REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ob-149/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari predlagatelja SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv protustranaka 1. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB 84397956623, 2. CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-115/2023-14 od 22. srpnja 2024., dana 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena žalba protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-115/2023-14 od 22. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je predlagatelj živio u izvanbračnoj zajednici s pok. RJ u razdoblju duljem od tri godine koje su prethodile smrti pok. RJ dana **.**.2012. te je odbijen prijedlog predlagatelja u odnosu na protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da po stavu suda protustranka ne može biti stranka u postupku, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni postupak, već se taj status i prava koja iz toga stranka stječe utvrđuje se u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Navedeni stav prvostupanjskog suda protivan je odredbi članka 436. stavka 4. Obiteljskog zakona, kojom je propisano da stranka u postupku može biti svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se status izvanbračne zajednice po članku 22. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju utvrđuje u izvanparničnom postupku u kojem su pasivno legitimirana nasljednici umrle osobe. Nasljednici umrle osobe nisu osobe na čiji bi položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže, pogotovo ne na način da oni zbog navedenog ne bi mogli ostvariti svoja prava iz mirovinskog osiguranja, ako na njih imaju pravo. Imajući u vidu sadržaj odredbe članka 436. stavka 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, žalitelj smatra da pogrešan stav da on ne može biti stanka u postupku utvrđenja izvanbračne zajednice jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja stranka iz toga stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla odnosno u odnosu na fizičke osobe. Rješenje kojim se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice ili se odbija zahtjev za utvrđenje izvanbračne zajednice sukladno odredbi članka 22. Zakona o mirovinskom osiguranju ne utvrđuje se u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao javno pravno tijelo, a niti u odnosu na nasljednike, već isto treba biti zamjena za izvod iz matične knjige vjenčanih, kojim se dokazuje postojanje bračne zajednice, način prestanka iste, te bračni status osobe koja potražuje pravo na obiteljsku mirovinu., a što u postupcima utvrđenja izvanbračne zajednice sud neće utvrđivati po službenoj dužnosti, a niti nasljednici kao protustranke. Od 1. siječnja 2023. stupanjem na snagu Zakona o dopunama i izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 119/2022.) članak 74.a omogućava korištenje dijela obiteljske mirovine korisnicima starosne ili invalidske mirovine iza pok. bračnog druga ako je isti jedini korisnik obiteljske mirovine i ako je napunio 65. godina života. Sudjelovanjem u izvanparničnom postupku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao protustranke, ne utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice u odnosu na isti kao javnopravno tijelo, već omogućuje kontrolu pravilnosti provođenja postupka i utvrđenja činjenica koje se utvrđuju kao prethodno pitanje radi ostvarenja prava na mirovinu. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1639/2018-2 od 2. veljače 2022. ne može se primijeniti na ovaj postupak jer u navedenom postupku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije bio stranka u postupku. U izvanparničnom postupku u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran iz dva razloga. Prvi razlog je što ga je predlagatelj označio kao protustranku, sukladno odredbi članka 436. stavka 1. točke 2. Obiteljskog zakona. Drugi je razlog to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.
3. Žalbu žalitelja valjalo je odbaciti.
4. Pobijanim rješenjem prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice predlagatelja protiv žalitelja je odbijen kao neosnovan sa obrazloženjem da prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.), pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. toga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran (ovako pravno shvaćanje zauzeto je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022.).
5. Žalitelj je podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je prijedlog predlagatelja odbijen, pa time protustranka, koja je u postupku uspjela, nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja. Po članku 358. stavku 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) žalba je nedopuštena ako je istu, između ostalog, podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Kako je prijedlog predlagatelja odbijen, to protustranka nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsko rješenje, neovisno što se žalitelj ne slaže sa obrazloženjem prvostupanjskog rješenja, jer je za uspjeh stranke u postupku mjerodavna izreka odluke, a ne njeno obrazloženje.
6. Slijedom navedenoga, kako prvostupanjski sud nije odbacio žalbu žalitelja, to je istu odbacio ovaj sud po članku 367. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 2. siječnja 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
