Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-4919/24-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužitelja BH, državljanina Sirijske Arapske Republike, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite br. 1, radi ograničenja kretanja, nakon održane usmene rasprave, 2. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/24-03/862, URBROJ: 511-19-32-24-2 od 27. studenog 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-01/24-03/862, URBROJ: 511-19-32-24-2 od 27. studenog 2024. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) za razdoblje od mjesec dana od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da je tužitelj osuđen u kaznenom predmetu K-71/2024 zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku na kaznu zatvora koju je odslužio, te je sa iste otpušten pa da nema nikakve osnove da sada drugi puta odgovara i izriče mu se mjera ograničenja kretanja. Smatra da se radi se o istovjetnim mjerama, izrečenim dva puta za jedno djelo, dakle da se u odnosu na tužitelja radi o istovjetnim kaznama, jer one imaju istovjetne učinke, a učinak je mjera ograničenja kretanja, a posljedično i mjera ograničenja osobnih sloboda. Ukazuje da tuženik ne navodi kojim je načinom utvrdio da bi tužitelj bio opasnost za javni poredak, radi li se o osobnom opažanju, individualnoj procjeni, te koji su elementi individualne procjene uzeti u obzir, s obzirom da je tužitelj već odslužio kaznu zatvora.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao počinitelj kaznenog djela „protuzakonito ulaženje, kretanje i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisanog u članku 326. Kaznenog Zakona i članku 278. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona odnosno da se ne pridržava obaveza odnosno zakona Republike Hrvatske, čime predstavlja opasnost za javni poredak zbog čega mu je sukladno članku 54. stavku 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ograničena sloboda kretanja. Navodi da mu je zbog navedenog kaznenog djela pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj K-71/24 od 2. srpnja 2024. izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci,.
3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i tumača za arapski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Sud nije saslušao tužitelja, budući je tužitelj, na ročištu 27. prosinca 2024., odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje tužitelja.
8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17 i 33/23 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).
9. Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 1., 3. i 7.).
10. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).
11. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).
12. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
13. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
14. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj dana 27. veljače 2024. nezakonito ušao sa teritorija Bosne i Hercegovine na državni teritorij Republike Hrvatske izvan graničnog prijelaza izbjegavajući graničnu kontrolu bez dokumenata, vozeći kombi vozilo u kojem se nalazio dvadeset i jedan državljanin Sirije i Egipta bez dokumenata o identitetu. Dakle, tužitelj nije odmah po dolasku u EGP, samoinicijativno otišao u prvu najbližu policijsku postaju i zatražio međunarodnu zaštitu, nego je zatečen od strane policijskih službenika, a namjeru za međunarodnu zaštitu je izrazio tek nakon što je zatečen u nezakonitom boravku. Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske,.
15. Tuženik je, također, na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.
16. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tj vrijeme od njegovog nezakonitog ulaska u RH do dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance.
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
19. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.
U Zagrebu, 2. siječnja 2025.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite br. 1
3. U spis
