REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-528/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj P-43/2024- 4 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj P-43/2024-4 od 24. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da je tužitelj RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] A. brdo oranica površine 6034 m2, što je tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti brisanje svoga vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis toga vlasništva za korist tužitelja, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.686,06 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s uputom drugostupanjskog suda broj Gž-330/23 od 18. siječnja 2024. te utvrdio koje bi tužitelj dobio čestice u zamjenu za svoje u postupku arondacije što je i dalje neutvrđeno.

2.2. Navodi kako prijedlog za arondaciju koji nije ovjeren ne predstavlja valjani materijalni dokaz, budući nema pravomoćnog rješenja o arondaciji.

2.3. Nastavno ističe kako nisu ispunjene ni pretpostavke za dosjelost na način kako to nalazi prvostupanjski sud.

2.4. Osporava i troškove parničnog postupka, pa predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužba i tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja za naknadi troškove parničnog postupka kao i troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otklonio ranije razloge odbijanja tužbe te brižljivom ocjenom provedenih dokaza utvrdio da tužitelj ima pravo da mu sud utvrdi vlasništvo nove čestice 627 stečene dosjelošću kao i da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu. Pravilnom smatra i odluku o troškovima postupka pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako tuženik podnosi žalbu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka no ne navodi koju bi konkretno bitnu povredu prvostupanjski sud počinio, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te tom prilikom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje,.

7. Tužitelj tužbu temelji na institutu dosjelosti navodeći u tužbi da je u odnosu na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju je njegov otac stekao u arondaciji 1986., ispunio pretpostavke potrebne za originarno stjecanje prava vlasništva.

8. Nesporno je među strankama da je predmetna nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao vlasništvo tužene, nastala u postupku izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige 2012. godine od dijelova starih katastarskih čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su do tog postupka bile upisane kao vlasništvo RH, a prethodno društveno vlasništvo.

9. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da u Prijedlogu za arondaciju zemljišta od 30. lipnja 1986. (str. 10. do 12. spisa), stoji navedeno da se HĐ iz [adresa] arondiraju nekretnine 1834 i 1835 k. o. [katastarska općina], u zamjenu za 547 i dio 546/1 k. o. [katastarska općina], s time da je prethodno prekrižena kč. br. [katastarska čestica]/1b k. o. [katastarska općina].,

- da mjernički vještak Petar Ostroški je prilikom saslušanja obrazložio da je u svom pisanom nalazu i mišljenju između ostalog naveo da je utuženu nekretninu otac tužitelja dobio u zamjeni sa bivšim PIK-om za čestice stare oznake 1834 i 1835 k. o. [katastarska općina], a iz razloga što je to našao navedenim u Prijedlogu o arondaciji koji se nalazi u spisu, a izvršio je još uvid i u indikacione skice iz arhive PIK-a na kojima je našao da je na kč. br. [katastarska čestica] upisan broj tog prijedloga o zamjeni 787/86,

- da je naveo kako su svjedoci koji su bili prisutni na terenu prilikom očevida pokazali i potvrdili da je utuženu nekretninu, a koju je on identificirao, otac tužitelja dobio u zamjenu, a pokazali su i gdje se nalaze nekadašnje 1834 i 1835, za koje su tvrdili da je otac tužitelja dao u toj zamjeni,

- da je naveo kako je na indikacionim skicama iz arhiva na kč. br. [katastarska čestica] našao dakle zabilježen broj prijedloga za arondaciju zemljišta, no taj broj nije našao i na kč. br. [katastarska čestica], ali je pretpostavio da je ova zamjena mogla biti izvršena kako je to u prijedlogu navedeno, a iz razloga jer se radilo o razmjerno uobičajenim površinama i položaju između nekretnina koje su mijenjane,

- da je vještak naime navodio kako pretpostavlja da je predmetna zamjena mogla biti izvršena sukladno Prijedlogu o arondaciji koji se nalazi u spisu iz razloga što su čestice koje su dobivene nešto veće površine nego čestice koje su dane u zamjenu, a što je bilo uobičajeno u postupku arondacije, dok prekrižena čestica u Prijedlogu, 119/1b k. o. [katastarska općina], je bila manje površine nego što su to bile čestice koje su davane u zamjenu, te je pretpostavio da se u prijedlogu odustalo od zamjene sa kč. br. [katastarska čestica]/1b k. o. [katastarska općina] upravo iz razloga jer se radilo o manjoj površini. Također, našao je da je stara kč. br. [katastarska čestica]/1b upisana u vlasništvu RH, sada kao kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je navodio da se utužena nekretnina nalazi na samom kraju sela V. prema S., a tužitelj prebiva na početku sela [adresa], a znano mu je da je u postupku arondacije PIK vodio računa o tome da se ljudima daju u zamjenu nekretnine koje su bliže naselju kao i bliže njihovu prebivalištu, dok je PIK sebi stvarao veće table izvan naselja,

- da je vještak pojasnio da o navedenim činjenicama ima saznanja iz razdoblja dok je još radio u katastarskom uredu, kada su se u postupcima komasacije primjenjivala slična pravila,

- da je naveo kako je u postupcima izmjere izašlo na vidjelo to da je na području nekadašnje Općine Podgorač, a iz koje je nastalo 7 novih katastarskih općina, bilo oko 700 predmeta zamjena zemljišta o kojima nije bilo valjanih dokumenata tj. donesenih rješenja o arondaciji zemljišta, a zbog čega zamjene nisu bile provedene u zemljišnim knjigama i katastru,

- da su svjedoci ĆĐ i ZĐ u svojim iskazima potvrđivali navode iz tužbe da je predmetnu nekretninu u postupku arondacije dobio otac tužitelja, a koju je poslije njegove smrti nastavio obrađivati tužitelj,-

- da se nisu sjećali koje godine je bila arondacija, niti su znali koji su točni nazivi i oznake nekretnina, ali su tvrdili da znaju točno gdje se one nalaze. Iako tužitelj ima sestru, tvrdili su da ona iza oca nije naslijedila utuženu nekretninu i da ju ne posjeduje, već da je u posjedu tužitelja, kojega u posjedovanju iste nitko nikada nije smetao niti mu osporavao to pravo,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo kako je otac predmetnu nekretninu dobio u zamjeni sa tadašnjim PIK-om 1974. godine, a u toj zamjeni je dao dvije čestice koje su se opisivale kao [adresa]. Od te zamjene je otac predmetnu nekretninu nesmetano koristio do svoje smrti, a od tada je on u njezinom posjedu i redovito ju obrađuje, te već godinama plaća za nju zakupninu po pozivu Mjesne zajednice Vukojevci.

10. Na osnovu ovakovih utvrđenja prvostupanjski sud prihvatio je tvrdnje tužitelja da je u posjed utužene nekretnine došao njegov otac u postupku arondacije, a nakon njegove smrti posjed je preuzeo sam tužitelj.

10.1.Prvostupanjski sud navodi da je takav zaključak opravdfano izvesti jer osim što nema podataka koje je možebitno druge nekretnine otac tužitelja dobio za dane nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to i iz razloga jer je za nekretninu koja je u prijedlogu za arondaciju prekrižena, kč. br. [katastarska čestica]/1b k. o. [katastarska općina], vještak utvrdio da je također upisana u vlasništvu RH, kao što je u njenom vlasništvu upisana i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u čiji sastav su ušle kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da tužitelj ne može i ne treba dokazivati u postupku negativnu činjenicu, tj. da u zamjeni nisu dobivene druge nekretnine, već ih je trebala dokazivati tužena.

10.2. Smatra da utvrđenja u ovom postupku, bez iznesenih podataka (činjenica i dokaza) od strane tužene koje druge nekretnine je otac tužitelja za nesporno arondirane kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobio ako već nije utužene, dovode do zaključka da je tužitelj putem prednika došao u posjed sporne nekretnine u postupku arondacije, te da je stoga njegov posjed istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, kao ni zlouporabom povjerenja, te zakonit jer ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).

10.3. Prvostupanjski sud navodi da na kvalitetu i trajanje posjeda tužitelja i njegovog pravnog prednika, ne utječe činjenica da je tužena upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine (po sili zakona), jer je tijekom postupka utvrđeno da se tužitelj doista nalazi u njegovom nesmetanom posjedu, jednako kao što se nalazio i njegov otac. Dapače, tužena ne ističe niti dokazuje da je ikada bila u posjedu ove nekretnine, niti da je ikada tražila predaju u svoj posjed od tužitelja ili njegovog prednika.

10.4. Osnovanost osnove tužbe prvostupanjski sud nalazi u odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 94/17, dalje: ZVDSP) citirajući pri tome članak 388. stavak 1. ZV, kao i odluke Ustanovg suda RH te ESLJP u predmetima R protiv [adresa] te H protiv RH.

10.5. Zaključno prvostupanjski sud navodi da se dosjedanje ostvarilo 2011. računajući da je dosjelost počela 8. listopada 1991., a s obzirom na kvalitetu posjeda tužitelja odnosno njegovog prednika.

11. Prvostupanjski sud posebno navodi da je donio suprotnu odluku od prethodno donesene presude pravilnom primjenom pravila o teretu dokaza, a na što je u svojoj biti upravo ukazivao i drugostupanjski sud, uz pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza; da tužena nije dostavila dokaz da su druge nekretnine dane u zamjenu, ili da je možebitno za nesporno utvrđene arondirane nekretnine plaćena naknada, te kako ničim nije dokazivala nepoštenje tužitelja i njegova prednika, to je bilo opravdano, a temeljem izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, prihvatiti tužbeni zahtjev. Također, da pored svih predloženih i izvedenih dokaza u postupku, a pogotovo pored utvrđenja da je na području Općine Podgorač bilo oko 700 predmeta zamjena zemljišta o kojima su nadležna tijela propustila donijeti odluke i sve zamjene provesti u katastarskim evidencijama, zahtijevanje od tužitelja u ovom postupku daljnje dokazivanje, bilo bi stavljanje pred njega prekomjernog tereta dokazivanja, a nasuprot kojeg je samo država, ne i privatni interes neke treće osobe.

12. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 13. Odredbom članka 114. stavak 1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a u stavku 2. je navedeno da se na temelju članka 1. vlasništvo stečeno kad su ispunjene pretpostavke određene zakonom.

14. 9. Naime, odredbom članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje - ZV), propisano je, (1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, (2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, (4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

15. Odredbom članka 160. ZV-a propisano je (1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, (2) U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, (3) Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, (4) Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, (5) Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću, (6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

16. Uvažavajući utvrđenja prvostupanjskog suda poglavito nesporne činjenice da je prednik tužitelja u postupku arondacije dao svoje nekretnine na kojima je upisano pravo vlasništva tuženika, da tuženik nije dokazao koje bi nekretnine prednik tužitelja dobio u zamjenu niti kako bi prednik tužitelja bio obeštećen, da je prednik tužitelja stupio u posjed utuženih nekretnina, da tužitelja nije nitko smetao u vršenju posjeda, da prvostupanjski sud nalazi povredu subjektivnih građanskih prava tužitelja te da se pravilno poziva na odredbe ZV-a kao što i ovaj sud nalazi na temelju odredbi članka 1. Protokola konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prava prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je utužene nekretnine dobio u zamjenu za svoje nekretnine, da ima kvalificirani posjed te da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama.

17. Zbog iznesenog žalba tuženika je neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u pogledu glavnog zahtjeva, tako i u odluci troškovima, koji su, kako po osnovi, tako i visini pravilno odmjereni i u odnosu na koje je i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud imao u vid odredbu članka 155. ZPP dosuđujući mu troškove koji su bili potrebni za uspješno vođenje postupka.

18. Odluka o zatraženim troškovima temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

19. Zbog iznesenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 2. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić