Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5668/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Đ.B. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik M.C., odvjetnik u [adresa], protiv tuženika R.A. d.o. iz [adresa], OIB: 53056966535 kojeg zastupa M.K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K.I.O. d.o.o. iz [adresa], odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 318/2024-10 od 27. rujna 2024., dana 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika R.A. d.o. kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-318/2024-10 od 27. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu troškova za sastav žalbe.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužitelj podnio tužbu radi isplate zbog djelomične ništetnosti točke 3. i točke 9. odredbi Ugovora o [broj kredita] od 9. svibnja 2007. a kojom se regulira naknada za obradu kredita koja iznosi 3,30 % od iznosa kredita da je ista jednokratna te se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te točke 9. predmetnog ugovora o kreditu kojom je određeno kako prijevremenu otplatu kredita, korisnik kredita može učiniti samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, te je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima navodeći da je odredbom čl. 12. ugovora o kreditu od 9. svibnja 2007. ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke (tuženika), u ovom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Sud prvog stupnja pozivajući se na odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ broj 41/14, 110/15, 14/19) kao i presudu Suda Europske unije od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 - Oceano Grupa Editorial SA protiv Rocio Murciano Quintero te Salvat Editorec SA protiv Jose M. Sanchez Alcon Prades i dr., polazeći od utvrđenja da ugovor o kreditu (a koji je pisan na unaprijed formuliranom obrascu tuženika) u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača predstavlja potrošački ugovor, zaključuje da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jer bi tužitelj, koji nije imao utjecaja na sadržaj te ugovorne odredbe a ima prebivalište u [adresa], bio izvrgnuti dodatnim troškovima u slučaju vođenja sudskog postupka radi zaštite svojih prava pred sudom u [adresa], slijedom čega je odbio prigovor mjesne nenadležnosti.
5. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da pobijana odluka nije pravilna niti zakonita jer nije jasno kako je sud prvog stupnja došao do utvrđenja da je odredba kojom se ugovora mjesna nadležnost nepoštena, te da je prvostupanjski sud o nepoštenosti ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti iznio samo paušalne navode bez obrazloženja primjenom kojih kriterija je utvrdio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 114/22, 153/23; dalje u tekstu- ZPP). Ističe da je i Sud Europske unije u odluci od 3. travnja 2019. u predmetu C-266/18 Aqua Med sp. Z o.o. a koja se presuda ticala tumačenja Direktive 93/13 EEZ na način da mu se ne protive postupovna pravila, na koja upućuje ugovorna odredba, a koja prodavatelju robe ili pružatelju usluga omogućuju da u slučaju tužbe zbog navodnog neispunjenja ugovorne obveze potrošača, bira između nadležnosti suda u kojem tuženik ima domicil ili nadležnog suda mjesta izvršenja ugovora, osim ako izbor mjesta izvršenja ugovora ne prouzroči za potrošača takve postupovne uvjete koji mogu pretjerano ograničiti njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu koje mu je dodijeljeno pravnim poretkom Unije, što je na nacionalnom sudu da provjeri. Tako tuženik smatra kako se eventualno pretjerano ograničavanje prava potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu mora utvrditi u svakom pojedinom slučaju uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o mjesnoj nadležnosti jer bi Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud u sjedištu tuženika, čak i da nije postojala prorogacija nadležnosti u ugovoru o kreditu, bio nadležan primjenom odredbi o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i 48. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nije iznio jasne i dostatne razloge zbog kojih smatra da je prorogacijska klauzula uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača obzirom da se tužitelj uopće nije pozivao na nepoštenost i ništetnost prorogacijske klauzule već se pozivao na ništetne i nepoštene odredbe samo u odnosu na glavnu stvar.
7. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti utvrdivši po službenoj dužnosti da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena bez da je prije toga strankama dao priliku iznijeti i raspraviti stavove o ne/poštenosti takve odredbe, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je takvim postupanjem onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom.
8. Slijedom navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
9. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će omogućiti strankama ovog postupka da iznesu svoje stavove po pitanju nepoštenosti prorogacijske klauzule i o njima kontradiktorno rasprave, a nakon toga će ponovno odlučiti o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti primjenom relevantnih odredaba ZPP-a te u novoj odluci dati jasne i valjane razloge vodeći računa o svim relevantnim okolnostima.
10. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
U Zagrebu 2. siječnja 2025.
Sutkinja:
Jadranka Travaš
