Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1517/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.F.S., [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Krasnec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u [adresa], protiv 1. tuženika Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu - Agencija) [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u [adresa] poslovni broj Pn-945/2023-84 od 14. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-945/2023-84 od 14. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. i II. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice:

„ Nalaže se 1. tuženiku Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i 2. tuženiku Republici Hrvatskoj, da tužiteljici N.F.S., solidarno isplate iznos od 74.382,84 EUR / 560.437,50 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 29. ožujka 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 24.013,45 EUR / 180.929,33 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 14. prosinca 2023. do isplate. „

II. Nalaže se tužiteljici N.F.S. naknaditi 2. tuženiku Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 14.772,02 eura, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici N.F.S. naknaditi 2. tuženiku Republici Hrvatskoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio 1. tuženiku Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i 2. tuženiku Republici Hrvatskoj, da tužiteljici N.F.S., solidarno isplate iznos od 74.382,84 EUR / 560.437,50 kn[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 29. ožujka 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 24.013,45 EUR / 180.929,33 kn / zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 14. prosinca 2023. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijeni su tuženici sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio 1. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio 2. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 eura.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu 1. i 2. tuženika u kojem osporava navode žalbi i predlaže odbiti njihove žalbe uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalbe 1. i 2. tuženika su osnovane.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 74.382,84 eura / 560.437,50 kn / koju tužiteljica potražuje na ime izmakle koristi - neisplaćene poljoprivredne potpore, navodeći da se radi o šteti koju je tužiteljica pretrpjela nezakonitim i nepravilnim radom Agencije tijekom odlučivanja o dodjeli sredstava iz IPARD programa donošenjem rješenja Klasa: 440-08-02/12-01/0050, Ur. broj: 343- 0801/01-17 – 048 od 25. ožujka 2017. i raskidom ugovora od 24. ožujka 2014. kojim je tužiteljici je odobrena potpora u iznosu od 74.382,84 eura / 560.437,50 kn/.

7. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je 24. ožujka 2014. s 1. tuženikom Agencijom sklopila Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa za mjeru 302, broj: 3021812050, KLASA: 44008-02/12-01/0050, Urbroj: 343-0403/07-14-011 kojom je odredbom čl. 3. Ugovora određen predmet ugovora kao, cit. "dodjela sredstava iz IPARD programa za realizaciju ulaganja u izgradnju objekata za pružanje turističkih i/ili ugostiteljskih usluga unutar sektora ruralnog turizma za Mjeru "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti". Navodi da je sklopila Ugovor s ciljem realizacije projekta izgradnje i opremanja objekta – obiteljske kuće s bazenom, za pružanje turističkih usluga na lokaciji kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul: [broj ZK uloška], Zemljišnoknjižni odjel Labin, u naselju R., Općina S.N. te da je člankom 4. tog Ugovora određen iznos, temeljem Odluke o dodjeli sredstava iz IPARD programa, od 26. veljače 2014., KLASA: 440-08-02/12-01/0050, Urbroj: 343- 0801/01-14-009, na način da su tužiteljici odobrena sredstva potpore u maksimalnom iznosu od 560.437,50 kn / 74.382,84 eura /dok ukupan iznos prihvatljivog ulaganja iznosi 1.120.875,0 kn. Isto tako, navodi da je 1. tuženik preuzeo obvezu isplatiti 50% iznosa potpore od ukupnog prihvatljivog iznosa ulaganja te je 26. veljače 2014. donesena Odluka o dodjeli sredstava kojom je određen datum podnošenja Zahtjeva za isplatu za 31. prosinca 2016. Tužiteljica je 28. siječnja 2016. podnijela Zahtjev za isplatu a 28. studenog 2016. je 1. tuženik donio Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu, KLASA: 440-08-02/12-01/0050, URBROJ: 343-0802/01-06-040, s obrazloženjem da je tijekom obrade Zahtjeva za isplatu uočeno postojanje umjetno stvorenih uvjeta u odnosu na povezanost s BL i ZL. Nakon uloženog prigovora tužiteljice Ministarstvo poljoprivrede je 21. prosinca 2016. Odlukom, KLASA: 05008/0852-16-2, URBROJ: 525-08/0852-16-2, prihvatilo prigovor tužiteljice i poništilo Odluku 1. tuženika kojom se odbija zahtjev za isplatu te naložilo 1. tuženiku da isplati tužiteljici potporu za projekt te je 1. tuženik 28. prosinca 2016. donio Odluku o isplati, KLASA: 440-08-02/12-01/0050, Urbroj: 343-0802/01-16-044. Navedenu Odluku o isplati je 1. tuženik dana 24. ožujka 2017. donošenjem Odluke Klasa: 440-08-02712-0170050, URBROJ: 343-0802/01-17-048 od 24. ožujka 2017. (u daljnjem tekstu- Odluka o poništenju) poništio i naznačio da je ta odluka konačna te raskinuo ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa sa tužiteljicom od 24. ožujka 2014. slijedom čega tužiteljica tvrdi da joj je šteta uzrokovana protupravnim radnjama 1. tuženika koje su dovele do sprječavanja povećanja imovine tužiteljice (izmakla korist) za iznos od 74.382,84 eura / 560.437,50 kn/.

8. Dakle, tužiteljica temelji svoj zahtjev za naknadu štete na činjeničnim tvrdnjama da je Agencija počinila štetne radnje u vidu nezakonitog i nepravilnog odlučivanja o tužiteljičinom Zahtjevu za dodjelu potpore, slijedom čega potražuje naknadu štete u visini očekivane potpore za prihvatljive troškove sukladno odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj:150/11, 93/16 i 104/16, dalje: ZSDU) kojom je propisano da štetu koja nastane nepravilnim ili nezakonitim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovnima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska.

9. Prvotuženik Agencija i drugotuženik Republika Hrvatska tijekom postupka, a sada i u žalbi osporavaju da bi 1. tuženik nezakonito postupao te da bi tužiteljica imala pravo na isplatu potpore budući da je Nacionalni dužnosnik za ovjeravanje (dalje u postupku- NDO) odbio izvršiti isplatu sredstava 1. tuženiku za tužiteljicu radi zaštite financijskih interesa Europske unije i Republike Hrvatske temeljem čl. 18. st. 3. Sektorskog sporazuma koji u čl. 11. propisuje funkcije i odgovornosti NDO -a i Nacionalnog fonda, u skladu s Dodatkom 1. Sektorskog sporazuma s obzirom da je kod tužiteljice tijekom obrade Zahtjeva za isplatu sredstava uočeno postojanje umjetno stvorenih uvjeta u odnosu na povezanost s ostalih dvaju korisnika i njihovim projektima.

10. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev tužiteljice utvrđujući da je Odluka 1. tuženika Klasa: 440-08-02/12-01/0050, Ur. broj: 343-0802/01-17-048 od 24. ožujka 2017., nezakonita, s obrazloženjem da. 1. tuženik Agencija nema ovlasti poništiti pravomoćnu i konačnu odluku o isplati niti raskinuti Ugovor od 24. ožujka 2014. pa stoga utvrđuje da su 1. i 2. tuženici odgovorni nadoknaditi tužiteljici predmetnu štetu na ime izmakle dobiti, neizvršenjem ugovorne obveze 1. tuženika iz Ugovora o dodjeli sredstava iz IPARD programa za mjeru 302 broj 3021812050, od 24. ožujka 2014.

11. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je odluka prvostupanjskoga suda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava obzirom da je nepravilno utvrđenje da je tužiteljici nezakonito odbijena isplata i da je ugovor od 24. ožujka 2014. nezakonito raskinut, kao i da bi nezakonitim postupanjem 1. i 2. tuženika tužiteljici nastala šteta.

12. Između stranaka nije sporno da je Agencija samostalna pravna osoba upisana u sudski registar te da je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o osnivanju Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ( "Narodne novine" broj 30/09 i 56/13) propisano da je Republika Hrvatska osnivač Agencije, a osnivačka prava i dužnosti u ime osnivača obavlja Ministarstvo nadležno za poljoprivredu a stavkom 2. istoga članka propisano je da Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovora za obveze Agencije.

13. Odredbom čl. 14. ZSDU propisano je kako štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stanci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

14. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da je temeljem Odluke o dodjeli sredstava iz IPARD programa (Klasa: 440-08- 02/12-01/0050, Ur. broj: 343-0801/01-14 – 009) od 26. veljače 2014. i IPARD ugovora korisniku BLN od 24. ožujka 2014. odobrena potpora u iznosu od 74.382,84 eura / 560.437,50 kn/,

- da su između tužiteljice i 1. tuženika sklopljeni Aneksi Ugovora o dodjeli sredstava iz IPARD programa 2. svibnja 2014. i 23. veljače 2015.,

- da je tužiteljica je podnijela zahtjev za isplatu sredstava iz IPARD programa 1. veljače 2016., sukladno Odluci o dodjeli sredstava iz IPARD programa od 26. veljače 2014.,

- da je 1. tuženik Agencija dana 28. studenog 2016. donio Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu (Klasa: 440-08-02/12-01/0050, Ur.broj: 343-0802/01-16-040) temeljem čl. 35. st. 2. točka a Pravilnika o provedbi mjera 302 „ Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti „ unutar IPARD programa (Narodne novine broj 72/12, 93/12, 59/15 i 69/15, dalje: Pravilnik) kojim je propisano da se ista donosi, ukoliko se nakon provjere zahtjeva za isplatu s pripadajućom dokumentacijom, utvrdi neispunjenje uvjeta propisanih Pravilnikom, javnim natječajem i IPARD ugovorom, u konkretnom slučaju postojanje umjetno stvorenih uvjeta s namjerom stjecanja prednosti, koja nije u skladu s ciljevima toga Programa,

- da je na predmetnu Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu, tužiteljica izjavila prigovor Povjerenstvu za rješavanje po prigovorima za IPARD program, koje je Odlukom od 21. prosinca 2016., prihvatilo prigovor tužiteljice i rješenjem [broj], [broj] poništilo Odluku 1. tuženika o odbijanju zahtjeva za isplatu od 28. studenog 2016. i naložilo nastavak obrade zahtjeva za isplatu, te naložilo isplatu potpore za projekt unutar mjere 302 IPARD programa,

- da je 1. tuženik Agencija 28. prosinca 2016. donio Odluku o isplati ([broj], [broj]) kojom se tužiteljici N.F.S. dodjeljuju sredstva iz IPARD programa u ukupnom iznosu od 560. 437,50 kn / 74.382,84 EUR/ sukladno Odluci od 26. veljače 2014., Ugovoru o dodjeli sredstava iz IPARD programa od 2. svibnja 2014. i Aneksu Ugovoru od 23. veljače 2015.,

- da je 1. tuženik Agencija dana 24. ožujka 2017. donio Odluku o poništenju kojom se poništava Odluka o isplati od 28. prosinca 2016. u kojoj se navodi kako je na temelju čl. 35. st. 2. Pravilnika o provedbi mjere 302 „ Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti (Narodne novine 72/12, 93/12, 59/15, 69/15; dalje u tekstu Pravilnik) utvrđeno da je tužiteljica prekršila odredbe čl. 35. st. 2. istog Pravilnika te čl. 18. st. 3. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Komisije Europske zajednice o pravilima za suradnju u vezi s financijskom pomoći EU komisije u RH i provedbe pomoć u okviru komponente V ( IPARD) temeljem kojih se neće izvršiti isplata u korist potraživatelja za koje je ustanovljeno da su umjetno stvorili uvjete potrebne za dobivanje takvih isplata s ciljem dobivanja prednosti što je protivno ciljevima potpore,

- da je 1. tuženik raskinuo Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa za mjeru 302 od 24. ožujka 2014. sa tužiteljicom.

15. Kao prvo valja reći da za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu osim nacionalnog pravnog okvira valja imati u vidu i slijedeće propise: Uredbu Komisije ( EZ-a) br. 718/2007 kojom se provodi Uredba o programu IPA (dalje u tekstu: Provedbena uredba o programu IPA), Zakon o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Komisije europskih zajednica o pravilima za suradnju u svezi financijske pomoći Europske zajednice Republici Hrvatskoj u provedbi pomoći u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) („Narodne novine„ – Međunarodni ugovori 10/7; u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum ), Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Komisije Europskih zajednica o pravilima za suradnju u vezi s financijskom pomoći Europske komisije Republici Hrvatskoj i provedbe pomoći u okviru komponente V. 8 IPARD , Instrumenta predpristupne pomoći ( IPA) ( „Narodne novine „- Međunarodni ugovori broj 10/08, 1/09, dalje u tekstu- Sektorski sporazum ), Uredba o opsegu i sadržaju odgovornosti te ovlastima tijela nadležnih za upravljanje Instrumentom pretpristupne pomoći ( IPA) (Narodne novine 29/12, 117/12, 76/13; dalje u tekstu; Uredba) te Pravilnik.

16. Nadalje, obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu štete u vidu izmakle koristi to se sukladno odredbi članka 1089. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

17. Izmakla korist predstavlja budući dio imovine, prihod koji bi oštećenik nekom dozvoljenom djelatnošću postigao da u tome nije onemogućen upravo štetnom radnjom štetnika. Za naknadu izmakle koristi nije dovoljno samo subjektivno predviđanje i tužiteljičina nada u potencijalni iznos potpora, već je odlučno je li tužiteljica za takvo očekivanje imala osnovu u nekom objektivnom kriteriju.

18. Valja istaći da je ovaj drugostupanjski sud već u rješenju poslovni broj Gž- 3618/2022 od 7. ožujka 2023. kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu zaključio da je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da nacionalni dužnosnik za ovjeravanje ( NDO), prema tužiteljici nema nikakvih prava niti obveza u odnosu na tužiteljicu. Ovo iz razloga jer NDO sudjeluje u postupku dodjele potpore sukladno IPARD programu koji je bio pretpristupni program Europske unije za razdoblje od 2007. do 2013. namijenjen ruralnom razvoju. Europska komisija je usvojila IPARD program za Republiku Hrvatsku 25. veljače 2008. te je tako Pravilnik o provedbi Mjere 302 „ Divesifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti „ unutar IPARD programa.

19. Stoga u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Sektorskog sporazuma koji je kao međunarodni ugovor, pravni propis koji je po pravnoj snazi u Republici Hrvatskoj iznad zakona, sukladno čl. 134. Ustava Republike Hrvatske te se njegove odredbe primjenjuju neovisno o tome što u konkretnom slučaju prema krajnjem korisniku potpore istupa samo 1. tuženik Agencija.

20. Slijedom gore navedenih propisa razvidno je da je u postupak dodjele potpore iz IPARD programa uključeno više institucija i to svaka sa svojim funkcijama i ovlaštenjima koje djeluju koordinirano kako bi u konačnici na pravilan i zakonit način bio proveden postupak dodjele potpore.

21. Tako je odredbom čl. 1. Uredbe uređen sadržaj i opseg ovlasti i odgovornosti tijela nadležnih za koordinaciju i financijsko upravljanje Instrumentom pretpristupne pomoći (u daljnjem tekstu: program IPA), tijela nadležnih za upravljanje i provedbu pojedinih komponenti programa IPA i tijela nadležnih za upravljanje i provedbu pojedinih prioriteta i/ili mjera u okviru pojedinih komponenti programa IPA. Člankom 4. točka 22. te Uredbe propisano je da je tijelo nadležno za financijsko upravljanje programom IPA - Ministarstvo financija, Sektor za poslove Nacionalnog fonda, a točkom 23. istog članka propisano je da tijelo nadležno za sveukupno financijsko upravljanje programom IPA djeluje pod nadležnošću nacionalnog dužnosnika za ovjeravanje programa IPA (NDO).

22. Dakle, sukladno čl. 4. točke 24. Uredbe NDO je nadležan za sveukupno financijsko upravljanje programima Europske unije, a u sklopu programa IPA posebno za sljedeće poslove: učinkovit rad sustava upravljanja i kontrole; pravovaljanost i ispravnost financijskih transakcija; sastavljanje i podnošenje potvrđenih zahtjeva za plaćanjem Europskoj komisiji; ispravnost zahtjeva za plaćanjem koji se dostavljaju Europskoj komisiji; prijenos sredstava prema tijelima nadležnima za upravljanje i provedbu pojedinih komponenti programa IPA ili prema krajnjim korisnicima;) potvrđivanje dostupnosti i valjanosti sredstava za sufinanciranje programa i projekata; zaštitu financijskih interesa Europske unije, utvrđivanje i obavještavanje Europske komisije o nepravilnostima; financijske ispravke slijedom eventualno uočenih nepravilnosti; dodjelu akreditacije tijelima nadležnima za upravljanje i provedbu pojedine komponente programa IPA, nadzor nad ispunjavanjem uvjeta za akreditaciju i povlačenje akreditacije u slučaju njihova neispunjavanja; učinkovit rad sustava unutarnje financijske kontrole; podnošenje izvješća o radu sustava upravljanja i kontrole Europskoj komisiji; učinkovit rad sustava izvještavanja i pružanja informacija; praćenje ispunjavanja preporuka iz revizorskih izvješća i izvještavanje Europske komisije o bilo kakvim promjenama u sustavu upravljanja i kontrole.

23. Iz stanja spisa je razvidno da je 1. tuženik postupajući po Odluci Povjerenstva za rješavanje po prigovorima za IPARD program unutar Upravne direkcije pri Ministarstvu poljoprivrede ( u daljnjem tekstu -Povjerenstvo) dana 28. prosinca 2016. donio Odluku o isplati te je proslijedio NDO-u Zahtjev za sredstva na račun 1. tuženika radi isplate dodijeljene potpore tužiteljice. Međutim, do isplate nije došlo budući da je NDO odbio izvršiti isplatu sredstava 1.tuženiku za tužiteljicu radi zaštite financijskih interesa Europske unije i Republike Hrvatske temeljem članka 18. stavka 3. Sektorskog sporazuma kojim je određeno a ne dovodeći u pitanje posebne odredbe u sporazumima, neće s izvršiti isplata u korist potražitelja ili njihovih opunomoćenika za koje je ustanovljeno da su umjetno stvorili uvjete potrebne za dobivanje takvih isplata s ciljem dobivanja prednosti što je protivno ciljevima potpore.

24. Također, prema čl. 18. stavku 2. Sektorskog sporazuma Republika Hrvatska je dužna osigurati da se pravovaljanost i ispravnost iznosa koji se plaća potražiteljima ili njihovim opunomoćenicima, uključujući sve kriterije prihvatljivosti koje je utvrdila Zajednica ili IPARD program, može provjeriti u skladu s nizom provjerljivih pokazatelja koji se utvrđuju od strane Hrvatske.

25. Stoga kako su funkcije i odgovornosti NDO-a propisane čl. 11. stavkom 2. Sektorskog sporazuma, u skladu s Dodatkom I. Sektorskog sporazuma a prema kojem NDO nosi ukupnu odgovornost za financijsko upravljanje fondovima Zajednice u Hrvatskoj, to je isti i odgovoran za pravovaljanost i ispravnost odnosnih transakcija te djeluje kao jedini sugovornik s Komisijom za sva pitanja koja se odnose na IPARD program i osigurava da sve predložene promjene uvjeta provedbe i plaćanja IPARD Agencije, navedene u članku 12. i 14. nakon akreditacije, budu dostavljene Dužnosniku nadležnom za akreditaciju, radi ispitivanja i odobrenja prije njihove primjene.

26. Iz iskaza svjedoka D.F. voditeljice Nacionalnog fonda proizlazi da se nije moglo nedvojbeno utvrditi da ne postoje umjetno stvoreni uvjeti, da takve isplate Europska komisija ne bi prihvatila, odnosno Republika Hrvatska bi morala vratiti ta sredstva u proračun EU te da je Ministarstvo financija, sektor za poslove nacionalnog fonda bio zadužen za odobravanje isplata i IPARD sredstava na temelju zahtjeva Agencije za plaćanje i da IPARD Agencija nije imala ovlasti da samostalno raspolaže IPARD sredstvima.

27. Slijedom navedenog a kako je NDO sudjelovao u postupku dodjele odnosno isplate sredstava potpore, to tužiteljica neosnovano tvrdi da je 1. tuženik nezakonito ili arbitrarno odbio isplatiti tužiteljici odobreni iznos s obzirom da nije dobio isplatu potrebnih sredstava od NDO-a.

28. Dakle, kako NDO, sukladno svojim ovlastima i smatrajući tužiteljicu neprihvatljivom iz razloga umjetnog stvaranja uvjeta, nije odobrio isplatu sredstava, 1. tuženik nije imao nikakve osnove da tužiteljici isplati sredstva pa samim time je pravilno postupio kada Odluku o isplati nije ostavio na snazi.

29. Također u prilog utvrđenju da su kod tužiteljice postojale radnje koje bi se smatrale nedozvoljenima u smislu umjetno stvaranih uvjeta utvrđeno je i dijelom iskaza svjedoka V.H., voditeljice odjela u kojem su se obavljali poslovi vezani za odobrenje projekata iz kojeg proizlazi da se projekt i dalje prati s obzirom na umjetno stvorene uvjete jer nakon faze zaključenja ugovora investitor provodi taj projekt i šalje zahtjev za isplatu 1. tuženiku zajedno sa relevantnom dokumentacijom te je obradom te dokumentacije i u toj fazi moguće utvrditi radi li se o umjetno stvorenim uvjetima, a isto je moguće utvrđivati i tijekom pet godina nakon konačne isplate.

30. Stoga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da utvrđivanje umjetno stvorenih uvjeta u kasnijoj fazi nije relevantno. Naime, čl. 37. Pravilnika i čl. 11. stavkom 6. IPARD ugovora propisano je da B.R.B. ima obvezu pratiti provođenje projekta i u razdoblju od pet godina nakon konačne isplate i u tom je razdoblju ovlašten zatražiti i povrat isplaćene potpore ako utvrdi bilo kakvu nepravilnost, uključujući i to da su uvjeti za dobivanje potpore stvoreni umjetno.

