Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-948/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. MA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih p.p. Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, protiv tuženika STEČAJNE MASE IZA KRS d.o.o., iz Zagreba, Šime Devčića 3/I, zastupanog po stečajnom upravitelju Mironu Markičeviću, iz Zagreba, Kneza Borne 1, radi utvrđenja i dr., izvan ročišta
p r e s u d i o j e
I
Utvrđuje se da su tužitelji ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u 4356/18564 dijela, u jednakim dijelovima, te su ovlašteni u zemljišnoj knjizi, temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, svaki u 1452/18564 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti.
II Suvlasnički udio iz točke prve ove presude, u naravi predstavlja stan u prizemlju zgrade, koji se nalazi s desne strane gledano od glavnog ulaza.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 08. listopada 2024. tvrde da na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] (po staroj izmjeri: k. č. br. [katastarska čestica]), upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], ukupne površine 280 m2, kao vlasnik 14. suvlasničkog dijela dolazi upisan tuženik u 4356/18564 dijela. Glede prethodno navedenog suvlasničkog dijela nekretnine, stvarno stanje da ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju. Naime, tuženik da dolazi upisan u zemljišnoj knjizi u suvlasničkom udjelu od 4356/18564, međutim isti da nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine niti u jednom dijelu, a isto tako da nije ni u posjedu bilo kojeg dijela predmetne nekretnine. Predmetna imovina da nije zavedena u poslovnim knjigama tuženika, obzirom da je isti već ranije otuđio sve stanove u predmetnoj zgradi. Zbog formalne pogreške u izračunu suvlasničkog dijela, tuženik da se danas vodi kao suvlasnik predmetne nekretnine, iako da zapravo ne polaže nikakva prava na nekretnini. Tuženik da je ujedno i brisan iz sudskog registra, pa da je kao tuženik označena stečajna masa. Sukladno odredbama članka 89. stavak 1. točka 13. Stečajnog zakona i ostalim odredbama istog Zakona, stečajni upravitelj da je dužan i nakon zaključenja stečajnog postupka zastupati stečajnu masu stečajnog dužnika. Na suvlasničkom dijelu tuženika upisan da je zalog u korist Republike Hrvatske u iznosu od 0,00 kuna, slijedom čega da se očekuje brisanje zaloga izvan sudskog postupka. Tužitelji da su izvanknjižni vlasnici stana u prizemlju zgrade, međutim, isti da ne dolaze upisani u zemljišnim knjigama, pa da imaju pravni interes zahtijevati utvrđenje prava vlasništva i upis tog prava u zemljišne knjige. Naime, tužitelji da su, zajedno sa pokojnim ŽA (suprug tužiteljice ad1 i otac tužitelja ad2 i ad3), kupili stan u prizemlju predmetne zgrade, kojeg da drže u posjedu već više od 20 godina, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 17. prosinca 1998.g., ovjerenog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića u Vrsaru, dana 17.12.1998.g., pod brojem OV-1135/98, te da se isti drže kao vlasnici sve do danas. Zbog formalnih nedostataka isti da nikada nisu upisali pravo vlasništva. Od kupnje nekretnine, pokojni ĐA, a nakon njegove smrti i sami tužitelji, da se nalaze u samostalnom, neposrednom, neprekinutom, nesmetanom i poštenom posjedu stana u prizemlju zgrade koji da se nalazi s desne strane gledano od glavnog ulaza. Kroz svo vrijeme posjedovanja, kako tužitelji tako i njihov prednik, odnosno pokojni otac ĐA, držali da su predmetnu nekretninu isključivo kao svoje vlasništvo, te da su na istoj izvršavali sva vlasnička ovlaštenja trećima naočigled. Tužiteljima pa ni njihovom predniku nitko nikada da nije zabranjivao, niti ih na bilo koji drugi način ometao u korištenju i posjedovanju stana jer da se uvijek znalo da je isti vlasništvo njihovog prednika i tužitelja te da su od trenutka stjecanja posjeda stana redovito plaćali sve režijske troškove. U stambenoj zgradi u kojoj da se nalazi predmetni stan, svi drugi suvlasnici da su već upisani na suvlasničkim dijelovima. Svaki suvlasnik zgrade da koristi svoj stan, dok da predmetni stan koriste isključivo tužitelji još od njegove kupnje. Zbog pogrešnog izračuna suvlasničkih omjera prilikom kupoprodaje stanova u zgradi, zatim zbog formalnih nedostataka ugovora o kupoprodaji te činjenice da je protiv DA bila vođena ovrha koja da je spriječila provedbu ugovora, a da su se u međuvremenu suvlasnički omjeri drugih suvlasnika pogrešno upisivali, to da tužitelji nikada nisu upisali pravo vlasništva, a tuženik da je i nadalje ostao upisan kao suvlasnik. Međutim, naglašava se kako tuženik zapravo u stvarnosti nema ništa na predmetnoj nekretnini jer da je sve stanove otuđio. Tuženik da nikada nije branio ili prigovarao tužiteljima da koriste predmetni stan jer da se zna da je predmetni stan vanknjižno vlasništvo tužitelja. Tužitelji da su mišljenja da je do greške u zemljišnim knjigama došlo jer da je tuženik u jednom trenutku otuđio nekretninu DA, koji da se nakon toga nije upisao kao vlasnik, ali da je nadalje sklopio ugovor s tužiteljima. Tužitelji da nemaju ugovor između tuženika i DA jer da isti nikada nije proveden u zemljišnim knjigama te da postoji mogućnost da se isti zagubio. Stoga da je danas takvo stanje da je tuženik i dalje ostao formalno upisan kao vlasnik, iako da nema ništa u stvarnosti, dok da su tužitelji stvarni vlasnici predmetnog stana, ali da ipak nisu upisani u zemljišnim knjigama. Kako bi se uskladilo stvarno vlasničko stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem, to da se predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelji da su bili primorani ustati s ovom tužbom jer da na drugi način ne mogu riješiti pitanje vlasništva. Tužitelji da očekuju priznanje tužbe od strane tuženika, zbog čega da neće potraživati nikakve troškove od tuženika. Stoga, budući su tužitelji temeljem zakona stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, a kako bi se uskladilo faktično i zemljišnoknjižno stanje, tužitelji zahtijevaju donošenje presude sljedećeg sadržaja: "I. Utvrđuje se da su tužitelji ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u 4356/18564 dijela, u jednakim dijelovima, te su ovlašteni u zemljišnoj knjizi, temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, svaki u 1452/18564 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti. II. Suvlasnički udio iz točke prve ove presude, u naravi predstavlja stan u prizemlju zgrade, koji se nalazi s desne strane gledano od glavnog ulaza." Za slučaj da sud nađe da nije osnovan gore istaknut tužbeni zahtjev, tužitelji zahtijevaju usvajanje sljedećeg eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, te donošenje presude sljedećeg sadržaja: "I. Utvrđuje se da su tužitelji ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u 2322/18564 dijela, u jednakim dijelovima, te su ovlašteni u zemljišnoj knjizi, temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, svaki u 774/18564 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti. II. Suvlasnički udio iz točke prve ove presude, u naravi predstavlja stan u prizemlju zgrade, koji se nalazi s desne strane gledano od glavnog ulaza."
2. Tuženik, iako su mu tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu bili uredno dostavljeni, nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je, prema čl. 331. b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u dispozitivu ove presude (presuda zbog ogluhe).
U Poreču-Parenzo, 02. siječnja 2025.
S u d a c:
Alen Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužiteljima p.p.,
2. tuženiku po stečajnom upravitelju.
Po pravomoćnosti:
- Poreznoj upravi.
S u d a c:
