REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Pn-368/2024-138

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], POB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Grgić, odvjetnik u Zagrebu, Haulikova 1, protiv tuženika HOK - osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te z. punomoćnika tuženika Lidije Lučić - odvjetnice u Zagrebu, 2. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK - osiguranju d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju ŽŽ iz [adresa], POB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.237,60 Eur sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 983,32 Eur sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 5.574,73 Eur s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. listopada 2015. navodi da je 19. rujna 2014. stradao kao pješak u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao osiguranik tuženika ČŽ na način da je zbog neprilagođene brzine i pod utjecajem alkohola izgubio kontrolu nad vozilom [registarska oznaka], izletio s kolničkog traka ulice te ga udario u područje lijeve noge i potom napustio lice mjesta, pa kako je tuženik otklonio njegov odštetni zahtjev podnesen u mirnom postupku 22. srpnja 2015., to tužitelj traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prema pojedinim kvalifikatornim okolnostima kako slijedi: za fizičke boli iznos od 18.000,00 kn, za strah iznos od 12.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 55.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 4.000,00 kn - sveukupno 89.000,00 kn, s pripadajućim kamatama od 20. rujna 2014. do isplate

1.1. U tijeku postupka tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 5.176,19 Eur / 39.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 23. srpnja 2015. do isplate.

2. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva, odgovornost za štetni događaj i štetu u cijelosti, kao i zatraženi tijek kamata. Ističe da iz izjave njegovog osiguranika, podataka Hrvatskog zavoda za osiguranje i zapisnika o očevidu proizlazi da nije bilo kontakta vozila i tužitelja, a prekršajni je postupak protiv njegovog osiguranika vođen isključivo zbog vožnje pod utjecajem alkohola.

2.1. U odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu, prepisku stranaka, medicinsku dokumentaciju, podatke o nezgodi, izjavu osiguranika, podatke iz JRO MUP RH za NŽ i PŽ, izvješće o počinjenom prekršaju, skicu mjesta, prijavu o ozljedi, izvješća, optužni prijedlog, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, naredbu o oduzimanju dozvole, zapisnik o vještačenju i presudu Prekršajnog suda u Zagrebu od 3. veljače 2015. broj:PpP-25490/14, proveo kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje po vještacima dipl.ing. Goranu Husincu i dr. Josipu Škaviću i medicinsko vještačenje po vještaku dr. OŽ te saslušao svjedoka VŽ, tužitelja i vještake.

3.1. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka KŽ i GŽ jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke, dok izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka NŽ i UŽ nije bilo moguće zbog činjenice njihove smrti.

3.2. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe valja istaći da nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu čl.193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"5 3/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP) te je sud nastavio raspravljati prema tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi i tamo zatraženom iznosu od 89.000,00 kn / 11.812,33 Eur.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je Klinika za dječje bolesti Zagreb sastavila prijavu za policijsku postaju u pravcu da je 19. rujna 2014. tužitelj ozlijeđen oko 18 sati na način da se na njega automobilom zaletio poznanik i udario ga u područje l. noge, nakon čega je pao,

-da je u zapisniku o očevidu navedeno da se na lice mjesta izašlo povodom prijave OKC PUZ 19. rujna 2014. u 17,53, da su sudionici nezgode koja se odvila u 17,45 bili tužitelj i NŽ (vozač vozila [registarska oznaka]), da je putnik u vozilu [registarska oznaka] bio ĐŽ, dok su svjedoci GŽ, KŽ i UŽ,

-da se u istom zapisniku navodi da je NŽ napustio lice mjesta i pronađen je istoga dana u 19,25 te je očevidom i naknadnom obradom utvrđeno da nije bilo kontakta između automobila [registarska oznaka] i tužitelja, kao pješaka, pa se ne radi o prometnoj nezgodi, da oštećenja na spomenutom vozilu nisu nastala odnosno nisu pronađeni tragovi prašine koji bi ukazivali na kontakt s tužiteljem, a pronađena su stara oštećenja, da na licu mjesta nisu pronađeni tragovi koji bi potjecali od ove prometne nezgode te da se lice mjesta promijenilo utoliko što se NŽ udaljio s automobilom, a tužitelj je prevezen u bolnicu vozilom hitne pomoći,

-da je PU Zagrebačka sastavila i izvješće o počinjenom prekršaju protiv NŽ koji je 19. rujna 2014. upravljao vozilom [registarska oznaka] iz kojeg proizlazi da je tužitelj dao izjavu u pravcu da je na njega, kao pješaka, naletio gore navedeni NŽ koji je dolazio kolnikom ulice I. Petruševec 3. odvojak u smjeru istoka te na raskrižju skretao u desno na kolnik ulice I.Petruševec 4. odvojak, u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da je imao smanjene vozačke sposobnosti, što je utvrđeno analizom krvi i alkotestiranjem, nakon čega je tužitelj tijelo naletio na betonski nosač stupa i pao na kolnik,

-da su policijski službenici 19. rujna 2014. sastavili izvješće o razgovoru s tužiteljem iz kojeg proizlazi da je na njega namjerno naletio automobil - Citroen, koji se potom udaljio te tužiteljevim ocem koji je izjavio da se radi o njihovom poznaniku koji stanuje u susjednoj ulici - NŽ,

-da su policijski službenici 19. rujna 2014. sastavili izvješće o razgovoru sa JŽ i FŽ iz kojeg proizlazi izjava FŽ u pravcu da se dobacivao loptom s tužiteljem i vidio je plavo vozilo kako skreće u desno u ulicu I.Petruševec4. odvojak i udara tužitelja, nakon čega je JŽ djelatnicima policije rekao gdje živi osoba koja ima plavo vozilo koje je udarilo tužitelja te je utvrđeno da se radi o NŽ,

-da je NŽ u razgovoru s djelatnicima policije negirao prometnu nezgodu u kojoj bi udario pješaka navodeći da to može potvrditi VŽ koji je s njim bio u vozilu, uz napomenu da je naišao na grupu romske djece kako se kreću iz suprotnog smjera, prikočio je i kad su se djeca razmaknula prošao je vozilom između njih, a među njima je bio dječak po imenu ŽŽ, dok je VŽ izjavio da nisu udarili vozilom nikakvog pješaka, ali da su prošli autom pored grupe romskih dječaka koji su se kretali po kolniku, da je među njima bio dječak imena Ž koji je šutirao loptu i da je Č (NŽ) izjavio da sve cigane treba potući,

-da je IŽ djelatnicima policije dao izjavu u pravcu da je vidio dva dječaka kako hodaju po sredini ulice i jedan od njih je šepao odnosno da je vidio kako prolazi plavi automobil Citroen koji je jače prikočio i skretao u desno, ali kontakta vozila i tih dječaka tom prilikom nije bilo, dok iz izjave GŽ proizlazi da je vidio kako plavi Citroen nailazi velikom brzinom iz suprotnog smjera i nakon toga dva dječaka te je prepoznao tužitelja koji je šepao i rekao je da ga je udario spomenuti automobil,

-da je protiv ČŽ **.**.2014. podnesen optužbi prijedlog jer je upravljao automobilom [registarska oznaka] Ulicom I. Petruševec 3. odvojak u smjeru istoka pod utjecajem alkohola u krvi 2,04 g/kg odnosno u mokraći 2,93 g/kg i dolaskom do Ulice I. Petruševec 2 odvojak i I.Petruševec 4. odvojak ušao raskrižje i skrenuo u desno u Ulicu I.Petruševec 4. odvojak te sudjelovao u prometnoj nezgodi, a prema nalazu vještaka su njegove vozačke sposobnosti u trenutku nezgode bile bitno smanjene jer imao u krvi koncentraciju od najmanje 2,46 g/kg, oglašen krivim jer je 19. rujna 2014.,

-da je presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 3. veljače 2015. broj:PpP-25490/14 okrivljeni NŽ oglašen krivim što je 19.rujna 2014. u 17,45 upravljao automobilom [registarska oznaka] Ulicom I. Petruševec 3. odvojak u smjeru istoka, iako je u organizmu imao nedozvoljenu koncentraciju alkohola od 2,46 g/kg, čime je počinio prekršaj,

-da je NŽ popunio obrazac tuženika o izjavi osiguranika i naveo da u nezgodi nema povrijeđenih, da na automobilu nema oštećenja te da "maloga-nisam-auto- udario-mali-laže-mali-je-nogu-povrijedio na-nogometu-u-školi", uz napomenu da je svjedok IŽ,

-da je tuženik dopisom od 23. srpnja 2015. obavijestio tužitelja o primitku odštetnog zahtjeva, dok je dopisima od 31. kolovoza i 14. rujna 2015. otklonio isti jer da iz policijskog očevida proizlazi da nije bilo prometne nezgode odnosno kontakta vozila i tužitelja.

6. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da se nalazio na kolniku ulice i vidio nailazak plavog vozila koje ga je udarilo u području lijevog kuka, nakon čega je pao prema stupu, da je s njim tada bio bratić FŽ, a GŽ je naišao nakon toga i pomogao mu, da se sjeća da je u vozilu koje ga je udarilo vidio VŽ te da je na radu u Njemačkoj imao skraćeno radno vrijeme na poslovima npr. brisanja prašine, čišćenja i sl. jer ne može dugo stajati na nogama.

6.1. Sud je kao uvjerljiv prihvatio i iskaz svjedoka VŽ u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da su kritične zgode on i NŽ bili pod utjecajem alkohola, da su na raskrižju u ulici Petruševec trebali skrenuti u desno i on je vidio tužitelja i još jednog dječaka da se kreću u smjeru igrališta odnosno igraju loptom, da je u jednom trenutku čuo tupi udarac, ali nije vidio o čemu se radilo te da je od tužiteljevih roditelja saznao da je tužitelj ozlijeđen u području lijevog kuka pa pretpostavlja da je ozlijeđen upravo u predmetnom štetnom događaju, dok je njegov iskaz ocijenjen neuvjerljivim i suprotnim s nalazom i mišljenjem vještaka dipl.ing. Gorana Husineca u dijelu iz kojeg bi se moglo zaključiti da je brzina vozila u kojem se nalazio neposredno prije skretanja iznosila preko 80 km/h, međutim, navedeno je moguće objasniti krivom procjenom pod utjecajem alkohola.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Gorana Husineca proizlazi da na kolniku nisu nastali (fiksirani) pokretni ili nepokretni tragovi, a sudionici su napustili lice mjesta, da se osiguranik tuženika kretao kolnikom ulice Petruševec 3. odvojkom te desnim skretanjem kroz raskrižje ušao u 4. odvojak, da je napustio lice mjesta i naknadnim pregledom njegova vozila nađena su brojna mala oštećenja, tragovi struganja i brisotine, međutim, uvidom u fotografije nije moguće nedvosmisleno ukazati na neko od oštećenja ili tragove koji bi dokazivo potjecali od kontakta s pješakom, ali to ne znači da kontakta nije bilo niti znači da ukoliko kontakta nije bilo vozač osiguranika tuženika nije direktno doprinio nastanku ozljeda pješaka, da ne postoje osnove za izračunavanje brzine, ali vještak smatra prihvatljivom brzinu tijekom skretanja u desno od najviše 10 km/h, dok u odnosu na pješaka nije moguće zaključiti gdje se točno nalazio, kakav mu je bio položaj tijela i položaj u odnosu na automobil te da li je bio u pokretu, da je moguće da se pješak ozlijedio zbog kretanja i bliskog prolaska vozila, bez obzira da li je bilo kontakta ili ne i to znači da je osiguranik tuženika imao mogućnost uočavanja tužitelja odnosno neovisno o tome je imao dužnost kretati se na način da u svakom slučaju može zaustaviti vozilo ispred eventualno nastale prepreke, sve zbog nepostojanja bankine odnosno nogostupa, a u svakom slučaju je bio dužan smanjiti brzinu na onu kojom će se moći zaustaviti te da ne nalazi bilo kakav doprinos tužitelja, slijedom čega zaključuje da je do sudara vozila i pješaka došlo ako vještak medicinske struke potvrdi da je mehanizam nastanka ozljeda podoban srazu sa vozilom, u kojem slučaju je osiguranik tuženika imao mogućnost uočiti tužitelja i zaustaviti se ispred mjesta sudara ma gdje i kako se on odvio, a ako sudara nije bilo, a pješak je reagirao i ozlijedio se uslijed kretanja i smjera kretanja neposredno u njegovoj blizini tada je osiguranik tuženika direktni uzročnik nastanku ozljeda tužitelja.

7.1. Očitujući se na primjedbe vještak dipl.ing. Goran Husinec iskazuje da na mjestu nastanka štetnog događaja nisu pronađeni niti utvrđeni tragovi koji bi na njega ukazivali niti je automobil oštećen u toj mjeri da se oštećenja mogu povezati sa štetnim događajem, sijedom čega nastanak istog ne može tehnički dokazati, a niti opovrgnuti, da sudarni položaj i vremensko prostornu analizu ne može utvrditi upravo zbog navedenog nedostatka tragova, da na mjestu sudara nisu pronađeni tragovi kočenja i stoga ne može utvrditi da li se vozilo možda kretalo većom brzinom, međutim, zbog konfiguracije kolnika odnosno jakog zavoja i uskog kolnika vozilo se nije moglo kretati brzinama većim od 20-tak km/h, a da uoči dijete i da uspije usporiti na pretpostavljenu sudarnu brzinu, da kretanje pješaka prije štetnog događaja ne može utvrditi zbog nedostatka tragova na kolniku i vozilu, da je moguće da je pješak iskoračio kada je vozilo prolazilo pored njega, da u slučaju da je došlo do sudara tada je vozilo naletjelo na pješaka brzinom do 5 km/h jer bi se kod veće brzine poznala oštećenja ili bar brisotine na vozilu, a pri brzini od 5 km/h vozač automobila je mogao i morao uočiti dijete (tužitelja) na cesti i stoga paziti na dijete jer na tom mjestu nema pješačkog nogostupa, a auto je opasna stvar te da bi za ocjenu dinamike nastanka prometne nezgode mogao pomoći vještak sudske medicine.

7.2. Dodatno se očitujući vještak dipl.ing. Goran Husinec pojašnjava da u svim naletima na pješaka kada su brzine veće od 10 km/h neizostavno nastaju oštećenja na vozilu, pa makar i u vidu brisotine, da mu u konkretnom slučaju nije poznato točno mjesto gdje se navodni štetni događaj dogodio, pa tako nije mogao niti utvrditi da li je tijelo tužitelja moglo biti nabačeno na stup, da kod takvih malih naletnih brzina vozilo može odbaciti pješaka metar ili dva odnosno pješak više bude odbačen iz razloga što pokušava naglim skokom udaljiti se od automobila, pa tako još potpomognut udarcem može pasti na vrlu malu udaljenost od automobila, kao što je već rekao - do jedan ili dva metra, da pojmovi sudarni položaj i mjesto sudara nisu identični pojmovi jer je mjesto sudara, kao što samo ime kaže, mjesto na kojem se dogodio sudar, a sudarni položaj opisuje odnos između vozila i pješaka u trenutku njihovog kontakta, da on u konkretnom slučaju nije mogao utvrditi niti jedno jer na automobilu nisu pronađeni tragovi sudara, a nisu pronađeni ni tragovi kočenja na kolniku te da se na pitanje može li, bez fizičkog kontakta vozila i pješaka, doći do odbacivanja pješaka odnosno njegove reakcije na blizak prolazak vozila s obzirom na reakciju vozača na kretanje pješaka, može odgovoriti da nije moguće odbacivanje ukoliko nema nikakvog kontakta, međutim, naravno da je tužitelj mogao odskočiti i pri tome pasti.

8. Iz nalaz i mišljenja vještaka dr. Josipa Škavića proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu natučenja lijeve noge s oguljotinom kože natkoljenice i herniju diska između 5. slabinskog i 1. križnog kralješka s posljedičnom posttraumatskom lumboišijalgijom, koje ozljede su pregledom i liječenjem dokazane, da takve ozljede, kod dječaka starosne dobi koje je bio tužitelj, u pravilu ne viđamo nastale tzv. jednostavnim padom iz uspravnog-stojećeg položaja, bez obzira na brzinu njegovog kretanja i razlog pada, tj. bez obzira da li je pad uslijedio u stojećem položaju prilikom brzog ili sporog kretanja, radi spoticanja, okliznuća i sl. odnosno da se ozljeda kakvu je zadobio tužitelj viđa u pravilu nastala u prometnim nesrećama, pa i kod minimalnog intenziteta udarca vozila kod kojega na mjestu međusobnog kontakta ne moraju nastati vidljiva oštećenja na vozilu, kao niti vidljive izvana ozljede pješaka te da stoga sa sudsko medicinskog stajališta nije moguće tvrditi da je tužitelj ozlijeđen naletom vozila osiguranika tuženika u predmetnoj prometnoj nezgodi, ali je moguće zaključiti da ozljeda kakvu je zadobio u potpunosti odgovara ozljedi kakva je mogla nastati naletom vozila na predio lijevog kuka pješaka, pri čemu bi naletna brzina morala iznositi najviše 10-ak km/h.

8.1. Iz usmenog očitovanja vještaka dr. Josipa Škavića proizlazi da ozljeda tužitelja, zadobivena kada je imao 13 godina, nikada ne nastaje bilo trkom, odskakivanjem ili slično te da sa sudsko medicinskog stajališta treba povezati ozljede koje je tužitelj zadobio, a to je ozljeda predjela lijevog kuka i prsno slabinske kralježnice, pa bi, prema tome, pod pretpostavkom da bi uslijedio nalet vozila na dječaka prvi kontakt bio uspostavljen s predjelom lijevog kuka te bi se radilo o takvoj naletnoj brzini da bi došlo do odgurivanja, a ne odbacivanja tijela pješaka.

9. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka i vještaka sudske medicine jer su izrađeni u skladu s pravilima struke i priloženom dokumentacijom, pri čemu su vještaci dali vrlo jasne i logične odgovore na sva sporna pitanja.

9.1. Kod toga posebno valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je svjedok VŽ iskazao da se vozač kretao brzinom od preko 80 km/h - sama po sebi ne dovodi u pitanje mogućnost ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju na način opisan u tužbi jer iz iskaza istog jasno proizlazi da je bio pod utjecajem alkohola, slijedom čega je njegova procjena brzine kretanja vozila očito upitna, a isto tako niti iskaz tužitelja u pravcu da se vozilo koje ga je udarilo kretalo "dosta brzo" sam po sebi ne upućuje na drugačiji zaključak jer se percepcija brzine kretanja, pogotovo kod tužitelja koji je tada imao 13 godina, razlikuje od osobe do osobe, a sam pojam "dosta brzo" ne daje dovoljno elemenata pomoću kojeg je moguće zaključivati o brzini.

9.2. Također valja napomenuti da okolnost što djelatnici policije na licu mjesta nisu našli kakve tragove ne isključuje mogućnost nastanka predmetne nezgode pa se u tom pravcu upućuje na nalaz i mišljenje prometnog i sudsko medicinskog vještaka, dok osporavanje osiguranika tuženika da bi vozilom naletio na tužitelja može uputiti jedino na zaključak izbjegavanja odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja.

9.3. Nadalje, od više mogućih uzroka koji bi mogli biti u bližoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan jer je adekvatan i tipičan, a tipičan je onaj uzrok koji po logici stvari redovno dovodi do određene štete i za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, pa kada se uzme u obzir prihvaćeni iskaz tužitelja i svjedoka, cjelokupna dokumentacija u spisu te prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka to proizlazi zaključak da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika odnosno da je tužitelj zadobio ozljede u predmetnom štetnom događaju na način opisan u tužbi i stoga tuženik odgovara za nastalu mu štetu.

10. U nalazu i mišljenju vještaka liječnika dr. OŽ pobliže se opisuju zadobivene ozljede, tijek liječenja tužitelja, kao i nalaz dobiven kliničkim pregledom, a iz istog je razvidno da je tužitelj zadobio udarac u lijevu nogu, ogrebotine kože lijeve natkoljenice i posttraumatsku lijevostranu lumboihialgiju, a nakon provedenog liječenja su zaostale posljedice u vidu bolova u slabinskoj kralješnici koji se šire duž lijeve noge, ograničena pokretljivost slabinske kralješnice i utrnulost u lijevoj nozi što rezultira trajnim smanjenjem životne aktivnosti u omjeru od 15%.

10.1. Fizičke boli jakog intenziteta tužitelj je trpio 3 dana, srednjeg 7 dana, a slabijeg intenziteta 60 dana, dok povremeno kod promjene vremena i pojačanih napora ima trajne boli.

10.2. Tužitelj je pretrpio intenzivan i kratkotrajan primarni strah, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg u trajanju od 7 dana i blažeg u trajanju mjesec dana, nakon čega je nastupio kasni strah u trajanju od 2 mjeseca.

10.3. Tužitelju je bila potreba tuđa pomoć u trajanju od 30 dana po 4 sata dnevno, a nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno i to u aktivnostima svakodnevnog nužnog samozbrinjavanja te pri odlascima na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede kod liječnika.

10.4. Očitujući se na primjedbe vještak navodi da je u nalazu i mišljenju citirala dijagnoze koje su utvrđene kliničkim pregledom, dijagnostičkim pretragama tijekom liječenja tužitelja i specijalističkim nalazima kirurga, neurkirurga i fizijatra, da se u otpusnom pismu tužitelja citira nalaz MR slabinske kralješnice kojim je potvrđena hernija diska L5-S1 i taj citirani nalaz je relevantan podatak da je MR LS učinjen, da su tegobe zbog kojih se tužitelj nastavio liječiti nakon konkretnog događaja (bolovi ukralježnici sa širenjem duž lijeve noge) posljedica posttraumatske hernije diska L4- L5 dokazane nalazom MR-a LS i oštećenja korijena slabinske kralježnice L5-S1 koji je potvrđen EMNG nalazom od 16. listopada 2014., da su navedene tegobe doista karakteristične za degenerativne promjene LS kod osoba koje su starije od 30 godina, međutim, tužitelj je u trenutku štetnog događaja imao 13 godina i s medicinskog motrišta u toj životnoj dobi se ne očekuju prisustvo degenerativnih promjena te da je izvršila uvid i u tužiteljev zdravstveni karton te utvrdila da prije i poslije štetnog događaja nije liječen zbog bolesti ili ozljede slabinske odnosno da su svi podaci o štetnom događaju uredno evidentirani u zdravstvenom kartonu.

10.5. Nadalje, vještak iskazuje da je nalaz i mišljenje sačinila na temelju uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i osobnog pregleda tužitelja te da iz istog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju stradao kao pješak pri naletu osobnog automobila te zadobio ozljedu slabinske kralježnice verificiranu nalazom RTG i MR slabinske kralježnice, a kojim je dokazana hernija diska L5-S1, a bolovi i parastezije u lijevoj nozi, koji su ostali nakon predmetnog ozljeđivanja, objektivirani su nalazima EMNG nogu kojim je potvrđeno oštećenje korjenova L5-S1, što u potpunosti odgovara utvrđenoj herniji diska L5-S1, da je tužitelj rođen 2001., a štetni događaj se odvio 2014., dakle, radilo se o djetetu kod kojeg nije za očekivati postojanje degenerativnih promjena slabinske kralježnice i stoga je ocijenila da je kod tužitelja nakon zadobivene ozljede došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 15% a isto se u svakodnevnom životu manifestira u otežanom dužem stajanju, hodanju, sagibanju, dizanju i nošenju težih predmeta te obavljanju svih težih fizičkih poslova, te da je njezina specijalnost fizikalna medicina i rehabilitacija i ona je izvršila uvid u MR SL na kojem je vidljiva hernija diska L5-S1.

10.6. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika jer je izrađen temeljem priložene medicinske dokumentacije, pregleda tužitelja te u skladu s pravilima struke, pa kako je isti jasan i usaglašen s izviđenim okolnostima, pri čemu je vještak dao vrlo jasne i logične razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja, to nije prihvaćen prijedlog tuženika za izvođenje dokaza radiološkim odnosno novim medicinskim vještačenjem.

11. Slijedom navedenog u postupku je utvrđeno da je tužitelj povrede opisane u nalazu i mišljenju vještaka liječnika zadobio upravo u štetnom događaju u obimu kako je to vještak utvrdio te da je stoga povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta u smislu čl.19.st.2. u vezi s čl.1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje:ZOO).

12. Sud nalazi da bi utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, pri čemu, u skladu s čl.1100.st.2. ZOO-a, valja voditi računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizički boli i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

12.1. Pri tome svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, a radi pravilne ocjene visine iste u konkretnom slučaju valja procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

12.2. Cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli, mjesto povrede i karakter iste te način liječenja sud nalazi da bi tužitelju, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti obzirom na pretrpljene fizičke boli, pripadao iznos od 1.440,00 Eur, a cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te dužinu trajanja istog sud nalazi da bi tužitelju, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti imajući u vidu pretrpljeni strah, pripadao iznos od 1.600,00 Eur.

12.3. Imajući u vidu ukupan opseg trajnog oštećenja zdravlja tužitelja, karakter nastale povrede i način manifestiranja zaostalih trajnih posljedica te dob i preostali očekivani životni vijek tužitelja sud je ocijenio da primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti, a obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, iznosi 2.600,00 Eur.

12.4. Nadalje, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u ukupnom trajanju od 180 sati, pa kako se cijena jednog sata tuđe pomoći utvrđuje odnosno ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije, a tužitelj uslugu tuđe pomoći očito nije plaćao već mu je ista bila pružana besplatno od strane bliskih osoba, to je sud, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka i smanjenja troškova, a temeljem odredbe čl.223. ZPP-a, uzeo kao posve primjeren iznos od 3,32 Eur za jedan sat tuđe pomoći, slijedom čega bi tužitelju temeljem čl.1089.st.2. i čl.1095. ZOO-a pripadala novčana naknada u iznosu od 597,60 Eur.

12.5. Slijedom navedenog sud nalazi da bi tužitelju osnovano pripadala novčana naknada u iznosu 6.237,60 Eur za neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu, slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude, dok je u preostalom dijelu, s obzirom da je predmet raspravljanja iznos od 11.812,33 Eur / 89.000,00 kn, tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude.

13. Prema čl.29.st.1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

13.1. Prema čl.1086.ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok prema čl.1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

13.2. S obzirom da je tuženik 23. srpnja 2015. primio tužiteljev odštetni zahtjev, to zatezna kamata na dosuđenih 6.237,60 Eur teče od tog trenutka do isplate, temeljem čl.29.st.1. i 2., čl.1103. i čl.1085.st.3. ZOO-a u vezi s čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine"151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23).

14. Tužitelj je imao troškove postupka koji se sastoje od troškova zastupanja odmjerenih u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, žalbe i podnesaka od 4.3.2017., 25.1.2021., 7.4.2022. i 29.5.2020. te pristup na ročišta 5.4.2017., 7.6.2017., 22.11.2017., 21.10.2020., 4.11.2021., 1.6.2023. i 6.11.2024. po 200,00 Eur, za sastav podnesaka od 1.6.2022. i 2.12.2022. po 100,00 Eur te za sastav podnesaka od 8.6.2022., 7.7.2022., 20.7.2022., 7.11.2022., 15.11.2022., 18.1.2023., 10.2.2023. i 24.2.2023. po 50,00 Eur, uz pvd u iznosu 800,00 Eur - ukupno 4.000,00 Eur, pa kako je tužitelj uspio u parnici u omjeru 5,67% s obzirom na osnov i visinu zahtjeva (52,80% umanjeno za 47,13% uspjeha tuženika), to mu je, u skladu s čl.154.st.2. ZPP-a, dosuđen odgovarajući omjer tog trošak u iznosu 226,80 Eur.

14.1. Tužitelju je u cijelosti dosuđen trošak medicinskog, sudsko medicinskog i prometnog vještačenja u iznosu 650,34 Eur jer je bio potreban i zbog istog nije nastao poseban trošak, kao i trošak pristojbe na žalbu u iznosu 106,18 Eur jer je s istom uspio. 14.2. Sveukupno je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu 983,32 Eur uz pripadajući zateznu kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZP

14.3. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 3.11.2015., 10.5.2016. i 19.4.2017. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl.155.st.1. ZPP-a.)

14.4. Tuženiku ne pripada poseban trošak postupak jer iz odredbe čl.154.st.2.ZPP-a proizlazi da se troškovi postupka dosuđuju onoj stranci koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, vodeći računa o osnovu i visini zahtjeva.

U Zagrebu, 2. siječnja 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Puli - Pola.

DNA:

pun. stranaka