REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

49000 Krapina, Trg dr.SPČ

Poslovni broj P-389/2024-58.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba Krapini po sutkinji tog suda Nataši Večković Jurman kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa SP, dipl.iur. protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, koju zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Mihaljević i zz tuženika Miljenke Klasić, odvjetnice iz Krapine, 2. siječnja 2025. donio je, objavio je,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik, Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, 01B: 84397956623 svotu od 52.139,33 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 16.05.2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, 01B: 84397956623 da tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb na ime parničnih troškova isplati iznos od 3.750,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je njihov osiguranik VP stradao u prometnoj nesreći dana 01.07.1996. kada je na njega kao pješaka naletio autobus, a koji je u vrijeme nezgode bio osiguran kod tuženika pod brojem police [broj police]. Isto je priznato kao ozljeda na radu.

Odgovornost za predmetni štetni događaj utvrđena je u postupku vođenom po njihovoj tužbi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn - 4508/97.

Radi posljedica predmetne nesreće njihovom osiguraniku VP priznato je pravo na invalidsku mirovinu uslijed 100%-tne povrede na radu.

Za ranije razdoblje naknade štete od 01.06.2012 do 30.06.2014. godine vođen je sudski postupak pod brojem P-3018/14. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a koji postupak je pravomoćno okončan. Za razdoblje od 14.10.1997. do 31.08.2010. godine vođen je postupak P-10926/10. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a koji je okončan sudskom nagodbom, jer je tuženik štetu podmirio mirnim putem. U razdoblju od 01.07.2014. do 30.04.2016. pravomoćno je okončan postupak pod brojem P-2054/16. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Za razdoblje naknade štete od 01.05.2016. do 30.04.2018. vođen je postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-558/18. kao i razdoblje naknade štete od 01.05.2018. do 31.03.2020. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P- 2890/2020.Daljnjom isplatom predmetne mirovine trpi štetu koja u razdoblju od 01.04.2020.do 30.04.2022. godine iznosi 74.484,75 kn a u skladu s Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) ima pravo potraživati štetu u punom iznosu. Obzirom na pravomoćno utvrđenu suodgovornost na strani njihovog osiguranika od 30% u postupku Pn-4508/97., to potražuje iznos od 52.139,33 kn. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 29.04.2022. pozvan da podmiri u mirnom postupku štetu novonastalu u iznosu od 52.139,33 kn, a koji zahtjev je tuženik otklonio.

Predlaže da sud donese Presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu iznosa 52.139,33 kn (što sada iznosi 6.920,08 eura).

2. U odgovoru na tužbu, tuženik priznaje činjenicu nastanka prometne nezgode od 01.07.1996. godine koju je skrivio njegov osiguranik, a u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je temeljem rješenja tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede na radu.

Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Navodi da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odlukama Rev- x-388/2018-2 od 25.8.2020.godine i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022.godine, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Navodi da člankom 27. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenom, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njihove obitelji.

Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Nadalje smatra i navodi da tužitelju isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za njega nije nastala stvarna šteta u smislu citiranog članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno ista bi se ogledala u razlici između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovu ozljede na radu.

Takvo pravno shvaćanje da je zauzeo i VSRH u već citiranoj odluci Rev 12/2022-2 od 12.01.2022., u kojoj taj sud navodi:

Prema ocjeni ovog suda , a suglasno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st.1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga. mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranu, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st.2. i 3. čl. 27 ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Nadalje tuženik ističe, da bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, a s obzirom na to da je rođen **.**.1953. godine, ostvario pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine u dijelu utuženog razdoblja (od 5.9.2018.), s navršenih 65 godina života i minulim radom, koju bi mu u obvezi bio isplaćivati tužitelj. Da nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi imao obvezu isplate invalidske mirovine oštećenom, ali bi imao obvezu isplate starosne mirovine svom osiguraniku. Tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine, dakle, nikako nije mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja. O navedenom pravnom pitanju je zauzeto i pravno shvaćanje na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH, održanoj dana 05.12.2016. godine, a o istome postoji i mnogobrojna sudska praksa. Predlaže da Naslovni sud u cijelosti odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

3. U konkretnom predmetu sud je donio Presudu pod poslovnim brojem P- 1172/2022-46. od 24. svibnja 2024. godine , a koja je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2130/2024-3., 22. kolovoza 20245. godine.

4. U tijeku dokaznog postupka, kao i u tijeku ponovljenog dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Postaja prometne policije Zagreb broj 511-19-65/3-1-263 od 1.7.1996. godine (list 7 do 10 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 11 do 14 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, Tvrtkova 5, Zagreb, Klasa:141- 02/07-01, Urbroj:341-25-05/3-07-131605, broj spisa 84286 od 3.5.2007. (list 15 do 17 spisa), Nalaz i mišljenje Invalidsko mirovinskog osiguranja od 5.9.199. (list 19 do 21 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 75.P-3018/2014. od 28. svibnja 2015. godine (list 23 do 26 spisa), Zapisnik Poslovni broj P-10926/2010. Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2013. (list 27 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu , poslovni broj 73. P-2054/2016. od 7. prosinca 2017. (list 28 do 30 spisa), Presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 91 Pž-11/2018-2. od 23. travnja 2019. (list 32 i 33 spisa), Obračun isplata od 26. travnja 2022. (list 34 spisa), Dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa:140- 01/19-29/281 MG, Urbroj:341-99/25/07/1-22-16 od 29.4.2022.zajedno sa povratnicom (list 55 i 56 spisa), Obavijest o broju štetovnog spisa od strane Croatia osiguranja broj 62 AO 7015 2022 od 05.05.2022. (list 57 spisa), Obavijest o neosnovanom zahtjevu od 5.5.2022. (list 58 spisa),

Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za aktuarstvo i osiguranje dr.sc. Nikoli Mašiću od 20.3.2023. (list 197 do 202 spisa). Izvršen je uvid u Očitovanje stalnog sudskog vještaka za aktuarstvo i osiguranje dr.sc. Nikole Mašića od 24. srpnja 2023. (list 227 do 230 spisa), te u Očitovanje vještaka dr.sc. Nikole Mašića od 13.12.2023. godine (list 241 do 246 spisa).Izvršen je uvid u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 84286.

5.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

6. Među strankama nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja, VP stradao u prometnoj nesreći dana 1.7.1996. godine, a koji je u vrijeme nezgode bio osiguran kod tuženika policom broj [broj police]. Također nije bilo sporno da mu je isto priznato kao ozljeda na radu, te da je uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelj mu priznao pravo na invalidsku mirovinu uslijed zadobivenih ozljeda na radu. Nije bila sporna ni suodgovornost na strani osiguranika tužitelja od 30% koja je utvrđena pravomoćnom Odlukom u postupku poslovni broj P-4508/1997.

6.1. Međutim sporno je ima li tužitelj pravo potraživati štetu od Društva za osiguranje po osnovi isplaćene invalidske mirovine nakon stjecanja prava osiguranika tužitelja VP GP na starosnu mirovinu, i ako da, u kojem iznosu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio slijedeće nepobitne činjenice (član 8. ZPP-a).

8.Materijalni dokazi u koje je sud izvršio uvid predstavljaju javne isprave te kao takvi sukladno odredbi članka 230. stav 1. ZPP-a dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje i ovaj sud ih prihvaća u cijelosti kao vjerodostojnim, s time da ih posebno nije obrazlagao, jer sve utvrđeno istima i dokazano, među strankama nije bilo ni sporno.

9.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za aktuarstvo i osiguranje dr.sc. ČP utvrđeno je da se svota mirovine računa kao umnožak osobnih bodova mirovinskog faktora i aktualne vrijednosti mirovine. U svotu mirovine uračunava se dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i koji na mirovine ostvarene u 2010. i slijedećim godinama iznosi 27% od mirovine. Osobni bodovi utvrđuju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom. Nadalje je vještak opsežno obrazložio i prikazao simulirani izračun iznosa vrijednosnih bonova u računanju možebitne starosne mirovine VP do dana ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, a kojeg je prikazao u Tablici 1. na strani svojeg nalaza i mišljenja na strani 2. i 3. te obrazložio na koji način su prikazani podaci o plaćama u predmetnoj Tablici. Nadalje je u Tablici 2. prikazao izračun možebitne potencijalne svote starosne mirovine za VP na dan priznavanja prava na mirovinu (strana 4. nalaz i mišljenja vještaka). U Tablici 3 je prikazao kretanje visine starosne mirovine u ovisnosti o datumu usklađenja (strana 5. nalaza i mišljenja). U Tablici 4. je vještak prikazao izračun razlike između iznosa možebitne starosne mirovine i invalidske mirovine koju je HZMO u utuženom razdoblju isplaćivao VP (strana 5. i 6. nalaza i mišljenja). Također u Tablici 4. prikazao je i stupce te u istima prikazao ne samo isplaćene invalidske mirovine, nego i usklađenje svote možebitnih starosnih i najnižih starosnih mirovina prema odgovarajućim aktualnim vrijednostima mirovine, a u zadnjem retku stupca 6. iz Tablice 4. prikazana je ukupna razlika starosne mirovine i invalidske mirovine uz suodgovornost 30% u utuženom razdoblju za period od 1.4.2020. do 30.4.2022. iznosi 10.486,34 kn odnosno 1.391,78 eura.

Ukupna razlika najniže starosne mirovine i invalidske mirovine uz suodgovornost od 30% u utuženom razdoblju za period od 1.4.2020. do 30.4.2022. iznosi 21.273,53 kn odnosno 2.823,48 eura.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovarao je tužitelj svojim podneskom od 5.5.2023. godine. Na prigovore tužitelja vještak se očitovao i dostavio pisano očitovanje 24.7.2023. godine gdje je opširno obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje, te između ostalog naveo da ukupna razlika starosne mirovine i invalidske mirovine uz suodgovornost od 30% u utuženom razdoblju za period od 1.4.2020. do 30.4.2022. iznosi 22.357,36 kn odnosno 2.967,33 eura. Nadalje je naveo da suodgovornost pri izračunu razlike starosne i invalidske mirovine u utuženom razdoblju od 30% je uzeo u obzir stoga što je HZMO u svom Dopisu od 29.4.2022. godine (list 55 spisa) naveo "kako smo nastavili s isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1.4.2020. do 30.4.2022. ukupno je isplaćeno 74.484,75 kn , a obzirom na utvrđenu suodgovornost u visini od 30% potražujemo iznos od 52.139,33 kn".

10.1. Nakon očitovanja vještaka na prigovore tužitelja, tužitelj je ponovno dostavio podnesak 1.8.2023. godine (list 232 i 233 spisa), te ponovno predložio da se vještak očituje na koji način je izračunao iznos starosne mirovine za travanj 2020. odnosno da se očituje koje je parametre koristio za izračun, te kako je došao do izračuna prosječnih vrijednosnih bodova i osobnih bodova koji su bitni elementi u mirovinskoj formuli. Nadalje da nije vidljiv ni način izračuna minimalne mirovine odnosno koja bi mirovina bila povoljnija, da li mirovina po ostvarenim plaćama ili mirovina po stvarno ostvarenom stažu , a koje su i stvarno navršene do 30.10.1997.

10.2. Stranke su bile suglasne da se vještak na prigovore tužitelja očituje pisanim putem.

10.3. U svojem očitovanju od 13.12.2023. (list 241 do 246 spisa), vještak je između ostalog naveo da ukupna razlika starosne mirovine i invalidske mirovine uz suodgovornost od 30% u utuženom razdoblju za period od 1.4.2020. do 30.4.2022. iznosi 21.076,20 kn odnosno 2.797,29 eura. u Tablici 4. očitovanja vještaka (list 5) vještak je izračunao razliku između iznosa starosne mirovine VP i iznosa isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju. Također u Tablici je točno naveo razdoblje , pretpostavljenu starosnu mirovinu, invalidsku mirovinu, invalidsku mirovinu uz suodgovornost od 30% i razliku.

Isplaćene invalidske mirovine prikazane u stupcu (3) iz Tablice 4. dobivene su iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja HZMO-a osiguranika VP. U stupcu (2) Tablice 4. prikazane su usklađene svote starosnih mirovina kako je prethodno izračunato u Tablici 3.

Kao što se vidi iz zadnjeg retka stupca (5) iz Tablice 4, ukupna razlika starosne mirovine i invalidske mirovine uz suodgovornost od 30% u utuženom razdoblju za period od 1. 4. 2020. do 30. 4. 2022. iznosi 21.076,20 kn odnosno 2.797,29 €.

Vještak navodi da u svom podnesku od 1.8.2023. tužitelj predlaže da izračuna starosnu mirovinu VP GP sukladno ostvarenom stažu od 21 godine, 6 mjeseci i 13 dana te stvarno ostvarenim plaćama do dana 13.10.1997.

Vještak je u svojem očitovanju naveo da odbacuje u potpunosti takav prijedlog, kao neutemeljen i to iz razloga što pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina staža. VP GP je do ozljede na radu imao navršenih 15 godina staža ali nije imao 65 godina života koje bi navršio 5.9.2018. Dakle GP nije imao uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu na dana 13.10.1997. Starosna mirovina PP ne bi se mogla hipotetski utvrditi na dan 5.9.2018. koristeći samo podatke o mirovinskom stažu i plaćama iz razdoblja njegovog radnog odnosa u razdoblju s prekidima od 1.7.1969. do 15.5.1997. budući da u razdoblju do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu VP nije (ne bi) imao status osiguranika, pa tako ne bi ni mogao ostvariti pravo na starosnu mirovinu.

11. Nakon očitovanja, nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, te nalaz i mišljenje kao i očitovanja vještaka ovaj sud prihvaća u cijelosti smatrajući ih vjerodostojnima, objektivnima i stručnima, te danim u skladu sa znanošću i strukom.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. U konkretnom predmetu ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 35/2009., 75/2009., 76/2013., 152/204., 155/2023. u daljnjem tekstu ZOOP), a sve u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. godine u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja Tehnika radi povratka iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP- om zbog čega su na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor o osiguranju u ovome slučaju ZOOP. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u brojnim Odlukama Vrhovnog suda u sporovima koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja Tehnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine.

14. Odredbom članka 27. ZOOP i to stavkom 1. propisano je da društvo za osiguranje je obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. Istim člankom ali stavkom 2. propisano je da stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o Zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. je nadalje propisano da razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Također stavkom 4. istog članka propisano je da odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga člana odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a stavkom 5. je propisano da obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama Zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

15. Međutim, vezano za pravno pitanje ima li tužitelj pravo na regresni zahtjev za naknadu isplaćene štete od Društva za osiguranje po osnovi isplaćene invalidske mirovine nakon stjecanja prava tužiteljeva osiguranika na starosnu mirovinu a nakon navršene 65 godine života, sud smatra da tužitelj ima pravo na takav zahtjev samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, jer tek u tom slučaju tužitelj trpi štetu i to u visini iznosa razlike između invalidske i starosne mirovine.

16. Provedenim vještačenjem utvrđena je nepobitna činjenica da bi tužitelj u utuženom razdoblju nije isplaćivao starosnu mirovinu koja bi po svojoj visini bila veća od isplaćene invalidske mirovine, te isplatom invalidske mirovine tužitelju ne nastaje šteta bez obzira što je vještak uzeo simulirani slučaj kod izračuna starosne mirovine, jer kao što je naveo u svojem očitovanju od 13.12.2023. godine (list 241 do 246 spisa) samo na taj način se može izračunati starosna mirovina jer starosnu mirovinu za PP se ne može hipotetski utvrditi na dan 5.9.2018. koristeći samo podatke o mirovinskom stažu i plaćama iz razdoblja njegovog radnog odnosa budući da u razdoblju do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu nije imao status osiguranika, pa tako ne bi ni mogao ostvariti pravo na starosnu mirovinu.

17. Slijedom navedenog, te svega naprijed provedenog nedvojbeno proizlazi da je invalidska mirovina niža od starosne mirovine kada se uzme u obzir suodgovornost osiguranika tužitelja od 30%, a koja je nesporna i očito je da tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Naime, u utuženom razdoblju pretpostavljena starosna mirovina bi iznosila 9.717,37 eura, invalidska mirovina bez suodgovornosti bi iznosila 9.885,83 eura, a tužitelj je osiguraniku tuženika isplatio invalidsku mirovinu za utuženo razdoblje uz suodgovornost od 30% u iznosu od 6.920,08 eura. Prema tome, nikakva šteta tužitelju nije nastala, radi čega ga je valjalo odbiti sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

18.Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 88/2022. ZPP-a), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu : OT-a, Narodne novine broj 138/2023.)

19.Tuženiku su priznati parnični troškovi i to za sastav podneska od 5. prosinca 2022., od 17. veljače 2023., 15. travnja 2023., 21. travnja 2023., 19. svibnja 2023. i 29. prosinca 2023. za svaki po iznos od 200,00 eura prema Tbr. 8. točka 1. OT- a. Prema Tbr. 9. točka 1. OT-a za zastupanje na ročištu dana 31. siječnja 2023., 6. srpnja 2023., 4. listopada 2023., 23. studenog 2023., 8. travnja 2024. i 13. studenoga 2024. za svako je priznat iznos od 200,00 eura. Također priznat je i trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 10. točka 2. OT-a.

Na navedene iznose prema Tbr. 46. OT-a obračunat je pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 650,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 eura.

Sveukupno su dakle tuženiku priznati parnični troškovi u ukupnom iznosu 3.750,00 eura.

U Krapini, 2. siječnja 2025.

S U T K I N J A:

Nataša Večković Jurman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3

2. Odvj. Mate Kačan, Ilica 116, Zagreb