REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-979/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vesni Vignjević Žak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vesna Vignjević-Žak i Boško Žak u Bjelovaru, Josipa Jelačića 7, protiv 1. tuženika ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, temeljem odredbe čl. 332a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a), dana 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo suvlasništva u 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa] u površini od 109 m2, te su 1. tuženik ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženik IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru izvrši uknjižba prava suvlasništva od 1/4 dijela svakog tuženika na ime i suvlasništvo tužitelja ĆN, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku IN iz [adresa], da tužitelju ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 615,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine tekućom od 2. siječnja 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆN podnijela je tužbu protiv 1. tuženika ON i 2. tuženika IN radi utvrđenja prava vlasništva dana 16. studenog 2024. U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru uknjiženo pravo suvlasništva nekretnina tužitelja u 2/4 dijela upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa] u površini od 109 m2, dok su tuženi upisani kao suvlasnici svaki u 1/4 dijela, prema rješenju o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini Općinskog suda u Koprivnici broj O-282/2024-4 od dana 23. travnja 2024., a iza pokojne majke SN rođene Ć iz [adresa].

2. Tužitelj navodi (ranije upisan kao DN iz [adresa]), da je kupio predmetnu nekretninu, koja je u naravi jednosobni stan u [adresa] u [adresa], a koji stan se nalazi u kući, a ulazi se u stan na lijevu stranu iz zajedničkog hodnika, dok je na desnoj strani također stan, ali upisan na druge vlasnike.

Stan je kupio temeljem Kupoprodajnog ugovora od dana 28. listopada 2003. od prodavatelja ŠN i KN te je preuzeo posjed cjelokupnog dijela ovih nekretnina, kako su to posjedovali i prodavatelji ŠN i KN. Prodavatelji ŠN i KN su kupili ove nekretnine od ČN iz [adresa], koja je sada pokojna, a ČN je upisana u zemljišne knjige na temelju presude na temelju priznanja i presude zbog izostanka broj P-622/94 koji postupak se vodio radi priznanja prava vlasništva 1/2 nekretnina protiv ovdje tuženika kao nasljednika iza SN.

3. Tužitelj navodi da je došao do saznanja da je ČN naslijedila predmetnu nekretninu od svoje majke TN koja je umrla 1988., a Kupoprodajni ugovor između TN i SN nije bio upisan u zemljišnim knjigama, pa ČN nije mogla temeljem nasljeđivanja tražiti uknjižbu u zemljišnim knjigama, gdje se je vodila upisana SN već je pokrenula parnični postupak protiv njezinih nasljednika, jer je i SN umrla **.**.1988. Stoga je pok. ČN u sudskom postupku ishodila presudu broj P-622/94 protiv nasljednika SN, ovdje tuženika JN koji je priznao tužbu u cijelosti i PN koji iako uredno pozvan nije došao na raspravu.

4. Pravni prednici tužitelja, KN i ŠN prodali i predali su tužitelju cijelu građevinsku cjelinu od dvojnog objekta kuće broj 2 u [adresa] UN, koja je u naravi jednosobni stan, time da su i tužitelj i njegovi pravni prednici imali pogrešnu predodžbu da je SN suvlasnica ½ dijela, ali kuće gledajući na desnu stranu, a ne u njihovoj građevinskoj cjelini te je tek tužitelj 2024. prilikom provjere nekih podataka u katastru došao do saznanja da je pokojna SN, upisana kao suvlasnica na njegovom dijelu kuće broj 2 te je nakon toga tužitelj došao do svih drugih podataka koji su prethodno gore navedeni.

5. Iz presude broj P-622/94-3 od 6. srpnja 1994, tužitelj je došao do saznanja o nasljednicima iza pokojne SN te je sa njima uspostavio kontakt, a prilikom susreta sa njima oni prvotno nisu imali uopće saznanja da se na nekretninama u [adresa] još uvijek vodi kao zemljišnoknjižna suvlasnica njihova pokojna majka SN, a koja je pak prodala nekretninu još 1979. ili 1980. TN te je predala posjed i odselila u [adresa], gdje je i umrla 1988.

Nakon uspostavljenog kontakta sa nasljednicima iza pokojne SN, 1. tuženik ON i 2. tuženik IN isti su se dogovorili u odvjetničkom uredu Vesne Vignjević-Žak da će u njihovo ime odvjetnica pokrenuti postupak za naknadno pronađenu ostavinsku imovinu iza pokojne SN te da će cjelokupan trošak ove ostavine podmiriti tužitelj, a nakon što se po rješenju o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini, suvlasnički dio od ½ dijela nekretnina uknjiži na zakonske nasljednike, to jest tužene, potom će isti tužitelju ĆN potpisati Ugovor o prijenosu prava suvlasništva ½ dijela predmetnih nekretnina, time da tužitelj podmiri sve troškove prijenosa prava suvlasništva uključivo i eventualni porez na promet nekretnina.

6. Tužitelj tvrdi da je svoj dio usmenog dogovora postignutog u Odvjetničkom uredu ispunio te je podmirio troškove postupka za naknadno pronađenu ostavinsku imovinu iza pokojne SN, uključivo i sudske pristojbe, a nakon uknjižbe rješenja broj O-282/2024-4 od 22. travnja 2024., na ime i vlasništvo nasljednika pokojne SN, pozvao ih sklope, potpišu i ovjere Ugovor o prijenosu prava vlasništva na nekretninama, koje je njihova majka prodala i predala još TN tijekom osamdesetih godina.

Nakon što su nasljednici, a tuženi upisani u zemljišne knjige svaki u ¼ dijela predmetnih nekretnina, pristali su na potpisivanje Ugovora sa tužiteljem, ali na način da im tužitelj isplati određenu novčanu naknadu bez koje naknade oni ne žele potpisati Ugovor, "jer su sada oni vlasnici nekretnine".

7. Prvi Ugovor između prodavateljice pokojne SN i TN, tužitelj ne posjeduje, jer je pretpostavka da isti nije sačinjen u pisanom obliku, pa isti nije ni uknjižen u zemljišnim knjigama, no posjed predmetnog stana koji ima površinu od oko 35 m[2] zajedno sa pravima korištenja ostalih prostora na toj čestici je pokojna SN pravima korištenja ostalih prostora na toj čestici je pokojna SN.

Nakon smrti Marije Vukobradić 1988. posjed predmetnog stana sa svim pravima prenesen je nasljeđivanjem na njezinu kćer ČN, koja je ishodila sudsku presudu u ovosudnom spisu broj P-622/94, a koji posjed je sve do danas ostao potpuno jednak te nitko tužitelju, ali ni njegove pravne prednike nije ometao u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine.

8. Zastupanje tužitelja ČN u sudskom postupku broj P-622/94 je bilo povjereno stručnoj osobi odvjetniku Josipu Prelcu, a i svi daljnji poslovi oko sklapanja predugovora između ČN i KN i ŠN, Ugovora o prodaji sa istim kupcima, kao i Ugovor o kupoprodaji između prodavatelja ŠN i kupca ĆN je također radila ista osoba odnosno odvjetnik Josip Prelac pa slijedom toga niti jedan od sudionika ovih pravnih radnji nije niti znao niti sumnjao u točnost podataka o nekretninama koje su predmetom i ovoga postupka. Stoga tužitelj smatra da je pošteni i mirni posjednik predmetnih nekretnina čiji je posjed preuzeo od pravnih prednika koji su također bili mirni i pošteni posjednici sve od 1980., pa je stekao pravo vlasništva preostalog suvlasničkog dijela od ½ dijela nekretnina, dosjelošću.

Stoga tužitelj predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

9. Sud je tuženima uz dopis od 7. studenog 2024. dostavio tužbu s prilozima na odgovor, a podneskom od 22. studenog 2024., tuženi su naveli da prihvaćaju prijenos vlasništva prema tužbenom zahtjevu, no ističu da u tužbi ima netočnih podataka, a nakon njihove potrage za svim postojećim dokumentima o prijašnjim vlasnicima i Kupoprodajnim ugovorima smatraju da tužitelj nije iznio točne činjenice, da nije znao što kupuje, a 2003. napravio je dva Ugovora sa različitim podacima i drugačijim katastarskim česticama iz čega je bilo razvidno da ne kupuje cijelu stambenu jedinicu. Kako to nema direktnu vezu s njihovom željom da se izvrši upis vlasništva na ime tužitelja, tuženi prepuštaju tužitelju da nakon upisa po njihovim pristanku sam sređuje sve nedoumice vezano uz prijašnje vlasnike, a u čemu ne žele sudjelovati. Stoga prihvaćaju da se u potpunosti izvrši upis prava vlasništva predmetne nekretnine na tužitelja, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu te da su prestali razlozi da za danje vođenje postupka u ovom predmetu.

10. Nadalje, očitujući se na navode tužbe, tuženi ističi da su upisani kao nasljednici naknadno pronađene imovine kojoj je vlasnik bila njihova pok. majka SN, Navode da su bili spremni na potpisivanje Ugovora o prijenosu prava vlasništva na tužitelja, dok se ne pronađu svi potrebni dokumentni za taj predmet.

2. tuženik IN navodi da je potpisao punomoć za to Odvjetničkom uredu koji zastupa tužitelja da se to što prije riješi, dok je 1. tuženik ON bio zamoljen od tužitelja da mu pošalje sve dokumente koje on ima kako bi mogao kompletirati dokumentaciju. U tu svrhu morao je putovati u [adresa], u [adresa], u [adresa], na katastar i gruntovnicu te u [adresa] na ostavinsku raspravu i da su to troškovi koje je spominjao kao moguću naknadu.

U tome su bili i troškovi dolaska oba tuženika na potpisivanje u [adresa], a prihvatili su prijenos vlasništva uz uvjet da ne snose nikakve troškove prijenosa pa je to tužitelj prihvatio i platio sve pristojbe u dosadašnjim postupcima u svom trošku.

11. Tužitelj je i prije provjere dokumenata u katastru dobro znao da je druga polovica zgrade u suvlasništvu drugih osoba koje su u njoj stanovale, u isto vrijeme kad i tužitelj, a što proizlazi iz priloženog zk. izvatka, posjedovnog lista za drugi dio zgrade te fotografije zgrade (koje su dostavljene uz odgovor na tužbu), a radi boljeg uvida u stvarno stanje.

Glede sumnje u točnost podataka o nekretninama koje su predmet ovog postupka, tuženi posebno napominju da je tužitelj prilikom dogovora o danjem postupanju priznao svoju grešku i nesmotrenost kod kupnje navedenih nekretnina od strane KN iz [adresa] koja je stanovala na navedenoj adresi, [adresa] koja je bila dobro upoznata sa vlasničkom strukturom u toj zgradi te je smatra tužitelj prilikom kupnje bio prevaren.

12. Tuženi tvrde da poziv na potpisivanje Ugovora o prijenosu vlasništva nikada nije bio dostavljen na uvid niti je uslijedio poziv na poziv istog u [adresa].

1. tuženik ON ističe da je 29. srpnja 2024. u 13,13 sati kontaktirao Odvjetničku red Vesne Vignjević-Žak tražio danju informaciju o danjem postupku prijenosa vlasništva, no dobio je odgovor da nema ništa novo u vezi tog predmeta. Ističe da je ponovno nazvao dana 5. rujna 2024., ali se nitko nije javio na poziv niti je isti uzvratio.

Nakon 16. rujna 2024., 1. tuženik ON nazvao je tužitelja dana 19.,24.,25. i 27. rujna 2024. te dana 2. listopada 2024. i dana 4. listopada 2024., no tužitelj se uporno nije javio.

13. Tuženi nadalje, posebno napominju da je tužitelj bio upoznat da su s danom 19. travnja 2024., nakon provedene ostavinske rasprave prihvatili nasljedstvo pok. SN, da su postali suvlasnici, da je tužitelj i nadalje nastavio iznajmljivati spornu nekretninu BN za iznos od 150,00 eura mjesečno bez njihove suglasnosti i da je na taj način stekao nepripadnu korist od 1.050,00 eura do danas i da ih o tim činjenicama nije obavijestio.

Tuženi osporavaju navode tužbe, a koji su vezani za presudu u spis broj P-622/94, da je 1. tuženik ON priznao tužbu u cijelosti, jer nikada nije pristupio na ročište 6. srpnja 1994. u [adresa], a što je vidljivo iz obrazloženja iste presude. Također, tuženi navode da nisu suglasni s navodima tužbe gdje se navodi da se tužitelj ima pravo smatrati da je stekao pravo vlasništva i nad preostalim suvlasničkim dijelom od ½ dijela nekretnine dosjelošću jer bi tada ima sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo upisati se kao vlasnik bez njihove suglasnosti što očito nije slučaj.

14. Budući se tužitelj u posljednje vrijeme oglušio na njihove telefonske pozive i poruke, da se predmetni slučaj riješi, a što je lako provjerljivo u telefonu tuženika, nije poslao nikakav dopis ili poziv na potpisivanje, ističu da su znali da tužitelj ima nešto drugo u planu, da ih je svejedno začudila zaprimljena tužba, jer su očekivali da se to riješi prema prvotnom prijedlogu tužitelja. Ukoliko je i bilo kakvih nedoumica ili nejasnoća, tuženi smatraju da su to mogli riješiti, ali je tužitelj prekinuo svu komunikaciju i zato smatraju da nije potrebno daljnje vođenje postupka.

15. Odgovor na tužbu 1. tuženika ON i 2. tuženika IN dostavljen je uz dopis od 25. studenog 2024. punomoćniku tužitelja na očitovanje koji se očitovao podneskom od 4. prosinca 2024., u kojem tužitelj ističe da su tuženi naveli da se u odgovoru na tužbu naveli da "prihvaćaju u potpunosti da se izvrši pravo upisa vlasništva spomenute nekretnine na ime tužitelja kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu" pa s obzirom na ovaj dio odgovora na tužbu, tužitelj smatra da su tuženi priznali tužbu i tužbeni zahtjev te slijedom toga tužitelj predlaže da se donese presuda na temelju priznanja.

16. Nadalje, tužitelj navodi da je u obrazloženju odgovora na tužbu koji je na određeni način protivan prihvaćanju tuženika da se izvrši pravo upisa vlasništva nekretnina, tuženi opisuju situaciju nakon što ih je tužitelj upoznao sa time da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] još uvijek vodi kao suvlasnica njihova pokojna majka SN, što oni prije ove obavijesti očito nisu znali.

Dogovor između tužitelja i tuženih je bio da će tužitelj podmiriti troškove sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na ime i vlasništvo tuženika kao nasljednika, a oni će potpisati Ugovor o prijenosu prava suvlasništva predmetnih nekretnina bez naknade.

16.1. Tužitelja navodi da iz zemljišnoknjižnih podataka jasno proizlazi da je ovu nekretninu prodala još pokojna SN i to sa upisanom hipotekom u korist Općine [adresa] upisane pod brojem Z-3168/71 na temelju Ugovora o kreditu od 09. rujna 1971., koji je brisan tek 05. studenog 1999., a nakon što je došlo do promjene vlasništva u korist prvotno ČN kao nasljednice iza pokojne TN, a po presudi broj P-622/94, dok je GN po Ugovoru od 01. prosinca 1995. nekretninu prodala KN (ranije O) KN i ŠN. Ova dokumentacija o predmetnim podacima o prijenosu prava vlasništva nekretnina je predana tuženima neposredno te je daljnji dogovor bio o provođenju postupka za naknadno pronađenu ostavinsku imovinu, a svi troškovi sudskog postupka se obvezao podmiriti tužitelj, što je i učinio.

16.2. Troškove koje spominju tuženi o dolascima u [adresa] i provjeri podataka kroz katastar i gruntovnicu te provjeravanje na nekretninama o tome tko na istima živi uključivo i podstanara tužitelja, su troškovi nastali po njihovim odlukama te se tužitelj nije obvezao niti podmiriti iste niti smatra da ih treba podmiriti, jer je to bila isključiva volja tuženika.

Nadalje, tužitelj ističe da je netočno da bi stekao nepripadajuću korist iznajmljivanjem prostora kojega posjeduje kroz posredni ili neposredni posjed sve od sklapanja Ugovora o kupoprodaji od dana 28. listopada 2003., a posjed je preuzeo od prodavatelja ŠN, koji su na isti način posjedovali nekretnine od 01. prosinca 1995., a oni su preuzeli posjed od ČN koja je upisana u suvlasništvu nekretnina od 25. studenog 1994. pod brojem Z-3479/94 te su dakle i tužitelj i njegovi pravni prednici u mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 30 godina. Slijedom mirnog i poštenog posjeda nekretnina primjenom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za stjecanje prava vlasništva je po sadašnjem propisu potrebno 10 godina.

17. U mirnom i poštenom posjedu nekretnina upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] se pravni prednici tužitelja nalaze još od 1980. kada je pokojna TN kupila predmetne nekretnine od pokojne SN te preuzela posjed nekretnina, jer se SN preselila u [adresa] te od njezinog odlaska pa sve do saznanja tuženika da je ostala njihova majka SN upisana kao suvlasnik ½ dijela nekretnina iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nitko od TN pa dalje ČN pa dalje KN i ŠN do tužitelja, nije osporavao niti posjed niti suvlasništvo nekretnina pa je posjed tužitelja primjenom odredbe čl. 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekao uvjete za priznavanje prava vlasništva. Nadalje, očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelj navodi da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, jer iako tuženi prvotno prihvaćaju da se izvrši pravo upisa vlasništva predmetnih nekretnina, u obrazloženju ovoga prihvaćanja navode da se ne slažu s dijelom tužbe u kojemu se navodi da tužitelj ima pravo vlasništva i nad preostalim suvlasničkim dijelom od ½ dijela predmetnih nekretnina.

Stoga tužitelj ističe da prepušta odluku sudu da li će "prihvaćanje prava upisa vlasništva" uzeti kao priznanje tužbe i tužbenog zahtjeva sa strane tuženika ili će ukoliko ovaj prijedlog ne prihvati zakazati raspravu, provesti sve predložene dokaze, te nakon toga tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

18. Na navode tužitelja, tuženi su podneskom od 18. prosinca 2024. naveli da se ne uzme u obzir podnesak tužitelj, smatraju ga kao suvišan i neosnovan, posebice u dijelu gdje se navodi da se traži odražavanje rasprave, jer su tuženi prihvatili da se upiše vlasništvo predmetne nekretnine na tužitelja, no međutim, to nikako ne znači da su priznali tužbu, za koju smatraju da je ista bila nepotrebna, već samo da žele da se upis vlasništva ostvari.

Ističe da su u postupku naknadno pronađene imovine iz njihove pok. majke SN iskazali dobronamjeru da tužitelj lakše ostvari upis, nikad prenesene nekretnine od prijašnjih vlasnika koja je bila više puta preprodavana. Zbog toga su dobrovoljno dali punomoć punomoćniku tužitelj da taj upis i može provesti i da je punomoćnik tužitelja naveo da će pripremiti ugovore o prijenosu prava vlasništva, da se isti izvrši.

No međutim, te Ugovore punomoćnik tužitelja nikad nije pripremio niti su ugovori bili dostavljeni na potpis kako je obećano niti su pozvani na potpisivanje već da je nakon toga tužitelju bilo lakše po punomoćniku podnijeti tužbu u ovom predmetu i pritom zahtijevati troškove.

18.1. Navode da tužitelj tijekom mjeseca listopada 2024., kada su se htjeli informirati što je s potpisivanjem, nije se htio javiti na njihove telefonske pozive i poruke koje su mu slali, a punomoćnik tužitelja umjesto da dostavi odgovore o dobrovoljnom prijenosu vlasništva podnosi tužbu protiv njih. Smatraju da je tužitelj pribjegao manipulaciji, da se tuženi izigrani jer se dogovor o potpisivanju u Odvjetničkom uredu punomoćnika tužitelja, nije poštovao te je time prekršen dogovor s tužiteljem s kojim je dogovoreno da će tuženi sve potpisati, ali uz uvjet da ne žele snositi nikakve troškove vezane za prijenos prava vlasništva. Prema tvrdnjama tuženih, tužitelj se pridržavao tog dogovora i platio do sada određene pristojbe vezane za ishođenje potrebne dokumentacije, no nakon toga, dogovora se nije pridržavao, jer je podnesena tužba čime je tužitelj tuženima nanio troškove podnošenjem tužbe i pisanjem daljnjih podnesaka. Smatraju da nisu odgovorni niti krivi jer su dali punomoć punomoćniku tužitelja da se izvrši prijenos prava vlasništva temeljem Ugovora koji je trebao sastaviti punomoćnik tužitelja, no to isti nije učinio.

Stoga predlažu da sud donese odluku bez rasprave prema njihovoj suglasnosti radi upisa prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama.

19. Kako između stranaka iz navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da između stranaka nije sporno da tuženi tužitelju dozvoljavaju upis suvlasništva na nekretninama koje su pobliže navedene pod toč. I. izreke presude te kako su tuženi izričito naveli da se izvrši pravo upisa suvlasništva na ime tužitelja, bez održavanja rasprave, no iako su izričito naveli da ne priznaju tužbeni zahtjev, jer nisu suglasni s dijelom tužbe kako je to prethodno navedeno, budući da tužitelj krivo interpretira činjenice oko protivljenja tuženih da se tužitelj upiše u zemljišnim knjigama, navodeći da nikada nisu bili pozvani niti im je predočen Ugovor o dobrovoljnom prijenosu prava vlasništva na ime tužitelja, kako je to bilo dogovoreno između stranaka u Odvjetničkom uredu punomoćniku tužitelja, sve to navedeno u svojoj ukupnosti, s obzirom na izričite navode tuženih da tužitelju ne spore činjenicu da se isti upiše kao suvlasnik u zemljišnim knjigama, to je valjalo je u cijelosti udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja te donijeti presudu bez održavanja rasprave i temeljem odredbe čl. 332. a ZPP-a odlučiti kao u pod toč. I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a. Kako je donesena presuda bez održavanja rasprave, po prijedlogu tuženih, to su tužitelju u obvezi nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje postupka, a o kojoj je visini troškova sud odlučio ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne Novine 51/23 i 138/23), a troškovi sudske pristojbe prema Zakon o sudskim pristojbama (Narodne Novine 118/18, 51/23).

Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (vps 1.500,00 eura, tbr. 7 toč. 1), pribava podataka iz Zemljišnih knjiga u iznosu od 50,00 eura (tbr. 36), sastava podneska od 4. prosinca 2024. kojim je dano očitovanje na navoda odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 toč. 1), PDV-a u iznosu od 112,50 eura, plaćena pristojba na tužbu u iznosu od 48,23 eura (čl. 7 st. 1 ZSP), razlika pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 4,85 eura (tbr. 2 t. 2), u ukupnom iznosu od 615,58 eura.

21. Naime, u tužbi je vrijednost spora naznačen iznos od 1.500,00 eura, pristojba na tu naznačenu vrijednost predmeta spora na tužbu iznosi 53,09 eura, međutim, kako je tužitelj platio pristojbu na tužbu izvan e-komunikacije prema čl. 7. st. 1. ZSP-a, to pristojba na tužbu iznosi 26,55 eura, dok pristojba na presudu bez održavanja rasprave iznosi 26,55 eura (tbr. 2. toč. 2), dakle u ukupnom iznosu od 53,10 eura. Tužitelj je ukupno platio pristojbu u iznos od 48,23 eura, to je isti u obvezi platiti razliku pristojbe u iznosu od 4,85 eura.

Stoga, ukupno priznati troškovi tužitelja iznosi 615,58 eura.

Na dosuđene iznos troškova postupka tužiteljima je primjenom odredbe čl. 30 Ovršnog zakona priznata zatezna kamata po stopi prema čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZOO-a) tekućom od 2. siječnja 2025. kao od dana donošenja presude, a kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude.

22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovaru, 2. siječnja 2025.

S u d a c

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Naredba

Presudu dostavi

-punomoćniku tužitelja Vesni Vignjević Žak, e-komunikacijom

- 1. tuženiku ON iz [adresa], e-poštom

- 2. tuženiku IN iz [adresa], e-poštom

Tužitelj po punomoćniku u obvezi platiti razliku pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 4,85 eura (tbr. 2. toč. 2).