Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-414/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, protiv ovršenika CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na mirovini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr-607/2024-2 od 1. listopada 2024., 2. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr-607/2024-2 od 1. listopada 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Odbacuje se prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenice podnesen Općinskom sudu u Šibeniku, Stalnoj službi u Kninu dana 15. travnja 2024., kao nedopušten.“
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud o prijedlogu trebao odlučiti primjenom čl. 211. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) u vezi s čl. 5. st. 3. OZ. Ne spori da nije dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ili drugu ispravu iz koje bi proizlazilo da se ovršenici mirovina isplaćuje na ruke, pa da je prvostupanjski sud trebao pozvati ovrhovoditelja na dopunu prijedloga za ovrhu dostavom navedene isprave, čime sadržajno upire na pogrešnu primjenu čl. 109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i odrediti ovrhu u skladu s prijedlogom ovrhovoditelja.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. No, ispravno ovrhovoditelj ističe u žalbi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 109. ZPP, što je utjecalo na pravilnost donesene odluke, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 21. OZ. 6. Predmet postupka je ovrhovoditeljev prijedlog za određivanje ovrhe na mirovini ovršenice, radi namirenja njegove novčane tražbine u iznosu od 1.895,94 Eura temeljem ovršne isprave. Svom je prijedlogu ovrhovoditelj priložio potvrdu Financijske agencije od 13. ožujka 2024. iz koje se utvrđuje nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, računima, jer su iste isknjižene iz redoslijeda naplate na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20 i 83/20). No, uvidom u prijedlog za ovrhu utvrđeno je da ovrhovoditelj nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva (ranije određene ovrhe na novčanim sredstvima) već potpuno novi prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenika na temelju ovršne isprave.
7. Sukladno čl. 5. st. 3. OZ ako se pravomoćno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, nego je podnio potpuno novi prijedlog za ovrhu, a što proizlazi iz sadržaja njegova prijedloga, predlažući određivanje ovrhe na mirovini ovršenika.
8. Stoga, u konkretnom slučaju, kako je cijenjeno da ovrhovoditelj nije predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, do primjene dolazi odredba čl. 197. st. 1. OZ kojom je propisano da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.
9. No, pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu prijedloga odbacio prijedlog za ovrhu. Naime, Ovršni zakon ne previđa mogućnost pozivanja na dopunu, pa do primjene treba doći odredba čl. 109. st. 1. ZPP kojom je propisano da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.
10. Stoga, u situaciji kada ovrhovoditelj nije dostavio dokaz da se ovršenici plaća isplaćuje na ruke, bilo je potrebno pozvati ovrhovoditelja na dopunu prijedloga, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, i što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke.
11. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će zaključkom pozvati ovrhovoditelja, u određenom roku, dostaviti dokaz isplaćuje li se mirovina ovršenici na ruke, pa ovisno o postupanju ovrhovoditelja donijeti na zakonu zasnovanu odluku.
12. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 2. siječnja 2025.
Sutkinja
Anđela Bošković Rajković
