REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-4670/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika LUJE d.d., kao pravne osobe i II okrivljenika FB, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 189. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 96/18), odlučujući o žalbi I okrivljenika F d.d. i II okrivljenika FB, podnesenoj putem branitelja Krešimira Raspudića, odvjetnika iz Opatije, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 30. Pp-3157/2022, od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika F d.d. i II okrivljenika FB i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), I okrivljenik LUJE d.d. i II okrivljenik FB su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 800,00 eura / 6.027,60 kuna, I okrivljenik i od 400,00 eura / 3.013,80 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 189. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 66,00 eura / 497,28 kuna, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. i st. 2. PZ, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvenstveno okolnosnog iskaza svjedoka DB, referenta ZAMP-a koji je proveo kontrolu kritične zgode, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni.

8. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, te je za odluku o krivnji, protivno tvrdnji žalitelja, dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete, te da sud nije savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izveo zaključak je li neka činjenica dokazana, već da je samo nabrojao provedene dokaze i pronašao krivnju kod okrivljenika, te da nije dokazano da je tužitelj izvršio kontrolu za dan i mjesto povodom čega je ustao s optužnim prijedlogom, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Sve činjenice pravno relevantne za postojanje inkriminiranog prekršaja valjano su i potpuno utvrđene i na odgovarajući način obrazložene, te je u razlozima pobijane presude navedeno kojim se dokazima i iz kojih razloga prilikom zaključivanja o postojanju prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika za inkriminirano djelo prvostupanjski sud vodio.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, zašto je cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka LB, referenta ZAMP-a, čiji iskaz je u suglasju s zapisnikom o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, od 19.1.2021., zatim zašto nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje ZB, zaposlenice I okrivljenika, koja je tvrdila da se u trgovini glazba ne pušta, kako su se i branili okrivljenici, te zašto nije ispitao u svojstvu svjedoka IB, čije ispitivanje su predložili okrivljenici, pa su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu također neosnovani.

11. To što žalitelji u žalbi ponavljaju da je puštanje glazbe općenito u prostorijama I okrivljenika zabranjeno, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o rezultatu dokaznog postupka i vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka LB, koji je neposrednim opažanjem utvrdio da su kritične zgode u predmetnom marketu, koji neprijeporno posluje u sastavu I okrivljenika, čiji je predsjednik uprave II okrivljenik, javno priopćavana autorska glazbena djela (pjesma od D „Kad sam nasamo s njom“) i o tome detaljno i okolnosno iskazivao.

12. Također, tužitelj je već u optužnom prijedlogu naznačio da je LB njegov zastupnik/referent, a za vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka, suprotno tvrdnji žalitelja, nije odlučno po kojoj osnovi je isti njegov zastupnik/referent, odnosno je li isti s tužiteljem sklopio ugovor o radu ili je njegov zastupnik po drugoj osnovi.

13. U podnesku od 7.2.2023. tužitelj tvrdi da u trenutku kontrole kritične zgode okrivljenici nisu posjedovali odobrenje za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, te da ga nisu pribavili niti naknadno, a okrivljenici nisu niti uz žalbu dostavili dokaz za suprotno, odnosno da su predmetno odobrenje posjedovali ili eventualno naknadno ishodili.

14. U smislu članka 85. PZ okrivljenicima je pruženo pravo na obranu, mogućnost očitovanja o svim činjenicama i dokazima koji ih terete, pružena im je mogućnost konfrontacije i nisu povrijeđena načela kontradiktornosti i jednakosti oružja. Okrivljenici i njihov branitelj uredno pozvani nisu pristupili na ročište u žurnom postupku održano 8.3.2023., na kojem su pročitane pisane obrane okrivljenika i dokazi, te pored ostalog pročitan podnesak tužitelja od 7.2.2023., a okrivljenici su neopravdanim izostankom propustili mogućnost da se o očituju o podnesku tužitelja od 7.2.2023., pa neosnovano u žalbi tvrde da im je povrijeđeno pravo obrane i počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 2. PZ, time što im uz poziv nije dostavljen navedeni podnesak tužitelja od 7.2.2023., niti je bila uputa da se pozivaju radi očitovanja na isti.

15. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, odgovarajuće je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što je, unatoč ranijoj kažnjavanosti okrivljenika za istovrsni prekršaj, i I okrivljeniku i II okrivljeniku izrečena blizu donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 2.000,00 do 10.000,00 kuna, odgovornoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

16. Odluka o troškovima postupka u paušalnom iznosu također je na zakonu osnovana i valjano obrazložena, a njihova visina ukazuje se primjerenom s obzirom na propisani raspon od 100,00 do 5.000,00 kuna.

17. Predmetni prekršaj zadržava pravni kontinuitet u novom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21), koji je stupio na snagu 22.10.2021. i to u čl. 296. st. 1. t. 16. i st. 2. citiranog Zakona, ali navedeni propis nije povoljniji za okrivljenike, jer propisuje istu kaznu za pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi, pa se u smislu odredbe čl. 3. st. 1., 2. i 3. PZ primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

19. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.