Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr Ob-6/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja mlt. ČSU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i predlagatelja osiguranja mlt. ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici DS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ona po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku u Sisku, protiv protivnika osiguranja HS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada u Kaznionici u Lipovici, protivnice osiguranja US, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i protivnika osiguranja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku u Rijeci, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku Stalna Služba u Petrinji poslovni broj Ovr Ob-8/2024-7 od 16. prosinca 2024., 2. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protivnika osiguranja HS, protivnice osiguranja US i protivnika osiguranja PS, ukida se rješenje Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Petrinji poslovni broj Ovr Ob-8/2024-7 od 16. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod st. II. izreke u dijelu kojim je određeno da su protivnici osiguranja dužni solidarno plaćati uzdržavanje za mlt. ČSU u iznosu od 252,56 eura mjesečno, a za mlt. ČS u iznosu od 229,60 eura mjesečno počevši od 12. studenog 2024. pa nadalje s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to na tekući račun majke i zz DS, kao i u dijelu pod st. III., IV. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja određeno je da će mlt. ČSU i mlt. FS stanovati s majkom DS na adresi u [adresa] (st. I. izreke). Nadalje, određeno je da su protivnici osiguranja HS, US i PS dužni solidarno plaćati uzdržavanje za mlt. ČSU u iznosu od 252,56 eura mjesečno, a za mlt. ČS u iznosu od 229,60 eura mjesečno počevši od 12. studenog 2024. pa nadalje i to sve do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od dospijeća svakog iznosa pa do isplate sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to na tekući račun majke i zz DS, dok je u preostalom dijelu prijedlog predlagatelja odbijen (st. II. izreke). Također, upućeni su predlagatelji mlt. ČSU i mlt. FS da u roku 3 mjeseca od dana dostave tog rješenja opravdaju privremenu mjeru pokretanjem parničnog postupka protiv protivnika osiguranja HS radi određivanja s kojim roditeljem će djeca stanovati te protiv svih protivnika osiguranja radi uzdržavanja (st. III. izreke). Određeno je da će ako predlagatelji u roku od 3 mjeseca ne pokrenu postupak iz st. III. izreke tog rješenja, sud donijeti rješenje o ukidanju privremene mjere (st. IV. izreke) te da ta privremena mjera može trajati do pravomoćnog okončanja postupka iz st. III. izreke tog rješenja (st. V. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žale se protivnici osiguranja navodeći da isto osporavaju u cijelosti iako iz sadržaja žalbe proizlazi da isto osporavaju samo u dijelu pod st. II. izreke u dijelu kojim im je naloženo da solidarno plaćaju uzdržavanje za predlagatelje osiguranja, kao i u dijelu pod st. III., IV. i V. izreke i to iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) i čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navode da nije jasno na temelju čega je sud utvrdio da je riječ o maloljetnoj djeci, da je riječ o djeci stranaka te da su protivnici osiguranja baka i djed po očevoj strani jer spisu ne prileži niti jedan dokaz na te okolnosti. Nadalje, ističu da nije jasno na temelju čega je sud utvrdio da protivnik osiguranja ĆS ne pridonosi za uzdržavanje djece jer činjenica da je isti u kaznionici ne znači da on ne doprinosi za djecu. Isto tako, ukazuju kako sud nije niti utvrdio visinu mjesečnih prihoda protivnika osiguranja prilikom određivanja visine uzdržavanja niti je ispitao je li navedenom obvezom ugrožena egzistencija protivnika osiguranja. Također, ističu da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je obvezao protivnike osiguranja da solidarno plaćaju uzdržavanje jer je to protivno odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a, sukladno kojoj je otac glavni dužnik, a baka i djed supsidijarni, pri čemu napominju da predlagatelji osiguranja nisu niti dokazali da ne ostvaruju uzdržavanje od strane oca pa da bi isto mogli potraživati od supsidijarnih dužnika.

3. Žalba je osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje u pobijanom dijelu pod st. II. izreke u dijelu kojim je protivnicima osiguranja naloženo da solidarno plaćaju uzdržavanje za predlagatelje osiguranja, kao i u dijelu pod st. III., IV. i V. izreke sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a, na koju u žalbi ukazuju protivnici osiguranja. Ovo stoga što u obrazloženju nema razloga o odlučnim činjenicama.

5. Sud prvog stupnja pobijanim dijelom predmetnog rješenja odredio je da su protivnici osiguranja dužni pridonositi za uzdržavanje maloljetne djece ČSU i ČS, uz obrazloženje da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja jer je protivnik osiguranja HS, koji je njihov otac, u zatvoru te stoga faktički u nemogućnosti plaćati uzdržavanje, a učinili su i vjerojatnim da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njihove osobne ili druge važne interese. Sud, nadalje, pozivajući se na odredbu čl. 288. st. 2. OZ-a određuje da su za uzdržavanje predlagatelja osiguranja dužni solidarno uz njihovog oca HS pridonositi i baka i djed po ocu, odnosno protivnici osiguranja US i PS. Što se tiče visine iznosa uzdržavanja sud prvog stupnja navodi da je odluku o tome donio sukladno čl. 539. st. 1. ObZ-a i Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 49/24) i Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", broj 49/24) te da je stoga s obzirom na propisani zakonski minimum uzdržavanja za dijete, za mlt. DSU određeno plaćanje uzdržavanja u iznosu od 252,56 eura, dok je za mlt. ČS određeno plaćanje uzdržavanja u iznosu od 229,6 eura.

6. Takva odluka suda prvog stupnja se ne može prihvatiti kao pravilna.

7. Sukladno odredbi čl. 538. st. 1. ObZ-a privremena mjera radi uzdržavanja, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja. Sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Sukladno stavku 2. istog članka ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

8. Iz navedenog proizlazi kako je za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja djece prvenstveno potrebno učiniti vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, odnosno u konkretnom slučaju bilo je potrebno učiniti vjerojatnim da su predlagatelji osiguranja maloljetna djeca čiji su obveznici uzdržavanja protivnici osiguranja.

8.1. Osnovano ukazuju u žalbi protivnici osiguranja da u ovom slučaju predlagatelji osiguranja ničim nisu učinili vjerojatnim da su predlagatelji osiguranja maloljetna djeca niti da je njihov obveznik uzdržavanja protivnik osiguranja HS, a podredno njegovi roditelji, protivnici osiguranja US i PS. Naime, uz prijedlog za osiguranje nisu dostavljeni rodni listovi predlagatelja osiguranja iz kojih bi bili vidljivi podaci o njihovoj dobi i roditeljima, niti neka druga dokumentacija iz koje bi bili vidljivi takvi podaci. Stoga, u situaciji kada protivnici osiguranja takve okolnosti osporavaju, a iste nisu potkrijepljene nikakvom dokumentacijom, ne može se smatrati da je u konkretnom slučaju učinjena vjerojatnom obveza protivnika osiguranja na uzdržavanje predlagatelja osiguranja.

9. Isto tako, protivnici osiguranja osnovano ukazuju da je sukladno čl. 288. st. 2. ObZ-a obveza bake i djeda na uzdržavanje supsidijarna, a ne solidarna s obvezom uzdržavanja roditelja, odnosno tek ako roditelj ne uzdržava dijete isto se može naložiti baki i djedu po tom roditelju. Stoga, u situaciji kada se predlaže da se odredi da je roditelj dužan plaćati za uzdržavanje djece tada se ne može istodobno odrediti da su tu obvezu dužni solidarno s ocem podmiriti i baka i djed s očeve strane.

10. Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja do 1.148,00 eura (što predstavlja prosječnu mjesečnu neto plaću isplaćenu po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske sukladno objavi Državnog zavoda za statistiku), iznos potreban za uzdržavanje djeteta od 7 do 12 godina iznosi 229,6 eura, a za dob djeteta od 13 do 18 godina 252,56 eura. Sud prvog stupnja, nadalje, za uzdržavanje mlt. ČSU određuje iznos od 252,56 eura (što, dakle, predstavlja minimalan iznos potreban za uzdržavanje djeteta od 13 do 18 godina), dok za uzdržavanje mlt. ČS određuje iznos od 229,6 eura (što, dakle, predstavlja minimalan iznos potreban za uzdržavanje djeteta od 7 do 12 godina). Međutim, u obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja nigdje ne navodi dob djece, odnosno predlagatelja osiguranja, niti je ista vidljiva iz podataka u spisu, pa stoga niti odluku o visini određenog uzdržavanja nije moguće ispitati.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a uvažiti žalbu protivnika osiguranja kao osnovanu te pobijano rješenje u dijelu pod st. II. izreke u dijelu kojim je protivnicima osiguranja naloženo da solidarno plaćaju uzdržavanje za predlagatelje osiguranja, kao i u dijelu pod st. III., IV i V. izreke ukinuti te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.

13. S obzirom na to da je žalba protivnika osiguranja uvažena i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak, to iz razloga nesvrsishodnosti nisu ispitivani ostali žalbeni navodi.

14. U ostalom, nepobijanom dijelu (st. I. izreke te st. II. izreke u dijelu kojim je prijedlog predlagatelja odbijen u preostalom dijelu) rješenje suda prvog stupnja nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a).

U Velikoj Gorici 2. siječnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak