Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-341/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Zinki Bulka, u pravnoj stvari tužiteljice FOD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Franko Kotlar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri u Zadru, protiv tuženika FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Grbić, odvjetnica u Zadru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-45/23-4 od 30. siječnja 2024., 2. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika FO kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-45/23-4 od 30. siječnja 2024. pod stavkom

I., III. i IV. izreke.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-45/23-4 od 30. siječnja 2024. pod stavkom II. izreke i za navedeno rješava:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku FO uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da tužiteljici sagradi montažnu garažu na dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja u novoj izmjeri odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i to na mjestu koje je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022. označeno slovima A- B-C-D-A. III. Zabranjuje se tuženiku FO svako takvo ili slično smetanje posjeda na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, površine 557 m2, koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022. označena slovima J-K- L-M-J, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu FOD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu nekretnine oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja u novoj izmjeri odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koja nekretnina je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine označena slovima A- B-C-D-A u površini od 14 m2, na način da je tijekom ožujka 2022. godine srušio montažnu garažu koja se nalazi na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine, označena slovima A-B-C-D-A, a što je tužiteljica saznala 6. srpnja 2022.

II. Nalaže se tuženiku FO uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da tužiteljici sagradi montažnu garažu na dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja u novoj izmjeri odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i to na mjestu koje je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022. označeno slovima A- B-C-D-A. III. Zabranjuje se tuženiku FO svako takvo ili slično smetanje posjeda na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, površine 557 m2, koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022. označena slovima J-K- L-M-J, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku FO da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.719,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 30. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio tuženik FO zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak, podredno da se tužba odbaci.

3. Žalba je neosnovana.

4. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva posjedovnu zaštitu na nekretnini označenoj kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja u novoj izmjeri odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koja nekretnina je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine označena slovima A-B-C-D-A u površini od 14 m2, na način da je srušio montažnu garažu koja se nalazi na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na skici sudskog očevida od 21. studenog 2022., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine, označena slovima A-B-C-D-A

5. U pobijanom rješenju razlozi navedeni u istom su u skladu sa spisom i rezultatima provedenih dokaza te stoga donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju upire tuženik, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a sve u vezi sa čl. 381. ZPP.

6. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud protivno zakonskim odredbama dopustio preinaku tužbe (što tuženik pogrešno označava kao preinaku tužbenog zahtjeva) na ročištu 22. ožujka 2023. Naime, na navedenom ročištu (list 153 spisa) tužiteljica je samo dopunila svoj tužbeni zahtjev navodeći u njemu datum „6. srpnja 2022“ kao datum kada je saznala za počinitelja smetanja. Tužiteljica je unijela u svoj tužbeni zahtjev navedeni datum nakon ukidnog rješenja ovog suda u kojem je upozorena da isti datum nedostaje, a što ne predstavlja preinaku tužbe, a sud o istom nije niti odlučio kao o preinaci tužbe zahtjeva, sukladno čl. 191. ZPP.

7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije nastupila prekluzija podnošenja tužbe u ovom predmetu. Naime, nesporno je da je tužiteljica za sam čin smetanja saznala tijekom ožujka 2022. Međutim, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica tada saznala da su se njoj nepoznate osobe dovezle na predmetnu nekretninu s automobilom marke ... reg. oznake [registarska oznaka], te poduzimale građevinske radove i rušile montažnu garažu na toj nekretnini, te da ona nije imala podatke o identitetu tih osoba već da je za te podatke saznala 6. srpnja 2022. na ročištu u parničnom postupku koji se pred istim sudom vodi pod brojem P-1775/14, a s kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

8. Odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Prema tome, za protek prekluzivnog roka potrebno je da su ispunjene obje pretpostavke i saznanje za čin smetanja ali i saznanje o počinitelju smetanja.

9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljica saznala za čin smetanja još u ožujku 2022., ali da je na ročištu u ožujku 2022. godine u parničnom predmetu poslovni br. P-1775/14 iskazala kako ne zna identitet počinitelja radnji smetanja. Nadalje, punomoćnici tužiteljice su zaprimili podatke o vlasniku vozila koje je uočeno na predmetnoj nekretnini na ročištu 6. srpnja 2022., a tužba je podnesena 4. kolovoza 2022., dakle u roku od 30 dana od saznanja o počinitelju, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužba podnesena unutar zakonskog roka iz čl. 21. st. 3. ZVDSP, odnosno u roku od 30 dana od dana kada je tužiteljica saznala za počinitelja smetanja.

10. Vezano uz žalbene navode tuženika da je predmetnu nekretninu kupio 23. kolovoza 2021. od zemljišnoknjižnog vlasnika, a da mu prilikom kupoprodaje nitko nije rekao da bi netko bio u posjedu valja istaći da se isti žalbeni navodi odnose na pravo na posjed. Međutim u postupcima radi smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed. Naime, odredbom čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda je ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica i to, činjenice posljednjeg stanja posjeda i činjenice stanja posjeda nastalog smetanjem. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da tužiteljica nije bila u posjedu, odnosno da kada je on kupio navedene nekretnine je utvrdio da nitko nije u posjedu. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, pozivajući se na odredbu čl. 28. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da posjed apsolutno prestaje ako posjednik svojom voljom napusti stvar. Dakle, napuštanje stvari (derelikcija) je voljni čin, radi se o faktičnoj vlasti na stvari koju se derelikcijom napušta utvrdio da tužiteljica nije svojom voljom napustila posjed. Pri tome okolnost da određeno vrijeme nije dolazila na navedenu nekretninu ne dovodi do toga da je posjed navedene nekretnine napušten. Pravilno se sud prvog stupnja poziva na iskaze i saslušanih svjedoka i stranaka iz kojih ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o tome da je tužiteljica napustila predmetnu nekretninu s voljom da istu prestane posjedovati.

12. Nadalje, samo je ono napuštanje stvari koje je učinjeno s voljom da se definitivno tu stvar prestane posjedovati, čin kojim apsolutno prestaje posjed stvari. Volja da se napuštanjem stvari napusti posjed može biti očitovana izričito, znacima ili konkludentnim radnjama. Međutim, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da nije pravno relevantna okolnost da su svjedoci IOD, IO i CO iskazivali da nisu viđali tužiteljicu na spornoj nekretnini s obzirom da se radi o nekretnini lociranoj izvan mjesta [adresa], u dijelu koje je slabo naseljeno, sa susjedima koji tu ne borave tijekom cijele godine. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužiteljica posljednjih 15- tak godina nije duže boravila na ovoj nekretnini, međutim isto ne ukazuje na to da tužiteljica nije imala volju i nadalje posjedovati spornu nekretninu, a sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

13. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je tužiteljica izgubila postupak radi utvrđenja vlasništva što dovodi do zaključka da tužiteljica nije mirni posjednik, valja istaći da se u ovom predmetu radi o smetanju posjeda, pa pravo vlasništva navedene nekretnine, pa i eventualni gubitak spora za utvrđenje prava vlasništva, ne utječe na posjed kao faktično stanje stvari.

14. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovu ocjenu dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, a vezano uz posjed tužiteljice, čin smetanja posjeda te tuženika kao počinitelja smetanja.

14.1. Pravilno je sud prvog stupnja zabranio tuženiku takvo i slično smetanje ubuduće. Pri tome je pravilno odredio na koji dio navedene katastarske čestice se zabrana odnosi. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno označio da se zabrana odnosi na cijelu katastarsku česticu.

15. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje pod stavkom I. i III. izreke.

16. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da tamo gdje nije moguća uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nema mjesta niti utvrđenju čina smetanja, odnosno zabrani budućeg smetanja posjeda. Točno je da tužba za smetanje posjeda treba sadržavati utvrđenje da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, naredbu tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabranu tuženiku da ubuduće čini takvo ili slično smetanje pod prijetnjom ovrhe. Međutim, u situaciji kada uspostava ranijeg posjedovnog stanja nije moguća, sud će utvrđivati čin smetanja te zabranu tuženiku da ubuduće čini takvo ili slično smetanje (tako i Rev- 542/2023).

17. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nije moguća. Iz stanja spisa je utvrđeno da je garaža bila u derutnom stanju u trenutku kada je tuženik poduzeo radnju rušenja iste, odnosno da je bila devastirana još 2020. godine. Naime, isto proizlazi iz skice lista mjesta koje je dostavila sama tužiteljica (list 16-17 spisa) ali i iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je u rujnu 2021. (dakle najmanje 6 mjeseci prije radnje tuženika za koju tužiteljica navodi da predstavlja smetanje posjeda) bila posljednji put na navedenoj nekretnini te je vidjela da su skinute grile sa prozora, da ih je pola bilo na prozoru te da je bila razmontirana garaža, a pola na zemlji.

18. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika, te temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsko rješenje pod stavkom II. izreke i za navedeno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

19. Tuženik u žalbi navodi da rješenje pobija i u dijelu troškova postupka. Međutim, žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

U Velikoj Gorici 2. siječnja 2025.

Sudac

Zinka Bulka