REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4875/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja IV NAKLADNIŠTVO d.o.o. iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 16, OIB: 61651285801, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vidan, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 10, protiv tuženika ŽUPA SV. ROKA iz Veliškovaca, Kralja Zvonimira 74, OIB: 37385002600, kojeg zastupa punomoćnica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, Osječka 8, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-903/2017 od 14. studenoga 2024., 2. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-903/2017 od 14. studenoga 2024. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom rješenja označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud ispravio presudu poslovni broj Povrv-903/2017 od 25. listopada 2017. tako da u četvrtom redu uvoda presude iza riječi „tuženika” umjesto riječi „ŽUPA SV. ROK” treba stajati „ŽUPA SV. ROKA”. Tako je prvostupanjski sud riješio sukladno odredbi članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23), a s obzirom na to da u navedenoj presudi došlo do očite omaške u pisanju.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud ispravljanjem prvostupanjske presude povodom prijedloga tužitelja od 23. rujna 2024. pogrešno primijenio članak 342. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a time i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj smatra da se presuda može ispraviti samo u slučaju postojanja pogreške suda kod pisane izrade presude o čemu postoji i za prvostupanjski sud obvezujuća praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-1100/16, Rev-1543/02 i druge). U konkretnom slučaju ne radi se o pogrešci suda kod pisanja presude već o pogrešci tužitelja koji je naziv tuženika pogrešno naznačio još u tužbi/prijedlogu za ovrhu pa ispravak takve pogreške više nije moguć. Da se ne radi o pogrešci suda kod pisanja presude već o pogrešci tužitelja, može se utvrditi pregledom spisa predmeta. Žalitelj ističe da sud nije ovlašten ispravljati pogreške stranaka pa predlaže da se njegova žalba uvaži, pobijana odluka preinači i prijedlog za ispravkom presude odbaci kao nedopušten odnosno odbije kao neosnovan ili da se ukine pobijano rješenje i spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Žalitelj ukazuje da mu nije dostavljen podnesak tužitelja od 23. rujna 2024. čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijani dio prvostupanjskog rješenja na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Prema odredbi članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
5. Suprotno tuženikovu žalbenom navodu, iz ovršnog prijedloga jasno proizlazi da je tužitelj u tom prijedlogu tuženika pravilno naznačio „Župa sv. Roka”, a i tuženik se u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tako naznačio (str. 4. spisa). Slijedom navedenog, premda je tužitelj u kasnijem tijeku postupka pogrešno označavao tuženika kao „Župa sv. Rok”, a tako se i sam tuženik označavao tijekom postupka (na primjer, u odgovoru na tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjske presude; str. 70. spisa), tužitelj je u tužbi/ovršnom prijedlogu jasno naznačio tuženika. Slijedom navedenog, time što je prvostupanjski sud u presudi poslovni broj Povrv-903/17 od 25. listopada 2017. kojom je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku odlučio o ukidanju u cijelosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javne bilježnice Biserke Arambašić poslovni broj Ovrv-1025/15 od 25. ožujka 2015. naznačio tuženika kao „ŽUPA SV. ROK” umjesto „ŽUPA SV. ROKA”, radi se o očitoj omašci u pisanju prvostupanjskog suda pa je stoga sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u tom dijelu ispravio prvostupanjsku presudu.
6. Međutim, čak i u slučaju da je tužitelj u tužbi tuženika označio kao „ŽUPA SV. ROK”, to ne znači da sud ne može donijeti rješenje o ispravku presude, a kako to pogrešno smatra žalitelj. Naime, osim što je do pogrešnog navođenja tuženika u prvostupanjskoj presudi došlo uslijed očitog propusta suda, to je do pogreške u navođenju tuženika došlo i uslijed samog postupanja tuženika koji se (nakon podnesenog prigovora) pogrešno označavao. Osim toga, iako je tuženik u prvostupanjskoj presudi pogrešno označen, on tijekom cijelog postupka nije osporio činjenicu da se tužbeni zahtjev u materijalnopravnom smislu ne odnosi na njega; naprotiv, upravo osporavanjem pravilnosti ispravka presude tuženik tim postupanjem ukazuje na potpuno nelegitiman interes, a to je onemogućavanje tužitelja da nakon provedenog postupka u ovom sporu on stekne valjanu ovršnu ispravu.
6.1. Naime, kao što i Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi u odluci poslovni broj Rev-x 451/17 od 19. prosinca 2018., sustav procesnih pravila sadržan u Zakonu o parničnom postupku nije sam sebi svrha već on ima za cilj omogućiti strankama da pred zakonom ustanovljenim sudom štite svoje pravne interese (legitimna očekivanja), a sudovi su im primjenjujući navedena pravila dužni to osigurati brinući se poštenim (pravičnim) postupanjem (između ostalog) za ostvarenje načela jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom. Postupovna pravičnost znači kontradiktoran postupak u kojem se stranke mogu očitovati i imaju jednaki položaj pred sudom. Pravičnost postupka uvijek se procjenjuje ispitujući postupak u njegovoj cjelini, tako da neka izolirana nepravilnost ne može biti dovoljna da cijeli postupak bude nepravičan (što odgovara definiciji bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku prema kojoj pogrešna ili nepravilna primjena koje odredbe tog Zakona ima značenje bitne povrede samo ako je bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude).
6.2. Osim toga, prema navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pogreške koje sud ima ovlaštenje otkloniti u smislu članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ne smiju se odnositi na pogrešno formiranu volju suda u trenutku donošenja presude, odnosno na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Argumentum a contrario, kad je sud u konkretnom slučaju ispravio svoju presudu, on je presudu zapravo uskladio sa svojom voljom - odlukom o tužbenom zahtjevu u odnosu na osobu koja je u postupku stvarno sudjelovala. Sve suprotno od toga bilo bi pretjerani formalizam koji omogućava tuženiku da ostvari u svoju korist neravnopravan položaj u ovoj parnici te da ostvari nelegitiman cilj, što je protivno cilju i svrsi odredaba parničnog postupka.
6.3. Podredno, ovaj sud napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-4/18-19 od 17. prosinca 2018. koje glasi: „Sud je ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe iz članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku samo u slučaju postojanja pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, odnosno pogreške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i pogreške koje su posljedica dispozicije samih stranaka, ali nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 342. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, ako je sud primjenom članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB-a), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke”. Prema tome, čak i u slučaju da je tužitelj u tužbi / ovršnom prijedlogu tuženika pogrešno označio (a što nije), prvostupanjski je sud mogao pobijanim rješenjem ispraviti svoju presudu tako da pravilno naznači tuženika, pa je zato neosnovano pozivanje tuženika u žalbi na određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje su donijete prije zauzimanja tog pravnog shvaćanja.
7. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku jer mu sud nije dostavio podnesak od 23. rujna 2024. kojim je tužitelj predložio sudu ispraviti prvostupanjsku presudu, ovaj sud napominje da to nije točno. Naime, navedena povreda odredaba parničnog postupka je počinjena onda kada stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Međutim, budući da sud može i po službenoj dužnosti rješenjem ispraviti presudu i to bez raspravljanja, to propustom prvostupanjskog suda da dostavi tuženiku podnesak tužitelja od 23. rujna 2024. tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom pa stoga nije počinjena navedena povreda odredaba parničnog postupka.
8. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 2. siječnja 2025.
Sudac
Nevenka Baran
