Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-141/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Pera Miloglava i Zorana Čengije, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Rilović, u kaznenom predmetu protiv optuženika TĆ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja ZĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, pod poslovnim brojem 14 K-170/2021-6, od 21. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 02. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba privatnog tužitelja ZĆ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda optuženik TĆ, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu ZKP/08), oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelj ZĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.- 6. ZKP/08, koji obuhvaćaju troškove za svjedoke u ukupnom iznosu od 540,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 400,00 kuna, ukupno 940,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke optuženika i njegovog branitelja, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj ZĆ, putem opunomoćenika Marka Zečevića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu ZEČEVIĆ i dr. u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik proglasi krivim te osudi sukladno zakonu, a podredno da se ista ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U svojoj žalbi privatni tužitelj, u bitnome, ističe da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su neprihvatljivi i nedostatni, zbog toga što je prvostupanjski sud obrazložio presudu na način da optužba nije dokazala postojanje objektivne komponente kaznenog djela, a isto tako pobijanom presudom ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer prvostupanjski sud odlučnu činjenicu nije utvrdio, odnosno nije riješio bitna činjenična pitanja iz ukidne odluke drugostupanjskog suda u pogledu razloga o odlučnim činjenicama i da li su ostvarene sve radnje od strane optuženika odnosno da li je isti izrekao neistinite tvrdnje u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, te tako postupio i protivno odredbi članka 489. stavak 3. ZKP/08. Privatni tužitelj je tijekom postupka sudu predložio dokaze i po njima smatra da je dokazano činjenje optuženika i u subjektivnom i objektivnom smislu, te da je prema njemu optuženik počinio kazneno djelo klevete. U žalbi se dalje navodi da u postupku nisu utvrđene mnoge činjenice koje idu u prilog činjeničnim navodima privatne tužbe jer postoji čitav niz logičnih i zatvorenih "indicija" koje upućuju na drugačiji zaključak od onog u pobijanoj presudi i sud je obvezan obrazložiti u presudi ocjenu o vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te sud pri tom nije slobodan od pravila znanosti, iskustva, logike i drugog, te sud treba detaljno obrazložiti a istovremeno i logičnom analizom usporediti i s ostalim izvedenim dokazima u postupku. Konačno, zaključno se navodi da je, a obzirom na sve izloženo u žalbi, očito kako je pobijana presuda nezakonita, te se i odluka o troškovima postupka ukazuje kao nezakonita jer je neobrazložena i dana je paušalno.

6. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja u ponovljenom postupku u potpunosti postupio sukladno odredbi članka 489. stavka 3. ZKP/08, dakle izveo je sve postupovne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj sud, kao drugostupanjski, u svojoj odluci pod poslovnim brojem Kž-46/2021, od 09. lipnja 2021.

8. Tako je prvostupanjski sud u svojoj presudi dao valjanu ocjenu proturječnih dokaza, davši i jasne, logične i utemeljene razloge zašto je prihvatio ili ne iskaze pojedinih svjedoka, koji su svi bili nazočni predmetnoj sjednici odnosno redovnoj godišnjoj izbornoj Skupštini lovačke udruge [obrt], održanoj 02. travnja 2019.

9. Dakle, od svih ispitanih svjedoka, svjedok MĆ, koji je inače na sjednici bio protukandidat optuženiku ČĆ, koji je tada izabran za predsjednika lovačke udruge "T" [adresa], u svom iskazu potvrđuje navode iz privatne tužbe, s tim da je naveo kako je optuženik inkriminirane riječi više puta ponovio, iako se to ne navodi u činjeničnom opisu privatne tužbe. Svjedok EĆ, u svom iskazu na raspravi najprije je naveo da se ne sjeća, zbog proteka vremena, da li se TĆ javljao za riječ za vrijeme trajanja izborne skupštine, da bi potom na upit odgovorio da je TĆ rekao da je ZĆ, tada blagajnik Udruge, prisvojio neke novce. Konačno, na upit obrane, naveo je da se ne sjeća što je TĆ pitao ZĆ, niti što mu je ovaj odgovorio. Svjedok ĐĆ, kojem također prvostupanjski sud ne poklanja vjeru, iskazao je najprije da je na Skupštini TĆ postavljao pitanja o tom novcu, za kojeg nisu mogli donijeti zaključak na što je utrošen, a to je činio kao predsjednik nadzornog odbora, s tim da on nikome ništa nije predbacivao, a nije primijetio da bi za vrijeme trajanja Skupštine, kojoj je on bio cijelo vrijeme nazočan, optuženik PĆ vrijeđao ili klevetao ZĆ. Isti svjedok, potom, na upit opunomoćenika tužitelja je li TĆ rekao da je na privatni račun ZĆ isplaćeno oko 15.000,00 kuna, odgovorio da je on to rekao, a koliko se on, dakle taj svjedok, sjeća.

10. Protivno iskazima naprijed navedenih svjedoka, kao i iskazu svjedoka oštećenika ZĆ, koji se u obrazloženju presude također analizira, a kojima prvostupanjski sud, dajući za to valjane i iscrpne razloge, ne poklanja vjeru, nitko od ostalih ispitanih svjedoka, čije iskaze prvostupanjski sud prihvaća i daje valjanu ocjenu vjerodostojnosti istih, ne navodi da bi od strane optuženika TĆ na predmetnoj sjednici bile upućene oštećeniku ZĆ inkriminirane riječi, dakle da je optuženik oklevetao istog. Tako je svjedok ŽĆ, koji je predsjedavao predmetnoj sjednici, izričito naveo da ništa od onog što se FĆ stavlja na teret isti nije izrekao ZĆ. Isto, u bitnome, u svojim iskazima navode i svjedoci JĆ, NĆ, ĆĆ, LĆ, IĆ, KĆ, AĆ, kao i svjedoci CĆ i UĆ, za koje privatni tužitelj u žalbi neutemeljeno navodi odnosno pogrešno zaključuje da su u svojim iskazima u cijelosti potvrdili navode iz privatne tužbe.

11. Dakle, argumenti koje je dao prvostupanjski sud prihvatljivi su i za ovaj žalbeni sud, a privatni tužitelj u navodima svoje žalbe ove zaključke nije doveo s uspjehom u sumnju. Pri tom, svakako treba imati u vidu odredbu članka 455. stavka 1. ZKP/08, da se presuda kojom se optuženik proglašava krivim može izreći samo ako se nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, a što, u ovom kaznenom predmetu u odnosu na optuženika TĆ nije slučaj.

12. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba privatnog tužitelja nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude prvostupanjskog suda po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila ostvarena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. stavak 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, s tim da je neosnovana žalba privatnog tužitelja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

U Dubrovniku 02. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Domagoj Raguž