REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-417/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

I

P R E S U D A

N A

T E M E LJ U P R I Z N A N J A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Labanu, odvjetniku iz Bjelovara, A. K. Miošića 17/4, protiv 1. tuženika ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku LZ, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, temeljem odredbe čl. 331.b i čl. 331. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), dana 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u cijelosti pravni vlasnik nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] šuma Starine sa 35 čhv., kao i iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] klet i vinograd sa 427 čhv., što su 1. tuženik ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], osobno i kao zakonski nasljednik iza pok. GZ i pok. MZ, i 2. tuženika ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednik MZ, dužni priznati i trpjeti da se tužitelj IZ, na temelju ove presude, u zemljišnim knjigama, a na tim nekretninama, uknjiži kao pravni vlasnik, u roku 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj RZ podnio je tužbu protiv 1. tuženika ŽZ i 2. tuženika ĆZ dana **.**.2024., radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da su nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk. br. 125/2 klet i vinograd sa 427 čhv. upisane su u zemljišnim knjigama kao vlasništvo CZ iz [adresa], dok je čk. br. 61/9 šuma Starine sa 35 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška], iste k. o., upisana kao suvlasništvo 1. tuženika [adresa] te pok. MZ u 2/6 dijela.

2. Navodi da je u postupku ostavinske imovine iza pok. PZ u predmetu toga suda br. O-2299/2023 (ranije O-732/1982 i O-51/1990) sud je naknadno rasporedio kčbr. [katastarska čestica] iz tog uloška na nasljednike tj. tuženike, za kčbr. [katastarska čestica] je sudac u otvorenom pravosuđenju rekao da će zahtjev za naknadni raspored te čestice odbiti kao neosnovan, jer je stava da je ta čestica već raspoređena na pok. SZ rješenjem o nasljeđivanju br. O-732/82-7, od 30. svibnja 1989., obzirom da je to očigledno čestica koju pok. GZ u svojoj oporuci od 22. listopada 1982., sastavljenoj kod suda, raspoređuje svojoj supruzi I, a česticu naznačuje kao „vinograd i klijet u k. o. [katastarska općina], površine 427 čhv.

3. Kako drugih nekretnina pok. GZ u k. o. [katastarska općina] ionako nije bilo, a naziv „klet i vinograd“ se poklapa s nazivom u zemljišnim knjigama, pogotovo i zbog površine koja i u zemljišnim knjigama iznosi točno 427 čhv., tužitelj ističe da je je sudac bio u pravu kada je zaključio da se radi upravo o kčbr. [katastarska čestica]. Tako je nasljednica prijedlog u odnosu na tu česticu povukla jer bi bilo nerazumno na tome insistirati, kada će to sudac odbiti pa podnositi žalbu i čekati odluku višeg suda.

Stoga je ta kčbr. ostala neraspoređena, iako je i nju nasljednica TZ u svojoj nasljedničkoj izjavi ustupila 2. tuženiku ĆZ. Tako je došlo do sadašnjeg stanja u zemljišnim knjigama.

4. Tužitelj navodi da je GZ je umro 1982. g., a njega su naslijedile supruga SZ, kćer ŽZ (tada SZ) i OZ (kćer GZ, ali iz braka sa NZ, a koja je kasnije umrla, a iza sebe ostavila kćer MZ), da bi potom umrla i SZ **.**.2007. te je nju rješenjem o nasljeđivanju br. O-281/2007 naslijedila kćer, 1. tuženik ŽZ, dok je njena druga kćer, TZ (iz Ankinog drugog braka, s JZ) ustupila svoj nasljedni dio 1. tuženiku ŽZ. Međutim, ubrzo nakon rasporeda naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok. PZ u spisu O-2299/2023, umrla je i MZ.

5. Navodi da MZ nije imala djece ni supruga (bila je osoba s posebnim potrebama, uz skrbnika, smještena u Domu za stare i nemoćne osobe u [adresa] u [adresa]). Preko njene majke OZ, koja je bila kćer GZ i NZ, jedino su ostali Brankina polusestra po ocu 1. tuženik ŽZ i i Brankin polubrat po majci, 2. tuženik ĆZ, koji su njeni zakonski nasljednici na jednake dijelove zbog čega su oni dvoje pasivno legitimirani u ovoj parnici za kčbr. [katastarska čestica] i to samo za suvlasnički dio pok. MZ.

Navodi da TZ nije pasivno legitimirana u ovoj parnici jer je svoj nasljedni dio i iza oca GZ, kod naknadnog rasporeda, neopozivom nasljedničkom izjavom, ustupila 1. tuženiku ŽZ (zapisnik O-2299/2023, u vrijeme dok su predmet rasporeda naknadno pronađene ostavinske imovine bile obje utužene čestice), ali i iza majke SZ, koja je naslijedila cijelu kčbr. [katastarska čestica] po rješenju O-732/82, od 30. svibnja 1989.

Prema tome, u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] jedini pasivno legitimirana je 1. tuženik ŽZ.

6. Međutim, još 1987. (nakon smrti Josipa-1982.) tužitelj je od SZ (s čime su se složili i 1. tuženik ŽZ, OZ, tadašnje nasljednice iza pok. GZ), kupio nekretnine iz t. I. ove tužbe, isplatio ih i ušao u posjed te je do danas u mirnom, savjesnom i neprekinutom te neometanom posjedu te 1. tuženik ŽZ, kao pravna sljednica pok. PZ i pok. SZ to i ne osporava.

U pisanom ugovoru nije precizno navedeno koje su točno čestice u pitanju, ali je tužitelj ušao u posjed čestica navedenih u točki I ove tužbe i tako ih mirno i savjesno posjeduje 37 godina.

7. Tužitelj ističe da je prilikom vođenja ostavine iza pok. SZ 1. tuženik ŽZ kao njen jedini zakonski nasljednik, nije ni spominjao predmetne nekretnine, smatrajući da i ne treba jer su, ionako, prodane, to na 1. tuženika ŽZ očito nisu te nekretnine ni mogle biti prenesene u toj ostavini, zbog čega su i dalje glasile u zemljišnim na pok. PZ, i to kčbr. [katastarska čestica] sve do nedavno, a kčbr. [katastarska čestica] i danas (jer tu česticu sudac, kako je već napomenuto, nije htio naknadno raspoređivati u spisu O-2299/2023, smatrajući česticu raspoređenom u spisu O- 732/82, pod t. II, 1. rješenja, iako to da je „riješeno“ nije bilo ni tada, a nije ni sada provedivo u zemljišnim knjigama).

8. Konačno tužitelj navodi da je pravnim poslom i to pisanim kupoprodajnim ugovorom stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, no svakako dosjelošću, kao savjesni posjednik, a jedna nekretnina glasi na pokojnu osobu u cijelosti, a druga u jednom dijelu te na temelju neprecizne privatne isprave tužitelj ne može upisati svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama, to je on morao podnijeti tužbu radi usklade stvarnog sa zemljišno-knjižnim stanjem, predložio je da se tužbeni zahtjev usvoji, a ukoliko tuženi neće osporavati tužbeni zahtjev ne zahtjeva troškove postupka.

9. Sud je sukladno odredbi čl. 284. ZPP-a tuženima dostavio tužbu s prilozima na odgovor te su pozvani uz dopis od 8. svibnja 2024., da u roku od 30 dana podnesu sudu pisani odgovor na tužbu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku. Upozoreni su da stranke nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP, a ako tuženi ne dostavi odgovor na tužbu u roku u kojem su pozvani, upozoreni su da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), temeljem čl. 331.b ZPP. Isto tako, tuženi su upozoreni da se u odgovoru na tužbu tuženi mogu očitovati o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuju te navode i da je uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće (čl. 285. ZPP).

10. 1. Tuženik ŽZ primio je tužbu s prilozima dana 15. svibnja 2024., (dostavnica list 12, uvid u e-spis), a 2. tuženik ĆZ dana **.**.2024. (dostavnica list 12, uvid u e-spis) od kada im je počeo teći rok od 30 dana iz čl. 285. st. 2. ZPP-a, radi davanja odgovora na tužbu.

11. Iako je 1. tuženik ŽZ uredno primio dopis kojim je pozvan radi davanja odgovora na tužbu, odgovor nije podnio, a bio je upozoren na zakonske posljedice propisane čl. 331b ZPP-a, sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti propisani citiranom zakonskom odredbom, jer prema ocijeni ovoga suda, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica koje su navedene u tužbi, koje nisu u protivnosti s predloženim dokazima i pisanom dokumentacijom priloženom uz tužbu (list 5-10).

12. 2. Tuženik ĆZ dana **.**.2024. podnio je odgovor na tužbu u kojem je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da prema zk. izvatku dostavljenom uz tužbu proizlazi da on nije vlasnik niti suvlasnik utuženih nekretnine, radi čega isti ne može priznati niti trpjeti zk. upis tih nekretnina na tužitelja, jer nije vlasnik pa ne može na drugu prenijeti više prava nego što ga i sam ima. Stoga osporava navode tužbe.

13. U odnosu navode odgovora na tužbu, 2. tuženik ĆZ navodi da je nesporno da nije upisan u zemljišnim knjigama, ali je upisana MZ na kčbr. [katastarska čestica] šuma Starine sa 35 čhv. i to u 2/6 suvlasničkog dijela, da je on njen nasljednik jer je MZ umrla.

Tužitelj smatra da nema potrebe voditi ostavinu iza njen jer pok. MZ nije imala ostavinske imovine, osim ove male čestice i to u 2/6 dijela.

Njezin je nasljednik i 1. tuženik ŽZ i to iz istog nasljednog reda. Stoga bi u ostavini 1. tuženik ŽZ naslijedio 1/6 dijela te čestice, a 2. tuženik ĆZ 1/6 dijela te iste čestice. Zbog toga je tužitelj bio prisiljen tužiti i 2. tuženika ĆZ te je on očito pasivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelj naglašava da se radi o 1/6 dijela čestice od 35 čhv, što na tome mjestu ne vrijedi niti 50,00 eura niti 100,00 eura koja je i kupljena od tadašnjeg vlasnika te je i u mirnom i savjesnom posjedu tužitelja od 1987.

Stoga tužitelj smatra da on nije imao druge mogućnosti prenijeti na sebe vlasništvo, osim tužbom i presudom.

14. Podneskom zaprimljenim kod suda 24. prosinca 2024. 2. tuženik ĆZ po punomoćniku naveo je da priznaje tužbeni zahtjev, no da se protivi plaćanju troškova te predlaže da svaka stranka snosi svoje troškove.

15. Također, podneskom zaprimljenim kod suda 24. prosinca 2024., tužitelj je predložio da se u odnosu na 1. tuženika ŽZ donese presuda zbog ogluhe, a u odnosu na 2. tuženika ĆZ presudu na temelju priznanja, a troškove postupka ne traži.

16. Dakle, kako je 2. tuženik ĆZ konačno priznao tužbeni zahtjev, to je sud u odnosu na istog bez daljnjeg raspravljanja donio presudu na temelju priznanja primjenom odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a.

17. Prema ocijeni ovoga suda dispozicije stranaka nisu u protivnosti s prisilnim propisima iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Kako tužitelj nije zahtijevao troškove postupka, o istima je odlučeno primjenom odredbe čl. 154 st. 4 ZPP-a, a kako je navedeno pod toč. II. izreke presude.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 2. siječnja 2025.

S u d a c:

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Predragu Labanu, uz podnesak punomoćnika 2. tuženika, e- komunikacijom

- 1. tuženiku ŽZ iz [adresa], e-poštom

- punomoćniku 2. tuženika LZ, uz podnesak tužitelja, e- komunikacijom

Tužitelj u obvezi po punomoćniku platiti pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eura tbr. 2 t.2