplati te tužiteljevu pravu na restituciju i isplatu, koji iznos je tuženik stekao temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te stoga osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva, te ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja, obzirom da smatra da se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog vještaka kojeg odredi sud.

2.1. Tuženik tvrdi kako je tužba podnesena 3. lipnja 2021. te ističe materijalno pravni prigovor zastare jer se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, a što znači da je za sva potraživanja stjecanja bez osnove koja su nastala prije 3. lipnja 2016. nastupila zastara.

2.2. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 jer smatra da se je dopušteno pozivati samo u parnicama za naknadu štetu, a tužitelj potražuje stečeno bez osnove, pa stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenje ove tužbe. Podredno navodi da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nedopuštenost.

2.3. Tuženik tvrdi da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu odnosno da ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj. Tuženik osporava da bi sud bio vezan za utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu potrošač, budući da nema mjesta primjeni članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14) odnosno članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13).

2.4. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora o kreditu s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik ističe kako je pri sklapanju ugovora o kreditu postupao sukladno članku 172. stavku 2. i članku 173. u vezi s člankom 175. važećeg Zakona o bankama, koji navodi da je banka obvezna učiniti dostupnim sve uvjete ugovora iz kojeg su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana, te je banka obvezna učiniti dostupne informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima ili ih obavijestiti na drugi način, a o promjenama kamatne stope obavijestiti potrošače putem sredstava javnog informiranja ili na drugi način u slučaju ugovorene promjenjive kamatne stope. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opće poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi kreditu prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorne strane izričito su prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama, te temeljem drugih općih akata tuženika. Što se tiče valutne klauzule tuženik tvrdi da je valutna klauzula u ugovoru o kreditu bila dopuštena kao što je i danas, te sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer i sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF. Predmetne odredbe ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer je ovakvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga tuženik kamatnu stopu mijenjao je sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući da nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi vlastiti rizik.

2.5. Tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se tijeku zatezne kamate, te predloženom provođenju financijskog vještačenja

3. Ovdje se napominje da je u ovom predmetu sud već donio jednu presudu i to presudu poslovni broj: P-380/2021-24 od 3. siječnja 2022., a kojom presudom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici je svojom presudom i rješenjem poslovni broj Gž-166/2022-2 od 3. ožujka 2022. potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke dok je ukinuo u točki III. i IV. izreke te u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S obzirom na to da do povrede zbog kojeg je presuda ukinuta nije došlo tijekom prethodnog postupka, sud je sukladno članku 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019. – dalje u tekstu: ZPP) u novom postupku proveo glavnu raspravu na kojoj su provedeni dokazi predloženi do zaključenja prethodnog postupka. Postupak je proveden u skladu sa uputama drugostupanjskog suda te je donesena nova prvostupanjska presuda.

4. Tijekom dokaznog postupka u ponovljenom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu (list 8-20 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 21 spisa), specifikaciju uplata (list 22-23 spisa), dokumentaciju tuženika uz odgovor na tužbu (list 44-207 spisa), nalaz stalnog sudskog vještaka Natalije Jambrečić, dipl. oec. (list 223-233 spisa) i dopunu nalaza vještaka Natalije Jambrečić (list 332-335 spisa).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. ZPP, sud je odlučio kao u izreci.

6. Predmet ovog spora je povrat stečenog bez osnove na temelju primjene ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF koje su utvrđene ništetnima presudom ovog suda poslovni broj: P-380/2021-26 od 3. siječnja 2022., potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj: Gž-166/2022-2 od 3. ožujka 2022.

7. Između stranaka nije sporna činjenica da su tuženik (tada pod tvrtkom Hypo Alpe- Adria bank d.d.) kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 2. studenoga 2006. sklopili Ugovor o kreditu kojim je Banka tužitelju odobrila kredit u iznosu od 16.189,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita (članak 2. točka 1. Ugovora) uz promjenjivu redovnu kamatu (koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 5,25% godišnje – članak 3. i članak 6. Ugovora) te se tužitelji navedeni iznos obvezao tuženiku platiti u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja (članak 4. Ugovora), sve kako je to utvrđeno i uvidom u navedeni Ugovor. Nesporno je da se radilo o namjenskom Ugovoru za kupnju novog motocikla (članak 2. točka 2. Ugovora).

8. Sporno je između stranaka da tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je tuženiku plaćen po osnovu naknadno povećanih kamatnih stopa te po osnovu porasta tečaja za valutu CHF te da li je tužiteljev kondemnatorni tužbeni zahtjev u zastari.

9. Na okolnost osporene visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dopunu financijsko - knjigovodstvenog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrešić iz Čakovca koja je u dopunu nalaza od 4. travnja 2022. izvršila obračun na način da se razdvoji pretplata s osnove promjene kamatne stope i preplata s osnove promjene tečaja CHF. Tako je vještakinja obračunala da u razdoblju od 31. prosinca 2006. do 4. studenoga 2011. razlika više plaćenog iznosi 2.595,86 EUR, od čega se iznos od 426,72 EUR odnosi na promjenu kamatne stope, a iznos od 2.169,14 EUR odnosi na promjenu tečaja pri čemu je vještakinja naznačila i točne pojedinačne preplaćene iznose i datume preplata s osnove promjene tečaja.

10. U podnesku od 17. svibnja 2022. tuženik je osporio dopunu nalaza te je naveo da zadatak vještaku nije dan po prijedlogu tuženika, već samo po prijedlogu tužitelja. Ističe da je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi. Navodi da vještak nije postupio sukladno nalogu suda obzirom da prilikom izračuna nije izuzeo iznose kojima su naplaćene zatezne kamate i troškove te predlaže dopunu vještačenja podredno saslušanje vještaka

11. Tužitelj na dopunu nalaza vještakinje nije imao primjedbe, već je u podnesku od 8. kolovoza 2022. u skladu sa dopunom nalaza vještakinje od 4. travnja 2022. postavio svoj konačni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa pretplate samo s osnove promjene tečaja CHF i to u iznosu od 2.169,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. U podnesku od 6. rujna 2022. tuženik se protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te predlaže provesti daljnji postupak imajući u vidu zahtjeve postavljene u tužbi.

12. U svom pisanom očitovanju na prigovore tuženika od 21. listopada 2024. vještakinja ističe da je nalaz izradila u skladu sa nalogom postavljenim od strane suda te da su uplate tužitelja prikazane u nalazu i dopuni nalaza u ukupnom iznosu od 14.250,59 EUR preuzete iz dokumenta "specifikacija uplate", a koji dokument predstavlja izvod iz poslovnih knjiga tuženika i na kojem dokumentu tuženik navodi iznose uplata ali ne navodi koji osnov se istim zatvarao pa su stoga sve uplate koje navodi tuženik prikazane i u nalazu kao uplate tužitelja. Na raspravi održanoj 22. studenoga 2024. proveden je dokaz usmenim saslušanjem vještakinje koja je ostala kod dopune nalaza te očitovanja na prigovor tuženika od 21. listopada 2024. te je navela da je utvrdila razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od navedenih u početnom otplatnom planu te negativne razlike uvrstila u svoj izračun.

13. Budući da je, po stavu ovoga suda, vještakinja izradila svoj nalaz i mišljenje te dopunu nalaza stručno i u skladu sa zadatkom koji joj je dan od strane suda, te je isti valjano obrazložila pri čemu je otklonila i sve prigovore tuženika (a samim time i nedavanja zadatka vještakinji po prijedlogu tuženika), sud njezin nalaz i mišljenje te dopunu nalaza u cijelosti prihvaća.

14. Što se tiče daljnjih prigovora tuženika koji se odnose na sam zadatak vještačenja, valja reći da se radi o prigovorima pravne naravi te da sukladno članku 259. stavak 1. ZPP zadatak vještaku daje sud koji rukovodi vještačenjem. Vještačenje koje je provedeno na način kako je to obrazloženo posljedica je ništetnosti spornih ugovornih odredbi, pri čemu učinci ništetnosti djeluju ex tunc tj. od trenutka sklapanja Ugovora te se smatra da takve ugovorne odredbe nikad nisu bile ugovorene te ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača. Stoga Ugovor egzistira bez ništetnih odredbi, a sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati sporne ništetne ugovorne odredbe. Dakle, budući da je ništetan način na koji je ugovorena valutna klauzula, kojim se tečajna razlika zbog rasta tečaja isključivo prebacuje na potrošača, to je ovu preplatu bilo moguće utvrditi jedino prema onom tečaju prema kojem je tužitelju isplaćen odobreni iznos kredita. Slijedom navedenog sud smatra kako nije potrebno dopuniti nalaz mišljenje vještaka na način kako je to predlagao tuženik (zbog čega je i odlučio kako se daljnji dokazi neće provoditi).

15. Kako je, dakle, pravomoćno usvojen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, to je u dijelu kojim se traži isplata iznosa pretplate s osnove promjene tečaja CHF sud ocijenio osnovanim, pri čemu je njegovu visinu utvrdio sukladno dopuni nalaza vještakinje u kojem je utvrđena preplata s osnova promjene tečaja CHF te je odlučio kao u točki I. izreke presude.

16. U odnosu na ostatak tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplate po osnovi promjene kamatne stope, valja ukazati kako je isti tužitelj povukao u svom podnesku od 8. kolovoza 2022. dok se tuženik s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva nije usuglasio. Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP, propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Obzirom da se tuženik nije usuglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, to je o istom trebalo odlučiti pri čemu je sud prigovor zastare izjavljen od strane tuženika ocijenio osnovanim u odnosu na potraživanje iznosa pretplate s osnove promjenjive kamatne stope. Naime, zastara koja je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope počela je ponovno teći s danom 13. lipnja 2014. te je istekla 13. lipnja 2019., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF počela teći 14. lipnja 2018., a istekla 14. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 3. lipnja 2021., to je sud prigovor zastare ocijenio osnovanim u odnosu na potraživanje pretplate s osnove promjene kamatne stope, a neosnovanim u odnosu na potraživanje pretplate s osnove promjene tečaja u CHF. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir da je za dio povučenog dijela tužbenog zahtjeva nastupila zastara, valjalo je u odnosu na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva na koji tuženik nije dao svoj pristanak, odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

17. Zakonske zatezne kamate tužitelju su dosuđene, po njegovom zahtjevu, za svaki pojedinačni novčani iznos preplate od datuma preplate, i to sukladno odredbi članka 1115. ZOO, budući da je Banka stekla određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sama Banka inicirala stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja tužitelja kao protivne ugovorne strane na njihov sadržaj, zbog čega sud smatra tuženika nesavjesnim stjecateljem te je istoga sukladno citiranoj zakonskoj odredbi i obvezao na plaćanje zakonskih zateznih kamata na način kako je to navedeno u izreci presude, pri čemu je stopa zateznih kamata u pojedinim razdobljima precizirana sukladno izmjenama odredbe članka 29. stavak 2. ZOO.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, pri čemu se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove iz zahtjeva.

18.1. Kad se stavi u omjer vrijednost predmeta spora iz tužbe (2.595,86 EUR – budući da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe) i iznos s kojim je tužitelj uspio u parnici (2.169,14 EUR), proizlazi da je tužitelj uspio sa 83,56 % svog zahtjeva, dok preostalih 16,44% predstavlja uspjeh tuženika u parnici, a razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 67,12% u korist tužitelja. Kako je, dakle, tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici, valjalo je odmjeriti njegove troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu članak 155. stavak 1. ZPP.

18.2. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora (VPS) te Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. - dalje u tekstu: Tarifa), podnesaka od 12. kolovoza 2021. (kojim se očitovao na odgovor na tužbu) te od 6. listopada 2021. i 8. kolovoza 2022. (kojima se očitovao nakon dostave nalaza i mišljenje vještaka i dopunu nalaza vještaka) u iznosima od po 200,00 EUR za svaki sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, troškove zastupanja na ročištima 3. rujna 2021., 22. studenoga 2021. i 22. studenoga 2024. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife.

18.3. Nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 2. studenoga 2021. , 11. studenoga 2021., 17. listopada 2022. i 28. studenoga 2022. kojima se tužitelj očitovao na podneske tuženika koji su mu, međutim, dostavljeni samo radi znanja niti trošak sastava podneska od 1. travnja 2022. kojim se tužitelj očituje vezano za drugostupanjsku odluku, budući da je bitne navode iz ovih svojih podnesaka tužitelj mogao iznijeti na slijedećim ročištima za koje su mu troškovi u cijelosti priznati, zbog čega troškove ovdje navedenih podnesaka sud ne ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice. Na isti način odnosno kao nepotrebne za vođenje parnice sud ocjenjuje i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 3. siječnja 2022. i na ročištu za objavu presude od 2. siječnja 2025. jer se presuda može preuzeti s e-oglasne ploče suda. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u Tbr. 54. Tarife, a to temeljem Tbr. 52. stavak 3. Tarife. Priznat je i zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42. Tarife na sve gore navedene priznate troškove (koji iznose 1.400,00 EUR) i to u iznosu od ukupno 350,00 EUR.

18.4. Tužitelju je također priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, i to u iznosu od 108,68 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 165,90 EUR. 18.5. Na taj način tužitelju su dosuđeni ukupni parnični troškovi u iznosu od 2.024,58 EUR, a kad se isti obračunaju u omjeru od 67,12%, dolazi se do iznosa od 1.358,89 EUR, koji je iznos sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelju dužan naknaditi tuženik i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a teče od dana donošenja ove presude do isplate, te sukladno članku 30. stavku 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.,131/2020. i 114/2022., dalje u tekstu: Ovršni zakon), zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Ivanec, 2. siječnja 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Tužitelj, po punomoćniku Bojanu Bacinger, odvjetniku iz Čakovca

2. Tuženik, po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom drtuštvu Čurković i

Šanjug d. o. o. iz Zagreba