REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P- 2679/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. iz [adresa], OIB: 82230527201, kojeg zastupa Melita Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. , iz Zagreba, kojeg zastupa Ivana Grgić Zovko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. , iz [adresa], radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave presude 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. ) Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201, zastupano po direktorici ŽSK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 392,46 EUR (slovima: tristo devedeset dva eura i četrdeset šest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 11. kolovoza 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. ) Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201, zastupano po direktorici ŽSK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 401,54 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 20. studenog 2025. tužitelj navodi da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 21. lipnja 2024. oštećeno vozilo društva GEO-DIN d.o.o., iz Varaždina, OIB 12360947056 registarske oznake reg. oz. [registarska oznaka] , te tužitelj navodi da je tu štetu dužan nadoknaditi tuženik kao odgovorni osiguravatelj prema polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju. Nakon što je oštećenik prijavio štetu djelatnici tuženika da su po prijavi osiguranog slučaja 21. lipnja 2024. izvršili izvid štete, temeljem kojeg da je oštećenik izvršio popravak vozila kod tužitelja, za što da joj je tužitelj izdao račun br. 73/01/5 na iznos od 2.030,87 eur ali da je tuženik odbio isplatiti u korist oštećenika iznos cjelokupnog računa, već da je podmirio samo iznos od 1. 638,41 eur dok preostalih 392,46 eur , koji da se odnose na razliku u cijeni sata limara i lakirera između one koju priznaje tuženik i cijene sata tužitelja, odbija isplatiti. Tužitelj napominje da je cijena sata rada limara i lakirera u njegovoj radionici 41,60 eur uvećano za PDV. Budući da osiguratelj ne može određivati tržišne cijene pružateljima usluga popravljanja štete nastale na vozilima te da troškovi popravka predmetnog vozila predstavljaju stvarne troškove uspostave prijašnjeg stanja, kakvo je bilo prije štetnog događaja, to da je oštećenik navedeno društvo GO-DIN d.o.o imao prema tuženiku tražbinu za isplatu naknade štete u visini punih troškova otklanjanja nastale štete, koji proizlazi iz tužiteljevog računa, a kako mu je tuženik propustio platiti navedeni preostali dio, to da je isti tu tražbinu ustupio tužitelju, temeljem Ugovora o cesiji od 6. studenog 2024. , o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 392,46 eur sa zateznim kamatama od 11. kolovoza 2024. s pripadajućom kamatom, te traži i trošak postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je bio osiguratelj vozila registarske oznake [registarska oznaka] po osnovi automobilskog kaska te priznaje nastanak štetnog događaja, ali da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, jer smatra da je isplatom iznosa od 1.638,41 eur u cijelosti naknadio štetu koja je nastala na predmetnom vozilu. Tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju budući stranke nisu u poslovnom odnosu , navodi da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne radnje u cilju smanjivanja štete te da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području kod ovlaštenog servisera po jef tinijoj cijeni, a tuženik ujedno osporava i c jenik tužitelja budući ga je on izdao sam sebi te ne može biti relevantan u smislu ocjene cijene sata rada niti se isti može ispitati a tuženik osporava i izdani račun po tužitelju , zaključno tuženik smatra da je cijena sata popravka vozila proizvoljno utvrđena te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis i to : račun tužitelja br. 73/01/5 od 26. srpnja 2024. ( list 10 spisa) ; Izvid štete tuženika od 21. lipnja 2024. ( list 12 spisa); Obavijest tuženika oštećeniku od 16. kolovoza 2024. ( list 14 spisa); Dokaz uplate – bankarski izvod od 23. kolovoza 2024. ( list 16 spisa); Prigovor oštećenika tuženiku od 19. kolovoza 2024. ( list 18 spisa); Cjenik radnog sata tužitelja od 01. siječnja 2024. ( list 32 spisa); Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 06. studenog 2024. s notifikacijom o ustupanju od istog dana upućen tuženiku ( list 34- 38 spisa), te je održao jedno ročište dana 6. svibnja 2026. dok druge dokaze sud nije provodio smatrajući činjenično stanje dostatno utvrđenim te da bi provođenje daljnjih dokaza samo doprinijelo većim troškovima i duljini trajanja postupka.

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora jest isplata ostatka naknade za štetu koja je nastala na vozilu društva GEO-DIN d.o.o oštećenom u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Među strankama je nesporno da je tuženikov osiguranik 21. lipnja 2024. oštetio vozilo navedenog društva reg. oz. [registarska oznaka] , je tužitelj izvršio popravak nastalih oštećenja te da je tuženik isplatio tužitelju, po ovlaštenju i u korist oštećenika, naknadu troškova za otklanjanje tih oštećenja u iznosu od 1.638,41 eur . Sporno je da li je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate naknade štete na vozilu koje je oštetio njegov osiguranik, a, posljedično, je li postojala tražbina koju je društvo GEO- DIn d.o.o. ć mogao ustupiti tužitelju i, ako jest, u kojem iznosu.

7. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (čl. 2. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP/).

8. Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (čl. 11. st. 1. ZOOP a). Odgovorni osiguratelj dužan je u propisanom roku od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, u slučaju osnovanosti, obrazloženu ponudu za naknadu štete (čl. 12. st. 1. ZOOP-a) te isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude u propisanom roku (čl. 12. st. 5. ZOOP-a). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 6. ZOO-a).

9. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). Ukoliko tuženik nije u korist društva GEO-DIN d.o.o. isplatio naknadu štete koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na njegovom vozilu, oštećenom u prometnoj nezgodi koji je uzrokovao osiguranik tuženika, tada je navedeno društvo imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete, s kojom je mogao slobodno raspolagati.

10. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina po osnovi isplate osigurnine niti je strogo osobne naravi, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, a niti je njen prijenos zakonom zabranjen. Stoga je društvo GEO-DIN d.o.o. mogao predmetnu tražbinu ustupiti tužitelju. Prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu (čl. 88. st. 2. ZOO -a), a upravo to je slučaj s predmetnim Ugovorom o cesiji.

11. Dakle, predmetnim Ugovorom o cesiji utvrđuje se da društvo GEO -DIN d.o.o. ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 329,46 eur sukladno računu za popravak oštećenja na njegovom vozilu kojeg mu je izdao tužitelj (račun 73/01/5 od 26. srpnja 2024. u iznosu od 2.256,53 eur k oji je i izvršio popravke, a koji popravak da je dužan u konačnici platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj po polici obveznog osiguranja štetnika i izvida štete tuženika 240610510674/1 id 21. lipnja 2024. što predstavlja oznaku predmetnog spisa kod tuženika, slijedom čega da društvo GEO- DIN d.o.o. kao ustupitelj tražbine (cedent), radi namirenja svoje preostale novčane obveze prema tužitelju kao primatelju tražbine (cesionaru), ustupa tužitelju tražbinu u iznosu od 392,46 eur koju ima prema tuženiku kao svom dužniku (cesusu), s time da će se njegova obveza prema tužitelju ugasiti tek kada tužitelj naplati ustupljenu mu tražbinu od tuženika (čl. 1. i 2. Ugovora o cesiji). Među strankama nije sporno da je tuženik obaviješten o sklapanju predmetnog Ugovora o cesiji, sukladno odredbi čl. 82. ZOO-a. Slijedom navedenog prigovori tuženika o nedostatku aktivne i promašenoj pasivnoj legitimaciji nisu osnovani.

12. Iz tuženikovog izvida predmetne štete od 21. lipnja 2024. proizlazi da je tuženik utvrdio da su u nezgodi od 21. lipnja 2024. na vozilu marke Škoda Octavia reg. oz [registarska oznaka] nastala oštećenja za koja je potreban popravak po limaru u trajanju od 4,50 sati za 18,00 eur te lakireru od 7,60 sati za 18,00 eur po satu, i da je vrsta štete ; djelomična šteta. Iz računa tužitelja 73/01/5 od 26. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravke oštećenja na vozilu navedenog društva sukladno gore navedenom tuženikovom izvidu štete vezano za rad lakirera i limara uz dodatni obračun potrošnog materijala u ukupnom iznosu od 1.176,02 eur , sve uvećano za PDV,

13. Tuženik nije dokazao da cijene tužitelja nisu tržišne cijene te se nikako ne može smatrati da je oštećenik navedeno trgovačko društvo time što je svoje vozilo popravio kod tužitelja po tržišnim cijenama pridonio da njegova šteta bude veća nego što bi inače bila pa da bi isti trebao sam snositi dio iste. Zato cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila društva GEO-DIN d.o.o u visini od 2.256,53 eur predstavlja za oštećenika; navedeno društvo stvarno nastalu štetu, a kako je od navedenog iznosa tuženik podmirio samo dio u visini od 1. 638,41 eur to je isti imala prema tuženiku osnovanu tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete u iznosu od 392,46 eur koju je ustupio ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji pa je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti tužitelju s zateznim kamatama od dana kada je zaprimio odštetni zahtjev navedenog društva (čl. 12. st. 6. ZOOP-a).

14. Nastavno sud smatra da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, kako to tvrdi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio društvu GEO _DIN d.o.o cijenu radnog sata sukladno cjeniku usluga od 1. siječnja 2024. ,da kle, tužitelj oštećeniku nije naplatio cijenu koja bi bila viša od cijene koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom. Oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

15. Iz spisa nije vidljivo kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev oštećenog trgovačkog društva te time tužitelju kojemu je ta tražbina ustupljena, pripada ju zatezne kamate od dana popravka vozila ; dan nakon dospijeća računa ; dakle 11. kolovoza 2024. pri čemu se ukazuje da sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), te su od tog datuma tužitelju zatezne kamate i dosuđene. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz izvanugovornog odnosa naknade štete. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u t. 1. ) izreke presude ..

16. Odluka o trošku iz t. 2. ) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP i čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu 100,00 eura temeljem Tbr 7/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 20. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura temeljem Tbr 8/1 Tarife HOKa i zastupanje na ročištu dana 6. svibnja 2026. što ukupno iznosi 300,00 eura, a na taj iznos tužitelju je priznat i PDV u iznosu od 75,00 eur . Tužitelju je ujedno priznat i zatraženi trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur, odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 401,54 eur. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude budući sud smatra taj trošak nepotrebnim imajući u vidu da se presuda javno objavljuje.

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po punomoćniku