REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-1977/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Jadranki Liović Merkaš, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Garcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Offcut d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, zastupanog po punomoćniku Goranu Jujnoviću Lučiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, dana 2. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovor o operativnom leazingu broj 25759 od 21. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika (pravnog prednika) u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica, porez na dodanu vrijednost i svi troškovi obrade i naknade za švicarski franak (CHF).
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.228,53 eura / 46.928,90 kn (Fiksni tečaj – 7,53450 za jedan euro), sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 5,01 euro / 37,74 kn od 2. kolovoza 2007., 4,15 eura /31,3 kn od 5. rujna 2007., 0,33 eura /2,47 kn od 4. listopada 2007., 0,49 eura / 3,7 kn od 21. studenog 2007., 2,90 eura / 21,84 kn od 3. prosinca 2007., 5,65 eura/ 42,56 kn od 4. siječnja 2008., 7,57eura / 57,03 kn od 1. veljače 2008., 11,65 eura / 87,76 kn od 3. ožujka 2008., 15,31 eura / 115,34 kn od 1. travnja 2008., 7,34 eura / 55,27 kn od 2. svibnja 2008., 4,67 eura / 35,18 kn od 2. lipnja 2008., 8,27 eura /62,32 kn od 1. srpnja 2008., 2,53 eura / 10,07 kn od 1. kolovoza 2008., 3,38 eura / 25,46 kn od 1. rujna 2008., 11,96 eura / 90,09 kn od 1. listopada 2008., 30,94 eura / 233,15 kn od 4. studenog 2008., 21,43 eura / 161,48 kn od 2. prosinca 2008., 40,68 eura /306,47 kn od 3. siječnja 2009., 42,27 eura / 318,52 kn od 3. veljače 2009., 44,51 eura / 335,36 kn od 3. ožujka 2009., 40,68 eura / 306,48 kn od 2. travnja 2009., 38,48 eura / 289,90 kn od 5. svibnja 2009., 35,49 eura / 267,41 kn od 2. lipnja 2009., 29,87 eura / 225,04 kn od 2. srpnja 2009., 34,85 eura / 262,55 kn od 7. kolovoza 2009., 36,58 eura / 275,64 kn od 11. rujna 2009., 33,81 eura / 254,73 kn od 2. listopada 2009., 34,15 eura / 257,31 kn od 4. studenog 2009., 37,57 eura / 283,04 kn od 2. prosinca 2009., 41,81 eura / 314,98 kn od 4. siječnja 2010., 43,93 eura / 330,97 kn od 3. veljače 2010., 44,15 eura / 335,34 kn od 3. ožujka 2010., 51,97 eura / 391,60 kn od 1. travnja 2010., 49,60 eura / 373,72 kn od 3. svibnja 2010., 54,37 eura / 409,67 kn od 1. lipnja 2010., 73,95 eura /557,20 kn od 1. srpnja 2010., 65,23 eura / 491,44 kn od 2. kolovoza 2010., 84,00 eura / 632,88 kn od 1. rujna 2010., 73,14 eura / 551,10 kn od 1. listopada 2010., 68, 97 eura / 519,68 kn od 2. studenog 2010., 86,29 eura / 650,17 kn od 2. prosinca 2010., 102,35 eura / 771,15 kn od 3. siječnja 2011., 90,55 eura / 682,28 kn od 2. veljače 2011., 92,30 eura / 695,46 kn od 2. ožujka 2011., 85,61 eura / 645,02 kn od 4. travnja 2011., 90,76 eura / 683,86 kn od 3. svibnja 2011., 115,58 eura / 870,81 kn od 2. lipnja 2011., 109,42 eura / 824,39 kn od 4. srpnja 2011., 145,26 eura / 1.094,48 kn od 2. kolovoza 2011., 141,15 eura / 1.063,49 kn od 2. rujna 2011., 118,54 eura / 893,12 kn od 4. listopada 2011., 118,59 eura / 893,48 kn od 3. studenog 2011., 116,35 eura / 876,64 kn od 2. prosinca 2011., 119,75 eura / 902,29 kn od 3. siječnja 2012., 126,02 eura / 949,52 kn od 2. veljače 2012., 131,23 eura / 988,79 kn od 5. ožujka 2012., 130,83 eura / 985,77 kn od 3. travnja 2012., 134,14 eura / 1.010,68 kn od 3. svibnja 2012., 137,07 eura / 1.032,76 kn od 4. lipnja 2012., 2.792,75 eura / 21.041,95 kn od 25. srpnja 2012., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke o troškovima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku 15 dana.",
kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj kao potrošač i prednik tuženika (VB Leasing d.o.o.) kao trgovac sklopili 21. lipnja 2007. Ugovor o operativnom leasingu broj 25759, predmet kojeg je bio korištenje i stjecanje prava vlasništva na vozila za osobne potrebe. Tužitelju je po tuženiku ne samo sugerirano, već i uvjetovano, da njegove novčane obveze iz Ugovora (anuiteti, porez na dodanu vrijednost, troškovi, naknade) mogu glasiti samo i isključivo u valuti CHF i ispunjavati se u protuvrijednosti u kunama od CHF na dan plaćanja prema tečaju Volksbank d.d. Zagreb, kroz ugovorenih 60 mjeseci i da mora platiti tuženiku trošak sklapanja Ugovora, u iznosu koji odredi tuženik. Tipizirani Ugovor je pripremio tuženik, bez da je uputio tužitelja na postojanje općih uvjeta za sklapanje Ugovora, kao i bilo kakvih razgovora i pregovora nije bilo o točki 20. Općih uvjeta koja se odnosi na valutu ugovaranja i valutu plaćanja (posljedicama plaćanja u CHF prema tečaju Volksbank d.d. Zagreb na dan plaćanja anuiteta i poreza na dodanu vrijednost), a niti o točki 19. Općih uvjeta (naknada troškova, zateznih kamata, opomena). Tužitelju je samo rečeno po tuženiku da je dužan vršiti plaćanja pravovremeno i da ukoliko bude kasnio s istima da će mu odmah oduzeti vozilo. Tužitelj je u cijelosti ispunio svoje obveze iz Ugovora kako mu je kroz pet godina određivao tuženik, ne ostavljajući mogućnost tužitelju za bilo kakve prigovore ili prijedloge. Navedene odredbe Ugovora su nepoštene, a time i ništetne prema Zakona o zaštiti potrošača. Odredbe o valuti u švicarskom franku nisu bile razumljive, jasne, a niti je tužitelju dana mogućnost pregovarati o njima, i prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega tužitelj ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica, porez na dodanu vrijednost i svi troškovi obrade i naknade za švicarski franak (CHF), kao i isplatu preplaćene razlike u iznosu 6.228,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od njegova dospijeća do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Čini neprijepornim da su stranke sklopile Ugovor o operativnom leasingu broj 25759, 21. lipnja 2007. navodi da je dopušteno ugovaranje valutne klauzule. ističe kako je Tuženik ističe kako čl. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju isključuje svoju primjenu na ugovore o operativnom leasingu kada u glavnom ili posebnom ugovoru nije propisana obveza kupnje predmeta ugovora. Protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Zajedničkim podneskom od 24. listopada 2024. stranke su obavijestile sud da su stranke sklopile izvansudsku nagodbu temeljem koje se tužitelj odriče tužbenog zahtjeva, a tuženik ne potražuje troškove postupka.
4. Budući se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti presudu na temelju odricanja kojom se tužbeni zahtjev odbija, sukladno čl. 331. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a.
U Zagrebu 2. siječnja 2025.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude na temelju odricanja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP).
Dna:
- pun. tužitelja, uz rj za platež sp na presudu na temelju odricanja
- pun. tuženika
