REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-171/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OT, [adresa], Sr. Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tužene OTŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te sastava ostavinske imovine pok. VT, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-403/2022-45 od 24. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice i ukida presuda Općinskog suda u Virovitici broj P- 403/2022-45 od 24. studenog 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između, na jednoj strani OTŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], koja je istovjetna sa OTŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja nastupa u ulozi davateljice uzdržavanja i VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je istovjetan sa ET iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja s druge strane, ništetan. II. Utvrđuje se da nekretnine, koje su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 19. siječnja 2022. godine i to nekretnine upisane u :

1. z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar i to cijeli suvlasnički dio od 1/2 dijela (jednu polovinu)

- čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 327 m2

DVORIŠTE sa 236 m2

STAMBENA ZGRADA ,[adresa] sa 77 m2

NADSTREŠNICA sa 14 m2 te

2. nekretnine upisane u knjigu položenih ugovora [adresa] Broj [broj poduloška]/8816, dvosobni stan ulaz br. I prizemno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika ukupne površine 62,32 m2 zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u [adresa],a sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. VT, a što je tužena dužna trpjeti, na način da se ostavinska imovina ostaviteljice raspodjeli prema odredbama Zakona o nasljeđivanju.

III. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja kamata teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.089,50 EUR/ 15.743,34 kuna, u roku od 15 dana.

2 Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Navodi kako je za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sazanala u času dolaska na ostavinski postupak što ju je neugodno iznenadilo budući je s ocem bila u kvalitetnim i dobrim odnosima, a da se u ugovoru ona uopće ne spominje, što upućuje na zaključak da je pok. otac bio senilan i zaboravan i to zbog svog zdravstvenog stanja i činjenica da je pretrpio moždani udar neposredno prije sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

2.2. Ističe da nespominjanje tužiteljice uopće kao kćerke, niti navođenje vrijednosti imovine kojom se raspolaže navedenom ispravom u svjetlu pribavljene medicinske dokumentacije, te općeg stanja pokojnog VT, što proizlazi iz iskaza same tužiteljice još od vremena smrti njezine sestre, a kćerke imenovanoga, postavlja se opravdano pitanje da li je on uopće znao što potpisuje i koje su pravne posljedice toga pravnog posla.

2.3. Osporava zaključak vještaka o sposobnosti pok. VT za zaključenje ugovora kao i stajalište prvostupanjskog suda oko njegove sposobnosti u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju stana te kasnije.

2.4. Tvrdnji je da se kod pok. VT zbog tegoba koje je imao, očito radilo o poremećaju ličnosti i disfunkciji mozga te analizira njegove dijagnoze dajući i svoja stajališta oko istih.

2.5. Smatra da je presuda nerazumljiva te da je zbog nepribavljanja psihijatrijskog nalaza za pok. VT činjenično stanje nepotpun utvrđeno.

2.6. Također ukazuje na karakter tužene koja je imala više sklopljenih brakova te na njezinu nesavjesnost.

2.7. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu a ponovno suđenje u kojem će se saslušati svjedok i svjedokinja dr. IT, pribavi psihijatrijski nalaz, sasluša svjedokinja ČT, pribave podaci od PU virovitičko-podravske o izricanju mjera opreza pok. VT.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenja ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te utvrđenje sastava ostavinske imovine iza pok. VT.

6. Nesporno je da je između tuženice i prednika tužiteljice, njezinog oca, pok. VT **.**.2022. sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je i ovjeren od strane nadležnog suda 3. veljače 2022., a kojim je ugovorom primatelj uzdržavanja pok. VT prenio odmah u vlasništvo tuženici kao davateljici uzdržavanja svoje nekretnine, dok se tuženica zauzvrat obvezala doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja, te da je prednik tužiteljice preminuo **.**.2022., odnosno 5 mjeseci nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između prednika tužiteljice, tj. njezinog oca pok. VT, i tuženice sklopljen 19. siječnja 2022. te ovjeren pred nadležnim sucem Općinskog suda 3. veljače 2022.,

- da se predmetnim ugovorom tuženica obvezala da će doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja na način da će s njim živjeti u istom kućanstvu te svojim i njegovim sredstvima skrbiti o svim svakodnevnim životnim potrebama kao što su nabava namirnica, plaćanje režijskih i drugih troškova, briga o liječenju, nabava lijekova, osiguranje grijanja stambenog prostora, pružanje potrebne njege i skrbi u slučaju bolesti i nemoći osobno ili putem trećih osoba, osiguranje svega drugoga što za život bude potrebno te po smrti sahrana po mjesnim običajima,

- da je istim ugovorom pok. VT prenio odmah u vlasništvo tuženici svoje nekretnine,

- da je pok. VT preminuo **.**.2022.,

- da je tužiteljica kćerka pok. VT koja je za postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju saznala za vrijeme trajanja ostavinskog postupka,

- da je tuženica izvršavala sve obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, s time da je podmirila i trošak sahrane te karmina,

- da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu slijedi da je pok. VT nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju hospitaliziran na odjelu neuorologije zbog ishemskog moždanog udara, dok je u razdobljima koji su prethodili sklapanju pobijanog ugovora bolovao od mentalnog poremećaja uzrokovanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom), Parkinsonove bolesti, hipertomije, miokardiopatije, insuficijencije srčanih zalizaka, stenoze obje karotidne arterije, mikrocitne anemije, adenoma prostate, ugradnja TEP oba kuka, šećerne bolesti i divertikulozne kolone,

- da u med. dokumentaciji nema zapisa da bi pok. VT imao psihotične simptome, a posebice ne u vrijeme potpisivanje ugovora, neposredno prije ili poslije, te da nema niti jednog objektivnog podatka koji bi ukazivao da je on bio promijenjene svijesti, pod utjecaje psihotičnih fenomena, patološkog afekta ili teškog oštećenja kognicije, uslijed čega ne bi mogao shvatiti značenje stavljanja svog potpisa na ugovor i razumjeti posljedice koje proizlaze, uslijed čega, a sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. ABC, pok. VT na dan zaključenja ugovora vrlo vjerojatno mogao shvatiti u potpunosti prirodu i značenje svog postupanja kao i posljedice istog,

- da sukladno nalazu i mišljenju vještaka, psihoorganski sindrom nije istoznačnica demenciji već obuhvaća čitav niz stanja, te može biti akutan i kroničan, tj. različitih mentalnih oštećenja koje nastaju uslijed tjelesne bolesti ili moždanih oštećenja, a što može uključivati oštećenja afekta, kognicije, percepcije itd. Tek kada je razina kognitivnog oštećenja izražena postavlja se dijagnoza demencije, što se kod pok. VT nigdje ne spominje, već pod šifrom F06.7 blagi kognitivni poremećaj,

- da je u dopuni nalaza i mišljenja vještakinja pojasnila da je pokojnik imao pojedine smetnje psihoorganskog tipa koje nisu bile razvijene do te mjere da ne bi mogao razumjeti što radi i koje su posljedice tih radnji, te da najbliži opisani objektivni podatak o psihičkom stanju i ponašanju VT (prije nego što je doživio moždani udar) je zapis liječnika opće medicine prema kojem on samostalno dolazi u ambulantu (što znači da je bio orijentiran i da je znao što radi te da je samostalno odlučio o cijepljenju) mjesec dana prije potpisivanja ugovora,

- da iz iskaza tužiteljice slijedi da nalazi da je njezin otac bio nesposoban za rasuđivanje uslijed promjena u njegovom ponašanju, a posebice uslijed izostanka bilo kakve emocionalne reakcije na smrt njezine sestre 2021. godine, no da u svom iskazu ista potvrđuje da je u vrijeme zaključenja ugovora, tj. početkom 2022. godine, pokojni bio orijentiran, mogao ju je prepoznati i dočekao ju je, no da je izostala nekadašnja emotivnost i komunikacija u njihovu odnosu. U svom iskazu tužiteljica potvrđuje da je tuženica skrbila o pok. VT, a time ispunjavala svoje ugovorne obveze, iako je ona za postojanje ugovora saznala nakon smrti oca, tj. za vrijeme ostavinskog postupka,

- da iz iskaza tuženice slijedi da je s pokojnikom bila u braku 5 godina, da se skrbila i brinula o istom, te da je sklapanje ugovora predložio upravo on, te da je bio orijentiran i u pogledu mjesta u kojem se nalazi i vremena te je prepoznavao ljude oko sebe.

8. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi:

Odredbom članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

Prema tomu, da bi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio valjan, stranka mora imati poslovnu sposobnost, odnosno sposobnost da vlastitim aktivitetom – očitovanjem volje proizvodi pravne učinke, tj. stvara prava i preuzima obveze. Razumije se da takva sposobnost ne postoji kod osobe koje zbog duševne bolesti, zaostalog umnog razvoja ili kojeg drugog razloga nije sposobna za rasuđivanje, odnosno nije sposobna pravilno shvaćati zbivanja oko sebe i na osnovi tog shvaćanja donositi, prema shvaćanju sredine u kojoj živi, pravilne odluke. Svakako da osoba koja pravnim poslom raspolaže nekom svojom imovinom mora biti poslovno sposobna, odnosno u vrijeme poduzimanja toga posla mora biti sposobna za rasuđivanje i odlučivanje.

Tvrdnju o ništetnosti Ugovora tužiteljica je temeljila na činjenicama koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, glede koje tužiteljica tvrdi da su u njoj navedene dijagnoze iz kojih proizlazi zaključak o poslovnoj nesposobnosti VT u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nema spora da navedena medicinska dokumentacija koja sadržava i povijest bolesti pokojnog VT, koju je tužiteljica predočila sudu, predstavlja javnu ispravu, što nadalje znači da ona, u skladu sa odredbom članka 230. stavka 1. ZPP-a, dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje i određuje. Međutim, u konkretnom slučaju nije sporna istinitost u medicinskoj dokumentaciji naznačenih činjenica (dijagnoza), već je u predmetnoj parnici sporno da li se iz tih činjenica može izvesti zaključak o nesposobnosti za rasuđivanje VT u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

9.4. Za izvođenje navedenog zaključka – tj. zaključka o tome da li su i kako su navedene dijagnoze utjecale na sposobnost rasuđivanja primatelja uzdržavanja, potrebno je znanje medicinsko psihijatrijske struke, koje stručno znanje sud nema, zbog čega je, a radi utvrđenja navedenog, provedeno medicinsko psihijatrijsko vještačenje. Na osnovu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, sud je našao utvrđenim da su predmetne dijagnoze, koje su nesporno utvrđene kod pokojnog VT, utjecale na kognitivno funkcioniranje posebice u akutnim fazama, odnosno pogoršanjima pojedinih bolesti, no da nema niti jednog objektivnog podatka koji bi ukazivao da je on, u vrijeme sklapanja pobijanog ugovora, bio promijenjene svijesti, pod utjecajem psihotičnih fenomena, patološkog afekta ili teškog oštećenja kognicije, uslijed čega ne bi mogao shvatiti značenje stavljanja svog potpisa na ugovoru i razumjeti posljedice koje proizlaze.

Uzevši u obzir da je tek nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prednik tužiteljice pretrpio moždani udar, uslijed čega se njegovo stanje drastično pogoršalo, a da do tog trenutka u medicinskoj dokumentaciji nema niti jednog objektivnog podatka da je pokojni bio promijenjene svijesti ili teškog oštećenja kognicije, sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke, te medicinske dokumentacije, našao utvrđenim da je pokojni u trenutku sklapanja ugovora bio sposoban za rasuđivanje.

Neosnovano tužiteljica navodi da verificirani psihoorganski sindrom koji je ustanovljen kod pokojnog VT ukazuje na demenciju i nedostatak sposobnosti za rasuđivanje. Naime, vještakinja je u svom nalazu jasno naznačila da je pokojni VT na dan sklapanja Ugovora bolovao od mentalnog poremećaja uzrokovanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom). No, pojasnila je i da psihoorganski sindrom stari naziv za niz stanja koji nije istoznačnica demenciji te može biti akutan i kroničan. U važećoj klasifikaciji u psihoorganska stanja pripadaju sve dijagnoze F00-F08, F1X7, no svaka od tih dijagnoza, ako i postoji, ništa ne govori o ugovornoj sposobnosti koja se uvijek mora procjenjivati na osnovu psihičkog statusa i ponašanja osobe. Tek kada je razina kognitivnog oštećenja izražena, tada se postavlja dijagnoza demencije, koja se u dokumentaciji pokojnog VT nigdje ne spominje, s time da ni predmetna dijagnoza, tj. dijagnoza demencije ne isključuje ugovornu sposobnost per se. Iako je u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prednik tužiteljice, bio osoba starije životne dobi koji je afirmirao neke kognitivne smetnje - mentalni poremećaj uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom), sud nije našao utvrđenim da je predmetna dijagnoza tako utjecala na njegovo kognitivno funkcioniranje da nije mogao shvatiti značenje pravnog posla koji sklapa i posljedice koje iz toga proizlaze. Naime, predmetna dijagnoza sama za sebe ne isključuje ugovornu sposobnost, jer, kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje, ista podrazumijeva niz stanja, pa tako i blage kognitivne poremećaje, a tek kada je razina kognitivnog oštećenja izražena, postavlja se dijagnoza demencije, koja se kod pokojnog nigdje ne spominje, iako ni ona automatski ne isključuje poslovnu sposobnost.

Razina kognitivnog funkcioniranja kod pokojnog VT slijedi i iz podatka sadržanog u medicinskoj dokumentaciji koji je najbliži datumu sklapanja ugovora, a to je 21. prosinca 2021. (28 dana prije sklapanja ugovora), kada je pokojni pristupio samostalno u ambulantu liječnika obiteljske medicine radi medicinskog zahvata – cijepljenja protiv gripe. Iako nema podatka o njegovu psihičkom stanju, iz predmetnog slijedi da je razina njegove svijesti bila dovoljno očuvana da se mogao odlučiti na taj medicinski postupak.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud.

9.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Osnovano ne međutim, po mišljenju ovoga suda žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužiteljica. naime, prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđuje, a na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka da je pok. VT na dan zaključenja ugovora vrlo vjerojatno mogao shvatiti u potpunosti prirodu i značenje svog postupanja, kao i posljedice istoga te također sud zaključuje da iz utvrđenja ne proizlazi da bi u vrijeme zaključenja ugovora kognitivno funkcioniranje pok. VT bilo toliko naručeno da bi isti bio nesposoban za rasuđivanje.

10.1. S druge strane, tužiteljica je na okolnost sposobnosti za rasuđivanje predložila na pripremnom ročištu saslušanje svjedoka ČT kao i pribave cjelokupne medicinske dokumentacije, što je prvostupanjski sud donoseći rješenje o planu upravljanja postupkom odbio uz obrazloženje da svjedoci nemaju potrebno stručno znanje ni kvalifikacije da ocjene da li je pokojnik u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio osoba sposobna za rasuđivanje koje je sposobna shvatiti značenje tog pravnog posla i njegove posljedice, što prihvaća i ovaj sud, ali koje saslušanje je i po ocjeni ovog suda, kao i pribava cjelokupne medicinske dokumentacije je moglo poslužiti vještaku da kroz ponašanje i postupke pok. VT ocijeni prijepornu sposobnost za sklapanje ugovora, a ne samo da se nalaz temelji na medicinskoj dokumentaciji iz koje će se donijeti nalaz i mišljenje te utvrđenje prvostupanjskog suda o vrlo vjerojatnoj sposobnosti za rasuđivanje, što po ocjeni ovoga suda nije dovoljno da bi se ocijenila osnovanost osnove tužbe.

11. Kako činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, to se ni pravilna primjena materijalnog prava nije mogla ispitati, pa je valjalo prihvatiti žalbu tužiteljicu i ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ojem će ponovnom ocjenom provedenih dokaza te provođenjem dokaza koje je tužiteljica predložila, a koje je prvostupanjski sud odbio rješenjem o upravljanju postupka, i nakon toga pribavom nalaza i mišljenja vještaka donijeti novu odluku kojom se ocijeniti eventualnu povredu subjektivnih prađanskih prava tužiteljice kao i osnovanost osnove tužbe.

12. Novom odlukom riješit će se i o ukupnim troškovima postupka.

13. Zbog iznesenog na temelju članka 370. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 2. siječanj 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić