REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-562/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tužene-protutužiteljice NU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tihomiru Kovačić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 9. prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja- protutuženika osobno i punomoćnika Alme Opačak, odvjetnice, i tužene- protutužiteljice osobno i punomoćnika Tihomira Kovačić, odvjetnika, 2. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku OU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tuženici-protutužiteljici NU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 560,76 eura u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Odbija se tužena-protutužiteljica NU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sa dijelom protutužbenog zahtjeva u iznosu od 560,75 eura kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku plati troškove ovoga postupka u iznosu od 2.209,69 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj-protutuženik s dijelom troškova postupka u iznosu 740,31 eura kao neosnovanim.

V. Odbija se tužena-protutužiteljica sa zahtjevom za plaćanjem troškova postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. U predmetu ovoga suda koji se vodio pod poslovnim broj P-187/2019. tužbenim zahtjevom tužitelj-protutuženik tražio je od tuženice- protutužiteljice isplatu iznosa od 18.000,00 kn / 2.389,01 eura za bespravno korištenje stana u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019.

2. Istovremeno protutužbenim zahtjevom tuženica-protutužiteljica tražila je od tužitelja-protutuženika iznos od 1.453,31 eura na ime naknade za korištenje pokretnina u vlasništvu tuženice-protutužiteljice koje su se nalazile u utuženom razdoblju u predmetnom stanu, naknadnu štete u iznosu od 66,36 eura za uništeni krevet i ormar, te isplatu iznosa od 1.121,51 eura na ime plaćenih troškova isporuke električne energije, plina i vode.

3. Presudom ovoga suda poslovni broj P-187/2019. od 28. travnja 2022. naloženo je tuženoj-protutužiteljici isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 18.000,00 kn / 2.389,01 eura za bespravno korištenje stana u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019. i istovremeno tužena – protutužiteljica je odbijena u cijelosti s protutužbenim zahtjevom.

4. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 1136/2022 od 21. svibnja 2024. potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na dosuđujući dio kojom je naloženo tuženoj-protutužiteljici isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 2.389,01 eura za bespravno korištenje stana u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 1. lipnja 2019. kao i u dijelu odbijajućeg dijela presude kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tužene–protutužiteljice kojim potražuje od tužitelja-protutuženika iznos od 1.453,31 eura na ime naknade za korištenje pokretnina u vlasništvu tuženice- protutužiteljice koje su se nalazile u utuženom razdoblju u predmetnom stanu i naknadnu štete u iznosu od 66,36 eura za uništeni krevet i ormar. U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.121,51 eura na ime plaćenih troškova isporuke električne energije, plina i vode, presuda je ukinuta i predmet vraćen u ponovni postupak.

5. Nakon zaprimanja drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik je postavio protutužbeni zahtjev kojim potražuje plaćanje polovice režijskih troškova koje je tužitelj- protutuženik plaćao za vrijeme dok su zajedno živjeli u stanu. Na glavnoj raspravi 7.studenog 2024. sud je rješenjem razdvoji postupak po podnesenoj protutužbi tužitelja-protutuženika i odlučio da će se postupak nastaviti pod novim brojem parničnog predmeta.

6. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaze na sporne okolnosti vezane uz potraživanje tužene-protutužiteljice u dijelu plaćenih troškova isporuke električne energije, plina i vode u iznosu od 1.121,51 euro, i to dokaz saslušanjem tužitelja- protutuženika i tužene-protutužiteljice kao i dokaz uvidom u potvrde o plaćanjima (list 20-36 spisa).

7. Saslušana na glavnoj raspravi 9.prosinca 2024. tužena-protutužiteljica NU iskazala je da je u stanu živjela od 2002. sve do iseljenja u 2019. i da je sve vrijeme podmirivala pripadajuće režijske troškove o čemu je kao dokaz uz protutužbu priložila uplatnice. Istakla je da troškove koje tužitelj-protutuženik iznosi kao pripadajuće režijske troškove, da su ustvari troškovi nastali zbog njegovog naloga da se isključi plin i struja, da su po njegovom nalogu i plin i struja bili isključeni u 2016. i naknadno po nalogu suda ponovno su priključeni, odnosno struja je bila uključena odmah po nalogu HEP, a plin po nalogu suda nakon nekog vremena. Navela je da je pored priloženih uplatnica za HEP i Brod-plin plaćala i troškove komunalne naknade, ali da joj je uplatnice tužitelj-protutuženik skrivao tako da više ne zna gdje su i da su ti troškovi naplaćeni ovrhom jer da nisu plaćali, niti on, a niti ona jer da nije imala uplatnice te da je sigurna da tužitelj-protutuženik nije ništa plaćao na ime plina i struje u tom periodu, a da je cijelo vrijeme živio u stanu kao i ona. Istakla je i da je uplatnice za struju dobila na način da ih je osobno e-mailom tražila da joj se dostave a da ih je dostavio HEP Osijek. Vezano uz uplatnice plina navela je da je platila one koje je imala tako da kada ih je tužitelj-protutuženik počeo skrivati, da je osobno otišla u Brod plin gdje su joj rekli da samo vlasnik može dobiti uplatnice te da je zbog te situacije došlo do isključenja plina, a kasnije i ponovnog uključenja po sudskoj odluci. Istakla je i da nije nikakva očitanja dostavljala niti u HEP, niti u Plin, već je plaćala kako su uplatnice dolazile.

8. Saslušan na glavnoj raspravi 9.prosinca 2024. tužitelj-protutuženik FU je iskazao da je točno da je tužena-protutužiteljica platila režijske troškove za plin i struju kako je ona to i priložila uz protutužbeni zahtjev i da osobno smatra, kako su živjeli sve vrijeme zajedno, da to nisu samo njegovi troškovi, nego da su to bili zajednički troškovi. Osporio je da bi tuženoj-protutužiteljici onemogućio bilo čime uporabu hladnjaka i štednjaka, jer su zajedno živjeli i zajedno koristili stvari.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je postavljeni potutužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Uvidom u priložene uplatnice kao i iskazom tužene-protutužiteljice i u konačnici priznanjem tužitelja-protutuženika, nesporno je utvrđeno da je tužena-protutužoteljica platila dio režijskih troškova za plin i struju, ukupno u iznosu od 1.121,51 eura. Utvrđeno je da sve uplatnice datiraju iz perioda kada su tužitelj-protutuženk i tužena- protutužiteljica zajedno živjeli u stanu.

11. Svi navedeni troškovi predstavljaju nužne troškove koji služe za održavanje stvari, oni troškovi bez kojih bi stvar propala, pogoršala se ili bi joj se vrijednost smanjila. Nesporno je da bi njihovim neplaćanjem nastala šteta na stvari u vidu isključivanja potrošača i plaćanjem ponovnog priključivanja koje je troškove prema iskazima stranaka u prethodnim periodima platio tužitelj-protutuženika.

12. Kako je nesporno da su parnične strane zajedno živjele i kako to i tužitelj- protutuženik navodi, svi plaćeni troškovi predstavljao zajedničke troškove, sud je dodijelio tuženoj-protutužiteljici pravo na polovinu plaćenih troškova u iznosu od 560,76 eura a u preostalom dijelu za iznos od 560,75 eura protutužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. i II. izreke presude.

14. Na navedeni iznos tuženoj-protutužiteljici priznato je i pravo na zatezne kamate u skladu sa zatraženim, od podnošenja protutužbenog zahtjeva do isplate. Podnošenjem protutužbenog zahtjeva (ako ne i prije) tužitelj-protutuženik je bio saznanja o visini troškova za koje je i sam iskazao da su zajednički jer su zajedno živjeli u vrijeme kada su nastali.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku.

16. Tužitelj je u postupku uspio u cijelosti s postavljenim tužbenim zahtjevom u iznosu od 2.389,01 eura kao i s dijelom osporenog protutužbenog zahtjeva u iznosu od 2.080,43 eura (1519,68 eura i 560,75 eura).

17. Istovremeno tužena-protutužiteljica je uspjela s dijelom protutužbenog zahtjeva u iznosu od 560,76 eura.

18. Slijedom navedenog, uspjeh tužitelja-protutuženika u odnosu na tužbu i protutužbu iznosi (100% + 79% / 2) ili 89,5% a tužene- protutužiteljice(0% + 21% / 2) ili 10,5%. Kada se od priznatih troškova tužitelja-protutuženika, odbiju priznati troškovi tužene-protutužiteljice uspjeh tužitelja-protutuženika iznosi 79% u kojem postotku mu se i priznaje pravo na troškove postupka.

19. Tužitelj-protutuženik je zatražio naknadu troška u iznosu od 2.950,00 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu 17.6.2019. i 24.9.2024. za svako iznos od 100,00 eura ili ukupno 200,00 eura (Tbr.9/2), trošak zastupanja na ročištima 19.12.2019., 3.3.2020., 11.1.2021., 17.3.2022., 7.11.2024. i 9.12.2024. za svako iznos od 200,00 eura ili ukupno 1.200,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, za dva ročišta svako 100,00 eura ili ukupno 200,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava tri obrazložena podnesaka od 23.12.2020., 27.8.2024. i 24.10.2024., svaki po 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr.8/1 Tarife) ili ukupno 2.400,00 eura. Uvažavajući pravo tužitelja-protutuženika na 79% troškova postupka, po osnovu zastupanja po punomoćniku dodjeljuje mu se pravo na iznos od 1.896,00 eura. Navedenom iznosu su pridodani u cijelosti troškovi vještačenja od 200,00 eura kao nužni i potrebni za donošenje odluke o glavnoj stvari i trošak pristojbe na tužbu i presudu (P-187/2019) ukupno 140,69 eura. Ukupni priznat troškove iznose 2.209,69 eura kako je to navedeno pod III. izreke presude.

20. Tužitelju-protutuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište od 17.6.2019. i 24.9.2024. preko priznato iznosa od 100,00 eura do zatraženih 200,00 eura jer se radilo o ročištima na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari. Nadalje nije priznat niti trošak pristojbe preko priznatog trošak pristojbe na tužbu i presudu (svaka u visini od 530,00 kn / 70,34 eura) u visini od 140,69 eura. Uvažavajući uspjeh tužitelja- protutuženika u ovom postupku, ukupno je odbijen sa zatraženim troškovima u iznosu od 740,31 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

21. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

22. Uvažavajući uspjeh tužitelja-protutuženika i tužene-protutužiteljice u ovom postupku, odlučeno je kao pod V. izreke presude.

Slavonski Brod, 2. siječnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Alma Opačak, Slavonski Brod,

2. Odvj. Tihomir Kovačić, Slavonski Brod.