REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2673/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Jasmini Crnić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Filipović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa generalni punomoćnik Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Filipovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.965,88 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,61 EUR od 31.08.2006.

- 2,15 EUR od 29.09.2006.

- 0,96 EUR od 31.10.2006.

- 0,85 EUR od 30.11.2006.

- 0,99 EUR od 28.03.2008.

- 13,82 EUR od 31.10.2008.

- 0,65 EUR od 01.12.2008.

- 10,18 EUR od 29.12.2008.

- 12,22 EUR od 29.01.2009.

- 17,61 EUR od 27.02.2009.

- 13,66 EUR od 30.03.2009.

- 15,31 EUR od 30.04.2009.

- 11,45 EUR od 01.06.2009.

- 8,16 EUR od 30.06.2009.

- 8,90 EUR od 31.07.2009.

- 10,79 EUR od 29.08.2009.

- 10,58 EUR od 30.09.2009.

- 8,37 EUR od 30.10.2009.

- 11,36 EUR od 27.11.2009.

- 13,85 EUR od 28.12.2009.

- 18,60 EUR od 01.02.2010.

- 17,45 EUR od 26.02.2010.

- 22,70 EUR od 31.03.2010.

- 21,46 EUR od 03.05.2010.

- 24,91 EUR od 28.05.2010.

- 39,45 EUR od 30.06.2010.

- 36,14 EUR od 31.07.2010.

- 46,44 EUR od 30.08.2010.

- 38,92 EUR od 02.10.2010.

- 36,37 EUR od 29.10.2010.

- 48,51 EUR od 02.12.2010.

- 60,18 EUR od 29.12.2010.

- 52,46 EUR od 29.01.2011.

- 56,14 EUR od 28.02.2011.

- 51,20 EUR od 31.03.2011.

- 50,61 EUR od 29.04.2011.

- 68,21 EUR od 01.06.2011.

- 71,13 EUR od 01.07.2011.

- 119,38 EUR od 11.08.2011.

- 81,61 EUR od 31.08.2011.

- 72,56 EUR od 30.09.2011.

- 68,57 EUR od 09.12.2011.

- 68,57 EUR od 09.12.2011.

- 73,51 EUR od 29.12.2011.

- 78,53 EUR od 16.02.2012.

- 79,10 EUR od 29.02.2012.

- 75,94 EUR od 06.04.2012.

- 78,92 EUR od 23.05.2012.

- 79,22 EUR od 06.06.2012.

- 78,12 EUR od 26.06.2012.

- 77,47 EUR od 08.08.2012.

i to od dospijeća pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, nadoknaditi tužitelju MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 1.982,26 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke 28. srpnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011732980, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od 23.279,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 72 mjeseca za kupnju motornog vozila. Tužitelj je kredit otplatio u cijelosti. Nadalje navodi kako je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, švicarski franak, ništetna jer tuženik kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a što proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača a koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Navedenom presudom utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i da je time tuženik postupio suprotno odredbama u odnosno vrijeme važećih Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanjem onog što je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak te ugovorio promjenjivu stopu ugovorene kamate. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima.

2. Slijedom svega navedenog, tužitelj prema konačno specificiranom zahtjevu u podnesku od 11. siječnja 2023. (list 117-119 spisa) potražuje isplatu iznosa od 1.965,88 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose, a kako je to navedeno u izreci presude uz naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu, tako i visinu. Ističe prigovor zastare. Smatra da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. U kolektivnom sporu utvrđivana je apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na svaki pojedini ugovorni odnos, već je potrebno utvrditi pripada li uopće tužitelj kategoriji „prosječnog potrošača“ o kakvom se potrošaču, kao apstraktnoj osobi raspravljalo u kolektivnom sporu. Također, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok tužena smatra da se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na auto kredite. Također, tuženik ističe da je kredit zatvoren dana 31.8.2012. Dakle, ugovor o kreditu u potpunosti je konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao. Odredbom članka 131. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) iz 2009., određeno je da se tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnosi samo ako i dok postoji postupanje koje je protivno točno specificiranim odredbama ZZP-a. Sukladno tome, odluke sudova donesene povodom kolektivne tužbe tužitelja Potrošač odnose se na ugovorne odnose koji su na snazi. Nastavno na navedeno, a s obzirom da je ugovorni odnos prestao još 2012., smatra da ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, predmetna tužba i pozivanje na utvrđenja iz navedenog kolektivnog spora su u potpunosti neosnovana. Odredbom članka 22. ZOO-a propisano je da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Dakle, ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito. Tuženik ističe i da su odluka VSRH poslovni broj Rev-2221/18 i Presuda Pž-6632/17 nepravilne i potpuno nekonzistentne s pravom Europske unije. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim od strane zaposlenika tuženika prije samog zaključenja ugovora o kreditu, tužitelj je s mogućim oscilacijama tečaja valute CHF bio upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke. Naime, tužitelju prije svega nije moglo ostati nepoznato da Hrvatska narodna banka štiti tečaj domaće valute u odnosu na valutu EUR kako bi stabilizirala tečaj kada dođe do njegovih oscilacija, ali na taj način ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF. Tuženik ističe da takva općepoznata činjenica nije mogla ostati nepoznata tužitelju. Dapače, Hrvatska narodna banka je upozoravala javnost na moguće oscilacije u tečaju HRK prema tečaju CHF još 2006., pa je tužitelj imao saznanja o postojanju mogućnosti jačanja tečaja CHF u odnosu na HRK. S obzirom da je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, ocjena poštenosti odredaba o valutnoj klauzuli nije dopuštena. U odnosu na potraživanje tužitelja preplate tečaja u kunama, tuženik ističe da je volja ugovornih strana bila sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, dakle ugovorne strane, ovdje tužitelj i tuženik pristali su i na promjene anuiteta uslijed promjene tečaja CHF. Prema tome, tužena smatra da tužitelj ne može tražiti da se eventualna preplata računa na način da se fiksira tečaj na onaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu. Smatra da bi se eventualna preplata mogla izračunati jedino na način da se usporedi ugovor o kreditu s nekim drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom, pa se izračuna eventualna preplata anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, prvenstveno zato što volja ugovornih strana nije bila ugovaranje kunskog kredita, nego upravo kredita s valutnom klauzulom. Ako bi vještak pretvarao predmetni kredit u kunski, tada bi svakako trebao primijeniti i sve ostale uvjete koji su vrijedili za kunske kredite, pa i promjenjivu kamatnu stopu koja je vrijedila za takvu vrstu kredita. Zaključno, tuženik ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom te je tuženik je tužitelja informirao o svim okolnostima vezanima uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu tuženoj parničnih troškova.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to presliku Ugovora o kreditu broj: 9011732980 (list 8-22 spisa), presliku otplatnog plana (list 24-25 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 30-42 spisa), Pregled uplata po kreditu na dan 26.10.2021. (list 28 spisa), Obavijest o otplati kredita (list 43 spisa), Izračun preplaćenih iznosa (list 44-47 spisa), a provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 69-75 spisa).

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim, kako je navedeno u izreci ove presude.

6. Predmet ovog postupka je isplata preplaćenih iznosa uslijed ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku, a koje je tužitelj mjesečno preplatio na temelju odredbi za koje je pravomoćno utvrđeno da su ništetne u postupku povodom kolektivne tužbe.

7. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile 28. srpnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011732980, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od 23.279,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 72 mjeseca za kupnju vozila. Iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili navedeni Ugovor o kreditu sa slijedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 23.279,10 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita,

- ugovoren je rok otplate od 72 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te fiksna kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 3,07% godišnje,

- prema pregledu prometa po kreditu dospijeće prve obveze bilo je 31. kolovoza 2006., a slijedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu,

- kredit će se otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanim u valuti, a plativim u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja, 8. Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da su, između ostalih banaka i ovdje tuženik, u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Nije sporno ni to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) dana 3. rujna 2019. donio presudu i rješenje poslovni broj Rev-2221/18, kojim je odbio kao neosnovane revizije tuženika i drugih banaka protiv drugostupanjske odluke u kolektivnom sporu u dijelu kojim je utvrđeno da su tuženik i ostale banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP).

10. Shodno svemu izloženom, sumarno, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF. Pri tom valja napomenuti kako ovaj sud ne prihvaća pravni stav tuženika da su navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske nepravilne i potpuno nekonzistentne s pravom Europske unije.

11. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

12. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a.

13. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

14. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Tužitelj nije saslušan osobno na okolnost njegovog svojstva potrošača, koje svojstvo je tuženik osporio. Naime, tijekom postupka tužitelj je umro, te je postupak prekinut rješenjem poslovni broj P-9794/21-20 od 28. kolovoza 2023. te nastavljen rješenjem poslovni broj P-9794/21-22 od 17. studenoga 2023. (list 130 spisa) kojim je nasljednik tužitelja EI - njegov sin MI pozvan da preuzme postupak, a koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 718/2023. od 7. veljače 2024. (list 140 spisa). Naime, sud smatra da svojstvo potrošača pravnog prednika tužitelja nedvojbeno proizlazi iz samog Ugovora o kreditu broj 9011732980 iz kojeg proizlazi kako je pravni prednik tužitelja predmetni Ugovor sklopio kao fizička osoba za kupnju vozila, a isto proizlazi i iz Ugovora s Automaksimirom (list 22 spisa). Tuženik naprotiv takva utvrđenja suda ni na koji način nije doveo u sumnju niti je dostavio dokaz koji bi upućivao na suprotno.

16. Naime, odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015, 14/2019) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, što je prednik tužitelja nedvojbeno bio u konkretnom slučaju.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petre Blašković iz iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 69-75 spisa) od 25. srpnja 2022. utvrđeno je da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj:

1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 14.811,95 kn (Tabela 1, stupac '11'),

2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.005,26 kn (Tabela 1 stupac '12'). Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 13.806,69 kn (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac '10'). Dakle, izračun po mjesecima prikazan je tabelarno.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga vjerodostojnim jer je izrađen razumljivo, stručno i objektivno. Tuženik nije iznosio primjedbe na računski dio nalaza i mišljenja, već je u bitnom osporio zadatak dan vještaku smatrajući da takav nalaz ne pridonosi rješenju spora jer je tužitelj bio upoznat sa rizikom rasta tečaja što je i potvrdio potpisom Ugovora, zbog čega nije prihvatljiv zadatak vještaku utemeljen na fiksnom tečaju. S tim u vezi treba odgovoriti da je zadatak vještaku dan od strane suda, kojeg je vještak u svemu ispunio, a navodi tuženika kako bi zadatak trebalo postaviti da bi po njemu računica bila adekvatna nisu osnovani iz svih gore u obrazloženju istaknutih razloga. Ovdje valja reći i da je sud prihvatio nalaz vještaka u prvoj varijanti izračuna prema kojoj visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita, iznosi ukupno 14.811,95 kn (odnosno sada 1.965,88 eura uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn =1 euro). Naime, plaćanjem anuiteta tužitelji nisu ništa primili, pa stoga ne postoji niti njihova obveza vraćanja nečeg što nisu primili, a time ne postoji niti tražbina tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio trenutku isplate kredita, posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se ne njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja, pa sud smatra da za manje plaćene iznose zbog nižeg tečaja valute CHF u odnosu na početno ugovorenu nije osnovano umanjivati visinu potraživanja tužitelja.

19. Imajući u vidu da je u situaciji ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj primljeno po osnovi ništetnih odredbi to konkretno znači da je tužitelj, koji je od tuženika po osnovi Ugovora o kreditu dobio određeni iznos novaca u kunama, dužan tuženiku vratiti ga u skladu s odredbama ugovora koje su ostale na snazi.

20. Sud je, imajući na umu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos preplaćenih anuiteta s naslova valutne klauzule u iznosu od po vještaku utvrđenih 1.965,88 eura sve s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje kako je pobliže navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 323. st. 1. ZOO).

21. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose kako je gore navedeno, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a.

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime valutne klauzule, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

23. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a stopa kamate od 1. siječnja 2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

24. Valja također reći da se kod odlučivanja o kondemnatornom zahtjevu na isplatu po ugovoru uvijek može (prema uvjetima iz čl. 12. ZPP-a) i kao o prethodnom pitanju (dakle: neovisno je li glede toga istaknut tužbeni zahtjev na utvrđenje) suditi o tome je li ugovor ili dio istog ništavan ili primijeniti smisao odredbe člana 502.c ZPP-a te pozvati se na odluku donesenu po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava,zbog čega tužitelj nije bio obvezan uz kondemnatorni istaknuti i deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništavosti pojedinih odredbi predmetnog ugovora. Također, prema stavu suda tužitelj koji je isplatio kredit po Ugovoru i dalje ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništetnim jer se ništetnost Ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Nemogućnost konvalidacije ništetnih Ugovora svoj ratio ima upravo u činjenici da isti predstavlja najtežu povredu javnih interesa, a razina zaštite javnih interesa izražena je kroz odredbu čl. 328. ZOO-a koja propisuje kako utvrđenje ništetnosti ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima.

25. Konačno, prigovor zastare potraživanja nije osnovan. To stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., povodom koje je donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, pa zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru prema čl. 245. st. 1. ZOO-a. Imajući u vidu da je predmetna presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. i da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. prosinca 2021., to je očito da nakon prekida zastare do podnošenja ove tužbe nije proteklo onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, odnosno nije proteklo 5 godina, koji rok valja u konkretnoj situaciji primijeniti (čl. 225. ZOO-a), a što znači da zastara nije nastupila.

26. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, a koji se sastoje od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 dalje u tekstu: OT). Troškovi tužitelja sastoje se od troškova sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), sastava 4 podneska: od 26. siječnja 2022., 10. listopada 2022., 11. siječnja 2023. i 14. studenoga 2023. po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 10. svibnja 2022. i 27. studenoga 2024. po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT), odnosno ukupno 700 bodova, a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.400,00 eura, a što uvećano za PDV od 25% od 350,00 eura iznosi ukupno 1.750,00 eura, kojem iznosu je dodan trošak provođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 199,08 eura (ranije 1.500,00 kuna), te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 eura, pa ukupni troškovi iznose 1.982,26 eura. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

27. Preostali trošak koji je tužitelj zatražio troškovnikom nije mu dosuđen, jer nije bio potreban za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155 ZPP-a, odnosno zatraženi trošak sastava podneska od 16. svibnja 2022. nije bio potreban jer tužitelj istim obavještava sud o plaćanju predujma za vještačenje, što je sudu odmah vidljivo putem podataka u e- spisu, dok u podnesku od 20. studenoga 2023. nisu navedene nikakve sudu nepoznate ni za donošenje odluke relevantne činjenice. Također, trošak sudske pristojbe na presudu tužitelj nije platio, niti ga je u obvezi platiti sukladno Tbr. 11.st.1.t.20 Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), pa mu također nije dosuđen.

U Zagrebu, 2. siječnja 2025.

Sudac:

Jasmina Crnić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika