Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-407/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. DB, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici LB, obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Niko Sabljar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika FB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Kristini Mikuličić, odvjetnici u Rijeci, radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-201/2022-18 od 3. lipnja 2024., i žalbi tužiteljice protiv dopunske presude istog suda, poslovni broj P Ob-201/2022-26 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-201/2022-18 od 3. lipnja 2024., i u tom dijelu sudi:
Mijenja presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-558/08 od 26. siječnja 2010. u točki IV., te se nalaže tuženiku FB da umjesto iznosa od 146,00 EUR na ime uzdržavanja mlt. DB plaća iznos od 185,81 EUR mjesečno počevši od 1. rujna 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te iznose od po 39,82 EUR mjesečno za lipanj, srpanj i kolovoz 2022., koji iznosi dospijevanju najkasnije svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, po stopi po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve na ruke majke i zakonske zastupnice LB koji se vodi kod [trgovačko društvo] [adresa], broj IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku od 15 dana.
Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tužiteljica naknadi parnični trošak u iznosu od 638,27 EUR.
II. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-201/2022-18 od 3. lipnja 2024., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za povišenje uzdržavanja preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 185,81 EUR mjesečno do zatraženog iznosa od 225,62 EUR, odnosno za daljnji 39,8 EUR mjesečno počevši od 10. lipnja 2022. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koji dospijeva najkasnije svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i zakonske zastupnice TB koji se vodi kod [trgovačko društvo]
III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda istog suda, poslovni broj P Ob-201/2022-26 od 21. listopada 2024.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 411,75 EUR u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 205,87 EUR, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se izmijeni presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-558/08 od 26. siječnja 2010. godine u točki IV. izreke na način da se tuženiku naloži da umjesto iznosa od 146,00 EUR na ime uzdržavanja mlt. DB plaća iznos od 225,62 EUR mjesečno najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, počevši od 10. lipnja 2022. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi na račun majke tužiteljice LB koji se vodi kod [trgovačko društvo], broj IBAN:
[broj bankovnog računa], pod prijetnjom ovrhe (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici ĆB isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 638,27 EUR (toč. II. izreke).
2. Dopunskom presudom dopunjena je prvostupanjska presuda poslovni broj P Ob- 201/2022-18 od 3. lipnja 2024. u toč. II. izreke u odluci o troškovima postupka u redu trećem, na način da se nakon navođenja iznosa „638,27“, ista dopunjuje s oznakom valute „EUR“, tako da je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku iznos od 638,27 EUR (toč. I. izreke), dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena (toč. II. izreke).
3. Protiv prvostupanjske presude i dopunske presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
4. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod toč. II. prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, ne navodeći određeno žalbene razloge, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu parničnog troška.
5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.
6. Žalba tužiteljice protiv presude je djelomično osnovana, a protiv dopunske presude neosnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za izmjenom ranije odluke o uzdržavanju donesene presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-558/08 od 26. siječnja 2010., zbog promijenjenih okolnosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika, i samih tih isprava i zapisnika, te je istu moguće ispitati. Nije stoga ostvaren ovaj žalbeni razlog.
9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
10. Između stranka nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-558/08 od 26. siječnja 2010., razveden brak RB i tuženika, te je naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mlt. kćerke DB iznos od 146,00 EUR mjesečno, počevši od veljače 2010. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Nije sporno niti da su stranke zaključile izvansudsku nagodbu 22. kolovoza 2022., kojom se tuženik obvezao isplatiti tužiteljici sve zaostale, a nepodmirene iznose uzdržavanja za razdoblje od dijela 2018. do zaključno kolovoza 2022. u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn. Sporno je jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za izmjenu ranije sudske odluke o uzdržavanju.
11. Prema odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.
12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je mlt. tužiteljica u vrijeme donošenja ranije sudske odluke bila u dobi od 3 godine, a sada u dobi od 17 godina. Učenica je drugog razreda gimnazije, zdrava je, nosi naočale i leće i njezine ukupne mjesečne potrebe za odjeću, obuću, školske potrebe, troškove prijevoza, izleta na koje povremeno odlazi sa školom prema iskazu majke iznose 450,00 EUR mjesečno. Živi s majkom i njezinim suprugom koji je pomorac i zarađuje oko 8.800,00 dolara mjesečno. Njihov sin je rođen 2016. i učenik je prvog razreda osnovne škole. Majka je vlasnica nekretnine u [adresa], koja je u derutnom stanju, a njezin suprug kuće u kojoj žive i dva poslovna prostora, koja iznajmljuju za ukupni iznos od 450,00 EUR mjesečno, koji iznos njezin suprug daje kao pomoć svojoj majci. Majka tužiteljice je zbog bolesti (tumora mozga) morala zatvoriti svoj obrt za uljepšavanje i u fazi je liječenja koje provodi u [adresa], zbog čega ima troškove bolničkog liječenja, odlaska na preglede i troškova magnetne rezonance.
13. Tuženik je nakon podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 7.963,36 EUR/60.000,00 kn temeljem izvansudske nagodbe od 22.8.2022., koji iznos je pozajmio od partnerice s kojom živi u stanu njegova strica. Od izvansudske nagodbe redovito doprinosi za uzdržavanje kćerke i sina iznose od po 146,00 EUR/1.100,00 kn za svakoga. Izvršena mu je zapljena novčanih sredstava po računima, no i dalje u očevidniku FINE ima evidentirane razne nepodmirene osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 6.783,95 EUR.. Po zanimanju je stolar i radi u tvrtki Sergio interijeri. Zadnje dvije godine radi po 4 sada i njegova mjesečna plaća iznosi 475,00 EUR neto. Ima reumatoidni artritis i navodi da nije u mogućnosti dodatno zarađivati. Podnio je zahtjev za utvrđenje svojstva osobe s invaliditetom i priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Plaća njegove partnerice iznosi oko 750 EUR mjesečno. Nemaju zajedničke djece. Započeli su adaptaciju njezine stare kuće u [adresa].
14. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da su se promijenile okolnosti od donošenja ranije sudske odluke donesene 2010. do danas, jer osim što je od tada prošlo više od 14 godina, došlo je i do porasta troškova života, jer je tužiteljica sada srednjoškolka koja u skladu sa svojom životnom dobi ima uobičajene troškove odjeće, obuće, obrazovanja, školskih aktivnosti, dok tuženik zbog svoga materijalnog stanja, zdravlja i radne nesposobnosti više nije u mogućnosti plaćati tužiteljici veći iznos uzdržavanja. Nadalje prvostupanjski sud smatra da iako je iznos koji tuženik plaća za uzdržavanje tužiteljice niži od iznosa koji je određen Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, da je on primjeren njegovim stvarnim mogućnostima, dok materijalne prilike tužiteljičine majke i njezinog supruga znatno premašuje materijalne prilike tuženika, kojega uzdržava partnerica s kojom živi, te je pozivom na odredbe čl. 285 i 311. st. 1. i 2. OZ, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti pravilnim.
16. Naime, u pravu je žaliteljica da je tuženik svoju eventualnu djelomičnu radnu nesposobnost mogao dokazati samo provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada, koji dokaz u postupku nije predlagao. Stoga okolnost da boluje od reumatoidnog artritisa nije dokaz da isti nije u mogućnosti obavljati svoj sadašnji posao i dodatno ostvarivati prihode kao stolar, jer te navode u postupku nije dokazao. Ne može se prihvatiti niti daljnji zaključak prvostupanjskog suda da majka tužiteljice čiji je standard znatno bolji od tuženikovog zadovoljava sve materijalne potrebe mlt. tužiteljice, jer sukladno odredbi čl. 310. st. 1. ObZ, majka svoj udio obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok tuženik kao roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Osim toga, prvostupanjski sud je potpuno zanemario zdravstveno stanje majke tužiteljice, činjenicu da boluje od teške bolesti i trenutno provodi liječenje (kemoterapije i zračenja u [adresa]), zbog čega ima dodatne troškove, te je zbog bolesti i radne nesposobnosti u potpunosti zatvorila svoj obrt. Konačno, prvostupanjski sud je, kako to navodi u točki 21.3. obrazloženja pobijane presude, pored zaključka da tuženika uzdržava partnerica s kojom živi, imao u vidu činjenicu da tuženik od podnošenja tužbe uredno plaća uzdržavanje za tužiteljicu, premda je tuženik upravo i zaključio izvansudsku nagodbu s tužiteljicom nakon podnošenja tužbe u ovom postupku (list 30 spisa) radi podmirenja neplaćenih iznosa uzdržavanja koji se odnose na razdoblje od 2018. do zaključno kolovoza 2022. godine.
17. Prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.
18. Prema odredbi čl. 317. ObZ odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
19. Prema iskazu majke i zakonske zastupnice ukupne mjesečne potrebe tužiteljice za odjećom, obućom, prehranom, džeparcem, povremenim školskim putovanjima, obrazovanjem iznose mjesečno oko 450,00 EUR.
20. Sukladno odredbi čl. 314. ObZ prema Odlukama o tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta i Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje („Narodne novine“, broj 37/22 i 28/23) koje je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koje su bile na snazi u utuženom razdoblju, potrebe za dijete od 13-18 godina u 2022. godini iznosile su 1.569,00 kn, a 2023. su iznosile 223,46 EUR. Imajući u vidu zdravstveno stanje i materijalne prilike tuženika i njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja i mlt. sina D u iznosu od 142,00 EUR, kao i činjenicu da u postupku nije dokazao da je radno nesposoban, pravilnom je primjenom materijalnog prava trebalo djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev i izmijeniti raniju ovršnu ispravu, te obvezati tuženika da tužiteljici na ime uzdržavanja plaća mjesečni iznos od 185,81 EUR/1.400,00 kn.
21. Kako je nesporno da je tuženik izvansudskom nagodbom podmirio dospjele iznose uzdržavanja prema ranijoj sudskoj odluci zaključno sa kolovozom 2022. u mjesečnim iznosima od 1.100,00 kn, a tužiteljica je svoj zahtjev za povišenjem uzdržavanja postavila od lipnja 2022. pa nadalje, to je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku do iznosa uzdržavanja utvrđenog ovom odlukom, odnosno mjesečne iznose od po 39,82 EUR za lipanj, srpanj i kolovoz 2022., sve sa zateznim kamatama tekućim od 10-togu mjesecu za tekući mjesec, a od 1. rujna 2022. pa nadalje plaćati joj mjesečni iznos uzdržavanja od 185,81 EUR do svakog 10-tog mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate na račun majke i zakonske zastupnice pobliže naveden u izreci presude. Iz navedenih razloga prvostupanjska presuda je djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, dok je za preostali zatraženi iznos uzdržavanja (za daljnji iznos uzdržavanja od 39,8 EUR mjesečno počevši od 10. lipnja 2022. pa nadalje) tužbeni zahtjev pravilno odbijen, te je u tom pobijanom dijelu žalba tužiteljice neosnovana, te je prvostupanjska za navedeni odbijajući dio potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
22. Žalba tužiteljice protiv dopunske presude nije osnovana, jer je sud prvog stupnja u skladu s prijedlogom tuženika pravovremeno sukladno odredbi čl. 339. ZPP odlučio o iznosu valute EUR u toč. II. izreke prvostupanjske presude, o kojemu je propustio odlučiti. Stoga je žalba tužiteljice protiv dopunske presude odbijena kao neosnovana, te je ista potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
23. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je konačni uspjeh stranka u sporu, zbog čega je temeljem odredbi čl. 366. st. 1. i 166. st. 2. ZPP preinačena i odluka o troškovima postupka. Primjenom Tbr. 7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23 – dalje: Tarifa) tužiteljici je sukladno traženju priznata jednokratna nagrada od 200 bodova, koja obuhvaća tri parnične radnje (sastav tužbe i ročišta održana 21.11.2023. i 18.4.2024.), što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i trošak PDV od 25 % iznosi 500,00 EUR, te umanjeno za konačni uspjeh tužiteljice u sporu od 82,35% čini parnični trošak tužiteljice u iznosu od 411,75 EUR. Nije joj dosuđen zatraženi trošak eventualnih sudskih pristojbi, jer u spisu nema dokaza da su plaćene.
24. S obzirom na konačan uspjeh tužiteljice u sporu, valjalo je preinačiti toč. II. pobijane presude i odbiti tuženika sa zahtjevom da mu tužiteljica naknadi parnični trošak u iznosu od 638,27 EUR.
25. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak.
U Zagrebu, 2. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš