REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-630/2024-6

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja PP, odvjetnika u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi isplate naknade skrbniku, 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-552-02/24-07/02, URBROJ: 524- 11/1-24-3 od 15. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-552-02/24-07/02, URBROJ: 524-11/1-24-3 od 15. ožujka 2024. žalba tužitelja je uvažena (točka I. izreke). Povodom žalbe tužitelja izjavljene radi ne donošenja rješenja povodom zahtjeva za isplatu naknade skrbniku (privremenom zastupniku) od 27. kolovoza 2012. odbačen je zahtjev tužitelja od 27. kolovoza 2012. za isplatu naknade skrbniku (privremenom zastupniku) radi nenadležnosti (točka II. izreke).

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je osporavano rješenje tuženika doneseno u upravnom postupku odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova skrbniku za poseban slučaj, pokrenutom zahtjevom tužitelja od 27. kolovoza 2012. u nadležnosti tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Požega, požurenom 19. ožujka 2018. Kako nadležni centar za socijalnu skrb nije donio nikakvu odluku, tužitelj je podnio žalbu zbog nerješavanja upravne stvari 10. travnja 2018., nakon čega je doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika. Smatra kako je rješenje tuženika u dijelu u kojemu odbacuje zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka privremenom skrbniku nezakonito. Poziva se članak 18. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) koji uređuje postupanje nenadležnoga javnopravnog tijela po podnesku te koji u stavku 1. određuje da kad javnopravno tijelo nije nadležno za primitak podneska koji je podnositelj osobno predao odnosno koji se primi na zapisnik, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležno tijelo. Ako podnositelj i dalje zahtijeva da se njegov podnesak primi, službena osoba dužna je primiti takav podnesak i bez odgode uputiti ga nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku. Smatra kako tuženik za slučaj nenadležnosti ne može odbaciti zahtjev kao meritorno nepodoban za postupanje, već treba prihvatiti žalbu tužitelja, vratiti spis prvostupanjskom tijelu koje mora donijeti rješenje o nenadležnosti i ustupiti spis nadležnom tijelu. Nadalje, tužitelj u cijelosti upućuje na argumentaciju iznesenu u sklopu zahtjeva za isplatom naknade od 27. kolovoza 2012. te žalbi od 10. travnja 2018., koji su prilozi ovoj tužbi i koju argumentaciju u cijelosti uključuje u sadržaj tužbe. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se kod donošenja osporavanog rješenja rukovodio pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018., broj: Su IV-148/2018., a prema kojem, citat: "Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju." Predlaže odbiti tužbeni zahtjev iz razloga navedenih u osporavanom rješenju.

4. Tužitelj u podnesku od 12. srpnja 2024. u bitnome ostaje kod navoda tužbe. Ističe da se odgovor na tužbu ne bavi ključnim pitanjima koja su bitna za rješavanje upravnog spora. Navodi kako shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva u odgovoru na tužbu dolazi u vremenu nakon što su postupci u kojima je privremeni zastupnik bio angažiran već završeni i u pravnom okviru koji nije bio na snazi kada je pravne radnje tužitelj kao privremeni zastupnik poduzimao.

5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio kako je između stranaka sporna primjena prava, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), ZUS- a, riješio ovaj upravni spor bez rasprave. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis i spis upravnog postupka, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Člankom 84. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., 57/11., dalje: ZPP) propisano je da ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud uz uvjet iz stavka 1. toga članka postaviti tuženiku privremenog zastupnika osobito u ovim slučajevima: 1) ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika; 2) ako postoje suprotni interesi tuženika i njegova zakonskog zastupnika; 3) ako obje stranke imaju istoga zakonskog zastupnika; 4) ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika; 5) ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti. Stavkom 3. istog članka određeno je da će o postavljanju privremenog zastupnika sud bez odgode obavijestiti centar za socijalnu skrb, a i stranke kad je to moguće. Prema stavku 4. istog članka sud može privremenoga zastupnika postaviti i pravnoj osobi, primjenjujući na odgovarajući način odredbe prethodnih stavaka ovoga članka. Stavkom 5. propisano je da ako se tijekom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužitelja ostvare razlozi zbog kojih je prema prethodnim odredbama ovoga članka moguće tuženiku postaviti privremenoga zastupnika, sud će privremenoga zastupnika postaviti i tužitelju.

8. Člankom 85. stavkom 1. ZPP-a propisano je da privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika, a prema stavku 2. ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je postavio skrbnika.

9. Prema članku 168. točki 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, 116/03., 17/04., 136/04. i 107/07., dalje: ObZ) propisano je da će radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa centar za socijalnu skrb imenovat posebnog skrbnika osobi kojoj najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika.

10. Prema članku 169. stavku 1. ObZ-a odlukom o imenovanju posebnog skrbnika utvrđuju se njegove dužnosti i ovlasti. Odredbe o pravima, dužnostima i odgovornostima skrbnika primjenjuju se na odgovarajući način i na posebnog skrbnika.

11. Člankom 171. stavkom 1. ObZ-a osobi kojoj je najmanje tri mjeseca nepoznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika, u postupcima koji su pokrenuti i vode se pred sudom ili upravnim tijelima, centar za socijalnu skrb imenovat će posebnog skrbnika samo po obavijesti suda ili upravnog tijela pred kojim se vodi postupak o njezinim pravima i interesima. Stavkom 2. istog članka određeno je da osobama iz stavka 1. ovoga članka, pod uvjetima određenim posebnim zakonom, može postaviti skrbnika i tijelo pred kojim se vodi postupak. To tijelo dužno je bez odgode obavijestiti centar za socijalnu skrb koji prema tako postavljenom skrbniku ima sve ovlasti kao i prema skrbniku kojega je sam imenovao.

12. Člankom 188. stavkom 1. ObZ-a određeno je da skrbnik ima pravo na mjesečnu naknadu, ovisno o njegovu radu i zalaganju u zaštiti štićenikovih prava i dobrobiti.

13. Člankom 1. stavkom 1. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (2005) (Narodne novine, broj: 32/05., dalje: Pravilnik) propisano je da se naknada za skrbnika određuje do visine iznosa pomoći za uzdržavanje sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, dok je stavkom 2. istog članka određeno da naknadu iz stavka 1. ovoga članka svojom odlukom, a na zahtjev skrbnika, određuje i isplaćuje nadležni centar za socijalnu skrb.

14. Člankom 3. stavkom 2. Pravilnika određeno je da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik određuje u skladu s Odvjetničkom tarifom.

15. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Požegi, poslovni broj VII-P-962/09-4 od 19. veljače 2010. tužitelj postavljen za privremenog zastupnika tuženici LP iz [adresa] u tom postupku, budući je tužena osoba nepoznatog boravišta, nema punomoćnika, a redovan postupak oko postavljanja staratelja trajao bi dugo, tako da bi za stranke mogle nastupiti štetne posljedice prema članku 84. točki 1. i 2. ZPP-a (Narodne novine, broj 117/03). Prema navedenom rješenju privremeni zastupnik ima sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika te će ih izvršavati sve dok se tuženici ili njezin punomoćnik ne pojave pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja (članak 85. ZPP-a). Također, istim rješenjem navedeno je da se o postavljanju privremenog zastupnika obavještava Centar za socijalnu skrb Požega.

16. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da se tužitelj sa zahtjevom za isplatu naknade skrbniku obratio Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, Centru za socijalnu skrb Požega, 27. kolovoza 2012., a radi naknada za radnje poduzete u ulozi privremenog zastupnika. Kako o predmetnom zahtjevu nije odlučeno, tužitelj je prvostupanjskom tijelu uputio požurnicu 20. studenoga 2013. i 19. ožujka 2018. nakon čega je 10. travnja 2018. podnio žalbu zbog propuštanja donošenja rješenja prvostupanjskog tijela o zahtjevu za isplatom naknade skrbniku i požurnicu od 10. ožujka 2020., a u konačnici podnio je i tužbu Upravnom sudu u Osijeku, koji je povodom navedene tužbe donio presudu poslovni broj: UsI-461/2020-2 od 19. lipnja 2020. Tom presudom je naređeno tuženiku, Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Službi za drugostupanjski postupak da u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude donese odluku povodom žalbe tužitelja PP, odvjetnika u [adresa] kao privremenog zastupnika LP na temelju rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj VII-P-962/09-4 od 19. veljače 2010. izjavljene zbog ne donošenja rješenja o zahtjevu za isplatom naknade skrbniku podnesenog Centru za socijalnu skrb Požega 27. kolovoza 2012.

17. U obrazloženju osporavanog rješenja drugostupanjsko upravno tijelo navodi da se prilikom donošenja rješenja rukovodilo praksom nadležnih upravnih sudova koji su rješavali o materiji privremenih zastupnika imenovanih od strane nadležnih sudova i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018., broj Su IV-148/2018, koje je zauzeto na sjednici sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018., a prema kojem shvaćanju sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju.

18. Kako u konkretnom slučaju tužitelja kao privremenog zastupnika nije imenovao nadležni Centar za socijalnu skrb već Općinski sud u Požegi rješenjem poslovni broj: VII-P-962/09-4 od 19. veljače 2010. radi zaštite prava tuženice LP u parničnom postupku radi prestanka prava služnosti, to ovaj Sud smatra kako je pravilno zaključeno da Centar za socijalnu skrb nije nadležan za donošenje odluke o naknadi troškova zastupanja jer je privremeni skrbnik određen odlukom suda.

19. Iz odgovarajuće primjene zakonskih odredbi ne proizlazi nadležnost Centra za socijalnu skrb u slučajevima kada se u parničnom postupku koji se vodi kod nadležnog suda u skladu s pravilima toga postupka imenuje privremeni zastupnik osobi nepoznatog boravišta kao ni za naknadu troškova zastupanja po privremenom zastupniku. Naime, prema mišljenju ovoga Suda, troškovi privremenog zastupnika imenovanog iz redova odvjetnika, a za potrebe parničnog postupka nisu troškovi koji se isplaćuju na teret sredstava socijalne skrbi, već isti ulaze u parnične troškove.

19.1. U prilog tim navodima govori i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018., broj: Su IV-148/2018., a koje tuženik citira u odgovoru na tužbu.

20. Slijedom iznesenoga, pravilno je tuženik zaključio da ObZ-om i Pravilnikom nije propisana nadležnost Centra za socijalnu skrb za obvezu plaćanja troškova zastupanja privremenog zastupnika kojega imenuje sud te je uslijed navedenoga, odbacio zahtjev tužitelja.

21. Slijedom iznesenoga, a primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao izreci presude.

U Osijeku 2. siječnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku