REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-788/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Patricie Đurić i punomoćnice tuženika, Tihane Svetec, odvjetnice u OD Leko i partneri, dana 02. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012232113 od 18.01.2007. potvrđenom od javnog bilježnika pod posl. br. OU-97/2007 dana 19.01.2007. sklopljenom između tužiteljice ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 te se utvrđuju ništetnim dijelovi odredaba čl. 4, čl. 6.2. i čl. 11.8. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, a koje glase:

čl. 4.: „...promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila...“

čl. 6.2.: „...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...“.

čl. 11.8.: „..Ugovorne stranke su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju...ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 5.153,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,75 eura od dana 31. ožujka 2007.,

- 7,16 eura od dana 28. kolovoza 2007.,

- 7,16 eura od dana 25. rujna 2007.,

- 7,16 eura od dana 30. listopada 2007.,

- 7,16 eura od dana 22. studenog 2007.,

- 7,16 eura od dana 28. prosinca 2007.,

- 10,34 eura od dana 25. siječnja 2008.,

- 16,32 eura od dana 22. veljače 2008.,

- 21,33 eura od dana 01. travnja 2008.,

- 16,32 eura od dana 21. lipnja 2008.,

- 16,32 eura od dana 21. lipnja 2008.,

- 16,32 eura od dana 01. srpnja 2008.,

- 16,32 eura od dana 24. srpnja 2008.,

- 16,32 eura od dana 19. kolovoza 2008.,

- 16,32 eura od dana 11. rujna 2008.,

- 19,73 eura od dana 16. listopada 2008.,

- 25,90 eura od dana 18. studenog 2008.,

- 16,66 eura od dana 17. prosinca 2008.,

- 35,46 eura od dana 13. siječnja 2009.,

- 43,16 eura od dana 19. veljače 2009.,

- 42,40 eura od dana 14. ožujka 2009.,

- 33,26 eura od dana 21. travnja 2009.,

- 33,44 eura od dana 21. svibnja 2009.,

- 31,26 eura od dana 19. lipnja 2009.,

- 32,21 eura od dana 18. srpnja 2009.,

- 31,27 eura od dana 21. kolovoza 2009.,

- 32,65 eura od dana 15. rujna 2009.,

- 29,55 eura od dana 16. listopada 2009.,

- 32,29 eura od dana 21. studenog 2009.,

- 31,24 eura od dana 16. prosinca 2009.,

- 39,19 eura od dana 26. siječnja 2010.,

- 40,14 eura od dana 26. veljače 2010.,

- 39,66 eura od dana 12. ožujka 2010.,

- 43,97 eura od dana 15. travnja 2010.,

- 50,76 eura od dana 15. svibnja 2010.,

- 52,41 eura od dana 15. lipnja 2010.,

- 59,91 eura od dana 20. srpnja 2010.,

- 65,30 eura od dana 21. kolovoza 2010.,

- 76,46 eura od dana 16. rujna 2010.,

- 65,73 eura od dana 19. listopada 2010.,

- 67,63 eura od dana 12. studenog 2010.,

- 82,53 eura od dana 17. prosinca 2010.,

- 83,51 eura od dana 15. siječnja 2011.,

- 75,79 eura od dana 12. veljače 2011.,

- 79,06 eura od dana 31. ožujka 2011.,

- 78,12 eura od dana 30. travnja 2011.,

- 96,84 eura od dana 28. svibnja 2011.,

- 98,72 eura od dana 12. lipnja 2011.,

- 123,12 eura od dana 31. srpnja 2011.,

- 111,99 eura od dana 31. kolovoza 2011.,

- 102,61 eura od dana 30. rujna 2011.,

- 101,84 eura od dana 29. listopada 2011.,

- 101,55 eura kn od dana 02. prosinca 2011.,

- 104,84 eura od dana 31. prosinca 2011.,

- 110,66 eura od dana 02. veljače 2012.,

- 110,10 eura od dana 04. ožujka 2012.,

- 107,60 eura od dana 01. travnja 2012.,

- 108,38 eura od dana 03. svibnja 2012.,

- 111,13 eura od dana 02. lipnja 2012.,

- 109,36 eura od dana 30. lipnja 2012.,

- 109,11 eura od dana 01. kolovoza 2012.,

- 107,77 eura od dana 01. rujna 2012.,

- 104,35 eura od dana 02. listopada 2012.,

- 107,96 eura od dana 01. studenog 2012.,

- 109,22 eura od dana 04. prosinca 2012.,

- 109,26 eura od dana 01. siječnja 2013.,

- 100,45 eura od dana 29. siječnja 2013.,

- 107,14 eura od dana 02. ožujka 2013.,

- 108,43 eura od dana 03. travnja 2013.,

- 105,66 eura od dana 01. svibnja 2013.,

- 100,50 eura od dana 04. lipnja 2013.,

- 97,38 eura od dana 03. srpnja 2013.,

- 100,28 eura od dana 02. kolovoza 2013.,

- 102,66 eura od dana 03. rujna 2013.,

- 107,22 eura od dana 01. listopada 2013.,

- 104,76 eura od dana 05. studenog 2013.,

- 106,22 eura od dana 03. prosinca 2013.,

- 107,76 eura od dana 01. siječnja 2014.,

- 105,51 eura od dana 24. siječnja 2014.,

do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d, iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužiteljici ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.211,21 eura sa zateznom kamatom tekućom od 02. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 23. svibnja 2019. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu broj 9012232113 od 18. siječnja 2007. u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita od 26.779,11 CHF uz primjenu promjenjive kamatne stope od 5,10% godišnje. Navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovora više puta jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu bez jasnih i određenih parametara zašto je ista promijenjena te bez mogućnosti pregovaranja o tome. Tužiteljica navodi da je takva odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014., te da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u predmetima u kojima je jedan od tuženika bio i tuženik u ovom predmetu. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica tuženiku temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu platila tuženiku više iznose rata od utvrđenih prvotnim otplatnim planom, to tužiteljica predlaže sudu utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka dijelove odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012232113 od 18.01.2007. potvrđenom od javnog bilježnika pod posl. br. OU- 97/2007 dana 19.01.2007. sklopljenom između tužiteljice ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 te se utvrđuju ništetnim dijelovi odredaba čl. 4, čl. 6.2. i čl. 11.8. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, a koje glase:

- čl. 4.: „...promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila...“

- čl. 6.2.: „...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...“.

- čl. 11.8.: „..Ugovorne stranke su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju...ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“, te potražuje od tuženika isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 5.153,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, uz naknadu parničnog troška tužiteljici sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužiteljice od 03. prosinca 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u bitnom istaknuo da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev zasniva na okolnosti da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 (predmet Potrošač) potvrđen dio izreke prvostupanjske presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Ističe da se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 te da tužitelj neosnovano zaključuje da bi navedenom presudom odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim, pa da bi se njegov kredit zbog presude u predmetu Potrošač trebao smatrati kreditom s fiksnom kamatom. Navodi da iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda RH, jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije i ne može biti ništetna. Također navodi da konkretno kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, niti jedna od primjenjivih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, navedeno je nesporno i ne može biti predmet bilo kakvog preispitivanja, te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljicom, tuženik u potpunosti postupio sukladno s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka te nije niti na koji način počinio povrede koje mu tužiteljica pokušava imputirati navodima iz tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije prilikom mijenjanja kamatne stope. Tuženik ističe i prigovor zastare te prigovara visini tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 9012232113 od 18. siječnja 2007. (list 18-22), presliku otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope (list 23-24), presliku plana otplate (list 25-27), presliku pregleda uplata po kreditu (list 28-29), presliku Općih uvjeta poslovanja s građanima (list 82-90), presliku Poslovanja s građanima-Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (list 91-98). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 130-135), kao i dokaz saslušanjem svjedoka ĐS (list 251) i tužiteljice (list 252).

4. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 25. lipnja 2021. s obzirom da tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogla preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 9012232113 od 18. siječnja 2007. na iznos od 26.779,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. i 6. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseca (članak 6. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,10% godišnje, u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 i Pž-7129/13, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

8. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

9. Također, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste.

10. Sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

11. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

12. Svjedok ĐS u svom iskazu na ročištu od 27. studenog 2024. navodi da je u utuženo vrijeme radila kod tuženika, međutim nije imala nikakav dodir s klijentima niti su klijenti mogli s njom pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora o kreditu, niti poznaje tužiteljicu.

13. Sud nije uzeo u obzir iskaz svjedoka ĐS s obzirom da je i sama navela da ne poznaje tužiteljicu, te da iako je radila u utuženo vrijeme kod tuženika nije imala doticaj s klijentima niti su klijenti s istom mogli pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, svjedokinja nema neposrednih saznanja o postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljice s tuženikom.

14. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 27. studenog 2024. navodi da se sjeća kada je sklapala ugovor o kreditu s tuženikom namjeravajući kupiti osobno vozilo, došla je u poslovnicu tuženika, ponuđen joj je gotov šprancirani ugovor o kreditu s isključivo valutnom klauzulom u CHF, te nije mogla pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora s djelatnicima tuženika. Ne može točno reći je su li je djelatnici tuženika upozoravali da bi moglo doći do rasta rata kredita uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na kunu kao i uslijed povećanja kamatne stope, no nikako nije očekivala da bi došlo do takvog rasta do kakvog je došlo. Sredstva iz kredita je utrošila za kupnju osobnog vozila kojeg je koristila isključivo u privatne, a ne u poslovne svrhe. Kredit je u cijelosti osobno otplatila.

15. Dakle i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladno s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužiteljica s tuženikom nije mogla pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu, te se radilo o gotovom špranciranom ugovoru.

16. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23. svibnja 2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13.6.2014. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

18. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 10. svibnja 2021. proizlazi da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 28. veljače 2007. do kraja izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 2.022,78 CHF, odnosno 9.179,41 kn iskazanu prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 28. veljače 2007. do kraja izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan plaćanja pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 29.649,66 kn, odnosno sveukupno se radi o 38.829,07 kn razlika. Iznosi po mjesecima te datumi plaćanja i dospijeća navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

19. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužiteljica nije imala nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

20. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope, niti bi to bilo u skladu sa tržišnih uvjetima. Naime, u konkretnoj situaciji je utvrđeno da je navedena odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, ništetna, pa je sukladno takvom utvrđenju i određen zadatak vještaku, a vještak je u nalazu i mišljenju u svemu ispunio zadatak suda. Isto vrijedi i za odredbu Ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu.

21. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva, u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila kao i da je ništetna odredba istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

22. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 5.153,49 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta (odnosno od kasnijih datuma kako je to postavila tužiteljica u tužbenom zahtjevu jer je diskrecijsko pravo tužiteljice potraživati manje kamata nego što joj pripadaju) do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 23. svibnja 2019. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 25. lipnja 2021. i 03. prosinca 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 12. siječnja 2021., 11. siječnja 2022., 27. studenog i 18. prosinca 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4x100 bodova što ukupno iznosi 700 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.400,00 eura što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.750,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 265,44 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 97,82 eura i na presudu u iznosu od 97,95 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.211,21 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

24. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastav podneska od 09. travnja 2020., odgovora na žalbu od 16. ožujka 2022. i izračuna preliminarnog vještačenja s obzirom da isti, po mišljenju suda, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, te za naknadu troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 02. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.