REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Povrv 282/23-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJA d.d. ZAGREB, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33 protiv tuženika CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, izvanraspravno, dana 2. siječnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e :

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 30291/22 od 21. studenog 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 218,99 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 15. listopada 2022. g. do isplate po stopi:

-koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-30291/22 od 21. studenog 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 24,89 EUR s pripadajućim kamatama, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 19,08 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 2. siječnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 17. listopada 2022. g. javni bilježnik u Splitu Teo Karabotić-Milovac zaprimio je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 218,99 EUR s pripadajućim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik pod brojem Ovrv-30291/22 od 21. studenog 2022. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor te je stoga rješenjem ovog suda broj Ovrv-30291/22 od 30. prosinca 2022. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo kako ne priznaje predmetno potraživanje ni po osnovu ni po visini te da se radi o premiji dopunskog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od svibnja 2021. g. do travnja 2022. g. Tuženik da je sklopio Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju te je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja], a za razdoblje od 24. travnja 2020. g. s trajanjem do otkaza. Tuženik da je dana 14. svibnja 2021. g. tužitelju dostavio zahtjev za raskid police dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]. Tuženik da nije koristio usluge dopunskog zdravstvenog osiguranja koje mu se stavljaju na teret. Potraživanje tužitelja da ne egzistira.

U podnesku od 17. veljače 2023. g., očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je naveo da su stranke, u skladu s odredbom čl. 925. Zakona o obveznim odnosima i Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja od 1. srpnja 2017. g. sklopile dana 24. travnja 2020. g. dugoročni Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, te je pritom izdana polica dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]. Predmet postupka da su dospjele, a neplaćene rate premije osiguranja za drugu osigurateljnu godinu. Tuženik da je do dana pisanja podneska podmirio prvih 13 rata premije osiguranja, a što da je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja. Tuženik da je koristio usluge tužitelja i u razdoblju za koji tvrdi da je predmetni Ugovor o osiguranju bio raskinut, a što da je vidljivo iz Pregleda prijavljenih i likvidiranih šteta. Navedeno je da je tužitelj zaista dana 14. svibnja 2021. g. zaprimio zahtjev za raskid Ugovora o osiguranju. Međutim, tuženik da je taj zahtjev dostavio prekasno, odnosno nije postupio prema odredbi čl. 17. st. 1. Općih uvjeta: nije dostavio pisani zahtjev za raskid Ugovora tri mjeseca prije isteka osigurateljne godine, a kako bi Ugovor o osiguranju bio raskinut po isteku prve osigurateljne godine, odnosno s danom 24. travnjem 2021. g. Stoga da tužitelj nije mogao postupiti na način da Ugovor o osiguranju raskine retroaktivno s danom 24. travnjem 2021. g. Obzirom je tuženik zahtjev za raskid dostavio za vrijeme trajanja druge osigurateljne godine odnosno 14. svibnja 2021. g., tužitelj da je predmetni Ugovor o osiguranju, a sukladno odredbi čl. 17. st. 1. Općih uvjeta, raskinuo s prvim mogućim datumom, odnosno s danom 24. travnjem 2022. g. Usput je napomenuto da je tuženik podmirio trinaestu (13.) ratu premije osiguranja odnosno prvu ratu premije osiguranja u drugoj osigurateljnoj godini te je koristio usluge tužitelja i u razdoblju za koji tvrdi da je predmetni Ugovor bio raskinut, pri čemu je zadnja šteta nastala dana 15. travnja 2022. g. Stoga da tužitelj ima osnovano potraživanje za dospjele, a neplaćene rate premije osiguranja za drugu osigurateljnu godinu, odnosno do dana 24. travnja 2022. g. koje tuženik nije podmirio.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 17. listopada 2022. g. s obračunom zateznih kamata na utužene fakture do 14. listopada 2022. g., police dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja], Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja u primjeni od 1. srpnja 2017. g., Klauzule za dopunsko zdravstveno osiguranje u primjeni od 4. travnja 2020. g., Uvjeta za osiguranje doplata za lijekove s dopunske liste HZZO-a u primjeni od 1. srpnja 2017. g., pregleda fakturirane i naplaćene premije po polici 389790514651, pregleda prijavljenih i likvidiranih šteta nastalih u razdoblju od 24. travnja 2020. g. do 6. veljače 2023. g.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.

Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

Nadalje, a s obzirom na sadržaj prigovora tuženika te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, već je, dapače, tužitelj predložio u podnesku od 17. veljače 2023. g. donošenje odluke bez održavanja ročišta na temelju dostavljene dokumentacije, prema ocjeni ovog suda održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

Iz dokumentacije koju je u spis dostavio tužitelj proizlazi:

-da su stranke dana 24. travnja 2020. g. zaključile Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju o kojem je izdana polica broj [broj police] iz koje proizlazi da osiguranje počinje 24. travnja 2020. g. u 24,00 sati i traje do otkaza u skladu s odredbom čl. 14. Općih uvjeta za dopunsko zdravstveno osiguranje u primjeni od 1. srpnja 2017. g., koji su sastavni dio Ugovora,

-da je tužitelj dana 14. svibnja 2021. g. zaprimio tuženikov zahtjev za raskid Ugovora.

Među strankama je bilo sporno pitanje je li tuženik postupio u skladu s odredbama Općih uvjeta te pravovremeno pisanim putem dostavio tužitelju zahtjev za raskid Ugovora.

Prema tumačenju tužitelja radi se o roku iz odredbe čl. 17. st. 1. Općih uvjeta koji tuženik nije poštovao pa se ne radi o valjanoj radnji koja bi dovela do raskida Ugovora. Tuženik je, pak, smatrao da je na valjan način raskinuo Ugovor zahtjevom od 14. svibnja 2021. g. te da nije dužan platiti premiju za drugu godinu osiguranja odnosno u periodu od 24. travnja 2021. g. do 24. travnja 2022. g.

U odredbi čl. 17. st. 1. Općih uvjeta propisano je: svaka ugovorna strana, ukoliko ugovor nije prestao iz ugovorenih razloga, može raskinuti ugovor. Raskid se obavlja pisanim putem najmanje tri mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja.

To znači da je tuženik tri mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja odnosno prije 24. travnja 2021. g. trebao podnijeti zahtjev za raskid Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Podnoseći zahtjev 14. svibnja 2021. g. tuženik je pravovremeno uspio raskinuti Ugovor za treću osigurateljnu godinu odnosno za period koji počinje 24. travnja 2022. g.

Stoga je tuženik u obvezi podmiriti premije osiguranja koje nije platio za drugu osigurateljnu godinu u periodu od 24. travnja 2021. g. do 24. travnja 2022. g. u ukupnom iznosu od 218,99 EUR. Radi se o neplaćanju jedanaest obroka u drugoj godini osigurateljnog pokrića od po 150,00 kn odnosno ukupno 1.650,00 kn što iznosi upravo 218,99 EUR. Tuženik je, naime, prvu ratu za drugu godinu osigurateljnog pokrića podmirio, a usluge tužitelja u toj godini, iako to nije od odlučnog značaja, suprotno svojim navodima, koristio je i to: 10. svibnja i 14. srpnja 2021. g. i 11. i 15. travnja 2022. g.

Na ukupan iznos premija koje nisu podmirene tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 15. listopada 2022. g. što je sud u cijelosti prihvatio jer bi tužitelju zatezna kamata na svaki neplaćeni mjesečni iznos premije pripadala od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a svi su mjesečni iznosi za drugu osigurateljnu godinu dospjeli na naplatu prije 15. listopada 2022. g. Stoga je trebalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-30291/22 od 21. studenog 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 218,99 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 15. listopada 2022. g. do isplate, uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

Tužitelj je zateznu kamatu zatražio po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, što je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, i kako je sud odredio u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na naknadu troškova postupka tužitelju.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-30291/22 od 21. studenog 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 24,89 EUR s pripadajućim kamatama trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak postupka koji je tužitelj popisao u vidu troška javnobilježničke nagrade (75,00 kn odnosno 9,95 EUR) uvećanog za PDV i pristojbe presude (6,64 EUR) i tako dobiti iznos od 19,08 EUR kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.

Naime, prema odredbi čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna nagrada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, te mu pripada i pravo na naknadu nastalog i predvidivog mu troška u punom iznosu, koji se određuje po Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj 97/01-pročišćeni tekst).

Na iznos troška tužitelju je priznata i zatražena zatezna kamata koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su isključivo u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g.

U Splitu, 2. siječnja 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-tužitelju

-tuženiku