Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-1260/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja Budapesti Ingatlan d.o.o., OIB: 41753608185 iz Zagreba, Trpanjska 47, zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, Korzo 23/II, protiv 1. tuženika EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku iz Zagreba, Boškovićeva 7/II i 2. tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kao pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Filipu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, Zaharova 5, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama tužitelja i 2. tuženika Addiko bank d.d. protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-2648/2023-18 od 22. ožujka 2024., 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba 2. tuženika Addiko bank d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-2648/2023- 18 od 22. ožujka 2024. pod točkom I. izreke za iznos od 159.855,83 eur i pod točkom VI. izreke.
II. Uvažava se žalba 2. tuženika Addiko Bank d.d., preinačava navedeno rješenje pod točkom I. izreke za iznos od 4.792,50 eur i za isto odlučuje:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Budapesti Ingatlan d.o.o. za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.792,50 eur.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Budapesti Ingatlan d.o.o. i potvrđuje navedeno rješenje pod točkom II. izreke, pod točkom III. izreke za iznos od 15.022,56 eur i pod točkom V. izreke.
IV. Uvažava se žalba tužitelja Budapesti Ingatlan d.o.o. i ukida navedeno rješenje pod točkom III. izreke za iznos od 42.574,94 eur, bez vraćanja na ponovan postupak.
V. Nalaže se 1. tuženiku EZ da tužitelju Budapesti Ingatlan d.o.o. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 851,60 eur u roku od 15 dana.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Budapesti Ingatlan d.o.o za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 17.584,43 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:
"I. Nalaže se 2. tuženiku Adikko bank d.d. da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka
u
iznosu
od
164.648,33
€
(stošezdesetčetritisućešestočetrdesetosameuraitridesettricenta) u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u odnosu na 2. tuženika
iznosom
od
67.423,17
€
(šezdesetsedmatisućačetristodvadesettrieuraisedamnaestcenti).
III. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku EZ naknadi troška ovog parničnog postupka
u
iznosu
od
57.597,50
€
(pedesetsedamtisućapetstodevedesetsedameuraipedesetcenta), u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se 1. tuženik sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi trošak postupka iznad iznosa od 57.597,50 €
(pedesetsedamtisućapetstodevedesetsedameuraipedesetcenta), odnosno odbija se iznosom od 125,00 € (stodvadesetpeteura).
V. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u odnosu na 1. tuženog EZ.
VI. Odbija se u cijelosti zahtjev 2. tuženika Adikko bank d.d. da mu tužitelj naknadi trošak ovog parničnog postupka."
2. Protiv dijela navedenog rješenja pod točkama II., III. i V. izreke žalbu je ponio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud o troškovima postupka morao odlučivati na temelju zahtjeva/troškovnika predanih do kraja raspravljanja 2022. te da se ima primijeniti tada važeća Tarifa, da je u odnosu na 1. tuženika EZ povrijeđeno načelo presuđene stvari, jer je sud odlučivao o već pravomoćno odlučenoj stvari. Nadalje navodi da, iako nije donio nikakvo rješenje, prvostupanjski sud u odnosu na 1. tuženika utvrđuje vrijednost predmeta spora u iznosu od 729.975,45 eur, a u odnosu na 2. tuženika u iznosu od 410.000,00 eur, odnosno ukupno 1.139.975,45 eur, što je daleko više od utvrđene vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari od 729.975,45 eur. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se tuženici obvežu da tužitelju solidarno naknade cjelokupno zatraženi parnični trošak. Za sastavljanje žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 18.436,03 eur.
3. Žalbu protiv dijela navedenog rješenja pod točkama I. i VI. izreke podnio je 2. tuženik Addiko Bank d.d. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se tužitelju naloži da 2. tuženiku namiri troškove postupka prema troškovniku dostavljenom 27. prosinca 2023., a podredno da rješenje ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje. Ističe da je pogrešno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer Odvjetnička tarifa u Tbr. 52. propisuje da se primjenjuje ona tarifa koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a da brojna sudska praksa ukazuje da se ima primijeniti tarifa koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje. Osporava stoga izračun pojedinih radnji u postupku, a osim toga navodi i da se ne radi o radnjama potrebnim za vođenje postupka, kao i da 20. lipnja 2014. nikakvo ročište nije održano. Nadalje navodi da su mu i tužitelj i 1. tuženik, svaki za sebe, uzrokovali troškove pa da bi, primjenom čl. 156. st. 1. ZPP, neovisno o ishodu parnice 2. tuženiku morali nadoknaditi troškove.
4. Žalba tužitelja i žalba 2. tuženika su djelomično osnovane.
U odnosu na žalbu 2. tuženika Addiko Bank d.d. protiv dijela rješenja pod točkama I. i VI. izreke
5. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu pod točkama I. i VI. izreke po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na 2. tuženika Addiko Bank d.d. pa mu je 2. tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je zahtjev 2. tuženika Addiko Bank d.d., koji je izgubio parnicu, za naknadom troškova postupka neosnovan.
7. Međutim, pri odlučivanju o visini troškova koje je 2. tuženik Addiko Bank d.d. dužan naknaditi tužitelju sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Neosnovano ističe 2. tuženik Addiko Bank d.d. da je pri odlučivanju o troškovima postupka valjalo primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje. Naime, u vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog postupka na snazi je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) kojom je u Tbr. 52. st. 3. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je o naknadi troškova zastupanja odlučivao primjenom Tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, dakle Tarife objavljene u „Narodnim novinama“, broj 138/23. Tbr. 52. st. 1. Tarife, na koju odredbu se poziva 2. tuženik, ne obvezuje sud, već se primjenjuje na odnos odvjetnika i stranke koju zastupa.
9. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 410.000,00 eur, koju 2. tuženik Addiko Bank d.d. ne spori, odmjerio naknadu od po 6.168,00 eur i pripadajući PDV za sastav tužbe, sastavljanje podnesaka od 5. srpnja 2012., 17. siječnja 2015., 2. svibnja 2015., 19. kolovoza 2015 i 20. prosinca 2017., zastupanje na ročištima od 7. prosinca 2012., 20. lipnja 2014., 17. veljače 2015., 16. prosinca 2015., 8. travnja 2018. i 12. travnja 2022., za sastav žalbi od 9. veljače 2016., 7. lipnja 2018. i 31. svibnja 2022. po 7.710,00 eur i PDV na te iznose, kao i iznos od 9.252,00 eur uz PDV za sastavljanje revizije.
10. Međutim, za sastavljanje podneska od 23. travnja 2014. tužitelju ne pripada iznos od 1.542,00 eur i PDV, dakle ukupno 1.927,50 eur, niti mu taj iznos pripada za zastupanje na ročištu od 4. listopada 2012. Podnesak od 23. travnja 2014. nije obrazložen pa za sastav toga podneska tužitelju po Tbr. 8. t. 4. Tarife pripada 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur (po Tbr. 54. Tarife) i PDV od 25% (po Tbr. 46. Tarife) iznosi 62,50 eur, dok je iznos od 1.865,00 eur neosnovano dosuđen. Ročište od 4. listopada 2012. je odgođeno pa za zastupanje na tome ročištu tužitelju pripada 50 bodova (po Tbr. 9. t. 5. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% (po Tbr. 54. i Tbr. 46 Tarife) iznosi 125,00 eur., dok je iznos od 1.802,50 eur neosnovano dosuđen. Za ročište na kojem je presuda objavljena tužitelju po Tbr. 9. t. 3. Tarife pripada 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25%, iznosi ukupno 125,00 eur. Kako je sud prvog stupnja za tu radnju tužitelju odmjerio nagradu od 1.000,00 eur i PDV, tj. ukupno 1.250,00 eur, a pripada mu 125,00 eur, iznos od 1.125,00 eur je tužitelju neosnovano dosuđen.
11. Dakle, 2. tuženik Addiko Bank osnovano pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke za iznos od 4.792,50 eur, dok je za preostali dosuđeni iznos od 159.855,83 eur žalba neosnovana.
12. Na žalbene razloge 2. tuženika valja reći da su sve radnje koje je kao opravdane sud prvog stupnja priznao tužitelju bile potrebne za vođenje ove parnice. Nadalje valja reći da je 20. lipnja 2014. održana glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari, na kojoj su se izvodili dokazi pa je osnovano tužitelju odmjerena nagrada za zastupanje po punomoćniku na toj raspravi.
13. Svi drugi žalbeni navodi 2. tuženika nisu odlučni za odluku o troškovima postupka pa nisu posebno cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).
14. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu 2. tuženika Addiko Bank d.d. i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke za iznos od 159.855,83 eur i pod točkom VI. izreke, a na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti za iznos od 4.792,50 eur i za taj iznos zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan odbiti.
U odnosu na žalbu tužitelja protiv dijela prvostupanjskog rješenja pod točkama II., III. i V. izreke
15. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i V. izreke izreke po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovano upire tužitelj da je sud prvog stupnja dosudivši 1. tuženiku EZ naknadu troškova u iznos većem od 113.187,50 kn, sada 15.022,56 eur djelomično odlučio o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno.
16. Naime, prvostupanjskom presudom poslovni broj P-221/2022-16 od 18. svibnja 2022. je bilo naloženo tužitelju da 1. tuženiku EZ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 113.187,50 kn, dok je zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova iznad toga iznosa odbijen (točka V. izreke te presude). Kako 1. tuženik EZ protiv dijela te presude pod točkom V. izreke nije podnio žalbu, to je ovim pobijanim rješenjem sud prvog stupnja u odnosu na 1. tuženika mogao odlučivati samo do iznosa od 113.187,50 eur, sada 15.022,56 eur. Nadalje, tužitelj osnovano ističe da se o zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka ima odlučivati prema troškovniku koji su stranke predale prije završetka raspravljanja, dakle do 12. travnja 2022., kada je glavna rasprava zaključena, a ne prema troškovnicima koje su stranke dostavile u prosincu 2023. Ovo stoga što je, u smislu odredbe čl. 164. st. 3. ZPP zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima pa, prema tome, o zahtjevima stranaka valja odlučivati prema troškovnicima predanim do 12. travnja 2022.
17. Tužitelj osnovano pobija vrijednost predmeta spora od 729.975,45 eur (ranije 5.500.000,00 kn), koja je bila osnovica za obračun troškova postupka 1. tuženika.
18. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je protiv 1. i 2. tuženika podnio tužbu prema kojoj je predmet spora:
- zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. travnja 2011. zaključen između tužitelja kao prodavatelja i 1. tuženika EZ kao kupca, zahtjev za utvrđenje da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao č.k.br. 3681 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena tužitelja na ime 1. tuženika EZ izvršena pod brojem Z- 1364/11 na temelju kupoprodajnog ugovora od 18. travnja 2011., uz brisanje te uknjižbe te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe temeljem ugovora od 18. travnja, o kojem je pravomoćno odlučeno na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen, dakle tužitelj je uspio u sporu u odnosu na 1. tuženika EZ,
- zahtjev tužitelja za utvrđenje da je pravno nevaljana uknjižba založnog prava izvršena u korist 2. tuženika Addiko Bank d.d. pod poslovnim brojem: Z-1834/11 na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o kreditu broj 305-51010052 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog između 1. tuženika EZ i 2.tuženika Addiko Bank d.d., ranije Hypo Alpe – Adria- Bank d.d., te zahtjev za brisanje pravno nevaljane uknjižbe na toj nekretnini i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kreditu, kao i brisanje založnog prava 2. tuženik, o kojem je pravomoćno odlučeno na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na 2. tuženika Addiko Bank d.d., a odbijen u odnosu na 1. tuženika EZ, pa je dakle tužitelj u sporu uspio u odnosu na 2. tuženika Addiko Bank d.d., dok je u tome dijelu u odnosu na 1. tuženika EZ parnicu izgubio.
19. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi u odnosu na oba tuženika i za oba tužbena zahtjeva vrijednost predmeta spora naznačio iznosom od 5.500.000,00 kn, što sada iznosi 729.975,45 eur. Kako je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio u jednom iznosu za sve zahtjeve, u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora se određuje tako da se naznačeni iznos od 5.500.000,00 kn (729.975,45 eur) podijeli sa brojem zahtjeva tj. dva, pa vrijednost predmeta spora svakog zahtjeva iznosi 2.750.000,00 kn, sada 364.987,72 eur. S obzirom da je tužitelj zahtjev za utvrđenjem pravno nevaljane uknjižbe založnog prava podnio protiv dva tuženika, to u odnosu na svakog vrijednost predmeta spora iznosi 1.375.000,00 kn, sada 182.493,86 eur te taj iznos predstavlja osnovicu za obračun troškova parničnog postupka u odnosu na zahtjev 1. tuženika EZ za naknadom troškova parničnog postupka.
20. Slijedom toga, 1. tuženiku EZ za zastupanje na ročištima od 18. travnja 2018. i 12. travnja 2022. te za sastavljanje podnesaka od 11. travnja 2018. pripada po 1.374 boda za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eur (po Tbr. 54. Tarife) i PDV od 25% (po Tbr.46. Tarife) za svaku radnju iznosi 6.870,00 eur, odnosno ukupno 20.610,00 eur.
21. Kako je 1. tuženik EZ uspio u sporu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, dužan mu je tužitelj na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi troškove parničnog postupka prema zahtjevu za naknadom troškova predanom do 12. travnja 2022. i to u iznosu od 15.022,56 eur (ranije 113.187,50 kn), o kojem do sada nije pravomoćno odlučeno. Preostali iznos od 42.574,94 eura 1. tuženiku EZ je prema tome neosnovano dosuđen.
22. Tužitelj nije uspio u sporu u odnosu na 1. tuženika glede utvrđenja pravne nevaljanosti uknjižbe založnog prava pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na 1. tuženika EZ zahtjev za naknadom troškova postupka kao neosnovan odbio.
23. Sud prvog stupnja je pravilno kao neosnovan odbio i zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika za preostali zahtijevani iznos od 67.423,17 eur, jer je taj iznos tužitelj neosnovano zahtijevao.
24. Na žalbene navode tužitelja glede primjene tarife valja ponovo ukazati da je prvostupanjski sud o troškovima postupka pravilno odlučivao prema Tarifi važećoj u vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog postupka, sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
25. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkama II. i V. izreke i pod točkom III. izreke za iznos od 15.022,56 eur, a na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke ukinuti za iznos od 42.574,94 eur, bez vraćanja na ponovan postupak.
26. Odluka pod točkama V. i VI. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.
27. Za sastav žalbe protiv dijela prvostupanjskog rješenja pod točkama II., III. i V. izreke tužitelju po Tbr. 10. t. 4. Tarife pripada 471 bod, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% (po Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.177,50 eur. Kao opravdan trošak žalbenog postupka tužitelju pripada trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 eur, prema Tbr. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23). Prema tome, na ime opravdanih troškova žalbenog postupka tužitelju pripada ukupno 2.504,72 eur. Tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 34% pa mu u istom omjeru pripada dio troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, što iznosi 851,60 eur. Stoga je naloženo 1. tuženiku EZ da taj trošak tužitelju naknadi. Kako je tužitelj zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 18.436,03 eur preostali iznos od 17.584,43 eur je kao neosnovan odbijen. 28. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 2. siječnja 2025.
Sudac
Verica Kos
