Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-114/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Eugena Škunce, člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, I. Zajca 2/II, protiv tuženice NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku, a on po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stanić i Partneri d.o.o., Rijeka, Riva 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-223/2016-84 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-223/2016-84 od 26. srpnja 2024. u dijelu pod toč. I. i II. izreke kojom je naloženo tuženici NM, [adresa] da tužitelju ĆN naknadi parnični trošak u iznosu od 6.023,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.056,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom u razdoblju od 15. listopada 2013. pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja kamata teče na svaki pojedini mjesečni iznos, od dospijeća do isplate kako slijedi:

− na iznos od 283,28 eura počev od dana 15.10.2013. pa do isplate,

− na iznos od 160,21 eura počev od dana 15.11.2013. pa do isplate,

− na iznos od 232,74 eura počev od dana 15.12.2013. pa do isplate,

− na iznos od 787,48 eura počev od dana 15.01.2014. pa do isplate,

− na iznos od 658,74 eura počev od dana 15.02.2014. pa do isplate,

− na iznos od 39,77 eura počev od dana 15.09.2014. pa do isplate,

− na iznos od 72,77 eura počev od dana 15.12.2014. pa do isplate,

− na iznos od 17,72 eura počev od dana 15.01.2015. pa do isplate,

− na iznos od 25,35 eura počev od dana 15.02.2015. pa do isplate,

− na iznos od 125,12 eura počev od dana 15.03.2015. pa do isplate,

− na iznos od 14,65 eura počev od dana 15.04.2015. pa do isplate,

− na iznos od 26,79 eura počev od dana 15.05.2015. pa do isplate,

− na iznos od 26,96 eura počev od dana 15.06.2015. pa do isplate,

− na iznos od 28,60 eura počev od dana 15.07.2015. pa do isplate,

− na iznos od 97,96 eura počev od dana 15.09.2015. pa do isplate,

− na iznos od 70,30 eura počev od dana 15.10.2015. pa do isplate,

− na iznos od 109,52 eura počev od dana 15.11.2015. pa do isplate,

− na iznos od 123,98 eura počev od dana 15.12.2015. pa do isplate,

− na iznos od 24,45 eura počev od dana 15.01.2016. pa do isplate,

− na iznos od 129,97 eura počev od dana 15.02.2016. pa do isplate,

u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u visini od 6.023,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. srpnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.".

1.1.Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Tužba se smatra povučenom za iznos od 261,71 eura s pripadajućom zateznom kamatom.".

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke kojom je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.023,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže ga da tuženici naknadi parnični trošak i trošak žalbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP) jer je pobijana presuda nejasna, zbog čega je nerazumljiva i ne može se ispitati. Navodi da štetna radnja nije nastala radnjom treće osobe. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud proizvoljno i paušalno pri utvrđivanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i predmetnog bolovanja od 1. rujna 2013. do 29. veljače 2016. odbacio nalaz i mišljenje vještakinje mr. sc. Marije Muše-Danielov, spec. medicine rada, u korist nalaza i mišljenja po naknadno određenoj vještakinji prof. dr. sc. Iki Rončević Gržeta, psihijatru psihoterapeutu, tim više što iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ĆNK proizlazi da se ista nije fokusirala na konkretno razdoblje od 1. rujna 2013. do 29. veljače 2016. pa da se ta vještakinja koja je trebala provesti kontrolno vještačenje, nije bavila razdobljem koje je relevantno u predmetnom postupku, što je imalo za posljedicu da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ističe, da je vještakinja prof. dr. sc. Ika Rončević Gržeta, iako nije specijalist medicine rada, ocjenjivala sposobnost tužitelja da radi na svom mjestu, odnosno opravdanost njegovog bolovanja za što nije bila ovlaštena. Nadalje, da prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke nije uzeo u obzir odlučnu činjenicu da se tužitelj i prije štetnog događaja liječio zbog depresivnog poremećaja, što ukazuje da se radi o neurotskoj strukturi osobnosti koja ga čini osjetljivim na stresne situacije. Ističe, da prvostupanjski sud pozivanjem na presudu donesenu u drugom predmetu po istom štetnom događaju koje se odnosi na ranije vremensko razdoblje, ne može koristiti u obrazloženju presude prilikom usvajanja tužbenog zahtjeva u predmetnom postupku koji se odnosi na kasnije vremensko razdoblje. Navodi, da je sud prvog stupnja prihvatio i koristio pogrešnu metodologiju izračuna izgubljene zarade tužitelja te da je pogrešno naložio vještaku financijske struke da u izračunu izgubljene zarade uzme u obzir primanja usporednih radnika i to Ć i I, što je suprotno prihvaćenoj sudskoj praksi iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2411/2022- 4 od 17. siječnja 2023. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude paušalno naveo da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kao stručan i objektivan, ali taj svoj zaključak ničim nije obrazložio. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na postojanje koje ukazuje tuženica u žalbi, jer je pobijana presuda nerazumljiva i ne može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 261. st. 2. ZPP o čemu će biti riječ kasnije u obrazloženju.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu isplati ukupan iznos od 3.056,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svako pojedino potraživanja počev od 15. listopada 2013. do 15. veljače 2016. temeljem imovinske štete za izgubljenu zaradu, koja se sastoji u razlici između naknade plaće koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja i plaće koju bi primao da nije bilo ozljede na radu uzrokovano štetnim događajem 8. prosinca 2008.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio radnik tuženice na radnom mjestu prodavač na benzinskoj postaji i da je 8. prosinca 2008. pretrpio ozljedu na radu kada ga je u noćnoj smjeni napao naoružani razbojnik,

- da je presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-576/2015-37 od 22. svibnja 2017. (stranica 31-36 spisa), u pravnoj stvari ovdje tužitelja, protiv tuženice ... Zagreb, radi naknade štete, utvrđeno da je tužitelj tijekom obavljanja svog uobičajenog posla pretrpio ozljedu na radu 8. prosinca 2008. u smjeni od 22,00 sata do 6,00 sati, kada je oko 3,00 sata došlo do oružane pljačke na benzinskoj postaji na kojoj je radio kao prodavač, kada ga je maskirani naoružani razbojnik napao, prijeći mu mačetom na način da je govorio da će ga probosti, prislonivši mu mačetu na trbuh. U svezi predmetnog štetnog događaja da se liječi kod psihijatra, zbog psihičkih problema jer je obolio od posttraumatskog stresnog poremećaja zbog čega je bio na bolovanju od 8. prosinca 2008. do 31. siječnja 2012. pa je prvostupanjski sud na ime naknade štete između ostalog i zbog izgubljene zarade, kao razlike između njegove pretpostavljene plaće i naknade ostvarene tijekom bolovanja dosudio iznos od 22.673,78 kn s pripadajućom zateznom kamatom i to za razdoblje od 9. prosinca 2008. do 31. kolovoza 2011., što je između ostalog potvrđeno presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-1199/2017-2 od 15. studenoga 2018.,

- da je presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-4328/2011-117 od 23. listopada 2019. (stranica 300-307 spisa) naloženo ovdje tuženici da tužitelju naknadi imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. srpnja 2013. u ukupnom iznosu od 32.679,89 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-71/2020-2 od 10. svibnja 2021.,

- da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje mr. sc. Mariji Muše-Danielov, specijalistice medicine rada od 7. lipnja 2018. (stranica 210-213 spisa) proizlazi da su akutna stresna reakcija (F43.0) i posljedično blagi do srednje teški posttraumatski stresni poremećaj (PTSP – F43.1), koji je kod tužitelja utvrđen 23. prosinca 2008., a nakon predmetne ozljede na radu, mogao uzrokovati privremenu radnu nesposobnost za poslove koje je tužitelj obavljao kod tuženika najviše do kraja lipnja 2009., dok da sve tužiteljeve privremene radne nesposobnosti nakon tog razdoblja, a koju je tužitelju odobravala obiteljska liječnica, a dijelom potvrđivalo i liječničko povjerenstvo HZZO-a, nisu u uzročno-posljedičnoj svezi s predmetnim štetnim događajem, već s osnovnom bolešću tužitelja (povratno depresivni poremećaj (F33.1)) od kojeg da je liječen i prije priznate ozljede na radu,

- da je vještakinja mr. sc. Marija Muše Danielov očitujući se na primjedbe punomoćnice tužitelja sadržane u podnesku od 29. lipnja 2018., u svom pisanom očitovanju od 24. srpnja 2018. (stranica 227-230 spisa), navela da njezin nalaz i mišljenje od 7. lipnja 2018. u pogledu dijagnoze bolesti i ozljede na radu, i vrsti liječenja sukladan cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, a protivan dijelu cjelokupne dokumentacije koja se odnosi na opravdanost dužine bolovanja koja je u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom na radu, a što da je isključiva ovlast vještaka medicine rada,

- da vještakinja mr. sc. Marija Muše Danielov, specijalistica medicine rada u svom pisanom očitovanju nije u cijelosti odgovorila na primjedbe i pitanja tužitelja, a imajući u vidu da je njezin nalaz i mišljenje protivan nalazu i mišljenju vještakinje doc. dr. sc. Jadranke Božin Juračić, dr. med. specijaliste medicine rada i sporta danog u ovosudom spisu poslovni broj Pn-576/2015, kao i nalazu i mišljenju vještakinje prim. dr. sc. Jelene Macan, dr. med. specijaliste medicine rada i sporta danog u ovosudnom spisu poslovni broj P-4328/2011, prvostupanjski sud je proveo kontrolno vještačenje po vještakinji prof. dr. sc. Iki Rončević Gržeta, dr. med., specijalisti psihijatru psihoterapeutu, koja je u nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2020. (stranica 272-285 spisa) navela u bitnom da je mišljenja da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu koja se dogodila 8. prosinca 2008. i psihičkih smetnji zbog kojih se tužitelj liječio od 2008. do 2016., s time da je na tijek i težinu posttraumatskog odgovora utjecala i bazična struktura ličnosti tužitelja (povratno depresivni poremećaj). Navodi, da uzevši u obzir težinu psihičkog stanja tužitelja u navedenom razdoblju kao i mišljenje vještaka medicine rada, da smatra da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja od 8. prosinca 2008. i bolovanja tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016. Također, navodi da je u procjeni opravdanosti bolovanja važno poznavati uvjete radnog mjesta tužitelja, zbog čega je važno i mišljenje vještaka medicine rada, a uvidom u ovosudni spis da su navedena mišljenja troje vještaka medicine rada, pri čemu jedan smatra da smetnje nisu bile takvog intenziteta da je tužitelj trebao biti na bolovanju, dok druga dva vještaka smatraju da je bolovanje bilo opravdano,

- da iz očitovanja na primjedbe tuženika sadržane u podnesku od 15. veljače 2021. vještakinja prof. dr. sc. Ika Rončević Gržeta, dr. med., u svom pisanom očitovanju od 15. ožujka 2021. (stranica 308-313 spisa) navodi da se u nalazu nije fokusirala na konkretno razdoblje od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., jer da je duševni poremećaj zbog kojeg se tužitelj liječio imao svoj tijek i da bi bilo protivno struci ne uzeti u obzir tijek bolesti. Navela je da osim toga, činjenica je da se tužitelj redovito kontrolira i liječi po psihijatru u razdoblju od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., slijedom čega smatra da su simptomi koju opisuju njegovi liječnici bili prisutni i ozbiljni budući da su kontrole bile učestale i redovite, te da je u tom razdoblju tužitelju bilo preporučeno i liječenje u okviru Dnevne bolnice. Vezano za prigovor tuženice da preporuke i mišljenja o radnoj sposobnosti nisu u ovlasti psihijatra, već u ovlasti specijaliste medicine rada, navela je da smatra da su psihičke smetnje tužitelja bile takvog intenziteta da u spornom razdoblju ne bi bio u stanju adekvatno funkcionirati na radnom mjestu, a pri tome da je imala na umu traumatsko iskustvo koje je doživio na radnom mjestu i intenzitet simptoma PTSP-a zbog kojeg se kontinuirano liječio u tom razdoblju. Nadalje, navela je da je kod ocjene radne sposobnosti bitno i mišljenje specijaliste medicine rada, a u okviru ovog vještačenja dvoje specijaliste medicine rada potvrdili da je obiteljska liječnica tužitelja dr. INK odobravala bolovanje tužitelja bez da o tome konzultira specijalistu medicine rada i

- da iz 19. nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića, dipl. oec., od 20. veljače 2024. (stranica 514-521 spisa) proizlazi da tužitelju s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade, a koji iznos je izračunao na način da je u obzir za referentu vrijednost prosječne plaće tužitelja u razdoblju tri mjeseca prije štetnog događaja uzeo primanja usporednih radnika IN i MN, uz napomenu da je tužitelj u rujnu 2008. bio na godišnjem odmoru, slijedom čega za taj mjesec nije primio plaću, već naknadu plaće, slijedom čega je vještak izračun za taj mjesec uvećao za prosječne dodatke usporednih radnika, pripada sveukupni iznos od 3.056,36 eura, specificirano po mjesecima.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelji dokazao da je zbog zadobivene povrede na radu 8. prosinca 2008. postojala potreba za bolovanjem i u razdoblju od 1. rujna 2013. do kraja veljače 2016., pa da je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju izgubljenu zaradu (razliku između naknade za bolovanje i zarade koju bi ostvario), sve sukladno čl. 1095. ZOO-a, jer da postoji uzročno posljedična veza između ozljede na radu koja se dogodila 8. prosinca 2008. i bolovanja tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016.

10. Odredbom čl. 261. st. 2. ZPP propisano je da ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

11. Naime, stalna sudska vještakinja Marija Muše Danielov je u nalazu i mišljenju u bitnom navela da su akutna stresna reakcija (F43.0) i posljedično blagi do srednje teški posttraumatski stresni poremećaj (PTSP F43.1), koji je kod tužitelja utvrđen 23. prosinca 2008., nakon predmetne ozljede na radu, mogao uzrokovati privremenu nesposobnost za rad za poslove koje je tužitelj obavljao kod tuženika najviše do kraja lipnja 2009.

11.1. U kontrolnom vještačenju provedenom po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Iki Rončević Gržeta, specijalistici psihijatrije i psihoterapeutu, i to nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2020. proizlazi da je ista u nalazu i mišljenju navela da smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja od 8. prosinca 2008. i opravdanosti bolovanja tužitelja od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., dok je po prigovoru tuženice na nalaz i mišljenje, u pisanom očitovanju navela da nalaz i mišljenje vještaka nije fokusiran na konkretno razdoblje od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., već da se u istom samo općenito opisuju zdravstveni problemi tužitelja bez ikakvih vremenskih okvira i dijagnoza iz tog razdoblja, a da je navela da je kod ocjene radne sposobnosti bitno i mišljenje medicine rada, jer su dvoje specijalista medicine rada potvrdili da je obiteljska liječnica tužitelja dr. INK odobravala bolovanja tužitelju bez da o tome konzultira specijalistu medicine rada.

11.2. Slijedom naprijed obrazloženog, prvostupanjski sud je prihvatio kontrolni nalaz i mišljenje vještakinje prof. dr. sc. Ike Rončević Gržeta, specijalistice psihijatrije i psihoterapeutice kao stručan i objektivan i izrađen sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu i pravilima struke te da je ista na prigovore tuženice argumentirano i jasno odgovorila u pisanom očitovanju od 29. svibnja 2024. te na istom temeljio svoju odluku.

11.3. Nadalje, navesti je da je prvostupanjski sud rješenjem od 9. travnja 2018. naložio vještakinji mr. sc. Mariji Muše Danielov dostavi očitovanje da li postoji uzročno posljedična veza između ozljede na radu tužitelja od 8. prosinca 2008. kada je nastao štetni događaj i bolovanja tužitelja. Nadalje, sud prvog stupnja je rješenjem sa ročišta za glavnu raspravu od 13. svibnja 2019. odredio provesti novo vještačenje po vještaku medicine rada, a rješenjem od 30. listopada 2019. poslovni broj Pr-223/2016-42 odredio vještačenje po vještakinji prof. dr. sc. Iki Rončević Gržeta psihijatrici i psiho- terapeutici uz nalog da nakon što razmotri medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu, po potrebi izvrši osobni pregled tužitelja te da se očituje glede postojanja uzročno posljedične veze između ozljede na radu tužitelja od 8. prosinca 2008. i bolovanja tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016.

11.4. Dakle, slijedom navedenog nije jasno kako je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj dokazao da je zbog zadobivenih povreda na radu 8. prosinca 2008. postojala potreba za opravdanim bolovanjem u razdoblju od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016. i da je bolovanje u tom razdoblju u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom povredom na radu, jer je kontrolno vještačenje provedeno po vještakinji prof. dr. sc. Iki Rončević Gržeta, psihijatrici i psihoterapeutici, koja je u pisanom očitovanju na svoj nalaz i mišljenje, a po prigovoru tuženice, navela da je kod ocjene radne sposobnosti tužitelja bitno i mišljenje medicine rada, a da se vještakinja mr. sc. Marija Muše Danielov nije fokusirala na konkretno razdoblje od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., već da je u nalazu i mišljenju ista općenito opisivala zdravstvene probleme tužitelja bez ikakvih vremenskih okvira i dijagnoza iz tog razdoblja zbog čega nije utvrđena odlučna činjenica da li postoji uzročno posljedična veza između posljedica štetnog događaja i opravdanosti bolovanja u predmetnom razdoblju, od koje okolnosti ovisi da li je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu predmetnog iznosa štete, pa je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica u žalbi.

11.5. Isto tako, sud prvog stupnja je počinio i bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 2. ZPP, jer kontrolnim vještačenjem nije otklonio prigovore na nalaz i mišljenje i pisano očitovanje vještakinje mr. sc. Marije Muše Danielov u odnosu na uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja tužitelja budući da ta vještakinja nije dobila nalog od prvostupanjskog suda da vještači opravdanost bolovanja za razdoblje od 1. rujna 2013. do 28. veljače 2016., kraj činjenice da iz kontrolnog vještačenja proizlazi da nalaz i mišljenje vještaka nije fokusiran na predmetno razdoblje, te da o radnoj sposobnosti tužitelja može vještačiti vještak medicine rada, što ista nije, a što je za posljedicu imalo da je pobijana presuda nezakonita.

12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbu tuženice, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud te će nakon toga donijeti odgovarajuću odluku imajući u vidu žalbene navode tuženice.

14. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

15. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan preostali zahtjev zatraženog parničnog troška, kao i prvostupanjsko rješenje ostaju neizmijenjeni.

U Zadru, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović