REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-432/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Nikoli Stipaničevu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5744721-20 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5744721-20 od 1. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju CR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.260,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom na

- iznos od 0,88 eur dana 31.03.2008.,

- iznos od 11,81 eur dana 31.10.2008.,

- iznos od 0,34 eur dana 30.11.2008.,

- iznos od 14,93 eur dana 31.12.2008.,

- iznos od 17,17 eur dana 31.01.2009.,

- iznos od 18,18 eur dana 28.02.2009.,

- iznos od 15,66 eur dana 31.03.2009.,

- iznos od 16,20 eur dana 30.04.2009.,

- iznos od 11,86 eur dana 31.05.2009.,

- iznos od 8,66 eur dana 30.06.2009.,

- iznos od 9,51 eur dana 31.07.2009.,

- iznos od 11,20 eur dana 31.08.2009.,

- iznos od 11,05 eur dana 30.09.2009.,

- iznos od 9,34 eur dana 31.10.2009.,

- iznos od 12,54 eur dana 30.11.2009.,

- iznos od 15,11 eur dana 31.12.2009.,

- iznos od 18,76 eur dana 31.01.2010.,

- iznos od 17,92 eur dana 28.02.2010.,

- iznos od 22,87 eur dana 31.03.2010.,

- iznos od 21,93 eur dana 30.04.2010.,

- iznos od 23,76 eur dana 31.05.2010.,

- iznos od 39,61 eur dana 30.06.2010.,

- iznos od 36,34 eur dana 31.07.2010.,

- iznos od 46,31 eur dana 31.08.2010.,

- iznos od 42,87 eur dana 30.09.2010.,

- iznos od 37,33 eur dana 31.10.2010.,

- iznos od 49,01 eur dana 30.11.2010.,

- iznos od 63,88 eur dana 31.12.2010.,

- iznos od 53,35 eur dana 31.01.2011.,

- iznos od 57,04 eur dana 28.02.2011.,

- iznos od 52,35 eur dana 31.03.2011.,

- iznos od 53,19 eur dana 30.04.2011.,

- iznos od 73,12 eur dana 31.05.2011.,

- iznos od 75,06 eur dana 30.06.2011.,

- iznos od 91,42 eur dana 31.07.2011.,

- iznos od 82,90 eur dana 31.08.2011.,

- iznos od 73,57 eur dana 30.09.2011.,

- iznos od 72,95 eur dana 31.10.2011.,

- iznos od 71,24 eur dana 30.11.2011.,

- iznos od 75,65 eur dana 31.12.2011.,

- iznos od 79,50 eur dana 31.01.2012.,

- iznos od 80,02 eur dana 29.02.2012.,

- iznos od 77,35 eur dana 31.03.2012.,

- iznos od 79,15 eur dana 30.04.2012.,

- iznos od 80,38 eur dana 31.05.2012.,

- iznos od 78,31 eur dana 30.06.2012.,

- iznos od 78,86 eur dana 31.07.2012.,

- iznos od 77,31 eur dana 31.08.2012.,

- iznos od 73,95 eur dana 30.09.2012.,

- iznos od 77,53 eur dana 31.10.2012.,

- iznos od 79,24 eur dana 30.11.2012.,

- iznos od 78,04 eur dana 31.12.2012.,

- iznos od 71,30 eur dana 31.01.2013.,

- iznos od 77,03 eur dana 28.02.2013.,

- iznos od 77,53 eur dana 31.03.2013.,

- iznos od 75,28 eur dana 30.04.2013.,

- iznos od 68,30 eur dana 31.05.2013.,

- iznos od 68,12 eur dana 30.06.2013.,

- iznos od 69,84 eur dana 31.07.2013.,

- iznos od 72,59 eur dana 31.08.2013.,

- iznos od 76,39 eur dana 30.09.2013.,

- iznos od 74,43 eur dana 31.10.2013.,

- iznos od 75,82 eur dana 30.11.2013.,

- iznos od 77,40 eur dana 31.12.2013.,

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju CR, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.301,10 eur sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 190. i stavak 1. ZPP jer je propustio odlučiti o preinaci tužbe te nadalje da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP.

Također da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP poglavito u pogledu obrazloženja o nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli te u odnosu na provedeno vještačenje te zakonsku zateznu kamatu.

2.2. Tvrdnja je da je činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno, au odnosu na činjenice od kojih ovisi odluka jesu li sporne odredbe u kolektivnom ugovoru o kreditu nepoštene.

2.3. Osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava te ističe pogrešnu primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača (NN14/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) te u pogledu prigovora zastare kao i tijeka zakonske zatezne kamate na istaknuto stjecanje bez osnove.

2.4. Žalbom se pobija i odluka o troškovima, a posebno primjena vrijednosti boda od 2 eura, kao i dosuda troškova podneska od 24.3.2022. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama te razlozi nisu međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 190. i članka 191. ZPP. Iz predmetnog spisa je razvidno da je u suprotnosti s navodima žalbe prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe. U konkretnom slučaju radi se o preinaci tužbenog zahtjeva koju je sud ovlašten prihvatili na temelju članka 190. ZPP, a u skladu sa zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela VSRH od 26. studenog 2021. a koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem."

5.2. Nije počinjena n i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 187., članka 186. i članka 338. ZPP budući je po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno primijenio navedene odredbe.

5.3. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 20. prosinca 2006. Ugovor o kreditu za kupnju rabljenog motornog vozila (čl. 6.), u kunskoj protuvrijednosti 23.593,72 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,55% uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl. 7.)

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

8. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2006., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/2003. - dalje: ZZP).

9. Prema odredbi čl. 81. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

10. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

12. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i tuženica u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žaliteljicu.

13. Nadalje, treba napomenuti da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

14. U konkretnom slučaju tužena nije dokazala da se o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo i da je tuženica postupala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, a tuženik kako proizlazi iz predmetnog spisa nije predlagao saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja krdita, pa se prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.

15. Prvostupanjski sud je, nakon što je izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i proveo dokazni postupak, pravilno prihvatio navode tužitelja da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima i parametrima za određivanje promjenjive kamatne stope i rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, jer je Ugovor o kreditu sastavljen kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora, a da tuženica nije dokazala da je u vrijeme zaključenja ugovora s tužiteljem pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre, koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate i rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, niti je posebno upozorila korisnika kredita o mogućim rizicima te je pravilno zaključio prvostupanjski sud da to uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa, čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

17. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Iako je valutna klauzula kao dispozitivna odredba predviđena nacionalnim pravom (članak 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO), a prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute CHF u vrijeme plaćanja anuiteta, tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime takva ugovorna odredba kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita unosi neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita, pa takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe predviđene člankom 22. stavka 1. ZOO.

18. Drugostupanjski sud ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-3142/2018-2., od 19. ožujka 2019. u kojoj je jasno izraženo pravno stajalište da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

19. Kako je nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno vezanosti otplate kredita uz tečaj valute CHF, utvrđena već u kolektivnom sporu, a u predmetnoj stvari tuženica nije dokazala da su ugovorne stranke o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovarale i da je tužitelj dobio sve potrebne obavijesti u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, slijedom čega su predmetne odredbe nepoštene.

20. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje tuženice da zbog činjenice što je kredit otplaćen, tužitelj više ne može ukazivati na ništetnost pojedinih odredbi tog ugovora, jer suprotno proizlazi iz odredbe članka 328. ZOO-a, koja propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a tužitelj je upravo zbog ništetnosti odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamate i valutnu klauzulu u CHF pretplatio kredit. Budući da se radi o stjecanju bez pravne osnove to nije odlučno je li ugovor još uvijek na snazi ili nije jer tužitelj kao potrošač, ima pravo tražiti da se utvrdi da su sporne ugovorne odredbe ništetne te u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ima pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita jer ih je platio bez pravne osnove.

21. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju ni odluka suda o neosnovanosti prigovora zastare, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., pokretanjemparničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača je Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 podnesena 4. travnja 2012. te je 13. lipnja 2014. presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. lipnja 2019. za zahtjev tužitelja nije nastupila zastara, kako neosnovano smatra tuženica.

22. Tuženik neosnovano prigovara provedenom financijskom vještačenju u postupku, a s obzirom na to da je isto provedeno stručno i u skladu s pravilima struke te odredbama ZPP-a, u odnosu na prigovore tuženika koji se odnose na tzv. negativne razlike, treba reći da tuženik u postupku nije podnio protutužbu niti prigovor radi prebijanja, pa se takvi žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.

23. Na žalbene prigovore kojima se prigovara dosuđenoj zateznoj kamati tekućoj od dana izvršene svake mjesečne preplate, valja reći da je ista dosuđena u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO), a s obzirom na to da se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik zbog toga nesavjestan stjecatelj (radi se o odredbama koje je u ugovor unio sam tuženik) te je stoga dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

24. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te kada je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.260,54eura, tj. kada je odlučio kao u točki

I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

25. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju zakonita je i pravilna u smislu odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP.

26. Na žalbene navode valja reži da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je priznao tužitelju trošak podneska od 24.3.2022. jer je i po ocjeni ovoga suda isti bio potreban za vođenje postupka (članak 55. stavak 1. ZPP), a na žalbene navode koji se odnose na vrijednost boda za dodati je da sukladno Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa) vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te po Tbr. 52.t.3. Tarife kada sud odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

27. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP.

28. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 368. stavak 1. ZPP.

U Slavonskom Brodu, 2. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić