Poslovni broj: P-4980/23-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po Matku Novinc, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti, dana 02. siječnja 2025. godine,
presudio je
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 178-50-3070544 od dana 29.09.2005.g. koji su sklopili tužiteljica ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužiteljici ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.212,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
-0,98 EUR od dana 01.11.2005.g. pa do isplate
-0,98 EUR od dana 17.11.2005.g. pa do isplate
-0,85 EUR od dana 13.01.2006.g. pa do isplate
-24,69 EUR od dana 04.02.2009.g. pa do isplate
-10,85 EUR od dana 24.02.2009.g. pa do isplate
-10,85 EUR od dana 26.03.2009.g. pa do isplate
-12,34 EUR od dana 28.04.2009.g. pa do isplate
-9,52 EUR od dana 23.05.2009.g. pa do isplate
-9,52 EUR od dana 25.06.2009.g. pa do isplate
-9,74 EUR od dana 01.08.2009.g. pa do isplate
-8,42 EUR od dana 27.08.2009.g. pa do isplate
-8,42 EUR od dana 30.09.2009.g. pa do isplate
-8,42 EUR od dana 30.12.2009.g. pa do isplate
-8,42 EUR od dana 06.02.2010.g. pa do isplate
-8,42 EUR od dana 16.02.2010.g. pa do isplate
-13,27 EUR od dana 01.03.2010.g. pa do isplate
-16,59 EUR od dana 12.04.2010.g. pa do isplate
-8,42 EUR od dana 18.05.2010.g. pa do isplate
-36,95 EUR od dana 14.06.2010.g. pa do isplate
-35,43 EUR od dana 13.07.2010.g. pa do isplate
-35,43 EUR od dana 18.08.2010.g. pa do isplate
-6,89 EUR od dana 14.09.2010.g. pa do isplate
-44,06 EUR od dana 19.10.2010.g. pa do isplate
-45,39 EUR od dana 12.11.2010.g. pa do isplate
-53,22 EUR od dana 14.12.2010.g. pa do isplate
-26,80 EUR od dana 18.01.2011.g. pa do isplate
-44,98 EUR od dana 16.03.2011.g. pa do isplate
-44,98 EUR od dana 14.04.2011.g. pa do isplate
-26,80 EUR od dana 19.05.2011.g. pa do isplate
-77,38 EUR od dana 14.06.2011.g. pa do isplate
-78,57 EUR od dana 13.07.2011.g. pa do isplate
-1.485,24 EUR od dana 20.09.2011.g. pa do isplate,
a koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. siječnja 2025. godine do isplate u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. 178- 50-3070544 od dana 29.09.2005.g. na iznos od 17.949,41 CHF. Navedeni kredit isplaćen je tužiteljici dana 31.10.2005. godine. Ugovor o kreditu je sklopljen za kupnju vozila za osobne potrebe tužiteljice kao potrošača. Ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 17.949,41 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita. Tužiteljica se obavezala isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet je ugovoren u iznosu od 266,54 CHF. Na dan korištenja kredita 31.10.2005. godine tečaj CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika u odnosu na Kunu iznosio je 4,744575 Kn za 1 CHF. Predmetni kredit tužiteljica je cijelosti isplatila prijevremenom otplatom u 19.09.2011. godine. U odnosu na predmetni tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenu ništetnost valutne klauzule tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od dana 14.06.2018. godine kojom je odbijena žalba i ovdje tuženika ( povodom kolektivne tužbe ), te je utvrđeno kako je ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupili protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Protiv navedene odluke poslovne banke, pa i tuženik, su uložili reviziju, te je Vrhovni sud RH u predmetu Rev-221/2018 donio presudu i rješenje kojom se revizije tuženika, a kojima je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača, odbijaju kao neosnovane. Navedena utvrđenja Vrhovnog suda RH u cijelosti su u skladu s Direktivom Vijeća Europe 93/2013/EEZ od 05. travnja 1993. godine. Naime, sama preambula Direktive navodi kako su Države članice dužne osigurati da ugovori sklopljeni s potrošačima ne sadrže nepoštene odredbe, da onoga koji stječe robu ili usluge treba zaštiti od zloupotrebe moći koju imaju prodavatelji robe ili pružatelji usluga, posebno kod jednostranih standariziranih ugovora i nepoštenog ispuštanja osnovnih prava iz ugovora, da bi ugovori trebali biti sastavljeni jasnim, razumljivim jezikom, potrošač bi zapravo trebao dobiti mogućnost da pregleda sve odredbe i u slučaju kakvih dvojbi trebalo bi prevagnuti tumačenje koje je za potrošača najpovoljnije, te da države članice bi trebale osigurati da se u ugovorima koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklapa s potrošačima nema nepoštenih odredaba, te da ako se takve odredbe ipak upotrijebe, one potrošača ne obvezuju i da u takvim uvjetima ugovor nastavi obvezivati stranke ako je u stanju i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba. Kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo Teret dokaza je na prodavatelju robe ili pružatelju usluga. U ovom predmetu nije nastupila zastara potraživanja. S obzirom da je u odnosu na ništetnost valutne klauzule presuda P1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. godine, u odnosu na predmetni postupak vezan za ništetnost valutne klauzule nije nastupila zastara. Tužiteljica se u ovoj tužbi poziva i na presudu Vrhovnog suda RH br. Rev- 3142/2018. Postavlja tužbeni zahtjev kako je navedeno u izreci presude.
2. Tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena dana 6.studenog 2023. godine, nije podnio odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnostima s dokazima koje je podnio sam tužitelj, niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).
3. Sud je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to prema Tbr 7/1 za sastav tužbe 100 bodova, odnosno 200,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 250,00 eura.
4. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 02. siječnja 2025. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st 2. ZPP-a).
DNA:
1) tužitelju po pun.
2) tuženiku
