REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Broj: Pp-6193/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vesni Bestić, uz sudjelovanje Marine Ulamec kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DI, radi djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 5/90., 30/90., 47/19., 29/94., 114/22. i 47/23.), a povodom optužnog prijedloga PUZ-a, VIII. policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/12513, Urbroj: 511-19-34-24-1 od 17. svibnja 2024., nakon glavne javne rasprave završene dana 12. prosinca 2024. godine, u nazočnosti okrivljenika te branitelja MI i Klaudia Čurina, a odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, dana 16. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

okrivljenika: DI, sina D i AI, r. M, rođenog **.**.1975. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dipl. arhitekta, privatnog poduzetnika, neoženjenog, oca jednog djeteta, pismenog, VSS, s mjesečnim primanjima 736,00 EUR, drž. RH, osuđivanog, s prebivalištem u [adresa].

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 7. svibnja 2024. oko 01,40 sati, u Ulici Vjekoslava Heinzela bb u Zagrebu, na javnu zelenu površinu koja razdvaja istočni i zapadni prometni kolnik navedene ulice, bez odobrenja nadležnog tijela instalirao prijenosni agregat marke Honda koji bi svojim radom stvarao buku, na koji bi spojio prijenosno računalo marke HP i projektor marke Optoma koji bi postavio na instalirani drveni stolac dim. 50x20 cm, isti okrenuo prema istočnom pročelju poslovne zgrade "Chromosov neboder" u sklopu koje se nalazi Veleposlanstvo Države Izrael, na adresi [adresa] te putem istog na dva bloka pročelja projicirao svjetlosni snop bez natpisa, a čime bi stvarao nemir i odvraćao pozornost prolazećih građana i vozača na navedenoj prometnici,

dakle, da bi na javnom mjestu remetio javni red i mir,

čime bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 5/90., 30/90., 47/19., 29/94., 114/22. i 47/23.).

II) Predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 7. svibnja 2024., i to jedan prijenosni agregat crno-crvene boje marke Honda, jedno prijenosno računalo crne boje marke HP, jedan projektor bijele boje marke Optoma i jedna drvena klupica smeđe boje, dimenzije 50x20 cm, imaju se vratiti okrivljeniku.

III) Temeljem odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, VIII. policijska postaja Zagreb, pod Klasom: 211-07/24-5/12513, Urbroj: 511-19-34-24-1 od 17. svibnja 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ovog prekršajnog naloga.

2. Razmotrivši optužni prijedlog, Sud je utvrdio da su se stekli uvjeti iz članka 230. Prekršajnog zakona za izdavanje prekršajnog naloga, jer je optužni prijedlog podnio ovlašteni tužitelj, a isti je utemeljen na neposrednom opažanju ovlaštene osobe tužitelja, o čemu postoji vjerodostojna dokumentacija koja prileži spisu.

3. Protiv spomenutog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja pa je Sud nalog stavio izvan snage i proveo javnu glavnu raspravu.

4. Braneći se u pisanoj obrani okrivljenik je porekao krivnju. Naveo je da nije sporno da je navedenog dana, 7. svibnja 2024. bio na mjestu kako se navodi u optužnom prijedlogu niti je sporno da je imao predmete koji su tamo navedeni. Nadalje, nije sporno da je sa sobom imao agregat i laptop, međutim u cijelosti poriče da bi time došlo do bilo kakva narušavanja javnog reda i mira. Naime, činjeničnim opisom stavlja mu se na teret da je "na nedozvoljen način remetio mir, stvarao uznemirenost te stvarao nemir i uznemirenost, te remetio i odvraćao pozornost prolazećih građana i vozača". Ovakav činjenični opis smatra apsurdnim, s obzirom na to da se radi o jednoj od svjetlosno i zvučno najzagađenijih lokacija na čitavom području Grada Zagreba (vjerojatno i na čitavom prostoru Republike Hrvatske) te je takvo postupanje potpuno nepodobno da uznemiri bilo koga ili da odvrati bilo čiju pozornost. Naveo je da buka agregata ne nadilazi buku prolazećeg automobila, te kao takva nije podobna bilo koga uznemiriti. [adresa] i [adresa] opremljene su sredstvima javne rasvjete te se uz njih nalazi niz osvijetljenih jumbo plakata i u tom pogledu sama projekcija ni na koji način ne odvlači bilo čiju pozornost više od postavljenih jumbo plakata pa u tom smislu ne postoji narušavanje javnog reda i mira. Konačno, činjenični opis tautološki navodi da bi se odvlačila pozornost "prolazećih građana i vozača", međutim na navedenom se mjestu u kritično vrijeme nije dogodila nikakva prometna nesreća niti bilo kakvi zastoji u prometu ili kakve druge izvanredne situacije, koje bi ukazivale na to da je vozačima skrenuta pozornost u mjeri koja bi predstavljala ugrozu javnog reda koja zaslužuje javni prijekor prekršajnim sankcioniranjem. Nadalje, ovlašteni tužitelj ne navodi niti bilo kojeg drugog uznemirenog građana koji bi kritične zgode bio doista uznemiren. Dakle, okrivljenik zaključuje da se radi o činjeničnom konstruktu ovlaštenog tužitelja kako bi pojačao dojam kod suda da se radilo o nedopuštenom ponašanju, iako o takvom čemu nema ni govora, jer niti je tko bio uznemiren niti je njegovo postupanje bilo podobno da bilo koga uznemiri. Također je naveo da navodna buka agregata nije ni na koji način odudarala od uobičajene buke i svjetlosti na mjestu događaja. Istaknuo je da jakost svjetla projektora Optoma ZW340e iznosi 3600 ANSI lumena te sam snop svjetla ni na koji način nije doprinio pojačanju svjetlosnog zagađenja, odnosno snop svjetlosti nije ni na koji način narušavao javni red i mir. Nadalje, navodna buka agregata, koja se navodi u optužnom prijedlogu ne nadilazi buku automobila u pokretu, a ponavlja se da se radi o jednoj od najprometnijih lokacija u gradu Zagrebu. Istaknuo je da je Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama dopuštena najviša razina buke ispušnog sustava motornog vozila - 101 dB. Prema tome, s obzirom na to da je agregat bio postavljen na površini koja razdvaja dvije kolničke trake Heinzelove ulice, jasno je da agregat nije proizvodio buku koja bi nadilazila uobičajenu razinu buke na tako prometnoj lokaciji te je stoga rad agregata bio apsolutno nepodoban da na toj lokaciji narušava red i mir. Agregat marke Honda na udaljenosti 7 metara proizvodi buku od 62 dB, a bio je postavljen između dviju prometnih traka, tako da se na udaljenosti 7 metara nije nalazio nitko pa eventualna buka koja je mogla doprijeti do bilo koga iznosi manje od 62 dB, dakle značajno manje od najviše dopuštene razine buke na prometnici. Dakle, ni svjetlosnim djelovanjem projiciranog sadržaja niti razinom buke, nije došlo do neuobičajenog utjecaja na okolni prostor te u tom pogledu njegovo postupanje nije uopće bilo podobno da se na bilo koji način utječe na javni red i mir. Posebice je istaknuo da je njegovo postupanje bilo legitimno i u skladu s usvojenim standardima prava na slobodu i izražavanje misli, koja su prava zajamčena međunarodnim i domaćim propisima te u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju kojim je propisano da se tzv. individualni prosvjedi ne moraju prijavljivati. Naime, okrivljenikova akcija nije bila usmjerena na bilo kakvo uznemiravanje, već na upozoravanje na masovne zločine Države Izrael nad civilnim stanovništvom Pojasa Gaze akcijama Izraelskih obrambenih snaga koje su započele 7. listopada 2023. godine, a koje kontinuirano ubijaju palestinske civile uključujući žene i djecu, što je potvrđeno i recentnim izdavanjem uhidbenih naloga Međunarodnoga kaznenog suda za najviše dužnosnike Države Izrael. U tom smislu, akcije poput njegove, održavaju se u cijelom svijetu, radi se o legalnim i legitimnim antiratnim akcijama te je u tom smislu Institut za kriminologiju Pravnog fakulteta u Ljubljani, u svojoj javnoj izjavi naveo: "Izražavamo solidarnost i podršku globalnim studentskim prosvjedima koji osuđuju izraelsko nasilje, okupaciju i genocid te zahtijevaju primirje [...] Ističemo da su sloboda izražavanja i prosvjeda temeljna ljudska prava i jedan od ključnih stupova demokratskog društva." Prema tome, smatra da njegovo postupanje predstavlja legitimno i zaštićeno korištenje prava na slobodu misli i izražavanje misli, koje je jedno od tekovina i temelja demokratskog društva te svojim postupanjem nije nikoga uznemirio niti mu narušio mir niti su uređujući policijski službenici utvrdili makar i jednog jedinog pripadnika javnosti, kojeg bi njegovo postupanje na bilo kakav način uznemirilo ili mu na bilo koji drugi način narušilo mir. Građani su na javnim površinama svakodnevno izloženi nebrojenim porukama raznovrsnih sadržaja, oglasnih, političkih i inih, putem tzv. jumbo plakata, koji su daleko jače osvijetljeni i izloženi, te se u njihove sadržaje praktično nikada ne ulazi, iako su podobni da uznemire pojedine građane (npr. oskudno odjevene osobe na reklamama za donje rublje, političke poruke u vrijeme kampanje koje mogu izazvati uznemirenost kod građana koji se ne slažu s tom političkom opcijom i slično). Prema tome, sam sadržaj morao bi odudarati od uobičajenog i društveno prihvatljivog izražavanja, kako bi ga se moglo smatrati narušavanjem javnog reda i mira, a i u tom slučaju sud bi morao provesti test razmjernosti između temeljnog ljudskog prava na slobodu misli izražavanja misli i potrebe za zaštitom javnopravnog poretka. U konkretnom slučaju - vrijednosti koje su zaštićene kao temeljno ljudsko pravo - pravo na slobodu misli i izražavanje misli, svakako pretežu nad bilo kakvom zaštitom javnopravnog poretka, koji nije bio ni na koji način narušen temeljnom pacifističkom porukom koja je je navedena i kao temeljna vrednota i temelj za tumačenje Ustava - mirotvorstvo. Okrivljenik smatra da njegovim postupanjem nije ostvareno biće prekršaja koji mu se stavlja na teret, jer u njegovom postupanju nije bilo ničega podobnog za narušavanje javnog reda i mira. Ističe da u njegovom postupanju ništa nije bilo nepristojno niti na bilo koji način ekvivalentno tučnjavi, svađi ili vici, jer su to "per definitionem" nasilni akti, dok je njegov postupak bio miran i miroljubiv te je nakon dolaska policijskih službenika s njima obavio sve potrebne službene radnje, uz potpuno poštivanje tijela javnih vlasti. Napomenuo je da je njegova namjera, kako je iskazao i prilikom ispitivanja dana 7. svibnja 2024., isključivo izražavanje neslaganja s postupanjem Države Izrael u području Pojasa Gaze, a općepoznato je totalno uništenje, a prema ocjeni Međunarodnog suda u predmetu Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide in the Gaza Strip (South Africa vs. Israel) radi se o radnjama kojima se ostvaruje biće kaznenog djela genocida. Predlaže da ga Sud oslobodi optužbe u cijelosti, jer ništa u njegovom postupanju nije bilo podobno da naruši javni red i mir niti je svrha kažnjavanja onemogućiti slobodu i izražavanje misli. Moli sud da naredi vraćanje oduzetih mu predmeta.

4.a. U završnom govoru branitelj okrivljenika II naveo je da na stranu to što ne može i ne smije biti zakonita osuda ni u jednom postupku u kojem okrivljeniku nikad nije dostavljena obavijest o prekršaju sastavljena čl. 109.a st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona te temeljnim postulatima Direktive 2012/13/EU od 22. svibnja 2012 o pravu na informaciju u kaznenom postupku (posebno čl. 1. toč. 1. toč. (c) Direktive) na koju se okrivljenik može izravno pozvati u ovom vertikalnom odnosu, odnosno, osnovna obavijest i jasne informacije o onome što mu se stavlja na teret, čime se štiti pravo svih na obranu, a predmetna Obavijest to nedvojbeno nije, budući da je u njoj potpuno izostao činjenični i pravni opis prekršaja. Naveo je da, ako moramo biti strogi formalisti te kako svi znamo da pravda često i pati zbog strogog formalizma, onda svi zajedno budimo strogi formalisti barem u onim slučajevima kad su forma i procedure propisane radi zaštite naših temeljnih ljudskih prava. Sudu želi skrenuti pozornost i na dodatne okolnosti i to da člankom 28. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) te čl. 6. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) utemeljena je presumpcija nedužnosti svakog od nas, što pak pretpostavlja dužnost tužitelja da u svakom kaznenom postupku (i prekršajni postupci s obzirom na svoju suštinu u pravilu ulaze u doseg čl. 6. EK te se smatraju kaznenim postupcima) i dokaže osnovanost optužbe. Naveo je da presumpcija štiti svakog od nas i njezinim kršenjem ugrožavamo ne samo individualna prava, već i same temelje našeg pravnog poretka zasnovanog na vladavini prava. Stoga ukazuje na to da tužitelj nije naveo nijednu premisu za svoj tautološki zaključak da bi okrivljenik remetio mir, stvarao nemir i uznemirenost. Dio opisa s odvraćanjem pozornosti nema nikakve zamislive veze s bićem imputiranog prekršaja te je stoga nebitan. Također je naveo da tužitelj, nije dokazao te fantomske premise za naveden neistinit zaključak. Nema niti jednog fantomskog uznemirenog građana, niti uopće najobičnije indicije da bi takvih građana i bilo. Nije dovoljno reći motor je radio i to je uznemirilo građane. Postoji prag razgraničenja između onoga što prekršaj jest i onoga što prekršaj nije. Smatra da ovo što je dosad naveo bi u državi u kojoj vlada visoki standard vladavine prava i zaštite temeljnih ljudskih prava, trebalo biti i više nego dovoljno za odbijajuću ili oslobađajuću odluku, u protivnom je dovoljno da tužitelj nekog optuži za nešto i da sudovi nekritički prihvate navode optužbe samo zato što je tužitelj rekao da je tome tako. Promoviranjem takvog stava izdajemo sve ono za što bi se trebali boriti. Smatra da nije nužno da sebe te sve ostale, kao sudionike u ovom konkretnom postupku primjene prava, degradira daljnjim obrazlaganjem i ponavljanjem da optužba mora dokazati krivnju okrivljenika. Istaknuo je da se još u prigovoru radilo o zadiranju u slobodu izražavanja i okupljanja. To je temeljno ljudsko pravo svakog od nas pa i okrivljenika, u konkretnom slučaju da izrazi svoju ideologiju koja se protivi masovnom ubijanju i koja se zalaže za zaštitu temeljnih ljudskih prava koja pripadaju svima neovisno o vjeri, spolu, nacionalnoj pripadnosti i tako dalje. Smatra i duboko vjeruje u to da je upravo na optužbi ne samo da aktivno sudjeluje u ovom postupku, već i da argumentira, da dokaže i da se energično bori za tezu da je u slobodnom i demokratskom društvu baš nužno kazniti ovdje okrivljenika i da je baš nužno oduzeti mu sredstva za rad i time mu oduzeti pravo vlasništva nad sredstvom rada i da je baš nužno zadirati u njegovu slobodu izražavanja na način da se okrivljenika za to kazni. Optužba se mora boriti da dokaže da je okrivljenika nužno kazniti. U slobodnom i demokratskom društvu nije na sudovima to da sami smišljaju argumente optužbe i da sami saniraju pasivnost tužitelja ili nedostatke optužbi, a posebno ne u situacijama kad se provodi test razmjernosti. Sud je jedno. Optužba je drugo. U slobodnom i demokratskom društvu obrani mora biti omogućeno da se učinkovito brani, a kako će to napraviti ako debatira s utvarama koje se eventualno pojavljuju tek u presudama, koje tužitelji nisu ni spomenuli i za koje obrana ne zna, već su to za tužitelje napravili sudovi. Ako pak optužba šuti, onda optužbi ne smijemo imputirati da tvrdi i da dokazuje ono što optužba ne tvrdi i ne dokazuje. Naveo je da zakonska obilježja prekršaja nisu dokazana i nije iznesen nijedan argument na okolnost teze da je okrivljenika nužno kazniti. Smatra da sud treba donijeti oslobađajuću ili odbijajuću odluku, jer će u protivnom nastati situacija osude čovjeka u slobodnom i demokratskom društvu samo zato što je pokušao izraziti svoje ljudsko neslaganje protiv masovnog ubijanja i nasilja i to na temelju optužbe koja nije dokazana i koja nije potpuna.

4.b. Braniteljica MI je u završnom govoru izjavila da smatra da je tužitelj svojim ponašanjem odnosno nesudjelovanjem u ovom postupku u stvarnosti odustao od optužnog prijedloga jer nije pokazao niti minimum pristojnosti ili poštovanja prema sudu i strankama, nije isticao nikakve dokaze i cijeli dokazni postupak prepustio je sudu. Mišljenja je da policija olako zasipa sud raznim optužnim aktima, a potom ne sudjeluju u postupku. Predlaže da sud odbije optužbu ili okrivljenika oslobodi optužbe te dosudi trošak.

4.c. Branitelj, odvjetnik Klaudio Čurin, u završnom govoru je izjavio da se pridružuje završnom govoru kolegice MI i kolege II, dok je okrivljenik u završnom govoru izjavio da se pridružuje završnom govoru svojih branitelja.

5. U dokaznom postupku sutkinja je kao svjedoke saslušala VI, FI i RI te je pročitala spis, a posebice izvješće o počinjenom prekršaju, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika i dokumentaciju predanu u spis po branitelju.

6. Svjedok VI izjavio je da nema neposrednih saznanja o ovom događaju, već je optužni prijedlog podnio na osnovu izvješća podnesenih po drugim policijskim službenicima, a više nije znao koji su to policijski službenici.

7. Svjedok FI izjavio je da je radio noćnu smjenu sa 6. na 7. svibnja 2024. na zaštiti Veleposlanstva države Izrael te je oko 01,40 sati izašao u obilazak. Uočio je na istočnom pročelju zgrade u kojoj se nalazi Veleposlanstvo, snop svjetla, pa se okrenuo prema izvoru svjetlosti i vidio da na zelenoj površini između dvaju kolnika Heinzelove ulice stoji muška osoba pa je krenuo prema njoj. Kada mu je prišao, snop svjetlosti je bio ugašen, a on se predstavio i legitimirao okrivljenika. Nakon toga pozvao je operativno dežurstvo službe. Na upit sutkinje izjavio je da u to vrijeme nije bio prolaznika, a promet je bio slab. Na djelu na kojem se sve zbilo postoji javna rasvjeta koja je tada radila, a postoje i svjetleći reklamni panoi. Intervenirao je zbog činjenice što je bilo upereno u pročelje i što nije osvjetljeno. Pretpostavlja da bi intervenirao i u slučaju da je taj snop svjetla bio uperen u neku drugu građevinu. Na daljnji upit izjavio je da nije čuo nikakvu buku. Cijela procedura trajala je 15-ak minuta, došao je pomoćnik šefa, ali prolaznika nije bilo već samo pokoje vozilo koje je usporavalo zbog nailaska na semafor. Na upit sutkinje izjavio je da u blizini nema stambenih zgrada, a zgrada u kojoj se nalazi Veleposlanstvo je isključivo poslovna zgrada, u Veleposlanstvu tada nitko nije radio i postoji i u njoj samo jedna tvrtka koja radi i noćnu smjenu i to u prizemlju, koja također ima zaštitare, ali od njih nitko nije reagirao. 8. Svjedok RI izjavio je da on nema neposrednih saznanja o ovom događaju i optužni akt sačinjen je na osnovu obavljenih razgovora sa sudionicima. Na mjesto događaja izašao je povodom dojave da je netko obasjao snopom svjetla Veleposlanstvo države Izrael, a da je na njemu pisalo "Free Palestine". U trenutku njegovog dolaska ništa se nije događalo, nije bilo nikakvog snopa svjetla, niti je uređaj bio uključen kojim bi bio projiciran. Nije uočio nikakvih posebnih prolaznika ili vozila koja bi se zaustavljala radi ovog događaja, možda radi semafora, nije obraćao pozornost. Dakle, on je na mjestu događaja zatekao samo okrivljenika, službenika osiguranja i njegovog šefa.

9. Iz specifikacije Honda agregata EU 101 vidljivo je da isti na udaljenosti 7 metara proizvodi buku od 62 dB, dok iz specifikacije Projektora Optoma ZW 340e proizlazi da jakost svjetla iznosi 3600 ANSI lumena.

10. Cijeneći i analizirajući provedene dokaze posebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s navodima obrane okrivljenika, nije dokazano da bi okrivljenik doista počinio djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako mu je to stavljeno na teret.

11. Naime, činjeničnim opisom djela prekršaja okrivljeniku je stavljeno na teret da bi predmetnom zgodom bukom prijenosnog agregata kojeg bi postavio te projiciranjem svjetlosnog snopa prema pročelju poslovne zgrade u sklopu koje se nalazi Veleposlanstvo Države Izrael remetio javni red i mir stvarajući nemir i uznemirenost te remeteći i odvraćajući pozornost prolazećih građana i vozača na prometnici. Međutim, okrivljenik je porekao krivnju navodeći da je buka agregata kojeg je instalirao manja od buke prolazećih vozila, dok je i projicirani snop svjetla slabiji od svjetlosnog zagađenja postavljenih panoa i jumbo plakata, a svoje tvrdnje potkrijepio je dokumentacijom predanom u spis. Svjedok VI o događaju nema neposrednih saznanja, dok je svjedok FI decidirano izjavio da u to vrijeme nije bio prolaznika, a promet je bio slab. Na djelu na kojem se sve zbilo postoji javna rasvjeta koja je tada radila, a postoje i svjetleći reklamni panoi. Intervenirao je zbog činjenice što je bilo upereno u pročelje i što nije osvjetljeno, a pritom nije čuo nikakvu buku. Cijela procedura trajala je 15-ak minuta, prolaznika nije bilo već samo pokoje vozilo koje je usporavalo zbog nailaska na semafor, a u blizini nema stambenih zgrada, dočim je zgrada u kojoj se nalazi Veleposlanstvo isključivo poslovna zgrada i u Veleposlanstvu tada nitko nije radio. Dakle, iz iskaza osobe koja je intervenirala predmetnom zgodom nikako ne proizlazi da bi okrivljenik tom prilikom stvarao nemir i nekoga uznemiravao te da bi svojim postupkom odvraćao pozornost prolazećih građana (kojih nije niti bilo) i vozača na prometnici. Nadalje, svjedok RI izjavio je da nema neposrednih saznanja o ovom događaju, a u trenutku njegovog dolaska ništa se nije događalo, nije bilo nikakvog snopa svjetla niti je uređaj bio uključen.

12. Na osnovu svega navedenog valja zaključiti kako je nesporno da se događaj zbio na velikom raskrižju na kojemu se prometom upravlja semaforima, s jakom javnom rasvjetom i velikim brojem osvijetljenih jumbo plakata, u vrijeme kada nije bilo prolazećih građana niti koga od vozača koji bi svojim ponašanjem pokazivao da je uznemiren, pri čemu buka agregata nije nadmašivala buku koju su stvarala vozila u prolazu. Ovlašteni tužitelj nije kao svjedoka predložio niti jednog građanina prolaznika koji bi se uznemirio postupkom okrivljenika niti kakvih drugih dokaza, a niti je, na što ukazuje i obrana okrivljenika, uopće sudjelovao u postupku.

12. Posebno valja napomenuti da teret dokaza ne leži na okrivljeniku niti je on obvezan dokazivati svoju nedužnost, već je teret dokaza upravo na tužitelju.

13. Slijedom navedenog, kako provedenim dokaznim postupkom nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje, a ovlašteni tužitelj nije predložio daljnjih dokaza, temeljem citirane zakonske odredbe, primjenom načela "in dubio pro reo", valjalo je odlučiti kao u izreci.

14. Budući je okrivljenik oslobođen optužbe, predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 7. svibnja 2024., i to jedan prijenosni agregat crno-crvene boje marke Honda, jedno prijenosno računalo crne boje marke HP, jedan projektor bijele boje marke Optoma i jedna drvena klupica smeđe boje, dimenzije 50x20 cm, imaju se vratiti okrivljeniku.

15. Obzirom da je okrivljenik oslobođen optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava Suda.

U Zagrebu, 16. prosinca 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Ulamec

Vesna Bestić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu [adresa].

Dostavna naredba:

1. Okrivljenik TI – [adresa]

2. Branitelj odvjetnica Zrinka Golubić – Ilica 29, Zagreb

3. Branitelj odvjetnik II – [adresa]

4. Branitelj odvjetnica MI – [adresa]

5. Branitelj odvjetnica Klaudio Čurin – Ilica 29, Zagreb

6. Tužitelj VIII policijska postaja Zagreb

7. Pismohrana, ovdje.