Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1245/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja trgovačkog društva, P.M. d.o.o. /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], koga zastupa N.K., odvjetnik iz [adresa], protiv prvovršenika J.D. /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ i drugoovršenice M.J. /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, oboje iz [adresa], radi namirenja novčane tražbine na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 82/2023-2 od 22. veljače 2023., nadnevka 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-82/2023-2 od 22. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu trošak žalbe odlučit će prvostupanjski sud.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-655/2021 od 23. studenog 2021. na nekretnini ovršenika, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 2/A površine 463 m2 sa kućom površine 92 m2, gospodarskom zgradom površine 37 m2 i dvorište površine 334 m2 i ukinute sve provedene ovršne radnje (stavak I. izreke), određeno brisanje zabilježbe ovrhe na istoj nekretnini pod poslovnim brojem Z-12410/2021 (stavak II. izreke) i provedba rješenja po pravomoćnosti u Zemljišnoknjižnom odjelu P. Općinskog suda u Čakovcu (stavak III. izreke).
2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a)
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitivanjem pobijanog rješenja utvrđena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a na koju se poziva ovrhovoditelji (nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, proturječnost navedenih razloga međusobno i sa stanjem spisa) sa neotklonjivim posljedicama u žalbenom stadiju postupka vezano za primjenu materijalnog (ovršnog) prava, budući da je i činjenično stanje nepravilno utvrđeno.
6. Naime, postupajući po službenoj dužnosti, nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-655/2021 od 23. studenog 2021., kojim je na prijedlog ovrhovoditelja određena ovrha na temelju ovršnih isprava - solemnizirani Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. prosinca 2006. i Aneks / Sporazum od 27. veljače 2016., radi naplate kredita u iznosu od 80.691,46 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka na založenoj nekretnini ovršenika (korisnika kredita i založnih dužnika) i održanog ročišta radi utvrđivanja vrijednosti predmeta ovrhe, prvostupanjski je sud zaključio da su nastupili apsolutni razlozi za obustavu ovrhe i ukidanje svih provedenih radnji jer da Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. prosinca 2006. (ovršna isprava) sadrži nepoštene odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valuti u CHF i da konvertiranjem kredita Aneksom / Sporazumom iz 2016. nije postignut učinak zaštite ovršenika kao potrošača, i odlučio kao u izreci pobijanog rješenja pozivom na Zaključak od 11. ožujka 2022. sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zaključak od 11. ožujka 2022.).
7. Osporavajući rješenje ovrhovoditelj tvrdi da je prvostupanjski sud kao ovršni sud izašao iz granica svojih ovlaštenja jer je na neizravan način utvrdio potpunu ništetnost Ugovora o kreditu, budući je obustavio ovrhu i ukinuo sve proveden radnje, da nije uzeo u obzir da su sve uplate ovršenika s osnove promjene tečaja CHF i stope redovne kamate na temelju suglasne volje stranaka Ugovora o kreditu uzete u obzir prilikom izrade konverzije i da su iskorištene (uzete u obzir za otplatu usporednog kredita u eurima - da su ovršenici u položaju kao da su svo vrijeme koristili kredit denominiran u eure) i da su na taj način stranke iz Ugovora o kreditu trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, na temelju kojeg je ostalo nenamireno potraživanje za koje je pravomoćno određena ovrha i da je Zaključak od 11. ožujka 2022. nepravilno primijenjen s obzirom da je istim pod točkom 1/7. predviđena mogućnost djelomične obustave, koja da u predmetnoj ovrsi nije moguća iz razloga što sud nije ispitao učinke djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu na samo stanje duga, apostrofirajući da je prema točki 1/10. Zaključka od 11. ožujka 2022., a s obzirom na činjenicu da se radi o sporazumno konvertiranom kreditu koji je valjan, sud trebao uputiti ovršenike u parnice, a ne obustaviti ovrhu, da dug po kreditu i pod pretpostavkom ništetnosti pojedinih odredbi, ne utječe na valjanost i opstojnost Ugovora o kreditu, kao osnove za prisilno namirenje iz založene nekretnine. U prilog iskazanom osporavanju ovrhovoditelj se poziva na više odluke drugih Županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije.
8. Dakle, sumirajući žalbu ovrhovoditelja sporna su pitanja:
- je li prvostupanjski sud postupajući po službenoj dužnosti raspolagao potrebnim činjenicama i pravnim elementima (i uzeo u obzir sve relevantne okolnosti) na temelju kojih je kao ovršni sud, mogao ocijeniti da je ništetan Ugovor o kreditu i Aneks / Sporazum iz 2016. na temelju kojih je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi (i/ili nepoštene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate i vezanju glavnice za tečaj CHF do konverzije kredita u eure 2016., te nakon konverzije), sa poznatim opsegom tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi,
- i je li pravilno obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene radnje, ili je trebao nastaviti ovrhu i po službenoj dužnosti uputiti ovršenike na pokretanje parnice radi razjašnjenja spornih činjenica (djelomične nedopuštenosti ovrhe).
9. U pravu je ovrhovoditelj kada tvrdi da je pobijano rješenje neodrživo, odnosno da u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sudu kao ovršni sud nije raspolagao, niti uzeo u obzir potrebne činjenice i pravne elemente na temelju kojih bi se moglo zaključiti da su ostvareni razlozi za obustavu ovrhe i ukidanje svih provedenih ovršnih radnji (članak 72. stavak 1. i 6. OZ-a).
10. Naime, točno jest da je odredbom članka 21. stavkom 2. OZ-a određeno da se na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnog postupka i postupka osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi i da prema pravilima o obveznim odnosima sadržanim u ZOO-a[1] sud neovisno o stadijima postupka, s obzirom da su pravne posljedice ništetnosti ugovora vezane uz povredu javnog poretka, na ništetnost pazi po službenoj dužnosti (članak 327. stavak 1. ZOO-a), a što znači i u ovršnom postupku koji se vodi na temelju ovršnih isprava koje nisu bile predmetom sudske kontrole (točka 1. Zaključka od 11. ožujka 2022.), što jest slučaj u predmetnoj ovrsi (Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju od 15. prosinca 2006. i Sporazum istom Ugovoru od 27. veljače 2016. kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutno klauzulom u EUR nisu bili predmetom sudske kontrole).
11. Međutim, isto tako točno jest:
1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)
- da prema pravilima obveznog prava sadržanim u ZOO-a i pravilima o zaštiti potrošača sadržanim u ZZP-a[2] ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 87. ZZP-a, članak 324. stavak 1. ZOO-a);
- da u ovršnom postupku nije dopušteno utvrđivati činjenice koje se ne mogu dokazati po kriterijima načela strogog formalnog legitimiteta, niti činjenice koje se odnose na samo ovrhovoditeljevo potraživanje, a među strankama su sporne, već stranka treba radi utvrđivanja tih činjenica odnosno pravnih posljedica što ih izazivaju pokrenuti parnicu ili neki drugi postupak,
- i da je po kriteriju slobodne ocjene dokaza u ovršnom postupku moguće utvrđivati činjenice koje se odnose na materijalnu provedbu ovrhe, kao što je primjerice utvrđivanje vrijednosti predmeta ovrhe i procjena pokretnih stvari.
12. Budući da je u predmetnoj ovrsi osim sumnje na ništetnost (nepoštenosti) odredbi Ugovora o kreditu u dijelu promjenjive stope redovne kamate i ugovaranje glavnice u valuti CHF, koji Ugovor nije prošao sudsku kontrolu, sporno je su li prilikom Sporazuma stranaka o konverzije kredita od 27. veljače 2016., uzete u obzir uplate s osnova promjene tečaja CHF i stope redovne kamate, a nastavno i opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti, to sporne činjenice među strankama nije bilo dopušteno utvrđivati u ovrsi, kako je to učinio prvostupanjski sud jer se odnose na samo ovrhovoditeljevo potraživanje (a ne na materijalno pravnu provedu ovrhe) i nije ih moguće dokazati u ovrsi po kriterijima načela strogog formalnog legitimiteta.
13. Osim toga, iako se poziva na Zaključak od 11. ožujka 2022., kojim je između ostalog za ovršni sud u postupcima ovrhe, kao što je predmetni, iskazana mogućnost upućivanja ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe, u slučaju sumnje jesu li pojedine odredbe nepoštene, i mogućnost djelomične ovrhe (članak 2. točka 8. OZ- a), prvostupanjski sud nije naveo razloge kojim se rukovodio kad je pobijanim konstitutivnim rješenjem obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene ovršne radnje, a na što opravdano ukazuje i ovrhovoditelj, odnosno zašto smatra da nije bilo mjesta upućivanju ovršenike u parnicu radi nedopustivosti ovrhe i nastavku ovrhe (u cijelosti ili djelomično), s obzirom da, kako je navedeno, djelomična ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati i bez ništetne odredbe i da OZ-om nije isključenja mogućnost djelomične ovrhe.
14. Iz navedenih razloga je uvažena žalba ovrhovoditelja, ukinuto rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-82/2023-2 od 22. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (članak 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a), u kojem će prvostupanjski sud, u granicama svojih ovlaštenja, kao ovršni sud, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano na način da će ponovo odlučiti o prijedlogu za ovrhu i ovršnom zahtjevu i za svoju odluku dati jasne i na zakonu utemeljen razloge.
2 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003.)
15. Ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti i o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška predmetne žalbe (članak 166. stavak 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
U Zagrebu 2. siječnja 2025.
Sutkinja:
Slavica Garac
