REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7044/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasmini Crnić, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Tatjana Starčević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2023. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ŽU, odvjetničke vježbenice, radi isplate, 2. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništavim odredbe Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102300045 od 22.03.2005. godine, sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski Trg 3a, kao Kreditora, i tužitelja BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te Kliman Branke, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s važećim odlukama Banke, i to:
- sadržane u dijelu odredbe članka 8. KAMATA Ugovora, koja glasi:
“Kamatna stopa je promjenjiva i………Kamata se obračunava primjenom direktne metode.
Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.”
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, da isplati tužitelju BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 176,70 EUR/1.331,32 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. godine teku po stopi od 14 % godišnje, od 01. travnja 2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine pa do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. pa do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. pa do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 01.06.2005. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 01.08.2005. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 02.11.2005. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 01.03.2006. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 03.04.2006. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 01.06.2006. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 03.07.2006. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 01.08.2006. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 01.09.2006. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 02.10.2006. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 01.02.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,05 kn počam od dana 02.04.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,04 kn počam od dana 02.05.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,04 kn počam od dana 01.06.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,04 kn počam od dana 02.07.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,04 kn počam od dana 01.08.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,04 kn počam od dana 03.09.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,04 kn počam od dana 01.10.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,01 EUR/0,04 kn počam od dana 03.12.2007. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,48 EUR/11,14 kn počam od dana 01.02.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,49 EUR/11,19 kn počam od dana 03.03.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,48 EUR/11,14 kn počam od dana 01.04.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,42 EUR/10,73 kn počam od dana 02.05.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,39 EUR/10,51 kn počam od dana 02.06.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,38 EUR/10,43 kn počam od dana 01.07.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,34 EUR/10,11 kn počam od dana 01.08.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,34 EUR/10,06 kn počam od dana 01.09.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,34 EUR/10,06 kn počam od dana 01.10.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,43 EUR/10,80 kn počam od dana 03.11.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,32 EUR/9,98 kn počam od dana 01.12.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,38 EUR/10,38 kn počam od dana 07.01.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,39 EUR/10,46 kn počam od dana 02.02.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1,38 EUR/10,36 kn počam od dana 02.03.2009. godine pa do isplate, -na iznos od 1,34 EUR/10,08 kn počam od dana 01.04.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 8,73 EUR/65,77 kn počam od dana 04.05.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 8,46 EUR/63,76 kn počam od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 8,19 EUR/61,68 kn počam od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 8,10 EUR/61,01 kn počam od dana 03.08.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 8,05 EUR/60,64 kn počam od dana 02.09.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,82 EUR/58,92 kn počam od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,68 EUR/57,86 kn počam od dana 03.11.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,63 EUR/57,52 kn počam od dana 01.12.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,56 EUR/56,93 kn počam od dana 05.01.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,53 EUR/56,74 kn počam od dana 01.02.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,35 EUR/55,35 kn počam od dana 01.03.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,37 EUR/55,56 kn počam od dana 01.04.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,18 EUR/54,08 kn počam od dana 06.05.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,09 EUR/53,39 kn počam od dana 02.06.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,38 EUR/55,59 kn počam od dana 02.07.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,06 EUR/ 53,16 kn počam od dana 02.08.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 7,23 EUR/54,49 kn počam od dana 01.09.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 6,87 EUR/51,77 kn počam od dana 01.10.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,72 EUR/20,48 kn počam od dana 02.11.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,78 EUR/20,92 kn počam od dana 02.12.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,80 EUR/21,08 kn počam od dana 07.01.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,66 EUR/20,02 kn počam od dana 02.02.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,61 EUR/19,64 kn počam od dana 02.03.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,47 EUR/18,62 kn počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,39 EUR/18,03 kn počam od dana 02.05.2011. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
III. Utvrđuju se ništavim odredbe Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102300045 od 22.03.2005. godine, sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski Trg 3a, kao Kreditora, i tužitelja VALTERA BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka.
IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski Trg 3a, da isplati tužitelju BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.661,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 01.01.2009. do 30.06.2011. godine teku pod stopi od 14 % godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine pa do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. pa do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. pa do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, na iznose kako slijedi:
-na iznos od 0,17 EUR/1,25 kn počam od dana 01.06.2005. godine pa do isplate,
-na iznos od 2,16 EUR/16,28 kn počam od dana 01.09.2005. godine pa do isplate,
-na iznos od 15,47 EUR/116,53 kn počam od dana 03.11.2008. godine pa do isplate,
-na iznos od 11,23 EUR/84,63 kn počam od dana 07.01.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 24,17 EUR/182,10 kn počam od dana 02.02.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 26,72 EUR/201,29 kn počam od dana 02.03.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 19,13 EUR/144,12 kn počam od dana 01.04.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 18,50 EUR/139,40 kn počam od dana 04.05.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 10,26 EUR/77,27 kn počam od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 0,59 EUR/ 4,42 kn počam od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 4,57 EUR/34,41 kn počam od dana 03.08.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 10,98 EUR/82,73 kn počam od dana 02.09.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 4,76 EUR/35,84 kn počam od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 4,69 EUR/35,32 kn počam od dana 03.11.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 12,21 EUR/92,00 kn počam od dana 01.12.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 17,56 EUR/132,33 kn počam od dana 05.01.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 27,25 EUR/205,32 kn počam od dana 01.02.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 25,20 EUR/189,87 kn počam od dana 01.03.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 39,87 EUR/300,41 kn počam od dana 01.04.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 37,05 EUR/279,12 kn počam od dana 06.05.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 42,94 EUR/323,54 kn počam od dana 02.06.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 83,20 EUR/626,87 kn počam od dana 02.07.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 70,64 EUR/532,27 kn počam od dana 02.08.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 102,47 EUR/772,08 kn počam od dana 01.09.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 86,72 EUR/653,41 kn počam od dana 01.10.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 73,33 EUR/552,54 kn počam od dana 02.11.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 104,48 EUR/787,23 kn počam od dana 02.12.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 130,34 EUR/982,06 kn počam od dana 07.01.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 116,24 EUR/875,80 kn počam od dana 02.02.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 123,04 EUR/927,05 kn počam od dana 02.03.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 111,19 EUR/837,79 kn počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 112,66 EUR/848,81 kn počam od dana 02.05.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 154,45 EUR/1.163,73 kn počam od dana 01.06.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 153,29 EUR/1.154,95 kn počam od dana 04.07.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 208,54 EUR/1.571,22 kn počam od dana 01.08.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 201,84 EUR/1.520,74 kn počam od dana 01.09.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 164,74 EUR/1.241,24 kn počam od dana 03.10.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 164,24 EUR/1.237,43 kn počam od dana 02.11.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 161,58 EUR/1.217,41 kn počam od dana 01.12.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 171,27 EUR/1.290,45 kn počam od dana 04.01.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 181,80 EUR/1.369,80 kn počam od dana 01.02.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 181,99 EUR/1.371,18 kn počam od dana 01.03.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 175,22 EUR/1.320,22 kn počam od dana 02.04.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 177,36 EUR/1.336,33 kn počam od dana 02.05.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 181,42 EUR/1.366,93 kn počam od dana 01.06.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 177,44 EUR/1.336,89 kn počam od dana 02.07.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 177,66 EUR/1.338,60 kn počam od dana 01.08.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 173,83 EUR/1.309,73 kn počam od dana 03.09.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 166,31 EUR/1.253,07 kn počam od dana 01.10.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.218,86 EUR/9.183,50 kn počam od dana 24.10.2012. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
V. Utvrđuju se ništavim odredbe Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102300045 od 22.03.2005. godine, sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski Trg 3a, kao Kreditora, i tužitelja BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te Kliman Branke, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika,
sadržane u dijelu odredbe članka 10. NAKNADA, koja glasi:
“Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.
Za slučaj prijevremenog povrata cjelokupnog iznosa kredita, Banka ima pravo platiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke.”
VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski Trg 3a, da isplati tužitelju BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 437,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.03.2005. godine pa do isplate, koja za razdoblje od 14.12.2005. godine pa do 31.12.2007. godine teku po stopi od 15 % godišnje, od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. pa do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. pa do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. pa do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. pa do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine pa do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. pa do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. pa do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VII. Utvrđuje sa da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 6.874,40 / EUR 912,39 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 68,78 / EUR 9,13 od 02.07.2005. pa do isplate,
- kn 85,77 / EUR 11,38 od 02.08.2005. pa do isplate,
- kn 2,22 / EUR 0,29 od 02.10.2005. pa do isplate,
- kn 8,54 / EUR 1,13 od 02.11.2005. pa do isplate,
- kn 12,46 / EUR 1,65 od 02.12.2005. pa do isplate,
- kn 24,56 / EUR 3,26 od 02.01.2006. pa do isplate,
- kn 40,57 / EUR 5,38 od 02.02.2006. pa do isplate,
- kn 93,95 / EUR 12,47 od 02.03.2006. pa do isplate,
- kn 120,82 / EUR 16,04 od 02.04.2006. pa do isplate,
- kn 110,68 / EUR 14,69 od 02.05.2006. pa do isplate,
- kn 100,80 / EUR 13,38 od 02.06.2006. pa do isplate,
- kn 120,38 / EUR 15,98 od 02.07.2006. pa do isplate,
- kn 126,43 / EUR 16,78 od 02.08.2006. pa do isplate,
- kn 92,08 / EUR 12,22 od 02.09.2006. pa do isplate,
- kn 103,30 / EUR 13,71 od 02.10.2006. pa do isplate,
- kn 101,34 / EUR 13,45 od 02.11.2006. pa do isplate,
- kn 117,27 / EUR 15,56 od 02.12.2006. pa do isplate,
- kn 174,83 / EUR 23,20 od 02.01.2007. pa do isplate,
- kn 193,07 / EUR 25,62 od 02.02.2007. pa do isplate,
- kn 178,92 / EUR 23,75 od 02.03.2007. pa do isplate,
- kn 187,18 / EUR 24,84 od 02.04.2007. pa do isplate,
- kn 264,33 / EUR 35,08 od 02.05.2007. pa do isplate,
- kn 283,28 / EUR 37,60 od 02.06.2007. pa do isplate,
- kn 308,29 / EUR 40,92 od 02.07.2007. pa do isplate,
- kn 308,11 / EUR 40,89 od 02.08.2007. pa do isplate,
- kn 273,85 / EUR 36,35 od 02.09.2007. pa do isplate,
- kn 324,83 / EUR 43,11 od 02.10.2007. pa do isplate,
- kn 326,08 / EUR 43,28 od 02.11.2007. pa do isplate,
- kn 290,31 / EUR 38,53 od 02.12.2007. pa do isplate,
- kn 258,11 / EUR 34,26 od 02.01.2008. pa do isplate,
- kn 217,36 / EUR 28,85 od 02.02.2008. pa do isplate,
- kn 166,62 / EUR 22,11 od 02.03.2008. pa do isplate,
- kn 116,51 / EUR 15,46 od 02.04.2008. pa do isplate,
- kn 234,09 / EUR 31,07 od 02.05.2008. pa do isplate,
- kn 266,75 / EUR 35,40 od 02.06.2008. pa do isplate,
- kn 231,08 / EUR 30,67 od 02.07.2008. pa do isplate,
- kn 302,20 / EUR 40,11 od 02.08.2008. pa do isplate,
- kn 286,21 / EUR 37,99 od 02.09.2008. pa do isplate,
- kn 216,00 / EUR 28,67 od 02.10.2008. pa do isplate,
- kn 136,44 / EUR 18,11 od 02.12.2008. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VIII. Utvrđuje sa da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja koja iznosi kn 414,20 / EUR 54,97 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
- izraženo u kn 12,23 / EUR 1,62 od 02.06.2011. pa do isplate,
- izraženo u kn 11,73 / EUR 1,56 od 02.07.2011. pa do isplate,
- izraženo u kn 12,18 / EUR 1,62 od 02.08.2011. pa do isplate,
- izraženo u kn 11,56 / EUR 1,53 od 02.09.2011. pa do isplate,
- izraženo u kn 10,57 / EUR 1,40 od 02.10.2011. pa do isplate,
- izraženo u kn 39,02 / EUR 5,18 od 02.11.2011. pa do isplate,
- izraženo u kn 37,05 / EUR 4,92 od 02.12.2011. pa do isplate,
- izraženo u kn 35,57 / EUR 4,72 od 02.01.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 34,13 / EUR 4,53 od 02.02.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 32,13 / EUR 4,26 od 02.03.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 29,85 / EUR 3,96 od 02.04.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 27,93 / EUR 3,71 od 02.05.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 26,02 / EUR 3,45 od 02.06.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 23,82 / EUR 3,16 od 02.07.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 21,76 / EUR 2,89 od 02.08.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 19,60 / EUR 2,60 od 02.09.2012. pa do isplate,
- izraženo u kn 17,24 / EUR 2,29 od 02.10.2012. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IX. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.957,54 eura, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 2. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 22. ožujka 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102300045 (dalje: Ugovor), kojim mu je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 69.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate uz kamatnu stopu od 05,490% godišnje, koja je ugovorena kao promjenljiva, pri čemu nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se ona utvrđuje ili mijenja. Stoga, tužitelj odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu smatra ništetnima, a poziva se i na odluku donesenu u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 i to odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.. Nadalje, tužitelj navodi kako je i odredba kojom je istom ugovoru ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH u odnosu prema vrijednosti švicarskog franka CHF, također ništetna, pri čemu se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kao i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. S obzirom na navedeno, smatra kako je tuženik bez osnove stekao iznose preplaćene na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom je valuta glavnice vezana uz valutu CHF te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 9. veljače 2023. (list 458-465 spisa) i na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. studenoga 2024. (list 483-484 spisa) traži od suda utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj kaluzuli odnosno vezanosti ugovora uz valutu švicarski franak, isplatu preplaćenih iznosa na temelju te ništetne odredbe u iznosu od 5.661,62 eura sa zateznom kamatom, utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenljivosti kamatne stope prema odluci tuženika te isplatu preplaćenog po toj ugovornoj odredbi u iznosu od 176,70 eura, također predlaže da sud utvrdi ništetnom i ugovornu odredbu koja se odnosi na trošak obrade zahtjeva i odobravanje kredita te isplatu iznosa plaćenog po toj osnovi od 437,18 eura, sve uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama te da su one tužitelju jasno protumačene, kao i da se radi o razumljivim odredbama, a da je tuženik pritom postupao u dobroj vjeri. S obzirom da smatra da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, smatra da nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Tvrdi da je tužbeni zahtjev neosnovan, s obzirom da se radi o postupku radi naknade štete, a koji postupci se vežu na utvrđenja iz kolektivnog spora. Tvrdi kako je u cijelosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima te se pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača te da je tužitelj o svemu pravilno informiran. Smatra, stoga, da sporne odredbe nisu ništetne, a ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku uz zateznu kamatu. Osim navedenoga smatra i da u ovome slučaju, potraživanje tužitelja treba umanjiti za iznose mjesečnih anuiteta koji su nastali u razdobljima primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita i primjene kamatne stope koja je bila niža od početno ugovorene kamatne stope s obzirom da se odnos parničnih stranaka svodi na te početno ugovorene parametre, te je već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prijeboja. Nakon nalaza i mišljenja vještaka koji je dao izračun razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, a za razdoblje u kojem se primjenjivao tečaj manji od inicijalno određenoga i to u iznosu od 6.874,40 kuna, te je dao izračun ukupne razlike između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru u kreditu s osnove promjene kamatne stope i to za razdoblje u kojem se tužitelju primjenjivala kamatna stopa niža od početno ugovorene i to u iznosu od 414,20 kuna, te je tako vještak utvrdio negativnu razliku u korist tuženika u iznosu od 967,36 EUR, tuženik je konačno precizirao svoj prigovor prijeboja podneskom od 7. veljače 2023. (list 384-392 spisa) i predlaže da sud utvdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 912,39 eura po osnovi valutne klauzule i 414,20 eura po osnovi promjenjive kamatne stope, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate. Konačno, tuženik ističe da tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 10. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu, a kojom je odredbom ugovoreno da je za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita dužan u korist Banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 1,00 % od iznosa kredita. Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom, i to iz razloga što je ta ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, i u odnosu na nju ističe prigovor zastare jer je naknada naplaćena još 2005. godine. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom i odredbe čl. 10. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, ističe da ta naknada nije nikada ni naplaćena te smatra i za nju da nije nepoštena, odnosno ništetna.
3. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 22. ožujka 2005., kojima je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope sukladno odlukama tuženika, kao i odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak, kao i utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 10 predmetnog Ugovora koje se odnose na odredbe o naknadi za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita te postoji li, s obzirom na ništetnost navedenih odredbi, potraživanje tužitelja prema tuženiku zbog stečenog bez osnove i u kojoj visini te je li takvo potraživanje zastarjelo, a predmet spora je i osnovanost prigovora radi prebijanja kojega je istakao tuženik.
4. Nije sporno da su stranke 22. ožujka 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102300045, čime su zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1065 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje ZOO) koji se u ovome postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO/05) , kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 69.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate uz kamatnu stopu od 05,490% godišnje, koja je ugovorena kao promjenljiva, da je tužitelj kredit otplatio, kao niti da je tuženik naplatio tužitelju i naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.293,92 kn (sada 437,18 eura).
5. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 14-17 i 26-30 spisa), otplatnu tablicu (list 18-21 spisa), sporazum o osiguranju (list 22-24 spisa), dopis tuženika od 26. svibnja 2021. i obavijesti (list 31-33, 37-42, 79-80, 82-83 spisa), pregled prometa (list 43-53 spisa), otplatni plan (list 34-36, 81, 84 spisa), dokumentaciju tuženika (list 85-171 i 209 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Petri Blašković (list 365-377 spisa), saslušana je svjedokinja DU (list 466 spisa) i tužitelj osobno kao stranka u svrhu dokazivanja (list 467 i 484 spisa).
6. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka IU ni javnog bilježnika, a s obzirom da su stranke na ročištu za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava zaključena (list 484 spisa) izričito navele da odustaju od predloženih, a neizvedenih dokaza, a i sud je navedene dokazne prijedloge ocijenio nepotrebnim za rješenje ovoga spora, jer je izvedenim dokazima u cijelosti utvrđeno relevantno činjneično stanje.
7. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23-dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, dok je istaknuti prigovor prijeboja tuženika neosnovan.
8. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 22. ožujka 2005., u kojemu je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno odluci banke (čl. 8. Ugovora), kao i da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak (čl. 2. i čl. 7. Ugovora).
9. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
10. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 10. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
12. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15) propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Na navedeno ne utječe okolnost što se postavljeni zahtjev odnosi na vraćanje stečenog bez osnove, a ne na naknadu štete, s obzirom da je odredbom čl. 103 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO), koji se u ovome postupku s obzirom na dan sklapanja predmetnog pravnog posla primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio upravo i kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništave odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništavost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.
14. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu od 22. ožujka 2005., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika, kao i vezanost iznosa kredita uz valutu CHF, ništetne. S obzirom na navedeno valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti (uz ispravno korištenje termina ništavost prema u vrijeme sklapanja pravnog posla važećoj zakonskoj terminologiji) odredbi Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu (toč. I. i III. izreke presude).
15. Kako je odredbom čl. 103. ZOO-a (koja sadržajno odgovara odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO/05) propisano da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništave ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, kao i iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništave ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.
16. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Petri Blašković. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku budući da su izrađeni stručno i jasno, a primjedbe na nalaz i mišljenje odnosile su se na zadatak dan vješaku, a ne na izračun vještaka u nalazu i mišljenju.
17. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
- Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope i tečaja u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 5.838,32 EUR (Tabela 3), što je preračunom pojedinačnih iznosa ukupno 43.988,83 kn (Tabela 2), od kojeg iznosa je više plaćeno zbog rasta kamatne stope 176,70 EUR (1.331,32 kn) te zbog rasta tečaja 5.661,62 EUR (42.657,51 kn).
- Ukupan iznos manje plaćenog, posljedično na pad kamatne stope i tečaja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 967,36 EUR (Tabela 3) što primjenom tečaja konverzije EUR u HRK ukupno iznosi 7.288,60 kn (Tabela 2), od kojeg iznosa je tužitelj manje platio na ima promjene kamatne stope iznos od 54,97 EUR (414,20 kn), te je manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 912,39 EUR (6.874,40 kn).
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 4.870,96 EUR (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 3) odnosno zbroj ukupno više i manje plaćenog iznosi 36.700,23 kn (Tabela 1) i to:
- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 121,72 EUR (917,12 kn),
- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 4.749,23 EUR (35.783,11 kn).
18. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništava, valja primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 05,490% godišnje, budući da je odredba kojom je promjenljiva kamatna stopa ugovorena u skladu s Odlukom tuženika o visini kamatne stope, ništava, kao što valja primijeniti i iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, također ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništavosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana (pro non scripto), tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredbe koje su utvrđene ništavima ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja.
19. Valja navesti kako je u danom nalazu i mišljenju izračun sačinjen na način da je vještak, uz izračun preplate s uključenim pozitivnim razlikama, izvršio izračun i tzv. negativnih tečajnih razlika u razdoblju kada je kamata kao i tečaj valute CHF bio niži od onoga u vrijeme isplate kredita.
20. Sud je, s obzirom na vezanost postavljenim tužbenim zahtjevom u skladu s odredbom čl. 2. ZPP-a, kojim tužitelj, uslijed utvrđenja ništetnosti odredbe o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak, potražuje preplatu iznosa po toj osnovi, utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva te utvrdio kako je osnovan i dosudio tužitelju preplatu po izračunu vještaka.
21. Tuženik je svoj zahtjev u pogledu tzv. negativnih tečajnih razlika do kojih je došlo u razdobljima kada je tečaj švicarskog franka bio niži od onoga u vrijeme iaplate kredita, uobličio u formi prigovora radi prebijanja.
22. Takav prigovor ocijenjen je neosnovanim. Naime, u pogledu potraživanja na temelju stjecanja bez osnove, u skladu s odredbom 210. ZOO (koja sadržajno odgovara čl. 1111. ZOO/05) propisano da kad dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Međutim, odredbom čl. 211. ZOO (koja sasdržajno odgovara odredbi čl. 1112. ZOO/05) propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Naime, kako je prethodno citirano, u kolektivnom sporu utvrđeno je kako je upravo tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Upravo iz navedenoga utvrđenja proizlazi da je tuženik bio upoznat s navedenim parametrima kretanja valute uz koju je Ugovor bio vezan te stoga nije ovlašen naknadno, s obzirom na odredbu čl. 211. ZOO (1112. ZOO/05), zahtijevati vraćanje; dok iz spisa ne proizlazi niti tuženik tvrdi da je zadržao pravo na povrat niti da je platio kako bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom VII i VIII.
23. Između stranaka je također sporno jesu li i odredbe čl. 10. predmetnog Ugovora koje se odnose na naknade za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita ništetne, te slijedom naveenoga postoji li obveza tužena vratiti tužitelju nesporno plaćenu naknadu za obradu kredita, kao i je li to potraživanje tužitelja zastarjelo.
24. Odredbom čl. 46. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01– dalje: ZOO), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u čl. 47. ZOO propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv - ugovor je ništav.
25. Čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
26. Čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
27. Čl. 87 st. 1 ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
28. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je odredba čl. 10. st.1 i 2. predmetnog ugovora određena odnosno odrediva, a isto tako nije niti dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.
29. Naime, iz čl. 10. predmetnog ugovora, proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita platiti 01,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn obračunate s datumom Ugovora. Također je navedeno i da za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno bvažećim odlukama Banke.
30. Po ocjeni ovoga suda navedena odredba je neodređena, odnosno neodrediva, a to iz razloga, što na temelju navedene odredbe tužitelj, kako to slijedi i iz njegovog iskaza, nije imao mogućnost utvrditi prema kojim parametrima se ta naknada utvrđuje, a niti što ta naknada točno predstavlja. Navedeno proizlazi i iz iskaza samog tužitelja dok tuženik nije suprotno niti tvrdio.
31. Naime, iz iskaza tužitelja, koji sud prihvaća kao životan, logičan i uvjerljiv, proizlazi, između ostalog, da mu banka u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kredita nije objasnila parametre koji utječu na visinu predmetne naknade, te da se ni o visini te nakade ne može pregovarati.
32. S obzirom na utvrđeno, očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ga je upoznao s visinom naknade i od čega se ta naknada sastoji.
33. Daljnjom ocjenom predmetnog ugovora jasno je da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru te je više nego jasno da se da se radi o ugovoru kojeg je unaprijed pripremio i otipkao tuženik te da se o odredbama tog ugovora, pa tako i o odredbama o naknadama banke i važećim odlukama sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine Banke prema tom ugovoru, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.
34. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena, a niti odrediva to je ista u smislu odredbe č. 47. ZOO ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP.
35. Neosnovane su tvrdnje tuženika o tome da bi sporna odredba čl. 10. navedenog ugovora bila ugovorena na jasan, uočljiv i lako razumljiv način i to stoga što tuženik nije dokazao da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, predočio tužitelju od čega se sastoje naknade i troškovi i o kojim iznosima se točno radi, da bi u vrijeme sklapanja ugovora tužitelj imao predodžbu o visini troškova ili iznosa kojeg bi bio dužan platiti za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, a što znači da je tuženik navedenom ugovornom odredbom sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade i troškova, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo i bez toga da bi tužitelj mogao utjecati na tu odredbu.
36. Pritom valja navesti da nije sporno kako, sama po sebi, naknada za gotovinsku isplatu kredita nije ništetna jer to proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, kao i kasnijeg Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), ali sve to pod uvjetom da se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i da ta naknada ne prouzrokuje neravnotežu između prodavača i trgovca, ovdje parničnih stranka
37. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve naknade tužitelj financijski oštećen jer je tuženik povrijedio zakon na njegovu štetu.
38. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio zahtjev kao u točci V. izreke presude s time da je s obzirom na važenje ZOO-a naveo pravilan zakonski termin u odnosu na važenje ranijeg Zakona „ništavost“, a ne „ništetnost“. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Naime, iako je u navedenom stajalištu riječ o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, isto se stajalište u konkretnoj situaciji može primijeniti i na naknadu za obradu i odobravanje kredita, s obzirom da je utvrđeno kako se o tim odredbama nije pregovaralo niti je postojala takva mogućnost.
39. Tuženik nije tijekom postupka osporio činjenicu plaćanja predmetne naknade za obradu i odobravanje kredita u utuženom iznosu, a čije plaćanje proizlazi iz Potvrde izdane od strane tuženika od 22. ožujka 2005. (list 32 spisa). Kako tužitelj zahtjevom potražuje isplatu iznosa kako je jasno naveden u toj Potvrdi, to je zahtjev za isplatu iznosa od 3,293,92 kn (sada 437,18 eura) na temelju odredbi čl. 104. u vezi čl. 210. ZOO prihvaćen kao osnovan i odlučeno je kao u toč. VI. izreke presude. Naime prema čl. 104. st.1. ZOO u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon ne određuje što drugo. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništave ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 210. ZOO pa je upravo na temelju navedenih odredbi dakle, odlučeno kao u toč.
V. i VI. izreke. Ovdje valja samo napomenuti kako tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom niti ne traži isplatu naknade za prijevremnu otplatu kredita, već samo utvrđivanje ništetenosti te odredbe, zbog čega je potpuno irelevantno što i ta naknada u konkretnom slučaju tužitelju nije naplaćena.
40. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. prema kojem: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2.
41. Na okolnost svojstva potrošača tužitelja, kao i na okolnost njegove aktivne legitimacije, saslušani su tužitelj i svjedok DU, koja međutim nema osobnih saznanja o sklapanju predmetnog Ugovora, pa njen iskaz nije posebno ocjenjivan.
42. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je naslijedio polovicu kuće zajedno sa bratom iza smrti roditelja, a brat je htio svoju polovicu prodati zbog čega mu je hitno trebao novac kako bi on kupio bratovu polovicu i isplatio brata. Navodi kako je želio biti isključivi vlasnik čitave nekretnine roditelja zato da mu netko drugi ne bi bio suvlasnik i s obzirom da ima sina koji sada stanuje u drugom dijelu te nekretnine. Nikada nije koristio tu nekretninu za nikakve komercijalne svrhe. Obratio se tuženiku iz razloga što je bio njihov dugogodišnji klijent, potpuno im je vjerovao te je prihvatio njihovu sugestiju da sklopi upravo ovakav ugovor o kreditu. Naime, rekli su mu da je takav ugovor za njega idealan, on im je vjerovao, ugovor je pročitao, no s obzirom da im je vjerovao nije ništa puno pitao. Nije obraćao pažnju na valutnu klauzulu, smatra da je od strane tuženika bio dirigiran. Cjelokupni kredit je otplatio on osobno putem administrativne zabrane sa plaće. Misli da mu nije nuđen niti jedan drugi kredit osim ovog za kojega mu je rečeno da je za njega idealan. Navodi kako mu je novac u tom trenutku hitno trebao da isplati brata, a ni kasnije se nije bunio jer je smatrao da time ne bi postigao ništa. Navodi kako mu je u jednom trenutku bilo jako teško plaćati povećane rate kredita zbog čega je posudio novac i otplatio kredit prijevremeno. Navodi kako mu ništa nije posebno objašnjavano glede ulazne naknade. Davno prije predmetnog kredita, podigao je neki kredit za auto, a niti nakon ovog kredita više nije uzimao kredite i to izbjegava. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije niti znao da njegov mjesečni anuitet može biti i viši i niži od početnog, o tome nije bilo riječi, ne sjeća se da bi zaprimio ikakve letke prije sklapanja ovog ugovora. Ne sjeća se da bi uočio odredbu o naknadi. Ne sjeća se niti na koji način je platio ulaznu naknadu.
43. Iskaz tužitelja prihvaćen je u cijelosti kao životno uvjerljiv i u skladu s ispravama koje prileže spisu. Iz navedenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj sklapao predmetni ugovor u svojstvu potrošača u skladu s odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015, 14/2019) kojom je potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Također, utvrđeno je i da je tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku, s obzirom da je administrativnom zabranom na plaću radi podmirenja predmetnih anuiteta kredita, kao i pozajmicom isti otplatio.
44. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope, odnosno 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a zastarni je rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.
44.1. S obzirom na gore navedeno kao i činjenicu da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. rujna 2021. to poraživanje tužitelja nije zastarjelo u dijelu koji se odnosi na potraživanje po osnovi preplaćenih iznosa zbog primjene valutne klauzule, jer od ponovnog početka tijeka zastare 11. lipnja 2018. do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok.
44.2. Međutim, s obzirom da je zastara u ovom slučaju ponovno počela teči od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a tužba je podnesena 7. rujna 2021. to je prigovor zastare u odnosu na potraživanje preplaćenih iznosa po ovoj osnovi osnovan, te je valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom II. i taj dio zahtjeva kao zastarjeli odbiti.
45. S obzirom na navedeno, sud je, uz utvrđenje ništetnim odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi po odluci banke i o vezanosti kredita uz valutu CHF-a, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.661,62 eura za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o vezanosti Ugovora uz valutu CHF, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.
46. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu odnosno, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.
47. Tužitelju je kao potreban sukladno odredbi čl. 155 ZPP-a priznat trošak sastava tužbe i 4 podneska u visini od po 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23 dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na 3 ročišta u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 800 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.600,00 eura i uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura iznosi kao i uz plaćeni trošak preliminarnog vještačenja u visini od 800,00 kn (sada106,18 eura - list 42 spisa), ako i uz trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 52,28 eura ukupno iznosi 1.957,54 eura, kako je dosuđeno točkom IX. izreke ove presude na koji iznos u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a teče zatražena zatezna kamata od donošenja presude do isplate.
Zagrebu, 2. siječnja 2025.
Sudac
Jasmina Crnić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici,
2. Tuženiku po punomoćniku