REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-952/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, nositelja OPG-a IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Matić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku, Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Varaždin, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-41/2023-14 od 3. lipnja 2024., dana 2. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-41/2023-14 od 3. lipnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

Nalaže se tužitelju ĐT, nositelju OPG-a IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.043,94 EUR (slovima: dvije tisuće četrdeset tri EUR i devedeset četiri centa), u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga, navodeći da pobijano rješenje predstavlja povredu prava na pristup suda citirajući zaključke Europskog suda za ljudska prava iz presude Đ i I v. [adresa] te navodeći da nametanje tužitelju plaćanja troškova državnog zastupanja u punom iznosu može se smatrati ograničenjem koje ometa pravo na pristup sudu.

2.1. Predlaže da se prvostupanjsko rješenje ukine odnosno preinači na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Traži troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženi osporava navode istaknute u žalbi tužitelja te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako tužitelj podnosi žalbu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, no ne ističe koju bi konkretno bitnu povredu prvostupanjski sud počinio, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti te tom prilikom nije naveo da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti pobijanog rješenja potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi, po ocjeni ovoga suda doveli do drugačijeg činjeničnog stanja od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.

7. Nesporno je da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete za koju smatra da mu je nastala zbog onemogućenog obavljanja ugostiteljske djelatnosti u restoranu "[obrt]" koji posluje u sklopu njegovog OPG-a tijekom pandemije COVID 19 odlukama odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske za koje smatra da su bile protupravne i diskriminirajuće te ne donošenja odgovarajućih kompenzacijskih mjera, a postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjeva od tuženika da mu po tom osnovu isplati iznosa od 500.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu uz obrazloženje da odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske nisu bile protupravne, već je uvođenje mjera zaštite bilo neophodno za usporavanje širenja bolesti COVID 19 te nužne i razmjerne naravi potrebe u svrhu legitimnog cilja zaštite života i zdravlja ljudi, pa kako u postupanju Stožera prilikom donošenja predmetnih odluka nema protupravnosti nisu ostvarene pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za štetu u smislu Zakona o obveznim odnosima.

7.1. Također je nesporno da je 9. studenog 2023. sud donio rješenje poslovni broj: 8 Pn-41/2023-8 da se tužba tužitelja smatra povučenom, koje je postalo pravomoćno 2. prosinca 2023., nakon čega je tuženik po zakonskom zastupniku, pravodobno, unutar propisanog roka od 15 dana dostavio zahtjev za naknadu troškova postupka te predložio da sud sukladno članku 164. st. 8. u vezi s člankom 158. Zakona o parničnom postupku donese rješenje kojim se nalaže tužitelju da mu nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.043,94 EUR.

8. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da prema članku 164. st. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) u slučaju iz članka 158. tog zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke, a u tom se slučaju donosi posebno rješenje o troškovima postupka, te da prema članku 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove, slijedom čega u smislu odredbe čl. 158. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora, troškovnik te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012 od 19.12.2012. s izmjenama i dopunama objavljenim u NN 103/2014 od 27.8.2014., NN 118/2014. od 3.10.2014. i NN 107/2015 od 7.10.2015.), u daljnjem tekstu Tarifa), tuženiku zastupanom po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, u kom slučaju se stranci prema čl. 163. ZPP-a kad se odlučuje o naknadi troškova postupka priznaje pravo na nagrade kao i kad ju zastupa odvjetnik, kao potreban je priznat trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 743,25 EUR prema Tbr. 28. Tarife, trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife i trošak zastupanja na pripremnom ročištu koji prema Tbr. 9. toč. 2. iznosi 557,44 EUR, a sveukupno 2.043,94 EUR, koliko se i potražuje.

9. Ovakav materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 10. Naime, u ocjeni osnovanosti žalbe valja poglavito procijeniti razmjernost mjera koje je tužena poduzela u vrijeme pandemije COVID-am, a o kojima je Ustavni sud nakon provedene ustavnosudske analize ocijenio da su odluke stožera bile zakonite, imale legitiman cilj, te bile razmjerne legitimnom cilju koji se želio postići njim, a bile su utemeljene na stručnim i medicinskim podacima i istraživanjima, a uz to je država poduzela brojne mjere financijskog i poreznog rasterećenja poduzetnika na koje su se mjere odnosile.

11. Stoga se po ocjeni ovoga suda u odnosu na navedeno te eventualnog prava tužitelja na pristup suda, valja suprotstaviti legitimnost mjera koje je poduzela RH te pravnog osnova na kojem tužitelj temelji tužbu, pri čemu tužitelj neosnovano smatra da nije u konkretnoj situaciji dužan snositi pune troškove koje je bespotrebno prouzročio.

12. Valjalo je zbog iznesenog odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje te na temelju članka 380. točka 2. ZPP riješiti kao u izreci.

13. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

U Slavonskom Brodu, 2. siječnja 2025.

Sudac

mr.sc. Zlatko Pirc