REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj:  Gž Ob-146/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari predlagatelja SUR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Jelena Grbešić, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Marija Cvitanušić, odvjetnica u Zagrebu, radi donošenja rješenja o određivanju privremene mjere o načinu odvijanja osobnih odnosa mlt. djeteta s roditeljima, odlučujući o žalbi protustranke podnesene protiv rješenja Općinskog građanskoga suda u Zagrebu R1 Ob-1077/2024-13 od 11. listopada 2024., 2. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba protustranke se odbija i potvrđuje rješenje Općinskog građanskoga suda u Zagrebu R1 Ob-1077/2024-13 od 11. listopada 2024.

Obrazloženje

Predmet postupka:

1.

Predlagatelj je 2. svibnja 2024. podnio prijedlog prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja o određivanju privremene mjere s kojim će roditeljem zajedničko mlt. dijete AUR stanovati, te načinu odvijanja osobnih odnosa s drugim roditeljem.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je 11. listopada 2024. donio rješenje o određivanju privremene mjere kojim je odredio da će mlt. AUR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2021., stanovati s ocem SUR na adresi u [adresa] (toč. I. izreke), da će se osobni odnosi mlt. PUR s majkom SU odvijati prema dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane , tada svaki drugi tjedan od ponedjeljka poslije podne, na način da majka dođe po dijete u vrtić, pa do slijedećeg ponedjeljka ujutro kada će majka odvesti dijete u vrtić; polovicu svih ljetnih, zimskih i proljetnih praznika, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj, u tjednu kada se dijete nalazi kod jednog roditelja, drugi roditelj dužan je omogućiti djetetu redovite i kontinuirane kontakte s roditeljem kod kojeg se ne nalazi, putem telefona i video poziva, jednom dnevno u trajanju prilagođenom želji i potrebi djeteta (toč. II. izreke). Prvostupanjski sud je odredio i trajanje ove privremene mjere do drugačije odluke suda, uputivši predlagatelja da u roku koji ne smije biti dulji od tri mjeseca opravda privremenu mjeru pokretanjem postupka radi odluke o roditeljskoj skrbi, uz upozorenje ako u određenom roku ne pokrene takav postupak, sud će donijeti rješenje o ukidanju privremene mjere (toč. III. izreke), dok je u toč. IV. prvostupanjski sud odredio da žalba niti tijek roka za žalbu protiv ove mjere ne odgađa njeno izvršenje.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

21. listopada 2024. žalbu je podnijela protustranka po svojoj punomoćnici, a 22. listopada 2024. protustranka je žalbu podnijela osobno.

3.1.

U žalbi podnesenoj po punomoćnici, protustranka SU navodi da je u više navrata prijavljivala nasilje u obitelji, uključujući fizičko, emocionalno i verbalno zlostavljanje od strane predlagatelja SUR i njegovih roditelja, što je dokumentirano i prijavljeno nadležnim tijelima. Unatoč tim prijavama, prvostupanjski sud nije adekvatno razmotrio ozbiljnost navoda i nije proveo sve potrebne radnje kako bi zaštitio maloljetno dijete i majku od potencijalnog daljnjeg zlostavljanja. Protustranka smatra da prijave nasilja predstavljaju ozbiljnu prepreku za povjeravanje skrbi nad djetetom osobi koja je prijavljena za zlostavljanje.

3.2.

Smatra da se odluka prvostupanjskog suda da dijete prebiva s ocem temelji na pretpostavci da su uvjeti kod oca bolji, dok se pritom nije dovoljno razmotrila emocionalna sigurnost djeteta, naročito uzimajući u obzir prijavljene slučajeve nasilja.

3.3.

Podnositeljica žalbe smatra da prijave nasilja nisu adekvatno istražene te da nisu provedene sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da dijete ne bude izloženo bilo kakvom obliku zlostavljanja.

3.4.

Navodi da izvješća nadležnih institucija o prijavljenim slučajevima nasilja treba dodatno razmotriti, uzimajući u obzir sve okolnosti koje ukazuju na rizik za dijete (prijava od veljače 2024.).

3.5.

Smatra da nije dovoljno razmotreno je li boravak djeteta kod oca siguran s obzirom na prijavljene oblike nasilja, kao i činjenicu da je djetetova sigurnost bila ugrožena u prošlosti. Osim toga, terenski izvidi na adresi oca nisu u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir emocionalne i psihološke potrebe djeteta, već su se prvenstveno bavili fizičkim uvjetima boravka.

3.6.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

3.7.

U žalbi koju je podnijela osobno, protustranka ističe da se prvostupanjska odluka temelji na lažnom iskazu predlagatelja koji je namjerno izvrnuo činjenice koje idu njemu u korist, a zatajio one koje idu u njezinu korist. 3.8.

U odgovoru na žabu predlagatelj ističe da protustranka, kako to pravilno i Zavod i sud utvrđuju, nikada nije nigdje prijavljivala ikakvo nasilje u obitelji na koje se sada poziva, niti postoji ikakav trag da bi obitelj bila u ikakvom tretmanu u ranijem razdoblju. Suprotno neargumentiranim i neosnovanim navodima protustranke, predlagatelj ističe, a kako je nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad u svom mišljenju i prijedlogu i naveo, da je protustranka početkom tekuće godine prilikom dolaska u Zavod radi ishođenja novčane pomoći, usput podnijela i prijavu protiv predlagatelja tvrdeći da je izložena nasilju u obitelji.

3.9.

Predlagatelj ističe da protiv njega nije donesena nikakva mjera zabrane prilaska ni protustranci niti zajedničkom mlt. djetetu.

3.10.

Istovremeno, protustranka je samoinicijativno u veljači 2024. odlučila otići s djetetom na nepoznatu adresu te je, do donošenja prvostupanjskog rješenja, onemogućila predlagatelju bilo kakav kontakt s djetetom i isti nije niti znao gdje mu se dijete nalazi. Osim toga, protustranka u tom vremenskom razdoblju dijete uopće nije odvodila u vrtić i nije na adekvatan način brinula o njegovom psihofizičkom razvoju.

3.11.

Da je tome tako, ispravno sud zaključuje i na temelju mišljenja i prijedloga nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a kojim je utvrđeno kako protustranka s djetetom stanuje u potpuno neadekvatnim stambenim uvjetima koji nisu podobni za mlt. dijete i da su kod predlagatelja bolji stambeni uvjeti i da je zaključak Zavoda u pogledu donošenja privremene mjere osnovan. Osim toga, analizom iskaza protustranke danom na ročištu, jasno proizlazi da protustranka još uvijek nije razriješila svoje emocionalne odnose s predlagateljem i da je više fokusirana na njih nego na dobrobit mlt. djeteta i da nema kritičnosti prema vlastitim postupcima. Shodno navedenom, predlagatelj smatra da je pobijano rješenje u cijelosti zakonito i osnovano te da se temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, zbog čega predlaže odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

S obzirom da su obje žalbe protustranke SU podnesene pravovremeno, žalbeni sud ih je pravno tretirao kao jednu cjelinu.

4.1.

Žalba nije osnovana.

4.2.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019., 47/2020, 49/2023. – dalje: ObZ-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.3.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode protustranke, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Žalbeni sud primjećuje da protustranka samo paušalno iznosi navod da je predlagatelj dao lažni iskaz na sudu i namjerno izvrnuo činjenice koje idu njemu u korist, a zatajio one koje idu u njezinu korist. S obzirom da protustranka ne konkretizira ovaj žalbeni navod, žalbeni sud ga ne može ispitati i stoga ovaj prigovor mora utvrditi očito neosnovanim.

4.5.

Nadalje, u žalbi protustranka ne osporava da su kod oca bolji uvjeti za život djeteta, već to smatra pretpostavkom, no takvo utvrđenje prvostupanjskog suda ni tijekom žalbenog postupka nije konkretno i argumentirano osporila.

4.5.1.

Čak štoviše, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da iz terenskih izvida na adresi stanovanja majke proizlazi da otac stanuje u adekvatnom prostoru, dok majka stanuje u neadekvatnom stambenom prostoru, na adresi prebivališta, što je majka negirala, međutim, prilikom nenajavljenog terenskog izvida zatečena je zajedno s mlt. djecom AU (koje dijete ima s PU) i mlt. AUR upravo na adresi prebivališta.

**.**.2004.

SU i njena majka S djelovale su zatečeno dolaskom stručnog tima HZZSR te ih inicijalno Andrejina majka nije željela pustiti u kuću, pojašnjavajući da su one tu samo došle po neke stvari jer u stvari žive u [adresa], međutim, SU ih je pustila u kuću.

4.5.3.

Djelovala je uznemireno dolaskom stručnog tima HZZSR, te je stalno ponavljala da oni tu ne stanuju već su samo došli po neke stvari za djecu, jer su joj i dalje stvari tu u kući.

4.5.4.

Prostor u kojem su zatečene je prizemlje kuće a sastoji se od dnevnog prostora s kuhinjom, spavaće sobe i kupaonice. U kuhinji se nalaze samo osnovni elementi (štednjak, sudoper, jedan podni element), a dnevni prostor i blagovaonica su prazni, nalazi se samo jedan stolić sa stolicom koji izgledaju kao vrtni namještaj. Strop u tom prostoru čitavom dužinom ima crne fleke od vlage te je strop oštećen i ulegnut, djeluje opasno za dugotrajan boravak. Spavaća soba, koja se nalazi u suterenu, ima izrazito mali vodoravni prozor koji ne omogućava dostatnu svjetlost niti prozračivanje zbog čega je soba mračna i zagušljiva. Kupaonica je uredna.

**.**.2004.

SU i njezina majka su uporno negirale da stanuju na toj adresi, međutim u jednom trenutku je Andrejina majka, koja je bila vidno agitirana, povišenim tonom rekla SU da prestane lagati i da kaže kako jest, navodeći da one tu borave jer im je tako zgodnije zbog posla.

4.5.6.

Što se tiče prijava vezanih za obiteljsko nasilje, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da to nije dokazano, jer obitelj nije od ranije bila u evidenciji Ureda, odnosno Hrvatskog zavoda za socijalni rad, majka se nije nikada obraćala HZZSR s navodima o neadekvatnoj skrbi oca prema djetetu, roditelji su nakon prekida obiteljske zajednice života sporazumno postigli dogovor kako će mlt. AUR jednako vrijeme provoditi u kućanstvu majke kao i kućanstvu oca, te majka SU nije imala nikakvih primjedbi na odnos predlagatelja prema sinu, a u vrtiću u koji je mlt. AUR bio uključen, navode jednak angažman oba roditelja te nisu nikada primijetili znakove fizičkog ili psihičkog zanemarivanja ili zlostavljanja.

4.5.7.

Prijave za navodno zlostavljanje uslijedile su tek u veljači 2024., nakon što je majka došla zatražiti novčanu naknadu, te je usput podnijela prijavu za zlostavljanje od strane predlagatelja i njegove majke.

4.5.8.

Sama je istaknula djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad da je s predlagateljem živjela u zajednici od ožujka 2020. do kraja 2023., pa proizlazi da je prijavu o navodnom zlostavljanju podnijela tek kada su se odnosi između nje i predlagatelja poremetili i kada je njihova zajednica zajedničkog života prestala. 4.5.9.

Kad se tome doda činjenica da je protustranci, zbog njene prijave zlostavljanja od strane predlagatelja, ponuđen siguran smještaj, koji je odbila jer je bila mišljenja kako joj isti nije potreban, tada se ukazuje da nema dokaza o navodnom zlostavljanju odnosno obiteljskom nasilju koje je prijavila.

4.5.10. Jer, logično je, da će zlostavljana osoba, odnosno osoba koja doživljava nasilje u obitelji, prihvatiti siguran smještaj, a protustranka je postupila upravo suprotno i to odbila.

4.5.11. K tome, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je protustranka iskazala djelatnicima HZZSR da su se nakon prekida izvanbračne zajednice, SUR i SU dogovorili kako će mlt. AUR provoditi 7 dana s majkom, pa 7 dana s ocem. Navela je kako je taj dogovor učinjen pod pritiskom s očeve strane. Ubrzo nakon, dogovor je izmijenjen na način da je mlt. AUR 10 dana bio kod majke, a zatim 10 dana kod oca, što sve ukazuje da se ne može govoriti ni o kakvom zlostavljanju djeteta od strane predlagatelja, što protustranka navodi u žalbi, jer nije ni logično niti životno, da ako je dijete doživljavalo zlostavljanje od strane oca, da majka nikad nije reagirala, već je s ocem djeteta postigla dogovor oko skrbi za dijete u jednakim vremenskim intervalima. Stoga se ovakvi žalbeni navodi ukazuju paušalnima i nedokazanima; tim više jer ih ni žalba ničime ne konkretizira.

4.5.12. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je upravo majka samoinicijativno ocu uskratila svaki kontakt s djetetom te sina prestala dovoditi u vrtić (kako ga otac tamo ne bi preuzeo), čime je neopravdano uskratila djetetu i razvoj u odgojno-obrazovnoj ustanovi u koju je bio upisan uz suglasnost oba roditelja.

4.5.13. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da iz iskaza pred stručnim timom HZZSR, kao i neposredno na sudu, proizlazi da majka SU ne pokazuje nikakvu kritičnost prema svom ponašanju, ne stavlja interes djeteta na prvo mjesto, već isključivo ponavlja da osobe koje nju kao majku ne poštuju nemaju pravo viđanja djece.

4.6.

Imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku, imajući u vidu prijedlog HZZSR i mišljenje posebne skrbnice mlt. djeteta, uvažavajući činjenicu da mlt. AUR još uvijek ima prijavljenu adresu prebivališta na adresi oca, na kojoj je obitelj zajedno stanovala, da je upisan u vrtić koji se nalazi na području prebivališne adrese, da je prijavljen kod pedijatra na području prebivališne adrese, te je opravdano prvostupanjski sud oca odredio kao osobu na čijem će prebivalištu dijete stanovati, dok će oboje roditelja jednako vrijeme provoditi sa sinom, kako je i bio njihov dogovor nakon prestanka obiteljske zajednice života, a u slučaju izostanka dogovora, na način određen pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda.

4.7.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koji se navode u žalbi, primjenom čl. 381. stavka 1. ZPP-a, te čl. 380. toč. 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 2. siječnja 2025.

Sudac:

Tomislav Šimić