REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8963/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Jasmini Crnić, u pravnoj stvari tužitelja SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 22. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja IŠ, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 2. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu broj: 202016 koji su dana 10. siječnja 2007. sklopili tužiteljica SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Sberbank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217 da tužitelju SUNČICA SŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 206,12 EURA sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu:

na iznos od 2,07 EUR od 01.04.2008.,

na iznos od 2,01 EUR od 01.05.2008. ,

na iznos od 1,99 EUR od 01.06.2008. ,

na iznos od 2,01 EUR od 01.07.2008.,

na iznos od 1,97 EUR od 01.08.2008.,

na iznos od 1,98 EUR od 01.09.2008.,

na iznos od 2,01 EUR od 01.10.2008.,

na iznos od 2,18 EUR od 01.11.2008.,

na iznos od 2,05 EUR od 01.12.2008.,

na iznos od 3,39 EUR od 01.01.2009.,

na iznos od 3,41 EUR od 01.02.2009.,

na iznos od 3,43 EUR od 01.03.2009.

na iznos od 3,40 EUR od 01.04.2009.,

na iznos od 3,39 EUR od 01.05.2009.,

na iznos od 3,34 EUR od 01.06.2009.,

na iznos od 3,28 EUR od 01.07.2009.,

na iznos od 3,30 EUR od 01.08.2009.,

na iznos od 3,34 EUR od 01.09.2009.,

na iznos od 4,39 EUR od 01.10.2009.,

na iznos od 4,37 EUR od 01.11.2009.,

na iznos od 4,43 EUR od 01.12.2009.,

na iznos od 4,48 EUR od 01.01.2010.,

na iznos od 4,55 EUR od 01.02.2010.,

na iznos od 4,52 EUR od 01.03.2010.,

na iznos od 4,63 EUR od 01.04.2010.,

na iznos od 4,61 EUR od 01.05.2010.,

na iznos od 4,65 EUR od 01.06.2010.,

na iznos od 4,95 EUR od 01.07.2010.,

na iznos od 4,88 EUR od 01.08.2010.,

na iznos od 5,13 EUR od 01.09.2010.,

na iznos od 5,00 EUR od 01.10.2010.,

na iznos od 4,90 EUR od 01.11.2010.,

na iznos od 5,20 EUR od 01.12.2010.,

na iznos od 5,38 EUR od 01.01.2011.,

na iznos od 5,25 EUR od 01.02.2011.,

na iznos od 5,27 EUR od 01.03.2011.

na iznos od 5,17 EUR od 01.04.2011.,

na iznos od 5,20 EUR kn od 01.05.2011.,

na iznos od 5,53 EUR od 01.06.2011.,

na iznos od 5,58 EUR od 01.07.2011.,

na iznos od 5,94 EUR od 01.08.2011.,

na iznos od 5,81 EUR od 01.09.2011.,

na iznos od 5,60 EUR od 01.10.2011.,

na iznos od 5,60 EUR od 01.11.2011.,

na iznos od 5,57 EUR od 01.12.2011.,

na iznos od 20,98 EUR od 01.01.2012.,

sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 2.213,27 eura, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 2. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom (njegovim pravnim prednikom Sberbank d.d.) kao kreditorom 10. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu br. 202016 za kupnju vozila, na temelju kojeg je tuženik tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 10.398,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a, važećem na dan isplate kredita. Tužitelj se sukladno odredbama predmetnog Ugovora obvezao tuženiku iznos kredita vračati u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju HNB za CHF, važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 2. predmetnog Ugovora određena kao promjenjiva, dok je u trenutku ugovaranja iznosila 5,10%, a utvrđuje se Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Za vrijeme trajanja otplate kredita po Ugovoru, redovna kamata stopa je jednostranom odlukom tuženika s početnih 5,10% % godišnje, više puta mijenjana bez pregovaranja na štetu tužitelja. Tužitelj smatra kako su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača i to na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Tužitelj se također poziva na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditima, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa su time tuženici postupali protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Kako je i spomenutim pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu to smatra da je tuženik sukladno odredbama ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora, sve u skladu sa citiranim odredbama.

2.

Prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz tužbe i podneska od 21. studenoga 2023. (list 163-165 spisa) predlaže da sud utvrdi ništetnima odredbe čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu broj: 202016 koji su dana 10. siječnja 2007. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Sberbank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje, kao i naložiti tuženiku na ime razlike više obračunatih ugovornih kamata isplatiti tužitelju 206,12 eura zajedno sa zateznim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

3.

Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić - Gradu, gdje je tužba predana, a osporava osnovu potraživanja tužitelja tvrdeći da je tražbina tužitelja zastarjela. Nadalje navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primjenjivati na ovu parnicu, odnosno da se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, te da nema mjesta automatske vezanosti ovog suda na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni Pž- 6632/17. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Ističe kako je netočno da bi tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat, već je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Osporava visinu potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

4.

Rješenjem poslovni broj P-196/2019-13 od 3. svibnja 2022. (list 98 spisa) Općinski sud u Velikoj Gorici Stalna služba u Ivanić - Gradu oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovom parničnom predmetu, a povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Karlovcu potvrdio je rješenje prvog stupnja i po pravomoćnosti je predmet upućen ovom sudu.

5.

Tijekom postupka izvedeni su svi po strankama predloženi dokazi, te je izvršen je uvid u Ugovor o kreditu br. 202016 od 10. siječnja 2007. (listovi 5-8 spisa), informativni otplatni plan (list 9 spisa), otplatnu i prometnu karticu (list 10-17 spisa), izvršeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 147-153 spisa), te je saslušana tužiteljica osobno. 6.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

7.

Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu broj 202016 od 10. siječnja 2007., kojim je prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 10.398,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita te kojim su stranke ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,10 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

8.

Sporno je, je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnim Ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, svojstvo potrošača tužitelja, te je li zahtjev zastario, kao i primjenjivost utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na ovaj postupak.

9.

Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 5,10% godišnja, koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora. Iz odredbe čl. 1., 4. i 8. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća anuiteta.

10.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa koji predstavlja razliku između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjenoj kamatnoj stopi, kao i utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu.

11.

U odnosu na nepoštenost ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao VIII. tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

15.

Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i prednika tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Stoga iako sud nije posebno utvrđivao jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, je li se o istima pojedinačno pregovaralo te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.). ipak je saslušao tužiteljicu koja je navela kako je kupovala automobil marke Clio za vlastite potrebe i nikada to vozilo nije koristila ni u kakve komercijalne svrhe. Navodi kako ju je ugovor o kreditu već gotov sa svim stavkama čekao u auto kući, uopće nije niti išla u banku i niti jednu stavku ugovora nije mogla promijeniti već je mogla kupiti vozilo na kredit isključivo ukoliko prihvati takav ugovor o kreditu. Nitko joj ništa nije objašnjavao, a na pitanje zbog čega je valuta CHF rečeno je da je tako povoljnije. Ugovor joj je bio jasan u skladu sa njezinim tadašnjim životnim iskustvom, a ono što je smatrala najbitnijim, a to su iznos i rata kredita je shvatila no mislila je kako se isti neće mijenjati, barem ne znatno. Da je znala da će rata toliko rasti nikada ne bi uzela taj kredit. Kredit je otplatila u cijelosti ona svojim novcem općim uplatnicama. Na posebno pitanje punomoćnika navodi kako joj uopće nije bio ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti niti su je iz banke obavještavali da će doći do porasta rate kredita.

16.

Sud je prihvatio iskaz tužiteljice ocijenivši ga logičnim, životnim i uvjerljivim, te u skladu sa svim materijalnim dokazima dostavljenim u spis, a iskazom je u potpunosti potvrđeno sve već navedeno u postupcima zaštite kolektivnih interesa potrošača, kao i njeno svojstvo potrošača.

16.1. U konkretnom postupku svojstvo potrošača tužitelja je izrijekom osporeno. Ugovorom o kreditu odobren je i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupnje vozila (čl. 3. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi, a navedeno je utvrđeno i iz iskaza tužitelja. Iz navedenoga slijedi da ne postoje iznimke iz čl. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje ZPK) zbog kojih predmetni Ugovor ne bi bio potrošački Ugovor, zbog čega je ovaj sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

17.

Iz svega do sad navedenoga slijedi da o spornim odredbama kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora prednik tuženika, kao trgovac, i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga - potrošač, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom navedenog, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

18.

Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 2. i 8. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

19.

Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da je isti neosnovan s obzirom na to da je sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a, došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP-a, 4. travnja 2012., te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženika), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2018., a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo s obzirom da je tužba podnesena 22. svibnja 2019.

21.

S obzirom da je između stranaka sporna i visina potraživanja tužitelja, na tu je okolnost izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 147-153 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 206,12 EUR ( ranije 1.553,01 kn). . Svoj nalaz i mišljenje vještak je prikazao tabelarno.

22.

Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a ni tuženik nije imao prigovora na računski dio nalaza, već samo prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen. Tuženik ponovno ističe da u konkretnom predmetu nije bilo mjesta utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. 23.

Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio ocijenivši ga stručnim, jasnim, obrazloženim i sačinjenim u skladu sa danim zadatkom.

24.

Tužitelj je konačno precizirao zahtjev upravo u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka.

25.

Na temelju članka 1111. stavka 1. ZOO-a tužitelju pripada pravo na povrat utuženih iznosa plaćenih na ime ispunjenja ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, zbog čega je tužbeni zahtjev kao osnovan valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

26.

Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate. Visina stope zatezne kamate dosuđena je za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22). 27.

U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 22. studenoga 2024., i naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 11.378,39 kn (list 69 spisa), što sada sukladno fiksnom tečaju iznosi 1.506,19 eura. Kao potreban tužiteljici je dosuđen trošak:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročište 19. rujna 2023., 23. listopada 2024. i 22. studenoga 2024. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav 4 podnesaka od 4. rujna 2019., 31. listopada 2019., 12. prosinca 2022. i 21. studenoga 2023. po 100 bodova (Tbr. 8. t.1. OT),

što ukupno iznosi 800 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura prema važećoj Tarifi, iznosi 1.600,00 eura te uvećano za 25 % po osnovi PDV od 400,00 eura čini ukupan trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku od 2.000,00 eura, a uvećano za trošak financijskog vještačenja od 200,00 eura i plaćene troškove pristojbe na tužbu 13,27 eura (ranije 100,00 kn), ukupan dosuđeni iznos troška iznosi 2.213,27 eura.

27.1. Tužiteljici nije dosuđena naknada troškova za sastav preostalih podnesaka navedenih u troškovniku, jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka s obzirom da u njima nisu navedene nikakve sudu nepoznate niti relevantne činjenice važne za donošenje odluke, kao ni trošak sastava žalbe na rješenje o nenadležnosti ni plaćene pristojbe na tu žalbu, s obzirom da ni taj trošak nije bio potreban, a tužiteljica sa žalbom nije ni uspjela. Tužiteljici nije dosuđena ni naknada troškova za objavu, jer ni taj trošak nije potreban s obzirom da se presuda odmah po objavi šalje punomoćnicima putem e-spisa, odnosno e- komunikacije.

28.

Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu,2. siječnja 2025.

Sudac:

Jasmina Crnić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu 82,29 €

2. pun. tuženika