REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4673/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja DŽOKEJ j.d.o.o., Radošić, Radošić 154, OIB: 70192633751, kojeg zastupa punomoćnik Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika KAMIČAK d.o.o., Sinj, Luka 7, OIB: 15016003634, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BULJ & SRDELIĆ d.o.o. iz Splita, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-123/2024-6 od 1. listopada 2024., 2. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-123/2024-6 od 1. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-123/2024-6 od 1. listopada 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-123/2024-6 od 1. listopada 2024. riješeno je da se tužba odbacuje (točka I. izreke); te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 781,25 EUR (točka II. izreke). Otkazano je ročište određeno za dan 6. prosinca 2024. u 12,00 sati (točka III. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ) u vezi s odredbom članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2. Protiv rješenja tužitelj je podnio žalbu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. ZPP-a. Pogrešno je sud primijenio odredbe Ovršnog zakona. Predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 971,17 EUR.
3. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR.
4. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke; a u odnosu na točku
III. izreke žalba nije dopuštena.
5. Ispitavši rješenje na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito u točkama I. i II. izreke. Međutim, u odnosu na točku III. izreke prvostupanjskog rješenja – tužiteljeva žalba nije dopuštena.
6. Ovdje se ukazuje na odredbu članka 311. ZPP-a kojom je regulirano rukovođenje glavnom raspravom. Prema članku 311. stavku 4. ZPP-a, protiv rješenja koji se odnosi na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.
7. Odluka o odgodi ročišta u tijeku pripremanja glavne rasprave spada među odluke koje se odnose na upravljanje postupkom protiv kojih nije dopuštena žalba.
8. Stoga u odnosu na točku III. izreke, prema kojoj se otkazuje ročište određeno za dan 6. prosinca 2024. – valja kazati da se radi o rješenju o upravljanju postupkom, protiv kojeg nije dopuštena žalba u smislu članka 278. stavka 2. ZPP-a.
9. Zbog toga je valjalo na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a žalbu u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.
10. Iz podataka u spisu proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev utvrditi nedopuštenom ovrhu, odnosno pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koja se vodi kod Financijske agencije – RC Split po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu od 1. ožujka 2024., a na temelju zadužnice broj OV-4097/2020 od 8. listopada 2020.
11. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je u okviru i u vezi pravnih lijekova propisanih odredbama Ovršnog zakona i to u situaciji kada ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom uputi ovršenika ili treću osobu u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
12. Odredbama članaka 50. do 56. OZ-a regulirani su pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. Odredbom članka 50. OZ-a regulirani su razlozi zbog kojih se može izjaviti žalba protiv rješenja o ovrsi; a člankom 51. OZ-a regulirano je odlučivanje o žalbi. Odredba članka 52. OZ-a regulira upućivanje na parnicu u povodu žalbe.
13. Prema članku 52. stavku 3. OZ-a propisano je da će sud u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 7. i 9. do 11. tog Zakona, koje razloge je ovrhovoditelj osporio ili se o njima nije očitovao u roku od 8 dana, zaključkom uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.
14. Prema članku 55. stavku 1. OZ-a, ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 3. OZ-a ovisi o utvrđenju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. tog članka.
15. Prema članku 55. stavku 3. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je izjavio u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu. Stoga, u smislu odredba Ovršnog zakona, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je kao pravni put zaštite samo kada ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči da ovršenika upućuje na parnicu.
16. Iz podataka u spisu je razvidno da je tuženik 1. ožujka 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice, a budući da tužitelj drži da je predmetna ovrha nedopuštena, da je onemogućen u svom redovitom poslovanju i da trpi veliku nenadoknadivu štetu, podnio je predmetnu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Međutim, pravilno sud zaključuje da takav pravni put zaštite nije dopušten. Odredbom članka 210. OZ-a propisana su pravna sredstva koja u situaciji izravne naplate može podnijeti ovršenik, ovdje tuženik, i to prijedlog za odgodu prijenosa sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom. Međutim, kako tužitelj nije pružio dokaz da ga je ovršni sud zaključkom uputio u parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava; a što je bitna pretpostavka podizanja tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom – zaključak je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio tužbu nedopuštenom, a sve zbog nedostatka osnovne procesne pretpostavke iz citiranog članka 52. stavka 3. OZ-a zbog čega je pravilno tužbu odbacio, a sve u smislu članka 282. stavka 2. ZPP-a. Zbog toga je sud pravilno riješio kao u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja.
17. Isto tako pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku u smislu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a; te je ispitana kako kvalitativno tako i kvantitativno. Utvrđeno je da je pravilna, zakonita i obrazložena, time da tuženik niti ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.
18. Slijedom iznesenog valja zaključiti da tužitelj navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja budući da u žalbi nije naveo ni jedan konkretan navod.
19. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje u točkama I. i II. izreke; a sve kako je riješeno u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.
20. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. u vezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a).
21. Stoga je riješeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 2. siječnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
