Poslovni broj Povrv-1/2026-13

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pravnoj stvari tužitelja ŽV, vl. MB INSTALACIJE, ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri d.o.o. Osijek, protiv tuženika GEO-LINE d.o.o., OIB 36113218447, Alilovci, Alilovci 35, radi isplate 10.030,00 EUR, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Jurlina, odvjetnik u Zadru, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 20. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke dana 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi donesenom od strane Javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, poslovni broj Ovrv-3476/2025 od 28. listopada 2025. održava se u cijelosti na snazi, te se nalaže tuženiku GEO-LINE d.o.o., OIB 36113218447, Alilovci, Alilovci 35 da isplati tužitelju MV, vl. MB INSTALACIJE, ŽV OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 10.030,00 EUR (slovima: deset tisuća i trideset eura) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31.01.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 317,88 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku 28. listopada 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 962,50 EUR (slovima: devetsto šezdeset dva eura i pedeset centi) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od 19. lipnja 2026. uplatom na račun tužitelja, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavaka, a radi naplate iznosa od 10.030,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Protiv istog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio prigovor, te je spis dostavljen na daljnje rješavanje Općinskom sudu u Požegi, koji je rješenjem broj Povrv-80/2025-2 od 19. studenog 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnik, te ukinuo sve provedene ovršne radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem Općinski sud u Požegi oglasio stvarno se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je nakon pravomoćnosti navedenog rješenja spis dostavio Trgovačkom sudu u Osijeku na daljnje postupanje. Slijedom iznijetoga navedeni predmet zaprimljen je kod ovoga suda dana 9. siječnja 2026.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da račun broj 100/1/1/2024 izdan od strane tužitelja osporava u cijelosti, iz razloga što nikad nisu ugovorene cijene i radovi koji su stavljeni u računu i radovi nisu izvedeni.

3. Tužitelj u podnesku od 17.2.2026. navodi da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe da je tuženik podnio prigovor kojim osporava tužiteljevu tražbinu u cijelosti općenito navodeći razloge bez niti jednog predloženog dokaza i to da nisu ugovorene cijene niti radovi koji su navedeni računima tužitelja niti su ikada izvedeni. Očito se radi o korištenju prava radi odugovlačenja postupka i onemogućenju dužne naplate. Tužitelj u privitku ovoga podneska dostavlja prepisku mobilnih poruka između parničnih stranaka koji nedvojbeno dokazuju poslovni odnos i dug tuženika, te u istom podnesku predlaže provođenje dokaza. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže naslovnom sud da nakon provedene glavne rasprave donese predloženu presudu, odnosno održi u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka tužitelja priložen uz prijedlog za ovrhu (str. 13 spisa), račun tužitelja broj 100/1/1/2024 od 31.12.2024. (str. 39 i 40 spisa), korespondenciju putem mobitela između stranaka (str. 41 do 60 spisa), zemljišno-knjižni izvadak Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižni odjel Požega (str. 69 do 71 spisa), zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 26.11.2024. (str. 72 do 77 spisa), uporabnu dozvolu (str. 78 do 80 spisa), potvrdu o pravomoćnosti uporabne dozvole (str. 81 i 82 spisa), pr ijavu plinske instalacije (str. 83 do 89 spisa), račun tužitelja broj 26/1/1/2024 od 13.3.2024. (str. 90 spisa), račune 2M INSTALACIJE d.o.o. (str. 91 do 93 spisa), te dopis porezne uprave od 13.4.2026. (str. 96 spisa).

5. Cijeneći izvedene dokaze, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Sukladno odredbi članka 219. do 221. a ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika iznos od 10.030,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po osnovi izvedenih radova specificiranih na računu broj 100/1/1/2024 (str. 39 i 40 spisa), i na temelju vjerodostojne isprave – otvorenih stavaka partnera ( str.13).

7. Među strankama je nesporno da su iste bile u poslovnom odnosu, na način da je tužitelj za tuženika izvodio određene radove na stambeno-poslovnoj zgradi u [adresa] i to za radove instalacije, vodovoda, odvodnje i strojarske instalacije, budući da je tu činjenicu potvrdio i zakonski zastupnik tuženika na ročištu održanom 23. ožujka 2026. Nadalje, tuženik je na istom ročištu iskazao kako nije postojao pisani ugovor o izvođenju radova već su se stranke o predmetnim radovima dogovorile usmenim putem. Među strankama je međutim sporno da li je tužitelj predmetne radove izveo pravilno i u količinama koje su navedene na računima.

8. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je na ročištu 23. ožujka 2026. izradio plan upravljanja postupkom gdje je prvenstveno prihvatio prijedlog tužitelja, te je od porezne uprave zatražio podatak je li tuženik za utuženi račun tužitelja koristio pravo na odbitak pretporeza. Dopisom od 13.4.2026. (str. 96 spisa) porezna uprava se očitovala kako je tuženik na navedeni iznos računa obračunao PDV i iskazao ga i kao obvezu i kao pretporez u svojim evidencijama. Člankom 221.b st. 1. ZPP-a određeno je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Budući da utuženi iznos tražbine na temelju računa 100/1/1/2024 iznosi 10.030,00 eura, te da iz dopisa Porezne uprave sa str. 96 spisa proizlazi da je tuženik na navedeni iznos računa obračunao PDV i iskazao ga i kao obvezu i kao pretporez u svojim evidencijama, sukladno članku 221.b ZPP -a smatra se da tražbina postoji.

9. Ovdje valja istaknuti kako je tuženik na pripremnom ročištu dostavio određene podneske i to zemljišnoknjižni izvadak, zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu, uporabnu dozvolu, prijavu plinske instalacije i račun broj R2 br. 26/1/1, međutim iz istih dokaza nije razvidno da su uopće u korelaciji sa potraživanjem tužitelja u ovoj pravnoj stvari, te iz istih nije razvidno da je tužitelj imao primjedbi na izvedene radove od strane tuženika ili da ih je osporavao. Također na istom ročištu tuženik je predložio saslušanje KV iz tvrtke 2M Instalacije, a za koju tvrtku tuženik tvrdi da je izvela radove nakon tužitelja, te je dostavio račune te tvrtke za određene radove. Međutim tuženik, na kojem je bio teret dokaza, a posebice nakon zaprimanja potvrde Porezne uprave, nije predložio odgovarajuće dokaze (vještačenje) iz kojih bi proizlazila činjenica da je upravo radove koje je tužitelj izveo naknadno izvela druga tvrtka, a ta činjenica ne proizlazi iz dokaza dostavljenih od strane tuženika, a niti bi se ista mogla dokazati isključivo putem provođenja personalnog dokaza saslušanjem KV iz tvrtke 2M Instalacije, a koji dokaz je predložio tuženik. Budući da iz dopisa Porezne uprave sa str. 96 spisa proizlazi da je tuženik na navedeni iznos računa obračunao PDV i iskazao ga i kao obvezu i kao pretporez u svojim evidencijama, sukladno članku 221.b ZPP-a smatra se da tražbina tužitelja postoji, a tuženik nije dokazao suprotno, te je stoga sud na ročištu održanom 20. svibnja 2026. zaključio glavnu raspravu, te odbio sve daljnje dokazne prijedloge stranaka, budući da isti nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je stava da je tužitelj dokazao postojanje svoje tražbine sukladno članku 221.b ZPP-a, a tuženik na kojemu je bio teret dokazivanja suprotne činjenice nije dostavio niti je predložio odgovarajuće dokaze za svoje tvrdnje, te je stoga sud stava da je tužbeni zahtjev osnovan i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računu navedeno pa da isplate. Sud je također tužitelju priznao trošak ovršnog postupka u iznosu od 317,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, a sve sukladno članku 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/2025.; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje: Uredba), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), te članka 29. ZOO-a

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/2025.; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje: Uredba), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), te članka 29. ZOO-a

13. Sud je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu priznao troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 962,50 eura i to na ima sastava obrazloženog podneska od 17.2.2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1. Tarife), pristupa na ročište od 18.2.2026. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9.5. Tarife), pristupa na ročište od 23.3.2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), pristupa na ročište od 20.5.2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 162,50 eura i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 150,00 eura, a sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

14. Preko dosuđenog iznosa sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška na ime pristupa na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 18.2.2026. u iznosu od 150,00 eura, te trošak pristupa na ročište za objavu presude održano dana 19.6.2026. u iznosu od 100,00 eura na koje tužitelj nije pristupio, sve uvećano za pripadajući PDV od 62,50 eura, odnosno ukupno 312,50 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

15. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 19. lipnja 2026.

S U D A C

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.