31. Nadalje, iz iskaza svjedoka B.R.B., u to doba voditeljice odjela za odobrenje isplate proizlazi da su tužiteljica i još dva korisnika istog prezimena D.S. i B.S., podnijeli zahtjev za isplatu, te su u tim zahtjevima uočeni indikatori nepravilnosti, odnosno umjetno stvorenih uvjeta. Utvrđeno je za sva tri predmeta, prije prijave za natječaj, nositelj tih projekata bila jedna te ista tvrtka, čiji je direktor bio D.S., te je akt za gradnju bio izdan na tu istu tvrtku, te je u vrijeme otvorenog natječaja promijenjen investitor u sva tri projekta. Nepravilnosti su utvrđene iz dokumentacije, te su sredstva isplaćena samo za D.S., odnosno njegov projekt, jer je utvrđeno da je isti idejni začetnik sva tri projekta. U slučaju da je na natječaj bila prijavljena samo tvrtka N., dobila bi samo jednu potporu, a na ovaj način projekt je raspoređen na tri fizičke osobe upravo iz razloga kako bi se ishodile tri potpore. Isto tako navedenim iskazom je utvrđeno da odobrenje zahtjeva za potporu i sklapanje ugovora ne znači da će i potpora biti isplaćena.

32. Iz Odluke 1. tuženika Agencije [broj] [broj] od 24. ožujka 2017. kojom se poništava Odluka o isplati razvidno da je u konkretnom slučaju upravo NDO odbio isplatiti 1. tuženiku sredstva i to temeljem čl. 18. st. 3. Sektorskog sporazuma, a sukladno izvještaju o utvrđenoj nepravilnosti od 14. studenog 2016., obzirom da je utvrđeno da se radi o umjetno stvorenim uvjetima na način da je društvo Novidis d.o.o. [adresa], koje je prvotno bilo vlasnik sva tri predmetna projekta za izgradnju obiteljskih kuća s bazenom u naselju R., Općina S.N., a obzirom na uvjete Pravilnika po kojima je imalo uvjete za prijavu samo jednog projekta na četvrti natječaj iz mjere 302, umjetno stvorio uvjete a cilj čega je bio prijava tri projekta međusobno povezanih osoba na isti natječaj i posljedično tome ostvarivanje većeg iznosa potpore.

33. Dakle, kako u konkretnom slučaju do isplate sredstava tužiteljici nije došlo budući da je NDO odbio izvršiti isplatu sredstava 1. tuženiku za tužiteljicu radi zaštite financijskih interesa Europske unije i Republike Hrvatske temeljem čl. 18. stavka 3. Sektorskog sporazuma koju ovlast NDO ima temeljem čl. 11. Sektorskog sporazuma kojim je propisano da NDO nosi ukupnu odgovornost za financijsko upravljanje fondovima Zajednice u Hrvatskoj i odgovoran je za pravovaljanost i ispravnost odnosnih transakcija, to nije utvrđeno nezakonito postupanje 1. i 2. tuženika. 1. tuženik je radi zaštite financijskih interesa bio dužan voditi računa da se ne vrše isplate onim korisnicima kod kojih je utvrđeno umjetno stvaranje uvjeta.

34. Definicija umjetno stvorenih uvjeta nije propisana niti je jednoznačna, već umjetno stvaranje uvjeta se utvrđuje obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja. Sud Europske unije u predmetu C-434/12 „ Slancheva sila „ o postavljenom pitanju za tumačenjem pojma „ umjetno stvoreni uvjeti „ daje upute nacionalnim sudu što bi trebalo utvrditi u sudskom postupku pred nacionalnim sudom kako bi se moglo utvrditi postojanje umjetno stvorenih uvjeta. Tako je dana uputa da se moraju uzeti u obzir objektivne okolnosti konkretnog slučaja koje omogućuju zaključak da se cilj koji postavlja program potpore ne može ostvariti, da se uzmu u obzir elementi koji omogućuju zaključak da je umjetnim stvaranjem uvjeta potrebnih za dobivanje isplate korisnik namjeravao steći prednost koja nije u skladu s ciljevima IPARD programa, te svoju odluku može utemeljiti ne samo na elementima poput pravne, ekonomske i/ili osobne veze između osoba uključenih u slične investicijske projekte nego i na pokazateljima koji svjedoče o postojanju namjerne koordinacije među tim osobama.

35. Iz spisa je razvidno da je u konkretnom slučaju 1. tuženik imao sumnju da je tužiteljica, zajedno s druga dva korisnika, D.S. i B.S., podijelila prvotno zamišljen jedinstveni projekt na tri „ samostalna „ projekta radi ostvarivanja većeg intenziteta potpore, pa je 1. tuženik zaključio da su uvjeti za stjecanje pogodnosti stvoreni umjetno radi ostvarenja većeg iznosa potpore, odnosno tri puta po maksimalni iznos potpore dozvoljen za ovo ulaganje, čime su uvjeti za stjecanje pogodnosti stvoreni suprotno ciljevima IPARD programa i ciljevima Mjere 302.

36. Prema članku 40. st. 1. točka a Pravilnika određeno da će Agencija za plaćanje raskinuti IPARD ugovor u slučaju kada sredstva potpore nisu isplaćena korisniku, odnosno kada ne postoji financijski učinak za Agenciju za plaćanja iz razloga kada utvrđena nepravilnost prelazi 50 % ukupne vrijednosti projekta – kada je korisnik prekršio odredbe Pravilnika, ili nije ispunio obveze određene IPARD ugovorom, ili ako je utvrđena nepravilnost ujedno sumnja na prijevaru, pa je stoga nakon što je NDO odbio isplatiti sredstva potpore radi uočenih umjetno stvorenih uvjeta pravilno 1. tuženik postupio kada je raskinuo Ugovor sa tužiteljicom od 24. ožujka 2014. Naime, raskidu IPARD ugovora s tužiteljicom prethodilo je odbijanje isplate IPARD sredstava od strane NDO-a, koji je takvu ovlast imao na temelju Sektorskog sporazuma u cilju zaštite financijskih interesa Europske unije.

37. Stoga je donošenje sporne odluke kao i raskid IPARD ugovora koji je zaključen s tužiteljicom 24. ožujka 2014. od strane 1. tuženika bilo u potpunosti u skladu s ovlastima i odredbama propisanim u Provedbenoj uredbi o programu IPA, Sektorskom sporazumu, Uredbi i Pravilniku pa stoga nisu ispunjene niti pretpostavke za naknadu štete kako to tvrdi tužiteljica.

38. Nadalje, valja reći da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je potraživani iznos mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovim radnjom ili propuštanjem, s obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu štete u vidu izmakle koristi. Naime, pogrešan je stav suda prvog stupnja da je tužiteljica trebala ostvariti potporu samo jer su ispunjene sve formalne pretpostavke obzirom da tužiteljica nije mogla osnovano očekivati da će dobiti iznos potpore jer se ne radi o redovnom tijeku stvari. Postupak dodjele potpore je takav da se prvenstveno utvrđuje ispunjenje formalnih pretpostavki propisanih uredbama, Pravilnikom i Natječajem, što je samo dio uvjeta koji moraju biti ispunjeni, dok dodatno moraju biti ispunjeni i ostvareni ciljevi koji se odnosnim programom žele postići te korisnici potpora ne smiju zlorabiti prava koja imaju da bi ostvarili potporu. Dakle, tužiteljici nije nigdje zajamčeno apsolutno pravo na isplatu potpore, već isplata potpore u punom ugovorenom iznosu ovisi o ispunjenju svih propisanih pretpostavki. Ovakav postupak dodjele ima karakter natjecanja, a u postupcima koji imaju karakter natjecanja, osobe koje sudjeluju u takvim postupcima preuzimaju poslovni rizik za sudjelovanje u takvim postupcima i prihvaćaju i mogućnost nastanka određene štete, radi čega je isključena odgovornost za štetu tijela koje provodi takve postupke (Rev-x-968/16). Navedeno stajalište se može primijeniti u konkretnom slučaju jer se podnositelji zahtjeva za potporu natječu za dobivanje potpore i tužiteljica je bila upoznata s ovlaštenjima 1. tuženika da odbije ili umanji iznos potpore sukladno utvrđenoj nepravilnosti koji su jasno bili propisani odredbama Pravilnika i Natječaja. Dakle, podnošenjem prijave na IPARD program, tužiteljica je preuzela poslovni rizik i pristala na mogućnost da ne dobije potporu ili da joj ona bude umanjena, pa stoga neosnovano tužiteljica smatra da je potporu morala ostvariti.

39. S tim u vezi, još valja istaći a kao što je već navedeno da je 1. tuženik obvezan i ovlašten utvrđivati postojanje nepravilnosti tijekom cijelog postupka dodjele potpore te sama činjenica da je tužiteljici donesena Odluka o isplati ne znači da će doći do njenog izvršenja u slučaju u kojem je naknadno utvrđena nepravilnost, kao što je to bilo kod tužiteljice.

40. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je 1. tuženik taj koji je svojim postupanjem spriječio povećanje imovine tužiteljice budući da je temeljem utvrđene nepravilnosti to učinio NDO u okviru svoje nadležnosti kada je uskratio suglasnost za isplatu IPARD sredstava, a tužiteljica je morala znati da u slučaju neispunjavanja svih propisanih pretpostavki, odnosno u slučaju nepravilnosti, neće dobiti potporu.

41. Iz stanja spisa je razvidno da je 1. tuženik uz odgovor na tužbu kao prilog na CD- u dostavio Bilješku uz predmet ( Note to the File) od 29. prosinca 2016, u ovjerenom prijevodu, iz kojeg je razvidna Odluka NDO-a o uskrati suglasnosti za isplatu IPARD sredstava, pa je stoga nepravilno sud prvog stupnja utvrdio u pobijanoj presudi da NDO nije odlučivao o pravima i obvezama tužiteljice.

42. Kako je već ranije navedeno da je 1. tuženik dužan i ovlašten utvrđivati postojanje nepravilnosti tijekom cijelog postupka dodjele potpore, od prijave na natječaj pa do isteka pet godina od konačne isplate sredstava, to činjenica da je tužiteljici donesena Odluka o isplati ne znači da će i doći do njenog izvršenja u slučaju u kojem je naknadno utvrđena nepravilnost, kao što je to kod tužiteljice. Stoga se neosnovanim ukazuje pozivanje tužiteljice da je osnovano očekivala kako će 1. tuženik isplatiti potporu. Naime, člankom 20. stavak 7. Pravilnika propisano je da će plaćanje za izvršeno ulaganje biti jednoobročno, sukladno IPARD Ugovoru koji je tužiteljica sklopila sa 1. tuženikom. Člankom 34. stavak 4. Pravilnika propisano je da zahtjev za isplatu treba sadržavati sve plaćene račune sukladno odabranoj ponudi i IPARD Ugovoru, a svi priloženi računi moraju biti plaćeni u cijelosti. Stoga je tužiteljici moralo biti poznato da je provedba ulaganja kroz Mjeru 302 unutar IPARD programa postavljena način da je ista prethodno dužna dovršiti ulaganje u cijelosti o svom trošku, a tek potom se isplaćuje iznos od 50 % prihvatljivih izdataka, pod uvjetom da su ispunjene sve propisane pretpostavke. Dakle, tužiteljica je morala znati da u slučaju neispunjavanja svih propisanih pretpostavki, odnosno u slučaju nepravilnosti, neće dobiti potporu.

43. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je postupanje 1. tuženika u cijelosti bilo utemeljeno na odredbama Pravilnika i Sektorskog sporazuma, te u konkretnom slučaju nisu utvrđene niti pretpostavke za štetu to je temeljem odredbe čl. 373.a. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 114/22, 153/23) valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice.

44. Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen zahtjev tužiteljice, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti tužiteljici naknaditi troškove postupka 2. tuženiku Republici Hrvatskoj. Drugotuženoj su dosuđeni troškovi zatraženi troškovnikom (list 741 spisa) za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15138/23; dalje- Tarifa) u iznosu od 1.114,87 eura/ 8.400,00 kn / za podnesak od 25. svibnja 2021.iznos od 1.114,87 eura/ 8.400,00 kn (Tbr. 8/1) , te za pristup na ročište dana 6. svibnja 2019., 3. rujna 2019., 21. listopada 2019., 20. siječnja 2020., 18. veljače 2020., 6. travnja 2020., 17. veljače 2021., 20. veljače 2021., 25. veljače 2022. i 1. ožujka 2022. za svaki pristup po 1.114,87 eura/ 8.400,00 kn što iznosi 14.493,31 eura / 109.200,00 kn/ te pristup na ročište 18. rujna 2020. za koje je umjesto zatraženih 1.114,87 eura valjalo dosuditi iznos od 278,71 eura ( 25% nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife) tako je ukupni trošak 2. tuženiku dosuđen u iznosu od 14.772,02 eura.

45. Kako je 2. tuženik Republika Hrvatska u cijelosti uspio sa žalbom to je valjalo temeljem Tbr. 10. Tarife dosuditi 2. tuženiku iznos trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 eura.

46. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova parnična radnja nije bila nužna za konačni ishod postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 2. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža