REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-585/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja GB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica iz Svetog Ivana Zeline, Trg Ante Starčevića 12a, protiv tuženice TB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nino Ćosić, odvjetnik iz Zagreba, Antuna Šoljana 9, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnika Dragutina Rendelija, zamjenika punomoćnika tuženice odvjetnika EB i tuženice osobno, s danom objave 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Tuženica KB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dužna je tužitelju GB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti iznos od 291,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od

27. svibnja 2022. do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. studenoga 2023. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi kako je Općinski kazneni sud u Zagrebu u predmetu poslovni broj K-1294/16 vodio kazneni postupak u kaznenom predmetu protiv GB zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2., u vezi st. 4. Kaznenog zakona. Ističe, kako ga je proglasio krivim te je rješenjem gornji broj od 29. siječnja 2020. naložio plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna na ime nužnih izdataka punomoćnice oštećenice TB, odvjetnice RB iz [adresa], koja je pozvala osuđenog da plati troškove kaznenog postupka, što može učiniti i putem odvjetničkog ureda, te dala podatke o broju žiro računa odvjetničkog ureda punomoćniku tužitelja. Ističe, kako je tužitelj navedeni novčani iznos platio 7. veljače 2020. na žiro račun odvjetničkog društva Mesić, budući je pozvan na platež od strane punomoćnice RB, te je nakon uplate troškova kaznenog postupka o tome obavijestio i Općinski kazneni sud u Zagrebu poslovni broj K-1294/16. Nadalje, navodi kako je punomoćnica oštećenice RB izjavila žalbu na troškove postupka u predmetu K-1294/16, KV vijeće Općinskog kaznenog suda u Zagrebu je 20. listopada 2020. usvojilo je žalbu, te preinačilo rješenje o trošku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1294/16 te dosudilo naknadu oštećenoj troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici RB, ukupno 4.062,50 kuna, isplatom na račun oštećene TB, kod Privredne banke d.d. u Zagrebu, IBAN [broj bankovnog računa]. Navodi, kako je tužitelj uplatio razliku dosuđenog iznosa troškova postupka dana 4. studenoga 2020. u iznosu od 2.187,50 kuna, te time u potpunosti isplatio sve troškove kaznenog postupka te o tome dokaz dostavio u sudski predmet. Zaključno, navodi da iako je tuženica u potpunosti namirena s osnove troškova kaznenog postupka, te je imala saznanja o tome, pokrenula je ovršni postupak tvrdeći da njoj nije namirena razlika zastupanja troškova kaznenog postupka po odvjetnici RB, te je pokrenula izravnu naplatu novčane tražbine putem FINA- e koja je temeljem zahtjeva tužene sa računa tužitelja zaplijenila 2.199,33 kuna dana 26. svibnja 2022., pribavila si je bez ikakve osnove nepripadnu korist u iznosu od 2.199,33 kuna za koji iznos je oštećen tužitelj.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u bitnome navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. U bitnome tužitelj utvrđuje da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1294/16 oglašen krivim i osuđen za počinjenje kaznenog djela na štetu oštećene ovdje tuženice, te mu je naloženo platiti troškove zastupanja oštećene ovdje tuženice na račun iz Rješenja od 20. listopada 2020. što je razvidno i nesporno. Tužitelj navodi da je 7. veljače 2020. izmirio - platio dosuđeni trošak iz kaznenog predmeta, uplatu je izvršio na račun treće osobe odvjetnice RB iz samo njemu znanih razloga a protivno Rješenju Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1294/16 od 20. listopada 2020. Ukazuje se da trošak postupka - trošak zastupanja oštećene je zapravo trošak koji pripada isključivo, samo i jedino oštećenoj ovdje tuženici a nikako trećim osobama pa niti punomoćnici. Kako trošak nije plaćen oštećenoj ovdje tuženici tuženica je svoj trošak naplatila putem prisilne naplate – ovrhom jer tužitelj nije postupio u skladu s nalogom suda iz Rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1294/16 od 20. listopada 2020. što je razvidno i nesporno. Činjenica koju navodi tužitelj da je novčani iznos platio trećoj osobi, pojašnjava se da tuženica nikada nije prenijela tražbinu na treću osobu pa tako niti na odvjetnicu RB. Zaključno navedenom tužba tužitelja u cijelosti je neosnovana budući iz Rješenja je razvidno da se novčana sredstva imaju uplatiti na račun i na ime oštećene ovdje tužene stoga bilo kakve uplate trećim osobama sa tuženom nemaju nikakvu poveznicu niti se tužitelj može osloboditi obaveze prema tuženoj plaćanjem prema trećim osobama što je za očekivati da je poznato svakoj osobi pa tako i tužitelju ali svakako je za očekivati da to treba biti poznato stručnoj osobi odvjetniku. Utvrđuje se da je tuženica sve izmirila prema odvjetnici RB i odvjetničkom društvu Mesić i Međimurec d.o.o. u kojem predmetu su navedeni svi predmeti pa i predmet poslovni broj K-1294/16 stoga bilo kakva uplata mimo računa tuženice je plaćanje prema trećim osobama koje sa tuženicom nemaju nikakve veze stoga se tužitelj ne može pozivati na tvrdnju da bi ispunjene obaveze- uplatom na bilo čiji račun mimo računa tuženice mogao smatrati da se ispunjava tražbina tuženice. Predlaže odbiti kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev. .

3. Tijekom postupka sud je pregledao e-mail prepisku (str. 4 i 5 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (str. 6 i 7 spisa), specifikaciju od 25. svibnja 2022. (str. 8 spisa) obavijest Financijske agencije (str. 9 spisa), podnesak branitelja (str. 10 spisa), obavijest Privredne banke Zagreb d.d. o zaplijenjenim sredstvima (str. 11 spisa), dopis tuženice (str. 12 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (str. 13 spisa), podnesak branitelja (str. 14 spisa), e-mail prepisku (str. 15 i 16 spisa), podnesak branitelja (str. 17 spisa), informacije o nalogu za plaćanje (str. 18 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1294/16 od 20. listopada 2020. (str. 19 – 21 spisa), ispise naloga za plaćanje (str. 22 – 25 spisa), potvrdu o preuzimanju dokumentacije od 14. rujna 2018. (str. 32 spisa), dopis tuženice (str. 36 spisa), potvrdu o preuzimanju dokumentacije od 14. rujna 2018. (str. 37 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1294/16 od 29. siječnja 2020. (str. 38 – 40 spisa), priklopljeni spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-294/16 te je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje RB (str. 69 i 70 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 291,90 EUR i to na temelju stjecanja bez osnove.

6. Nije sporno da je tužitelju u svojstvu okrivljenika u kaznenom postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1294/16 rješenjem od 29. siječnja 2020. naloženo da plati oštećenoj, ovdje tuženici TB troškove njenog zastupanja u tom postupku u iznosu od 1.875,00 kuna i to na račun oštećenice, ovdje tuženice.

7. Nije sporno da je tužitelj taj novčani iznos platio 7. veljače 2020. na račun Odvjetničkog društva Mesić i Međimurec.

8. Nije sporno da je kasnije rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1294/2016 od 20. listopada 2020. preinačeno ranije rješenje o troškovima postupka te je naloženo tužitelju platiti oštećenoj TB troškove postupka njenog zastupanja u tom kaznenom postupku u iznosu od 4.062,50 kuna.

9. Nije sporno da je tužitelj uplatio tuženici razliku troškova njenog zastupanja u iznosu od 2.187,50 kuna i to 4. studenoga 2020.

10. Nije niti sporno da je tuženica prisilnom naplatom putem Financijske agencije 26. svibnja 2022. sa računa tužitelja na ime troškova svog zastupanja u kaznenom postupku zaplijenila iznos od 2.199,33 kune.

11. Upravo taj iznos od 2.199,33 kune, odnosno 291,90 EUR tužitelj potražuje predmetnom tužbom i to na ime stjecanja bez osnove.

12. Između stranaka je sporna osnova, visina tužbenog zahtjeva i sporno je pitanje pasivne legitimacije tuženice.

13. Potrebno je pojasniti kako tuženica u odgovoru na tužbu izrijekom ne prigovara pasivnoj legitimaciji, ali se iz navoda odgovora na tužbu može zaključiti kako prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji. Naime, tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako je rješenjem suda donesenim u kaznenom postupku naloženo tužitelju platiti troškove postupka tuženici kao oštećenici i to na njen račun pa da bilo kakve uplate učinjene trećoj osobi pa i punomoćnici tuženice nemaju nikakve veze sa tuženicom. Takvim navodima tuženica po ocjeni ovog suda prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji.

14. Najprije, je potrebno ocijeniti istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice.

15. U odnosu na taj prigovor potrebno je najprije istaknuti kako je u rješenjima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu donesenima u kaznenom postupku poslovni broj K-1294/16 29. siječnja 2020. i 20. listopada 2020. naloženo osuđenome GB, ovdje tužitelju da oštećenici TB, ovdje tuženici isplati troškove njenog zastupanja u tom kaznenom postupku na njezin račun i naveden je u tim rješenjima broj njezinog računa otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d.

16. Unatoč tome tužitelj je po prvom rješenju od 29. siječnja 2020. izvršio isplatu na ime troškova postupka na račun Odvjetničkog društva Mesić i Međimurec, a ne na račun tuženice TB, tamo oštećenice.

17. Radi potpunog razjašnjenja odlučnih okolnosti na ročištu za glavnu raspravu 12. svibnja 2026. izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje odvjetnice RB. Svjedokinja je u bitnome iskazala kako je zastupala kao odvjetnica tuženicu ČB i to u više postupaka. Zna da je od 2018. ili 2019. preuzela zastupanje TB u više predmeta bilo je građanskih i kaznenih postupaka svugdje je u spis predala punomoć i napravila uvide jer su neki građanski spisi bili neaktivni duže vrijeme zna da je išla u dva predmeta redovito na ročišta u kaznenom postupku. Misli da su dva kaznena postupka bila završena misli da je bilo odlučeno u korist ovdje tuženice misli da je zatražila da sud donese rješenje o troškovima postupka i dostavila je broj računa TB radi isplate tog troška i tako je bilo određeno i u sudskom rješenju da se trošak plati na račun TB. Misli da je u jednom od tih predmeta podnijela i žalbu na odluku o troškovima koja je kasnije usvojena i dosuđen je dodatni trošak. Zna da je trošak po jednom predmetu bio uplaćen na račun njezinog odvjetničkog društva koje više ne postoji jer je u međuvremenu likvidirano a ona obavlja odvjetničku službu kao samostalan odvjetnik misli da je čak netko drugi platio za ovdje tužitelja a uplata se odnosila na tuženicu. Misli da je onda reagirala e- mailom da se uplate vrše po sudskom rješenju na račun TB i rečeno joj je da nema problema. Zna da su KB i ona kada je došlo do kraja zastupanja napravili konačni obračun za sve njezine usluge u što je bilo uračunato i dio koji joj eventualno ranije nije isplatila. Zna da je jedna uplata bila veća oko 7 ili 8 tisuća kuna i od toga joj isplatila dio ako ne i sve. Nakon toga što su sve obračunali tuženica KB joj se više niti nije javljala.

Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženice je li ona vratila novce ovdje tužitelju s obzirom da je navela da je on pogrešno trošak uplatio na račun njenog odvjetničkog društva svjedokinja je odgovorila da nije GB ništa vraćala od te uplate. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženice je li nju KB opunomoćila da je ovlaštena primati trošak postupka na svoj odvjetnički račun svjedokinja je odgovorila kako se ne sjeća kako bi sastavljali takvu punomoć a ona je i sama predložila sudu da se donese rješenje u kojem je navedeno da se trošak plati na račun TB. Na poseban upit tuženice zašto je predložila sudu da u rješenju navede njezin račun za isplatu troškova postupka ako joj je ona bila dužna svjedokinja je odgovorila da uvijek osim ako ima izričiti drugačiji dogovor sa strankom traži da se trošak isplati na račun stranke a onda se radi obračun između odvjetnika i stranke. KB joj je uredno podmirivala troškove zastupanja na ročištima ali se njezin rad u predmetima nije sastojao samo u tome a mislila je da će se postići nagodba budući da je i bila u komunikaciji s punomoćnikom ovdje tužitelja gdje bi se onda u nagodbi svi troškovi riješili. Na poseban upit tuženice kako je znala da će GB trošak uplatiti na račun njenog odvjetničkog društva koje je u blokadi svjedokinja je odgovorila kako račun njezinog odvjetničkog društva tada nije bio u blokadi jer ne bi mogla niti dići ranije spomenute novce koje je isplatila TB. Ona nije znala da će GB trošak platiti na račun njezinog odvjetničkog društva budući da je i tražila da sud naloži da se trošak plati izravno TB što je sud i napravio u rješenju o troškovima postupka.

18. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedokinje, odvjetnice RB. Iz iskaza proizlazi da je svjedokinja u svojstvu odvjetnice zastupala tuženicu kao oštećenicu u kaznenom postupku i da je ona tražila da se naloži osuđenome, ovdje tužitelju da trošak zastupanja oštećenice u kaznenom postupku isplati izravno na račun oštećenice, a što je sud i naložio u rješenju o troškovima tog kaznenog postupka.

19. Dakle, tužitelj je unatoč izričitom nalogu iz rješenja o troškovima postupka donesenog u kaznenom postupku, protivno izreci tog rješenja 7. veljače 2020. izvršio uplatu na ime troškova zastupanja tuženice, u svojstvu oštećenice na račun Odvjetničkog društva Mesić i Međimurec.

20. Odredom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. .; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21. Citiranom odredbom ZOO-a definiran je institut stjecanja bez osnove i iz same te zakonske odredbe proizlazi kako je osnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice. Naime, tuženica je na temelju pravomoćne sudske odluke izvršila zapljenu novčanog iznosa sa računa tužitelja i to pravomoćne sudske odluke donesene u kaznenom postupku na temelju koje joj je tužitelj u svojstvu osuđenika dužan naknaditi troškove njenog zastupanja u tom postupku. Pri takvom stanju stvari tuženica ni u kojem slučaju ne može biti pasivno legitimirana po osnovi stjecanja bez osnovne. Naime, prijelaz dijela imovine tužitelja ima osnovu u sudskoj odluci donesenoj u korist tuženice i tuženica pravilno tijekom postupka ističe kako to što je tužitelj uplatu izvršio protivno rješenju suda na račun treće osobe nema nikakve veze sa tuženicom.

22. Tužitelj je bio dužan isplatu izvršiti na račun tuženice, kako mu je to naloženo pravomoćnom sudskom odlukom. Potpuno je nerazumljivo na temelju čega tužitelj sada smatra da je tuženica bez osnove stekla utuženi iznos kada se ona naplatila na temelju pravomoćne sudske odluke, a svjesna odluka tužitelja da uplatu protivno sudskom rješenju izvrši na račun tadašnjeg Odvjetničkog društva Mesić i Međimurec ne može ni na koji način ići na teret tuženice.

23. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako tuženica nije pasivno legitimirana za predmetni tužbeni zahtjev pa je isti svakako neosnovan i nije potrebno ocjenjivati ostale istaknute prigovore.

24. Potrebno je istaknuti kako je na ročištu za glavnu raspravu 12. svibnja 2026. tužitelj odustao od dokaznog prijedloga financijskim vještačenjem, dok ovaj sud ocjenjuje kako nije bilo potrebno niti izvoditi dokaz saslušanjem stranaka, budući da je iz provedenog postupka na nedvojben način utvrđeno kako tuženica nije pasivno legitimirana za predmetni tužbeni zahtjev.

25. Slijedom svega navedenoga odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

26. S obzirom na to da je tuženica u cijelosti uspjela u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu od 8. prosinca 2023. u iznosu od 50 ,00 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 13. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 15. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 24. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT- a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 12. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi 312,50 EUR. Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 312,50 EUR (točka II. izreke presude).

27. Naprotiv, tuženica nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 5. ožujka 2024. u iznosu od 62,50 EUR sa uključenim PDV-om, budući da spisu ne prileži podnesak tuženice od toga datuma, a pored toga tuženica nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 6,63 EUR, budući da se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća tek po pravomoćnom okončanju u sporu i to razmjerno uspjehu u sporu. Dakle, tuženica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 69,13 EUR (točka III. izreke presude).

28. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je tuženica u cijelosti uspjela u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Sesvetama 19. lipnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetnici Andrei Grugan Šagud uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženici po odvjetniku Nini Ćosću