REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-718/2019-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LEI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski, odvjetnicama iz Pakraca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene usmene glavne rasprave dana 13. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 02. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju LEI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 816,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje tekućom od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2011., a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, i to na iznos od: 15,21 eur od 2/1/2010 godine do isplate,

50,18 eur od 3/1/2010 godine do isplate,

50,05 eur od 4/1/2010 godine do isplate,

49,91 eur od 5/1/2010 godine do isplate,

49,77 eur od 6/1/2010 godine do isplate,

49,63 eur od 7/1/2010 godine do isplate,

49,50 eur od 8/1/2010 godine do isplate,

49,35 eur od 9/1/2010 godine do isplate,

49,21 eur od 10/1/2010 godine do isplate,

35,95 eur od 11/1/2010 godine do isplate,

35,83 eur od 12/1/2010 godine do isplate,

35,72 eur od 1/1/2011godine do isplate,

35,61 eur od 2/1/2011 godine do isplate,

35,50 eur od 3/1/2011 godine do isplate,

35,38 eur od 4/1/2011 godine do isplate,

35,26 eur od 5/1/2011 godine do isplate,

19,91 eur od 6/1/2011 godine do isplate,

19,84 eur od 7/1/2011 godine do isplate,

19,77 eur od 8/1/2011 godine do isplate,

19,70 eur od 9/1/2011 godine do isplate,

19,62 eur od 10/1/2011 godine do isplate,

2,21 eur od 11/1/2011 godine do isplate,

2,20 eur od 12/1/2011 godine do isplate,

2,18 eur od 1/12012 godine do isplate,

2,17 eur od 2/1/2012 godine do isplate,

2,16 eur od 3/1/2012 godine do isplate,

2,15 eur od 4/1/2012 godine do isplate,

2,13 eur od 5/1/2012 godine do isplate,

2,12 eur od 6/1/2012 godine do isplate,

2, 11 eur od 7/1/2012 godine do isplate,

2,10 eur od 8/1/2012 godine do isplate,

2,09 eur od 9/1/2012 godine do isplate,

2,08 eur od 10/1/2012 godine do isplate,

2,06 eur od 11/1/2012 godine do isplate,

2,05 eur od 12/1/2012 godine do isplate,

2,04 eur od 1/1/2013 godine do isplate,

2,03 eur od 2/1/2013 godine do isplate,

2,02 eur od 3/1/2013 godine do isplate,

2,01 eur od 4/1/2013 godine do isplate,

1,99 eur od 5/1/2013 godine do isplate,

1,98 eur od 6/1/2013 godine do isplate,

1,97 eur od 7/1/2013 godine do isplate,

1,96 eur od 8/1/2013 godine do isplate,

1,94 eur od 9/1/2013 godine do isplate,

1,93 eur od 10/1/2013 godine do isplate,

1,92 eur od 11/1/2013 godine do isplate,

1,91 eur od 12/1/2013 godine do isplate,

1,89 eur od 1/1/2014 godine do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana.

ll. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju LEI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 9.629,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje tekućom od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2011., a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine i to na iznos od:

26,08 eur od 12/1/2010 godine do isplate

132,40 eur od 1/1/2011 godine do isplate

117,11 eur od 2/1/2011 godine do isplate

121,83 eur od 3/1/2011 godine do isplate

109,02 eur od 4/1/2011 godine do isplate

110,45 eur od 5/1/2011 godine do isplate

131,96 eur od 6/1/2011 godine do isplate

17,53 eur od 6/2/2011 godine do isplate

155,13 eur od 8/1/2011 godine do isplate

200,59 eur od 8/1/2011 godine do isplate

194,16 eur od 9/1/2011 godine do isplate

158,47 eur od, 10/1/2011 godine do isplate

154,61 eur od 11/1/2011 godine do isplate

152,16 eur od 12/1/2011 godine do isplate

161,22 eur od 1/1/2012 godine do isplate

171,34 eur od 2/1/2012 godine do isplate

171,57 eur od 3/1/2012 godine do isplate

157,69 eur od 4/1/2012 godine do isplate

7,53 eur od 4/6/2012 godine do isplate

167,33 eur od 5/1/2012 godine do isplate

171,23 eur od 6/1/2012 godine do isplate

167,52 eur od 7/1/2012 godine do isplate

135,59 eur od 8/1/2012 godine do isplate

31,87 eur od 8/11/2012 godine do isplate

164,24 eur od 9/1/2012 godine do isplate

157,19 eur od 10/1/2012 godine do isplate

165,30 eur od 11/1/2012 godine do isplate

130,02 eur od 12/1/2012 godine do isplate

37,60 eur od 12/3/2012 godine do isplate

167,80 eur od 1/1/2013 godine do isplate

141,03 eur od 2/1/2013 godine do isplate

15,13 eur od 2/2/2013 godine do isplate

152,91 eur od 3/1/2013 godine do isplate

10,57 eur od 3/2/2013 godine do isplate

94,58 eur od 4/1/2013 godine do isplate

71,55 eur od 4/3/2013 godine do isplate

76,14 eur od 5/1/2013 godine do isplate

85,26 eur od 5/3/2013 godine do isplate

51,94 eur od 6/1/2013 godine do isplate

59,03 eur od 6/4/2013 godine do isplate

35,27 eur od 6/11/2013 godine do isplate

106,45 eur od 7/1/2013 godine do isplate

37,11 eur od 7/10/2013 godine do isplate

118,37 eur od 8/1/2013 godine do isplate

30,51 eur od 8/2/2013 godine do isplate

40,76 eur od 9/1/2013 godine do isplate

44,66 eur od 9/2/2013 godine do isplate

69,20 eur od 9/3/2013 godine do isplate

163,79 eur od 10/1/2013 godine do isplate

115,18 eur od 11/1/2013 godine do isplate

43,86 eur od 11/2/2013 godine do isplate

161 ,62 eur od 12/1/2013 godine do isplate

163,38 eur od 1/1/2014 godine do isplate

101,26 eur od 2/1/2014 godine do isplate

57,78 eur od 2/3/2014 godine do isplate

161,90 eur od 3/1/2014 godine do isplate

157,38 eur od 4/1/2014 godine do isplate

2,49 eur od 4/11/2014 godine do isplate

156,25 eur od 5/1/2014 godine do isplate

154,44 eur od 6/1/2014 godine do isplate

134,77 eur od 7/1/2014 godine do isplate

21,28 eur od 7/2/2014 godine do isplate

160,35 eur od 8/1/2014 godine do isplate

165,90 eur od 9/1/2014 godine do isplate

166,83 eur od 10/1/2014 godine do isplate

168,75 eur od 11/1/2014 godine do isplate

172,00 eur od 12/1/2014 godine do isplate

170,11 eur od 1/1/2015 godine do isplate

238,55 eur od 2/1/2015 godine do isplate

229,60 eur od 3/1/2015 godine do isplate

236,03 eur od 4/1/2015 godine do isplate

230,78 eur od 5/1/2015 godine do isplate

215,38 eur od 6/1/2015 godine do isplate

21,90 eur od 6/2/2015 godine do isplate

232,61 eur od 7/1/2015 godine do isplate

188,25 eur od 8/1/2015 godine do isplate

36,80 eur od 8/7/2015 godine do isplate

192,33 eur od 9/1/2015 godine do isplate

21,14 eur od 9/11/2015 godine do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.943,81 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, tekuću od 02. siječnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.943,81 eura do zatraženog iznosa od 3.318,81 eura, odnosno za iznos od 375,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, tekuću od 02. siječnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj navodi kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 24. listopada 2005. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102682841 solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz [adresa], a kojim ugovorom je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit za kupovinu nekretnine u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 123.500,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Istim Ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u 216 mjesečnih anuiteta kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 4,500% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci Banke. Za trajanja otplate kredita po Ugovoru tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja, a sve to sukladno odredbi članka 8. Ugovora, u kojoj je navedeno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom. Ugovor je osim s promjenjivom kamatnom stopom zaključen i s valutnom klauzulom u švicarskim francima koja odredba je također utvrđena nepoštenom i ništetnom. Naime, pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđena je ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., a pravomoćnom i ovršnom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Člankom 502.c ZPP-a (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/0/, 57/11 i 25/13) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a.st. 1. istoga Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09) .

1.1. Tužitelj je s tuženikom zaključio i Aneks br. 1 Ugovoru o kreditu i to dana 21. siječnja 2016., u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, no potpisom tog ugovora te provedbom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR tužitelj nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF. U provedenoj konverziji tuženik nije priznao tužitelju nikakav preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF stoga tužitelj postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utemeljenoj na odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako u cijelosti spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja u dijelu uplata koje nisu izvršene po tužitelju budući je vidljivo da je dio uplata izvršio LE. Očituje se o konverziji kredita navodeći kako je ista izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/2015. Tuženik ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja. Očituje se o nedopuštenoj i nepoštenoj primjeni valutne klauzule izražene u CHF navodeći kako i Odluku VSRH posl. broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019. i Odluku Visokog trgovačkog suda RH posl.broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. smatra nepravilnima i nezakonitima, odgovara na navode o informiranosti tužitelja i postupanju tuženika u fazi pregovora, potom o nepostojanju ekstra profita banke te o Ugovoru o oročenom depozitu, a iz svega zaključuje kako je neživotno i nelogično da tužitelj nije znao za rizik, kao i da je navedena odredba ugovora jasna, lako uočljiva i razumljiva, a da tužitelju kao prosječnom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik se nadalje očituje o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ističući kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, objašnjava metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa te ističe kako je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Također spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Na kraju, tuženik ističe i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 6.416,00 kn, ali i s osnove razlike u depozitu u iznosu 25.774,81 kn te predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika tražbinom tužitelja.

3. Tuženik je istaknuo i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a koji je sud rješenjem poslovni broj P-718/2019-10 od 08. veljače 2022. odbio, a koje rješenje je povodom žalbe tuženika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-458/2022-2 od 2. svibnja 2022.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.240,63 eura na ime preplaćenih iznosa ugovorene kamate i na ime promjene tečaja.

5. Tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, tužbeni zahtjev podneskom od 25. ožujka 2024. na način da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 10.446,00 eura na ime preplaćenih iznosa ugovorene kamate i na ime promjene tečaja, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od uplate svakog pojedinačnog iznosa do isplate, time da su u obzir uzete i tzv. negativne razlike.

5.1. Člankom 190 st. 2. ZPP-a propisano je kako tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je čl. 191 st. 1. ZPP-a propisano kako je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U ovom predmetu provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje s ciljem utvrđivanja visine potraživanja tužitelja prema tuženiku, koji dokaz nije mogao biti izveden prije zaključenja prethodnog postupka te tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka iz iste činjenične osnove potražuje drugi novčani iznos, odnosno izvršio je usklađenje svog tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka, uzevši pri tome u obzir i tzv. negativne razlike.

6. Među strankama nije sporno da su dana 24. listopada 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102682841, solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz [adresa] pod brojem OU-655/2005 dana 25. listopada 2005., a kojim ugovorom je tuženik omogućio tužitelju korištenje kredita u novčanom iznosu od 123.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj i redovnu kamatu od 04,500 % godišnje, promjenjivu, na rok otplate od 216 mjesečnih anuiteta, a iznos anuiteta je 835,26 CHF. Kredit je stambeni za kupovinu nekretnine.

7. Među strankama je sporna pravna osnova, visina tužbenog zahtjeva, prigovor zastare, aktivna legitimacija tužitelja u dijelu u kojem tužitelj nije osobno uplaćivao anuitete kredita. Sporno je i jesu li sve uplate pa tako i preplaćeni iznosi uzeti u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR.

8. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102682841 od 24. listopada 2005., s potvrdom (solemnizacijom) posl.br. OU-655/2005 (list 5-10), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102682841 od 21. siječnja 2016. s potvrdom (solemnizacijom) posl.br. OV-710/2016 (list 11-13), Otplatni plan za kredit (list 14-16), Obavijest o kreditu za razdoblje do 30.06.2016. (list 17), Obavijest o kreditu za vrijeme aprecijacije tečaja više od 20% od 15. siječnja 2014. s otplatnim planom, (list 18-19), Obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30. prosinca 2013. (list 20), Obavijest o promjeni kamatne stope od 06.10.2021. s otplatnim planom (list 21-22), Obavijest o promjeni kamatne stope od 03.05.2011. s otplatnim planom (list 23-24), Obavijest o promjeni kamatne stope od 12.10.2010. s otplatnim planom (list 25-26), Obavijest o promjeni kamatne stope od 01.04.2009. s otplatnim planom (list 27), Obavijest o promjeni kamatne stope od 01.04.2009., obavijest za poslodavca, s otplatnim planom (list 28- 29), Obavijest o promjeni uvjeta o kreditu od 08.01.2008. (list 30), Obavijest o promjeni uvjeta o kreditu od 08.01.2008., obavijest za poslodavca (list 30), Obavijest o povećanju kamatne stope (list 31), Otplatni plan od 25.01.2016. (list 32-33), Pregled prometa po partiji kredita 5114149480 za razdoblje od 1.9.2015. do 21.3.2016. (list 34), Pregled prometa po partiji kredita 5114149480 za razdoblje od 1.3.2016. do 28.4.2019. (list 35-37), Pregled prometa po partiji kredita 5102682841 za razdoblje od 4.10.2005. do 30.9.2015. (list 38-46), Obavijest o Izračunu konverzije kredita sa Izračunom konverzije kredita u kunama uz valutnu klauzulu u CHF (list 47- 51), Obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 52-57), Obavijest o Izračunu konverzije kredita sa prilozima (list 82-87), Obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 88), Članak "Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse" (list 101-105), Brošura Erste stambeni krediti, Stambeni krediti s ostatkom vrijednosti (list 106), Brošura Stambeni krediti (list 106), Brošura Stambeni krediti uz posebne pogodnosti namijenjeni pomorcima (list 107), Informativna brošura Stambeni krediti, poslovanje s građanstvom (list 108), Brošura Stambeni krediti Erste banke, Krediti uz valutnu klauzulu u CHF (list 109, 119), Brošura Stambeni krediti Erste banke, Krediti uz valutnu klauzulu u EUR (list 110,119), Brošura Stambeni krediti Erste banke, Krediti uz valutnu klauzulu u USD (list 111,120), Brošura Stambeni krediti Erste banke (list 112), Tiskani letak Erste stambeni krediti s ostatkom vrijednosti (list 113), Brošure Stambeni krediti (list 113, 114, 115), Informacija Pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 116), Grafički prikaz kretanja tečaja (list 116-118), e-mail korespondenciju (list 121-122), Pitanja i odgovori za stambene kredite (list 123), Dopis HNB-a Trgovačkom sudu u Zagrebu od 07. lipnja 2013. (list 124-125), Obrazac VR-1 izvješće o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama (list 125), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015. pod naslovom "Neke činjenice o kreditima u švicarskim francima i nekim mogućnostima državne intervencije" (list 126-131), Postotak izloženosti ukupne devizne pozicije banke u odnosu prema jamstvenom kapitalu (list 132), Devizna pozicija u CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004-2012 i Postotak izloženosti (list 133), Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvoda banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 134-137), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015. pod naslovom Odgovor Hrvatske narodne banke na zahtjeve članova Udruge franak za provođenje inspekcijskog nadzora u kreditnim institucijama (list 138), Priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014. (list 139), Obavijest HNB-a o prosječnoj ponderiranoj kamatnoj stopi uz koju su hrvatske kreditne institucije odobravale stambene kredite u CHF i kunama uz valutnu klauzulu u CHF (list 142).

9. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 475-476, 551).

10. Izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Sanji Radoš, dipl. oec. (list 358-384, 497-504, 506-510, 515-516) te je vještak usmeno saslušan na ročištu od 31. siječnja 2024. (523-524).

11. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.

12. Specificirani tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

13. Iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102682841 od 24. listopada 2005. solemniziranog po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz [adresa], pod brojem OU- 655/2005, proizlazi kako su isti sklopili tuženik kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik te LE i HE kao sudužnici. Iznos kredita je 123.500,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Namjena kredita je stambeni kredit za kupovinu nekretnine. Rok i način vraćanja kredita je u 216 mjesečnih anuiteta, a iznos anuiteta je 835,26 CHF. Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,500% godišnje.

14. Iz Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102682841 od 21. siječnja 2016. proizlazi kako su isti sklopili tuženik kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik te LE i HE kao sudužnici. Predmetnim aneksom se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora o kreditu u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK od 30. rujna 2015. Broj partije kredita promijenjen je u broj 5114149480. Ovim Aneksom izvršena je konverzija kredita iz valute CHF u EUR te se korisnik kredita obveze iz Osnovnog ugovora u CHF podmirivati prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan podmirenja, umjesto ugovorne kamatne stope iz Osnovnog ugovora u CHF primjenjuje se kamatna stopa koju Banka primjenjuje na kredite s valutnom klauzulom vezanom uz valutu EUR te se raniji otplatni plan zamjenjuje novim. Predmetni aneks solemniziran je po javnom bilježniku Martini Dujmović u [adresa], pod poslovnim brojem OV-710/2016, dana 25. siječnja 2016.

15. Iz Obavijesti o kreditu za razdoblje do 30. lipnja 2016. proizlazi kako tuženik obavještava tužitelja o iznosu redovne obveze za Stambeni kredit za kupovinu nekretnine na temelju Ugovora o kreditu broj 5114149480. Iznos odobrenog kredita je 47.722,93 EUR, a nedospjeli iznos kredita 46.148,00 EUR. Visina kamatne stope je 5,072%, a iznos anuiteta 595,43 EUR.

16. Iz Obavijesti o kreditu za vrijeme aprecijacije tečaja više od 20% od 15. siječnja 2014. proizlazi kako tuženik obavještava tužitelja o iznosu redovne obveze za Stambeni kredit za kupnju na temelju Ugovora o kreditu broj 5102682841. Iznos odobrenog kredita je 123.500,00 CHF, nedospjeli iznos kredita 80.319,00 CHF, a broj nedospjelih anuiteta 118. Visina fiksne kamatne stope je 3,230%, iznos anuiteta 795,39 CHF. Obavijesti prileži otplatni plan za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 01. studenog 2023.

17. Uvidom u Obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30. prosinca 2013. utvrđeno je kako tuženik obavještava tužitelja kako se, sukladno Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode Banke na koje se obračunava ugovorna kamata, utvrđuje struktura zatečenih promjenjivih kamatnih stopa u skladu s vrijednošću promjenjivog dijela kamatne stope na 01.12.2013. s primjenom od 01.01.2014.

18. Iz Obavijesti o promjeni kamatne stope od 06. listopada 2021., 03. svibnja 2011. 12.listopada 2010. te 01.04.2009. proizlazi kako tuženik obavještava korisnika kredita o promjenama kamatne stope na kredit. Obavijesti o promjeni kamatne stope upućivane su i poslodavcu i prileži im novi otplatni plan. Isto proizlazi i iz Obavijesti o promjeni uvjeta o kreditu od 08. siječnja 2008. te Obavijesti o povećanju kamatne stope.

19. Uvidom u Otplatni plan od 25. siječnja 2016. sud je utvrdio kako se isti odnosi na broj kreditne partije 5114149480, kako je stanje kredita 46.148,00 EUR, iznos mjesečnog anuiteta 595,93 EUR, kamatna stopa je promjenjiva i iznosi 6mjesečni EURIBOR +5,112 postotnih bodova godišnje zaokruženo na tri decimale. 6mjesečni EURIBOR za tekuće kamatno razdoblje iznosi -0,040%. Nominalna kamatna stopa za tekuće kamatno razdoblje iznosi 5,072%.

20. Iz Pregleda prometa po partiji kredita 5114149480 za razdoblje od 1.9.2015. do 21.3.2016., Pregleda prometa po partiji kredita 5114149480 za razdoblje od 1.3.2016. do 28.4.2019. i Pregleda prometa po partiji kredita 5102682841 za razdoblje od 4.10.2005. do 30.9.2015. vidljiva je visina anuiteta, dinamika troškova, kretanja kamate i uplata rata kredita.

21. Iz Obavijesti o Izračunu konverzije kredita sa Izračunom konverzije kredita u kunama uz valutnu klauzulu u CHF proizlazi kako je istu tuženik bio obvezan dostaviti tužitelju sukladno odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) na snazi od 30. rujna 2015. i na temelju Ugovora o kreditu broj 5102682841 u kunama uz valutnu klauzulu u CHF koji je sklopljen s tuženikom.

22. Tužiteljica, saslušana kao stranka u postupku, navela je kako se 2005. udala te je odlučila kupiti stan. Investitori zgrade u kojoj je pronašla stan su joj preporučili da ode u Erste banku te da tamo podigne kredit te su joj rekli da oni u toj banci već sve znaju i da surađuju. U poslovnici su joj preporučili stambeni kredit u CHF, jer su tada ti krediti bili aktualni i najisplativiji, kod tih kredita bila je najmanja kamata i najmanji rizik, jer je CHF valuta bila stabilna. To joj je sve rečeno od strane službenice tuženika i ona joj nije nudila niti spominjala druge opcije kredita npr. eure ili kune. Za podizanje kredita suprug joj je morao biti jamac, a tata sudužnik. Ugovor o kreditu sastavljen je u banci, a ona je taj ugovor pročitala te otišla kod bilježnika isti potpisati. Kod ugovaranja kredita rečeno joj je da će rata kredita iznositi 2.800,00 kn mjesečno i da će ona ovisiti o tečaju CHF, jer je ugovor vezan uz CHF, no da će se ta rata samo minimalno mijenjati s obzirom da je CHF stabilna valuta i da u to vrijeme nije bilo nikakvih promjena u tečaju. Ugovor je bio pripremljen u banci i njoj je rečeno da kako je napisano da tako i stoji i to se ne može mijenjati. Rata kredita je u početku iznosila kako su joj i rekli 2.800,00 kn, no poslije je to počelo divljati i rata kredita je narasla skoro duplo pa više nije mogla sama plaćati pa su joj novce posuđivali roditelji. Sada je u cijelosti otplatila taj kredit. Nikada ne bi digla takav kredit da je znala koliko će porasti rate kredita.Prije nego je ugovor potpisala, ona ga je pročitala i dosta stvari u njemu joj nije bilo jasno jer se radi o stručnim stvarima koje ona kao laik nije baš razumjela. Neke banalne nejasnoće je pitala. Nakon što je potpisala ugovor, novac od kredita direktno je isplaćen investitoru koji je gradio zgradu u kojoj je kupila stan. Dakle novac od kredita je u cijelosti utrošila za kupnju stana u kojem stanuje s obitelji. Ne obavlja nikakvu djelatnost u tome stanu i nema u vlasništvu nikakvo trgovačko društvo niti otvoren obrt.

23. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Sanje Radoš, dipl.oec. od 07. veljače 2023. proizlazi kako je tužiteljica s tužiteljem 24.10.2005. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 51400607-5102682841 kojem se korisniku odobrava i stavlja na raspolaganje 123.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj Kamatna stopa koja je ugovorena prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila je 4,50 %. Ugovoreni rok otplate kredita bio je 216 mjeseci. Pri tako ugovorenim uvjetima anuitet je iznosio 835,26 CHF prema planu otplate koji se nalazi u spisu. Preračun kredita u kune u Ugovoru o kreditu izvršen je s tečajem na dan isplate kredita 26.10.2005. godine, a koji je iznosio 4,7549 kn za jedan CHF. Na taj datum i prema tom tečaju banka je odobreni iznos kredita isplatila tuženiku, a koji tečaj je naveden i u dokumentu Izračun konverzije. Prema tim uvjetima anuitet je trebao iznositi 3.971,58 kuna. Prilikom konverzije kredita iz CHF u eure tuženik je početno odobreni iznos kredita u CHF konvertirao u eure i cjelokupnu otplatu kredita u CHF transformirao u otplatu prema uvjetima koji su u to vrijeme bili za kredite u eurima. Tijekom otplate kredita došlo je do promjene visine anuiteta zbog promjene visine kamatne stope kao i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj ukupno platio 13.520,99 kuna na ime više uplaćenih kamata, 78.988,77 kuna na ime više uplaćenih tečajnih razlika, 33.443,79 kuna na ime zatezne kamate na više plaćene iznose, 37.751,35 kuna na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR-e. Ukupna potraživanja tužitelja temeljem tih specificiranih iznosa ukupno iznose 163.704,90 kuna. Banka je tužitelju prilikom konverzije priznala manjak pretplate u iznosu 449,76 eura odnosno 3.432,60 kuna preračunano u kune, čime je potraživanje tužitelja povećano na 167.137,50 kuna. Tečajna razlika u korist tuženika iznosi 6.433,98 kuna.

24. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je prigovarao matematičkom izračunu vještaka, te i dalje osporavao osnovu potraživanja tužitelja. Navodi kako je vještak pogrešno primijenio srednji tečaj tuženika za naplatu anuiteta u razdoblju od 01.02.2015. godine do 30.09.2015. godine, obzirom da naplata anuiteta nije vršena po srednjem tečaju tuženika, nego po tečaju od 6,39 kuna koji je citiranim zakonom odredila Republika Hrvatska. Stoga predlaže da sud pozove vještaka da predmetni nalaz za razdoblje od 01.02.2015. godine do 30.09.2015. godine izračunu po fiksnom tečaju koji se primjenjivao tijekom predmetnog razdoblja. Nadalje, tuženik ističe da vještak predmetnim nalazom i mišljenjem nije obradio sve zadatke koje joj je sud odredio rješenjem jer je, između ostalog, vještakinja trebala napraviti izračun novčanog iznosa izraženog u kunama po isplatama s računa oročenog depozita kao razlike između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF prema HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen po tečaju CHF prema HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita.

25. Podneskom od 15. svibnja 2023. vještak se očitovao se na iznesene prigovore tuženika vezano uz primjenu tečaja 6,39 iznijevši pregled prometa za razdoblje od 01.02.2015. do 30.09.2015. a podneskom od 21. kolovoza 2023. očitovao na prigovor tuženika radi utvrđivanja razlike između uplaćenog i isplaćenog depozita te naveo kako prema podacima koje je dostavio tuženik, razlika između uplaćenog depozita od 12.350,00 CHF koji je na dan uplate u kunskoj protuvrijednosti iznosio 58.723,02 kune i isplaćenog depozita uvećanog za kamate u iznosu od 12.372,36 CHF koji je u kunskoj protuvrijednosti iznosio 85.208,44 kune, iznosi 26.485,42 kune odnosno 3.515,22 €.

26. Tuženik je i dalje ustrajao na prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem ukazuje da je Zakonom o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju određeno da se za ugovore o kreditu u valuti CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete primjenjuje tečaj CHF prema kuni u iznosu 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovog Zakona, obzirom da vještak svojim očitovanjem od 10. svibnja 2023. godine isti nije otklonio/ispravio te se posebno očitovao još i u dijelu u kojem je izračunao razliku između uplaćenog i isplaćenog depozita, tuženik ističe da ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka, te u nastavku iznosi prigovor radi prijeboja.

27. Vještak Sanja Radoš saslušana je na ročištu 31. siječnja 2024. na kojem je konstatirano kako nakon što je ispitana svoj nalaz i mišljenje daje suglasno kao u pisanom nalazu i mišljenju i dopuni istoga time što je dodala kako je u periodu od 01.12.2015. do 30.09.2015. odnosno do datuma konverzije u obračun tečajnih razlika uzet iznos anuiteta u CHF koji je tužiteljica stvarno platila tuženiku na način da je iznos u kunama priznat u CHF prema tekućem tečaju, a kako to proizlazi i iz dokumentacije promet po kreditu i izračuna konverzije koje je dostavio tuženik. Iznos glavnice i kamata koji su išli na teret banke i koji su kao trošak fiksnog tečaja izraženi u rekapitulaciji prometa nisu uzeti u obzir u priznavanju tečajnih razlika te je na taj način iznos u kunama koji je tužiteljica stvarno platila identičan plaćenim anuitetima po tekućem tečaju umanjenom za eventualne opomene i zatezne kamate, a što sve proizlazi iz dokumentacije na temelju koje je izrađen nalaz i mišljenje. U odnosu na prigovor tuženika da nije primijenila tečaj 6,39 kn za 1 CHF može reći da se pri izradi nalaza i mišljenja rukovodila obračunom tuženika kod konverzije koji je pri izvršenim uplatama od strane tužiteljice istoj priznao iznos u CHF po tekućem tečaju, a razliku do 6,39 je banka namirila na teret banke i tako proizlazi iz dokumentacije tuženika. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja i obračuna u istome razvidno je da nakon što se uzme u obzir njezin obračun i usporedi se obračun tuženika pri konverziji dođe se do istoga iznosa koji je tužiteljica otplatila i koji je priznat u konverziji i taj iznos odgovara iznosu koji bi se dobio da se primjenjivao tečaj CHF prema kuni u iznosu od 6,39 CHF prema 1 kn, dakle, njen izračun u nalazu iz kojega proizlazi koliko je tužiteljica više platila tuženiku odgovara iznosu izračuna da je pri svakom obračunu promijenjen tečaj 6.39 kn prema 1 CHF koji je propisan Zakonom a to je vidljivo iz dostavljenih tablica. Znači prigovor tuženika da pri izračunu nije primijenila Zakonom propisani tečaj od 6.39 kn na 1 CHF nije osnovan. Naime tuženik ga sam nije primijenio pri izračunu, ali je razliku do iznosa dobivenog po primijenjenom tečaju 6.39 iskazao kao trošak fiksnog tečaja i ona je taj iznos uzela pri izračunu što je razvidno iz nalaza i mišljenja. Znači može reći da se ovdje radilo o različitom metodološkom pristupi izračunu, ali izračun i to rezultat koji je dobila u svome izračunu u nalazu i mišljenju odgovara izračunu koji se dobije pri primjeni tečaja od 6.39 kn za 1 CHF primjenjujući metoda koju je primijenio tuženik. Znači ona je morala primijeniti ovakav metodološki pristup izračuna zato što je kod tuženika bio takav da je primjenjivao tekući tečaj pri uplatama tužiteljice, ali je kasnije tu razliku do 6.39 kn prema 1 CKH iskazao kao trošak fiksnog tečaja i iznos koji je time dobiven je uzet u obzir u izračunu, a što je detaljno obrazloženo u točki 3. nalaza i mišljenja na stranicama od 13-16. Dakle, bitno je da je izračun i zaključno mišljenje u njenom nalazu i mišljenju identično tome da je prema svakom pojedinom izračunu primijenjen tečaj od 6.39 kn za 1 CHF.

28. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP-a.

29. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

30. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke budući je ista iskazivala životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.

31. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, budući je dan stručno i argumentirano, vještak je pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te je isti u skladu sa pravilima struke. Ovaj sud smatra kako je vještak svojim dodatnim očitovanjima te saslušanjem na ročištu uspješno otklonio sve iznesene prigovore tuženika.

32. Tuženik je istaknuo i prigovor radi prijeboja i tražio da se o istom odluči konstitutivnom odlukom, no sud je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka u kojem je izvršeno prebijanje negativnih razlika, a sam tužitelj je u skladu s takvim nalazom i mišljenjem specificirao tužbeni zahtjev, stoga je tuženikovom prigovoru već udovoljeno kroz tako postavljen specificirani tužbeni zahtjev.

33. Nije osnovan prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije u dijelu u kojem tužitelj nije osobno uplaćivao anuitete kredita budući je nesporno da je upravo tužitelj sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu. Iz pregleda prometa po kreditu jest vidljivo da je spornu uplatu anuiteta izvršio netko drugi (konkretno LE), međutim vidljivo je i to da je uplata izvršena u ime tužitelja i u korist kreditne partije koja je predmet ovog postupka. Jedino tužitelj ima pravo postaviti obveznopravni zahtjev prema tuženiku, a to pravo proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu pa je samim time i aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe. Ukoliko je netko drugi izvršio kakva plaćanja za tužitelja, to je stvar odnosa tužitelja i te osobe, a ne tuženika, te će se takav njihov odnos rješavati kroz eventualni regres između njih. Nadalje, ako je po stajalištu tuženika uplatu izvršila osoba koja to nije bila ovlaštena učiniti, postavlja se pitanje zbog čega je onda banka (ovdje tuženik), takvu uplatu zadržala i evidentirala anuitet plaćenim.

34. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII- tuženika kao neosnovane.

35. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

36. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

37. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

38. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope i valutne klauzule sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope i rasta valute ništetne.

39. Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP). Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

40. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja

toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

41. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

42. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

43. Navedene odredbe predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

44. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate i valute, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i valute kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

45. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 21. siječnja 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.

46. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos od sveukupno 10.446,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

47. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.) a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba/ tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF

48. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13. lipnja 2014. Tužba u ovom predmetu je podnesena 10. lipnja 2019. pa nije protekao rok zastare od pet godina. Donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH broj:Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. prekinuta je zastara u odnosu na valutnu klauzulu uz švicarski franak, pa obzirom da je tužitelj tužbu podnio 10. lipnja 2019. u tom trenutku nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO- a.

49. U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredaba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

50. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, Ugovorom o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102682841, koji je zaključio sa tužiteljem dana 24. listopada 2005., povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje: ZZP). Nadalje je utvrđeno da je u tom Ugovoru tuženik ugovorio sa tužiteljem redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (tuženika) i internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača (tužitelja), a što je također protivno ranije navedenim odredbama ZZP-a. Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva pa time ni poštena. Isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju te u dodatnim dopunama, i to na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope u ukupnom iznosu od 816,30 eura, na ime preplate zbog primjene valutne klauzule u CHF / povećanja tečaja za valutu CHF u ukupnom iznosu od 9.629,69 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihova dospijeća pa do isplate, time da su u isto uzete u obzir tzv. negativne razlike, sve kao je odlučeno u toč. I. i II. izreke ove presude.

51.Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.

52. Zbog navedenoga sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

53. Presudom suda EU C118/17 (slučaj L) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

54. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom-Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, sklapanjem Aneksa nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i iznosa po osnovi valutne klauzule.

55. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., te Županijskog suda u Splitu broj: Gž-400/2021-2 od 24. ožujka 2021.

56. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. ZPP- a jer je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom.

57. Pun. tužitelja su kao nužni i opravdani priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 7. Toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa), sastava podnesaka od 26. rujna 2022., 11. travnja 2023. i 25. ožujka 2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife, troška zastupanja na ročištu od 06. studenog 2019. u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, troška zastupanja na ročištima od 26. rujna 2022., 29. ožujka 2023., 31. siječnja 2024. i 13. studenog 2024. svako u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, troška pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife sve uvećano za pripadajući PDV na navedene iznose, sukladno Tbr.46 Tarife, troška predujma za vještačenje u iznosu od 396,09 eura, i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 297,72 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23), odnosno u sveukupnom iznosu od 2.943,81 EUR.

58. Sud tužitelju nije priznao zatraženi puni trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 06. studenog 2024. smatrajući kako na isti treba primijeniti odredbu Tbr. 9 toč. 2, po kojoj odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7 toč. 1. Tarife jer na istom nije zaključen prethodni postupak, već je isto odgođeno budući je utvrđeno kako u spis do tog dana nije zaprimljen odgovor na tužbu koji je ranije odaslan poštom. Tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 03. travnja 2024. budući isto nije održano.

59. Omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a vodeći računa i o tome da je u cijelosti uspio s dokazivanjem u pogledu osnove zahtjeva, sve sukladno čl. 154 st. 2 ZPP.

60. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

61. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 02. siječnja 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

U Čazmi, 02. siječnja 2025.