REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-700/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nini Šuku, odvjetniku iz Oroslavja, protiv tuženika ŽF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P- 1547/2023-9 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj P-1547/2023-9 od 24. svibnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju GF, [adresa], 52 A, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju GF, [adresa], 52 A, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, da se u presudi ne navodi koje je materijalno pravo prvostupanjski sud primijenio te da nije postupio u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

2.2. Ističe nesklade u izjavama saslušanih svjedoka poglavito oko pitanja kupoprodajne cijene.

2.3. Osporava i odluku o troškovima te traći troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji se navode su proturječni sadržaju i zapisnicima o iskazima svjedoka.

6. U obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud navodi da je utvrdio:

- da su stranke sklopile usmeni ugovor o kupoprodaji predmetnog motornog vozila,

- da isto proizlazi iz ispisa sadržaja poruka aplikacije "Whatsapp" na listu 6-56. spisa kao i iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja.

6.1. Navodi da je u skladu s odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu ZOO) ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, te da je odredbom članka 376. st. 1. ZOO propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje da je ugovor o kupoprodaji je konsenzualan ugovor koji nastaje samim sporazumom ugovornih stranaka o prepuštanju objekta uz određenu cijenu te predaja stvari ne spada u akt sklapanja, već ispunjenja ugovora.

7. Također obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud ističe da je iskaz tužitelja ocijenio realnim i životnim, iz kojeg jasno proizlazi da je s tuženikom dogovorio da će mu za predmetni automobil platiti ukupno 30.000,00 kn pa je tuženiku svaki mjesec plaćao određene iznose za automobil, i to na ruke ili kao ustege određenih iznosa od njegove plaće koje je vršio tuženik. Da je to bilo upravo tako kako opisuje sam tužitelj, imali su saznanja i svjedoci ĐF, teta tužitelja i MF, tast tužitelja, čije iskaze je sud prihvatio kao uvjerljive bez obzira na srodstvo s tužiteljem. Naime, prihvatljivo je da o takvim činjenicama imaju saznanje upravo osobe bliske tužitelju. Čak štoviše, svjedokinja ĐF ima i neposrednih saznanja o tome budući je u više navrata vozila tužitelja na bankomat da podigne novac koji je nakon toga dao tuženiku, a čak je jednom bila i prisutna kada je tužitelj dao tuženiku novce za predmetni automobil, pa da uzimajući u obzir ovako utvrđeno činjenično stanje utvrđeno je da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji motornog vozila te da je tužitelj za predmetni automobil isplatio tuženiku iznos od 3.000,00 eur, nakon čega mu je tuženik uzeo automobil i nije mu vratio novac koji mu je tužitelj svaki mjesec plaćao za taj automobil.

8. Pri tome ističe da tuženik u odgovoru na tužbu samo paušalno navodi činjenice o tome da su tužitelju plaća i ostali primici svakog mjeseca uredno bili isplaćeni na tekući račun te je on radnik primio i svaku obračunsku listu za isplaćeni primitak te niti ne spominje predmetni osobni automobil niti bilo kakav dogovor oko toga s tužiteljem. Naime, tuženik nije pristupio na glavnu raspravu održanu dana 26. travnja 2024. na koju je uredno pozvan, radi saslušanja, a svoj izostanak nije opravdao, pa svojim propustom nije saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja.

9. Iz utvrđenja kao i stajališta prvostupanjskog suda razvidno je da prvostupanjski sud smatra da su stranke zaključile usmeni ugovor o kupoprodaji motornog vozila, dok iz tvrdnji samog tužitelja proizlazi da se radilo o kupoprodaji s posebnim pogodbama kupoprodajom s obročnom otplatom cijene iz članka 464. ZOO, na što se u obrazloženju prvostupanjski sud posebno ne osvrće niti ocjenjuje da li postoje pretpostavke za takvu kupoprodaju, niti daje pravni osnov za usvajanje tužbenog zahtjeva, konkretno, dali je to raskid kupoprodajnog ugovora (o čemu također prvostupanjski sud ne daje pretpostavke), ili je to eventualno stjecanje bez osnove. Nadalje, prvostupanjski sud također nije utvrdio niti koliko je točan iznos kupoprodajnog ugovora (ukoliko postoje pretpostavke za isti) jer navodi samo da je tužitelj isplatio iznos od 3000 eura, a tužitelj sam navodi da je ugovorena cijena bila 30.000,00 kuna, pa ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

9.1. Isto tako, svoja utvrđenja i stajališta prvostupanjski sud nije stavio u odnos s tvrdnjama tuženika iz odgovora na tužbu niti ih je kritički ocijenio, a kako bi mogao ocijeniti u potpunosti osnovanost osnove tužbe kao i eventualnu povredu subjektivnih građanskih prava tužitelja.

10. Stoga je zbog svega iznesenog valjalo prihvatiti žalbu tuženika i ukinutu prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će otkloniti bitnu povredu odredba parničnog postupka te ponovnom ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i svih zajedno utvrditi činjenično stanje na temelju kojega će ocijeniti osnovanost osnove tužbe kao i osnovanost visine tužbenog zahtjev, pri tome dajući razloge o tome koji je pravni osnov tužbe, prethodno ocjenjujući tvrdnje tuženika. Posebno za navesti je da je prvostupanjski sud u točki 9. citirao odredbu članka 376. stavak 1. ZOO prema kojoj je prodavatelj obavezan predati kupcu stvar, a kupac platiti cijenu, a koji razlozi za usvajanje tužbenog zahtjeva su izostali.

11. Novom odlukom riješit će se i o ukupnim troškovima postupka, kao i o zatraženim troškovima žalbe tuženika slijedom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.

12. Na temelju članka 369. stavak 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 2. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić