REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4947/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska cesta 41/16, radi naknade štete u iznosu od 12.059,91 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/2019-42 od 13. prosinca 2024., 2. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/2019-42 od 13. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje tog suda poslovni broj P-498/2019-40 od 5. prosinca 2024.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako tužitelj smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama jer se u konkretnom slučaju radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti.
Da se radi o javnim ovlastima u ovom slučaju proizlazi iz za potrebe ovog postupka, članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13) prema kojem tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima izvorno pravo potraživati naknadu štete za isplaćena mirovinska primanja izravno od osiguravajućih društava. Upravo u ovom slučaju se radi o naknadi štete na ime isplaćenih mirovina.
Slijedom naprijed citiranih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ponovno ističe kako se upravo u ovom slučaju radi o sudskom postupku radi naknade štete na ime isplaćenih mirovina protiv ovdje tuženika.
Tužitelj je ovaj postupak pokrenuo sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji jasno propisuje kako ovaj postupak pokreće u obavljanju svojih javni ovlasti koje obavlja (isplata mirovina, potraživanje naknade štete nastale isplatom mirovina uslijed štetnog događaja - smrt izvan rada u prometu osiguranika HZMO).
Tužitelj ujedno napominje kako je još 1996. godine nadležno Ministarstvo pravosuđa otklonilo svaku sumnju u vezi plaćanja sudske pristoje na postupke koje vodi ovdje tužitelj pred nadležnim sudovima u okviru javnih ovlasti koje proizlaze iz odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, a koju Odluku prilaže u privitku, te ističe kako je takvo postupanje zadržano do danas. Praksa na koju se poziva Trgovački sud u pobijanom rješenju odnosi se na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, te su poveznice s tim Zavodom promašene.
Stoga predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da tužitelj ne može biti oslobođen od plaćanja pristojbi u ovom predmetu, jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti.
6. Suprotno žalbenim razlozima odredbom čl. 11. st. 1. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni Republika Hrvatska i tijela državne vlasti, dok je točkom 2. iste odredbe propisano i da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene osobe i tijela koji obavljaju javne ovlasti u obavljanju tih ovlasti.
7. Odredbom čl. 145. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21; dalje: ZOMO) propisano je da Zavod (tužitelj) ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a pri tome obavlja sljedeće poslove:
1. poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti 2. osigurava provedbu uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju 3. osigurava zakonitost ostvarivanja prava osiguranih osoba, te im pruža stručnu pomoć pri ostvarivanju prava 4. provodi politiku razvitka i unapređivanja mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti 5. obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti. Iz citirane odredbe čl. 145. ZOMO-a proizlazi da javnu ovlast tužitelj ima u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. U konkretnom sporu ne radi se o obavljanju poslova u smislu naprijed citirane odredbe toga Zakona, već se radi o sudskom parničnom postupku u kojem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tuži za isplatu naknade štete na temelju odredaba čl. 161. i čl. 162. ZOMO-a, pa tužitelj pogrešno smatra da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno tužiteljev prigovor protiv rješenja kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu, odbio kao neosnovan (čl. 29. st. 2. ZSP).
9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. siječnja 2025.
Sudac
Mario Vukelić
