Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-497/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Mariji Huljev kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika zgrade K i KM, DM, GM i DM pok. D, KMN, RM, DMN, BM, AM pok. G, FM, Split, [adresa], zastupani po upravitelju Stano - uprava d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Srđan Vrdoljak i Ivica Nuić, odvjetnici u Splitu, Domovinskog rata 21, protiv tuženika GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1756/2018-28 od 7. prosinca 2023., 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1756/2018-28 od 7. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1756/2018-28 od 7. prosinca 2023. odlučeno je sljedeće:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Boška Jurišića poslovnog broja Ovrv-1155/17 od 11. travnja 2017.g. te se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 185,34 € / 1.396,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. srpnja 2015.g. teče prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 31. srpnja 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine teče po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:

- 8,02 € / 60,46 kn od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.05.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.07.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.10.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.11.2015.g. pa do isplate,

- 22,16 € / 167,00 kn od 16.12.2015.g. pa do isplate,«

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 542,17 € / 4.084,98 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07. prosinca 2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014.; dalje ZPP13 koji je bio na snazi u trenutku pokretanja postupka i koji se primjenjuje uz iznimke propisane čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/2019.) i čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/2022.) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da tužbu odbaci, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu parničnih troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda naglašava se da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP13 s obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR. U sporovima male vrijednosti presuda se na temelju članka 467. stavka 1. ZPP13 može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP13. Zbog toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (članak 370. ZPP13).

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP13 u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP13 u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP13 i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i zakonita. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP13 na koju ukazuje tuženik jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju sami sa sobom i stanju spisa te se kao jasna i razumljiva može ispitati.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 185,34 eur s osnove neplaćenog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u vlasništvu tuženika koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u razdoblju od travnja 2015. do prosinca 2015.

8. U postupku koji je prethodio odlučivanju prvostupanjski sud utvrđuje sljedeće:

- da je tuženik u utuženom razdoblju uknjižen kao vlasnik dvoetažnog stambenog prostora smještenog na četvrtoj potkrovnoj etaži sjevernog dijela zgrade, koji se sastoji od hodnika, kupatila, jedne sobe, kuhinje + dnevnog boravka, neto površine 52,04 m2, balkona neto površine 5,87 m2, ukupne neto površine 57,91 m2 te dvije sobe, kupatila, hodnika, internog stubišta u galerijskom dijelu neto površine 50,53 m2, sveukupne neto površine 108,44 m2, u zgradi u [adresa], izgrađenoj na z.k. č. [katastarska čestica] sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da činjenica da međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju od 10. veljače 2014. nisu pravno valjani ne oslobađaju tuženika obveze plaćanja zajedničke pričuve s obzirom da uvijek postoji obveza plaćanja zakonom propisanog minimuma u smislu čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. – dalje: ZVDSP),

- da parametar za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu čl. 380. st. 2. ZVDSP-a predstavlja podatak o etalonskoj cijeni građenja koji objavljuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, (NN 100/2012.) pa da je prema tim podacima, u razdoblju od 5. rujna 2012. pa do 1. srpnja 2019., dakle i cijelu 2015. etalonska vrijednost iznosila 6.000,00 kuna,

- da minimalni iznos pričuve po m2 u utuženom razdoblju iznosi 2,70 kuna (6.000,00 kn x 0,54 % /12 = 2,70 kn), što znači da minimalni mjesečni iznos pričuve za posebni dio u vlasništvu tuženika u površini od 108,44 m2 tijekom 2015. iznosi 292,78 kn (2,70 kn x 108,44m2 = 292,78 kn) mjesečno,

- da utuženi mjesečni iznos zajedničke pričuve u utuženom razdoblju iznosi 167,00 kn.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao suvlasnik zgrade i vlasnik njenog posebnog dijela (stana površine 108,44m2) na temelju zakona u obvezi plaćati navedeni minimalni iznos pričuve (292,78 kn), odnosno utuženi iznos (167,00 kn mjesečno) s obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Neodlučne su žalbene tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava zbog toga što nisu utvrđeni suvlasnički dijelovi vlasnika stanova na cijeloj nekretnini. Naime, u pravu je tuženik da se iz navedenog razloga na obvezu tuženika na plaćanje navedene pričuve primjenjuju prijelazne odredbe članaka 374. do 387. ZVDSP-a, kao i da je člankom 381. propisano da se udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja određuje prema omjeru korisne površine njegovog posebnog dijela i zbroja korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi. Navedenom je odredbom propisan način izračuna udjela vlasnika posebnog dijela zgrade u troškovima upravljanja pa i održavanja zajedničkih dijelova zgrade, dok je člankom 380. stavkom 2. ZVDSP propisano da minimalna godišnja obveza na ime zajedničke pričuve iznosi 0,54% vrijednosti posebnog dijela. Pri izračunu vrijednosti posebnog dijela treba poći od oborive presumpcije da vrijednost stana ne može biti manja od etalonske cijene građenja koja je za utuženo razdoblje bila utvrđena Podatkom o etalonskoj cijeni građenja ("Narodne novine" broj 100/2012.) te je iznosila 6.000,00 kuna po m2.

11. S obzirom da prema podacima u zemljišnoj knjizi za koju se smatra da potpuno i istinito odražava činjenično i pravno stanje, površina stana u vlasništvu tuženika iznosi 108,44 m2, obračunom vrijednosti stana primjenom relevantnog podatka o etalonskoj cijeni građenja, dobiva se vrijednost stana u utuženom razdoblju od 650.640,00 kuna, te obveza plaćanja godišnje pričuve od 3.513,45 kuna, što mjesečno iznosi 292,78 kuna.

12. Kako je zatraženi iznos manji je od propisanog zakonskog minimuma, neodlučni su žalbeni navodi o tome da vlasnici stana nisu sklopili valjani međuvlasnički ugovor. Naime, valjanost međuvlasničkog ugovora za ocjenu osnovanosti visine tražbine bila bi od utjecaja na osnovanost tražbine da tužitelj na ime pričuve potražuje iznos veći od propisanog zakonskog minimuma.

13. Slijedom navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. u izreci presude.

14. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, nema pravo na naknadu troškova žalbe (točka II. izreke rješenja).

Bjelovar, 2. siječnja 2025.

Sutkinja

Marija Huljev