REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1240/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu tužiteljica), zastupana po punomoćniku Ivi Frangešu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja Vet5 d.o.o., Zagreb, Ulica Vladimira Ruždjaka 2, OIB: 88682457155 (dalje u tekstu tuženik), zastupan po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ive Frangeša, odvjetnika i zz ŽL IL i zz punomoćnika tuženika ĆL, dana 19. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2024. godine tuženika VET5 d.o.o., Ulica Vladimira Ruždjaka 2, 10000 Zagreb, OIB: 88682457155, sukladno čemu radni odnos tužiteljice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika VET5 d.o.o., Ulica Vladimira Ruždjaka 2, 10000 Zagreb, OIB: 88682457155 nije prestao dana 10.7.2024.
II. Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao s danom 09.02.2025.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana. „
II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika kojim predlaže utvrditi sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koji je zaključen 02.01.2024. između stranaka, s danom 04.07.2024.
III Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
I. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu od 2. siječnja 2024., kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu veterinara na neodređeno vrijeme. Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu datiranom s 4. srpnja 2024. koju je tužiteljica zaprimila 25. srpnja 2024., tuženik je tužiteljici otkazao predmetni Ugovor o radu, kako se u obrazloženju iste odluke navodi, zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica je predmetnu odluku o izvanrednom otkazu zaprimila zajedno s dopisom odvjetničkog ureda Iveković iz Zagreba koji joj je upućen putem e-maila dana 25.srpnja 2024. Naime, iako se u predmetnom e- mailu ističe kako je dostava odluke o otkazu učinjena putem oglasne ploče, a sukladno Pravilniku o radu, ističe se kako tuženik dostavu predmetne odluke o otkazu nije niti pokušao izvršiti sukladno pravilima o dostavi propisanih Zakonom o radu te Zakona o parničnom postupku te se utoliko navodi tuženika ukazuju kao neutemeljeni i netočni. S obzirom na navedeno, nisu ispunjeni formalni uvjeti propisani Zakonom o radu za valjanost predmetne odluke o otkazu, posebice s obzirom na činjenicu da je tužiteljica odluku o otkazu primila tek 25.srpnja 2024. putem e-maila (s time da tuženik nije tužiteljici niti pokušao izvršiti osobnu dostavu na adresi njezinog prebivališta), dok je tuženik (kako se to i navodi u predmetnom e-mailu) dana 10. srpnja 2024. izvršio odjavu tužiteljice sa Zavoda za mirovinsko osiguranje. Tužiteljica nadalje navodi da je protiv navedene odluke o izvanrednom otkazu u otvorenom zakonskom roku podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, na koji tuženik nije odgovorio. Tuženik se oglušio na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava od 30. srpnja 2024. te na isti nije dao nikakav odgovor, niti je istom udovoljio. Tužiteljica smatra da je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i iz razloga što su navodi u obrazloženju iste činjenično netočni, neutemeljeni i paušalni. Naime, točno je da je dana 27.lipnja 2024. tužiteljica došla na posao prije početka smjene te da je nedugo nakon toga dovezen pacijent (mačić) u teškom stanju, pokušala postaviti kanilu kako bi mu administrirala sredstvo protiv bolova i sedaciju. Međutim, nije točno da bi tužiteljica odmah po neuspješnom pokušaju postavljanja kanile napustila pregledavaonu, kako se to netočno navodi u obrazloženju pobijane odluke o otkazu. Naime, nakon što je tužiteljičina kolegica rekla da će preuzeti postavljanje kanile te je uspjela uspješno postaviti na stražnjim ekstremitetima pacijenta, tužiteljica je zajedno s kolegicom nastavila sudjelovati u radu s pacijentom: davala mu je lijekove, pratila disanje, oživljavala ga sredstvima za oživljavanje (davala mu je adrenalin) te mu je čak davala i disanje “usta na usta” (pri čemu su i njena usta bila puna crva kojih je pacijent bio prepun). Tek nakon što je akcija oživljavanja pacijenta obustavljena zbog toga što je pacijent uginuo, tužiteljica je zajedno sa svim ostalim prisutnima napustila pregledavaonu, odnosno sobu za predkiruršku pripremu te je tek tada uzela 2 tablete Normabela, kako bi se smirila. Tužiteljičine kolegice su se za to vrijeme bavile pospremanjem pregledavaone i sobe za pretkiruršku pripremu. Ovdje se posebice ističe kako je tužiteljica posegnula za lijekovima koji se nalaze u kutiji koja stoji na raspolaganju svim zaposlenicima ambulante za slučaj potrebe te isti nisu namijenjeni prodaji. Radi se o kutiji s lijekovima poput Paracetamola, Ibuprofena i ponekih lijekova za smirenje koji se na tom mjestu drže upravo za slučaj potrebe zaposlenika, bilo da se radi o prehladi ili potrebi ublažavanja povećanog stresa na radnom mjestu. Također, tužiteljica ističe se kako se liječi od mješovitog depresivno - anksioznog poremećaja (o čemu je tuženik bio obaviješten), zbog čega tužiteljica svakodnevno uzima terapiju u vidu jakih lijekova za liječenje tjeskobe poput Sertralina (Zoloft) uz istodobnu terapiju benzodiazepinima. Slijedom navedenog, napominje se kako navedena doza diazepama koja se spominje u odluci o izvanrednom otkazu nije doza koja, s obzirom na to kakvu terapiju tužiteljica svakodnevno uzima, može biti od utjecaja na svijest i sposobnost rasuđivanja tužiteljice. Bez obzira na navedeno, ovdje se nadalje posebno ističe kako je tužiteljica navedene tablete uzela nakon što je zahvat na pacijentu bezuspješno okončan te nakon što je primijetila da se njeno vlastito psihofizičko stanje pogoršalo do te mjere da je bila prisiljena smjesta otići u Kliniku Vrapče te joj je istoga dana ustanovljena privremena nesposobnost za rad. Tužiteljica je kasnije iz administrativnih razloga prebačena u KBC Sestre Milosrdnice, gdje je i stacionirana. Nadalje, navodi tuženika iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu da bi tužiteljica napustila radno mjesto bez obavještavanja direktora su u potpunosti netočni i iskonstruirani. Naime, tuženik kao pravna osoba, ima dva direktora, od kojih je jedna (ŽL) u trenutku kad se sporni događaj zbio, bila na godišnjem odmoru izvan Zagreba. Tužiteljica je pravovremeno obavijestila drugu direktoricu, ĆL, a kako to jasno proizlazi iz priložene WhatsApp korespondencije. Nadalje, a vezano uz navode tuženika da je utvrdio manjak lijekova te nenaplaćene usluge i lijekove za tužiteljičine pacijente, tužiteljica ističe kako nenaplaćivanje usluga i lijekova odmah po njihovu pružanju, odnosno, odgođeno naplaćivanje lijekova i usluga, predstavlja ustaljeni način poslovanja tuženika odnosno dotične veterinarske ambulante. Naime, tuženik učestalo surađuje s volonterima i volonterskim udrugama te je u okviru poslovanja tuženika ustaljena praksa da se upravo iz tog razloga usluge i lijekovi naplaćuju prema mogućnostima klijenata, odnosno naknadno. Svi kolege zaposleni kod tuženika rade na taj način. Vezano za navode da je tužiteljica dana 4. svibnja 2024. u veterinarsku ambulantu dovela svog mačka C te napravila krvne pretrage i uzela lijekove za koje nije izdala račun ni podmirila troškove te da je time oštetila poslodavca, ističe se kako je navedeno također ustaljena praksa u predmetnoj ambulanti. Naime, u predmetnoj ambulanti vrijedio je dogovor da zaposlenici mogu tamo liječiti svoje ljubimce. Ovdje se posebno napominje kako je 4. svibnja 2024. bila subota, dan kada tužiteljica nije trebala biti na radnome mjestu. Dakle, tužiteljica je u svoje slobodno vrijeme došla u ambulantu te je nakon obavljenog pregleda obavijestila direktoricu ŽL koje je lijekove potrošila na svog ljubimca te je pripremila račun za fiskalizaciju. Direktorica je rekla da račun može kasnije podmiriti, što je tužiteljica kasnije i učinila. Također se ističe kako tuženik nije omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu, a što je sukladno odredbi članka 64. st.2. Pravilnika o radu, kao i odredbi članka 119. Zakona o radu, bio dužan učiniti, osim u slučaju da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini. Tuženik u obrazloženju predmetne Odluke o izvanrednom otkazu predmetno obrazlaže paušalno navodeći da je trajno narušeno povjerenje poslodavca u radnika pa da stoga ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane, iako su činjenični navodi na kojima tuženik temelji svoj otkaz netočni i neopravdani. Tužiteljica smatra da gore opisanim ponašanjem nije pokazala neodgovornost prema poslu i radnom mjestu, a posebice prema kolegama veterinarima s kojima je dogovorila da “pokriju” njezinu smjenu s obzirom na činjenicu da je tužiteljica zbog naglog pogoršanja psihičkog stanja morala poći u bolnicu gdje je u konačnici i stacionirana te joj je otvoreno bolovanje. Stoga, tužiteljica smatra da su razlozi navedeni u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu neutemeljeni i iskonstruirani te kao takvi nedostatan razlog za izvanredan otkaz. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena i da joj radni odnos kod tuženika nije prestao dana 10.7.2024. te utvrditi sudski raskid ugovora o radu s danom 09.02.2025. Predlaže naložiti tuženiku da joj plati parnični trošak sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba nepravovremena. Naime, tužiteljici je izvanredni otkaz uručen dana 10. srpnja 2024. a ne 25. srpnja 2024. kako tužiteljica navodi u tužbi. Tuženik je u odnosu na tužiteljicu izvršio dostavu Izvanrednog otkaza na sve načine propisane Pravilnikom o radu tuženika (čl. 73. Pravilnika o radu) s obzirom na informacije s kojima je tuženik u trenutku donošenja odluke o izvanrednom otkazu imao. Tuženik je donio odluku od otkazu dana 4. srpnja 2024. te je istog dana sukladno čl. 73. st. 1. i st. 4. Pravilnika o radu poslao odluku o otkazu putem pošte preporučeno s povratnicom na posljednje poznate adrese tužiteljice. Tako je tuženik poslao odluku o otkazu na njezinu kućnu adresu ([adresa]) te na adresu Klinike za psihijatriju KBC Sestre Milosrdnice. Tuženik u trenutku slanja odluke o otkazu nije imao saznanja o tome je li tužiteljica i dalje na Klinici za psihijatriju KBC Sestre Milosrdnice (budući da je iz Vrapča prebačena na KBC Sestre Milosrednice) ili je otpuštena kući, budući da se tužiteljica od dana napuštanja radnog mjesta dana 27. lipnja 2024., nije uopće javila tuženiku kao poslodavcu. Jedine informacije koje je tuženik imao o tužiteljici su bile od njezine majke, DL, koja je više puta, bez prethodnog dogovora, dolazila u veterinarsku ambulantu tuženika te se neprimjerenim komentarima obraćala ostalim radnicima tuženika. Nakon slanja odluke o otkazu, tuženik je dana 10. srpnja 2024. zaprimio obavijest Klinike za psihijatriju, KBC Sestre Milosrdnice, kojom ga obavještavaju da je tužiteljica dana 9. srpnja 2024. otpuštena s odjela navedene Klinike. Tuženik je također zaprimio obavijest od pošte da je dana 10. srpnja 2024., dakle, nakon što je tužiteljica otpuštena iz Klinike za psihijatriju kući, ista obaviještena o prispjeloj pošiljci (vidljiv otisak datuma stavljanja obavijesti uz naznaku da je ista obavljena), međutim, pošiljku nije preuzela u danom roku od 5 dana. Gore navedeno, odnosno činjenica da je odluka o otkazu dostavljena na adresu tužiteljice dana 10. srpnja 2024. proizlazi i iz podataka o kretanju pošiljke Hrvatske pošte. Pored navedenog, direktor tuženika, ŽL je dana 5. srpnja 2024. u večernjim satima dobila e-mail od majke tužiteljice, da je dobila obavijest o "pokušaju nezakonite dostave" njezinoj kćeri od bolnice, te je stoga tuženik, a sukladno čl. 73. st. 5. Pravilnika o radu obavio dostavu odluke o otkazu isticanjem na oglasni ploču tuženika dana 6. srpnja 2024., čime se istekom 5 dana, dakle, 10. srpnja 2024. ima smatrati da je pismeno – odluka o otkazu dostavljena tužiteljici. S obzirom na sve gore navedeno, nesporno je da je tužiteljici otkaz uručen dana 10. srpnja 2024., dok je zahtjev za zaštitu prava predan dana 30. srpnja 2024., dakle, van prekluzivnog zakonskog roka, zbog čega, sukladno čl. 133. st. 2. ZOR, tužba treba biti odbačena. Podredno i opreza radi, tuženik u cijelosti pobija tužbu i tužbeni zahtjev. U odnosu na tužbu i navode iz iste, tuženik čini nespornim sljedeće; da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 2. siječnja 2024.; da je tuženik dana 4. srpnja 2024. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, koji je uručen tužiteljici dana 10. srpnja 2024. U odnosu na raspolaganje sredstvima rada tuženika (krađa sredstava rada) i napuštanje radnog mjesta, tužiteljica ne spori da je za vrijeme radnog vremena, u poslovnim prostorijama tuženika kao poslodavca, uzela i popila 2 tablete Normabela, odnosno Diazepama. Međutim, tužiteljica navodi kako je tablete Normabela, odnosno Diazepama uzela iz navodne "kutije s lijekovima koja stoji na raspolaganju" svim zaposlenicima tuženika za potrebe navodnog "ublažavanja povećanog stresa na radnom mjestu". Tužiteljica također ističe kako popijena doza Normabela, odnosno Diazepama, nije bila dovoljna da dovede u pitanje njezinu svijest i sposobnost rasuđivanja na radnom mjestu budući da već uzima jake lijekove za tjeskobu poput Zolofta i benzodiazepinima. Napomene radi, Diazepam i Normabel su isti lijek, budući da je djelotvorna tvar Normabela diazepam.Tuženik je pravna osoba registrirana za obavljanje veterinarske djelatnosti. Činjenica da tuženik u liječenju životinja koristi pojedine lijekove za liječenje ljudi koji se mogu koristiti i za liječenje životinja, ne znači da je ovlašten propisivati i/ili davati na raspolaganje ljudima. Tuženik također nije ovlašten, davati i/ili propisivati svojim radnicima bilo kakve lijekove, a ponajmanje lijekove za koje je potreban prethodni recept, odnosno prethodno odobrenje odgovarajućeg liječnika specijalista, niti to radi. Poslodavac nema apsolutno nikakvu navodnu "kutiju" u kojoj bi držao bilo kakve lijekove, a kamoli lijekove koji se izdaju jedino i isključivo na recept. Tuženik posebice ne omogućava svojim radnicima da uopće i bez ikakve kontrole koriste lijekove koji mogu izazvati fizički i psihičku ovisnost. Osim toga, tuženik kao veterinarska ambulanta drži lijekove koji po svom sastavu predstavljaju teška narkotička sredstva i koja se mogu zloupotrijebiti kao opojna sredstva kao što su primjerice fentanilski flaster koji je malo blaži od morfija, dakle jako sredstvo protiv bolova, phenopbarbiton – antiepileptik, comfortan (aktivna tvar metadon), zatim ketamin i niz drugih lijekova što protiv bolova, što u određene druge svrhe liječenja životinja u teškim stanjima. Navedena sredstva se nalaze na popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga. Također, tuženik kao veterinarska ambulanta drži sredstvo koje služe za eutanaziju životinja, a koja su opasna po zdravlje ljudi i zahtijevaju poseban način rukovanja budući da su transdermalni i mogu preko kože doći u ljudski krvotok i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, pa čak i smrt, a jednako se tako nalaze na gore navedenom popisu. Jedan od lijekova koje tuženik koristi u veterinarskoj ambulanti je i Diazepam koji redovno ima i na skladištu. Zlouporaba Diazepama od strane tužiteljice, kao sredstva koji može dovesti do fizičke i psihičke ovisnosti tvrdeći pri tome da je tuženik taj koji svojim radnicima omogućava i promiče korištenje takvih lijekova predstavlja neistinu. Takvo postupanje tužiteljice, kojim zlouporabljuje svoj položaj kao veterinara kojoj su dostupni svi lijekovi koji se redovno koriste u veterinarskoj ambulanti, od teških narkotičkih sredstava do opasnih otrova, aludirajući pri tome da sam tuženik odobrava svojim radnicima korištenje istih, predstavljaju toliko ozbiljnu i grubu povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje je tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu, a zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Štoviše, a zbog čega je povjerenje tuženika u radnicu nepovratno narušeno činom neovlaštenog uzimanja opasnog sredstva rada tuženika, a čime je tužiteljica potvrdila da je sposobna uzeti opasni lijek, je i činjenica da je tužiteljica već prethodno direktorici tuženika ŽL usput spomenula kako je njezini prijatelji često traže da im nabavlja ketamin koji je disocijativni anestetik, a kod ljudi ima halucinogene i sedativne učinke (koristi se kao psihodelčina droga). Tužiteljica je navodno odbila pribaviti ketamin svojim prijateljima. Međutim, u svijetlu saznanja da se tužiteljica očito kreće u krugovima u kojima se uzimaju sredstva ovisnosti te da je i sama, bez znanja i odobrenja tuženika, uzela sredstvo ovisnosti od tuženika koje tuženik koristi za liječenje životinja, predstavlja razlog gubitka povjerenja u tužiteljicu kao radnicu. Uzimanje Diazepama od tuženika ne predstavlja ništa drugo nego krađu sredstava rada tuženika koja sukladno ustaljenoj sudskoj praksi predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz, bez obzira na vrijednost ukradene stvari. U odnosu na događaje spornoga dana, 27. lipnja 2024., tuženik ističe da je dana 27. lipnja 2024. direktorica tuženika i odgovorni veterinar ŽL bila na godišnjem odmoru, a druga direktorica tuženika, ĆL, koja je bila na poslovnom putu u Osijeku nije niti zaposlena u ambulanti, niti je veterinar, a niti ne određuje raspored te ne vodi radnike tuženika. Osim što je Tužiteljica spornoga dana 27. lipnja 2024. nezakonito raspolagala sredstvima poslodavca, odnosno ukrala lijek iz pregledavaone dok je bila sama, bez prisutnosti drugih radnika, ista je svojim ponašanjem od dolaska u smjenu postupala neprofesionalno uznemirujući pri tome ostale radnike i ometajući proces poslovanja i rada tuženika svojim opetovanim ispadima. Navedeno je jasno vidljivo iz snimke video nadzora tuženika. Naime, toga dana oko 13 sati direktorica ĆL nazvala je ambulantu kada se javila tužiteljica te je istoj najavila dolazak mačića u teškom stanju prepunog crvi i zamolila je da naprave sve što je u njihovoj moći i da ne odustanu od njega. Nakon situacije s mačićem kojem tužiteljica nije uspjela postaviti kanilu, a postavila ju je TL, tužiteljica je pred drugim radnicima tuženika komentirala živčanim i uzrujanim tonom da se to njoj ne može dogoditi, da je mačića odradila kao robot, bez strasti i slično. Dok su otale radnice čistile kirurgiju od crva, tužiteljica je očito, u jednom trenutku, ostavila ostale radnice, ušla u pregledavaonu, popila bez vode dvije tablete diazepama od 5mg te, što je vidljivo iz snimke video nadzora, vrlo smireno otišla u drugu prostoriju baciti smeće. Nakon toga, pred radnicima tuženika tužiteljica se doimala vrlo uzrujano, za razliku od raspoloženja na snimci video nadzora na kojoj se s gotovo lakoćom okrenula na jednoj nozi prema drugoj prostoriji. Tužiteljica je pred drugim radnicima tuženika radila scene i izazivala pažnju te kada je u jednom trenutku počela plakati, radnica TL je tužiteljicu otpratila u zajedničke prostorije za osoblje gdje je tužiteljica počela agresivno lupati po stolu uz komentar "neće meni ta kurva (misleći pri tome na ĆL), govoriti što da radim, što si ona misli". Radnica TL joj je rekla da se smiri te joj dala da broji čačkalice, kao način smirivanja te je otišla odraditi pacijenta koji je bio u ambulanti ali se nekoliko puta vraćala u zajedničke prostorije za osoblje, te je jednom prilikom zatekla tužiteljicu kako sjedi na podu u kutu kuhinje, broji čačkalice i plače nekontrolirano, kada joj je dala vrećicu da udiše i izdiše u istu kako bi se probala smiriti. Nakon navedenog, tužiteljica je obavijestila TL i ostale radnike da je popila normabele i da čeka prijatelja da je preveze u Vrapče. Tužiteljica navodi kako je s drugim radnicima tuženika dogovorila da je pokriju jer se ide prijaviti u Vrapče, međutim navedeno nije niti istinito jer se tužiteljica ni sa kime od radnika nije dogovorila da pokriju njezinu smjenu, već je ostalim radnicima rekla da ona ide te je išetala iz ambulante. S obzirom na sve gore navedeno, jasno je kako je tužiteljica svojim postupanjem, odnosno neovlaštenim uzimanjem i konzumacijom Diazepama od tuženika, sredstva koji izaziva fizičku i psihičku ovisnost, počinila teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega je tuženik kao poslodavcu potpunosti izgubio povjerenje u nju i zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. U odnosnu na samovoljno napuštanje radnog mjesta tužiteljica je bez odobrenja i obavještavanja nadređenog veterinara ŽL napustila svoje radno mjesto, ostavljajući time svoju kolegicu TL samu u smjeni. Posao je kod tuženika organiziran u dvije smjene u kojoj su pod obavezno dva veterinara, dok se u periodu od 13 do 16 sati preklapaju smjene te su istovremeno prisutni svi veterinari. U navedenom preklopnom periodu, radnica ŠL odrađuje kirurške zahvate uz pomoć još jednog veterinara. Direktorica ŽL pokriva dio smjene ujutro i dio popodne ovisno o prethodno dogovorenim terminima i zakazanim kirurškim zahvatima. Budući da je direktorica ŽL bila na godišnjem odmoru, napuštanjem svoj radnog mjesta, tužiteljica je ostavila kolegicu TL samu da odradi smjenu što joj je bilo nemoguće za odraditi u okviru svog radnog vremena zbog obujma posla i velikog broja mačaka u stacionaru, te je ostavila preklopni period bez pomoći ŠL kojoj je u kirurgiji potreban veterinar radi obavljanja operativnih zahvata. Time je uzrokovala da naručeni pacijenti kasne, kirurški zahvati su se odužili te su radnici tuženika bili primorani odraditi prekovremene sate da se obave svi zahvati i pregledi koji su za taj dan bili naručeni, Upravo je zbog navedenog tuženik morao organizirati preostale dvije radnice ŠL i LL koje su toga dana već odradile dio svoje jutarnje smjene, da ostanu i odrade i popodnevnu smjenu jer je zbog ispada tužiteljice koji su trajali od 13 sati nadalje sve kasnilo. TL je drugi dan, opet zbog nedostatka radnika, odradila cijeli dan, odnosno obje smjene, kako bi pomogla kolegicama ŠL i LL tijekom preklopnog perioda i nadalje zbog kašnjenja cijelog procesa rada. Navodi tužiteljice da je ista zatražila odobrenje i obavijestila drugu direktoricu ĆL o napuštanju radnog mjesta je neistinit. Radnica TL je nazvala direktoricu ĆL koja je bila na poslovnom putu u Osijeku i pitala može li doći u ambulantu jer je tužiteljica popila normabele i spremila se za Vrapče. Potpuno iznenađena razvojem okolnosti, ĆL, koja poznaje tužiteljicu još od kad su bile djeca i koja je bila na povratku iz Osijeka, preko whatsapp poruke ju je upitala što se događa i da odu porazgovarati. Tužiteljica je navedeno odbila te joj se od tada nije javljala. Prema tome, nije točno da je tužiteljica obavijestila direktoricu tuženika da odlazi već je ista slučajno, od drugog radnika saznala da će tužiteljica napustiti svoje radno mjesto zbog čega joj je ĆL uputila poruku i pitala je o čemu se radi. Tužiteljica u dostavljenim porukama nigdje ne traži suglasnost za napuštanje radnog mjesta, već u porukama navodi kako ona "predstavlja opasnost za sebe, ambulantu i za životinje" te da se trenutno ne može baviti veterinom s obzirom na psihičko stanje u kojem je. Osim toga, iako je ĆL zakonski zastupnik tuženika, ista nije veterinar, ne organizira smjene niti određuje raspored rada kod tuženika. Navedeno obavlja drugi direktor, ŽL, koja je licencirani veterinar koju tužiteljica uopće nije obavijestila da napušta mjesto rada, niti je tražila njezino odobrenje za isto, a pod navodnim opravdanjem korištenja godišnjeg odmora ŽL izvan Zagreba. Tužiteljica je prethodno taj tjedan, bez ikakvih zadrški nazivala direktoricu ŽL, više puta te ju obavještavala o obavljenom poslu, pitala je za savjete i slično, a spornoga dana 27. lipnja 2024. navodno nije htjela zvati ŽL jer je ista bila na godišnjem odmoru. Takav navod tužiteljice osim što je neistinit je ujedno i manipulativan jer da je tužiteljica imala namjeru obavijestiti ŽL o napuštanju svog radnog mjesta isto bi i učinila, budući da korištenje godišnjeg odmora nije nikada predstavljao prepreku da se direktorica ŽL o bilo čemu, posebice u ovakvim situacijama, obavijesti. ŽL je nakon što je tužiteljica odbila bilo kakvu daljnju komunikaciju, nazvala ĆL te je obavijestila o svemu gore navedenome. S obzirom da je svojim gore opisanim postupanjem tužiteljica pokazala apsolutno nepoštivanje tuženika kao poslodavca, i to krađom i konzumacijom sredstava za liječenje životinja koje ljudi ne smiju uzimati bez recepta i koji može izazvati fizičku i psihičku ovisnost, da je to napravila kada je bila sama, bez prisutnosti drugih radnika, a opravdavajući svoj postupak time da su kod tuženika radnici slobodno uzimali lijekove koje smatraju da im trebaju zbog stresa na poslu, povjerenje tuženika u tužiteljicu je u potpunosti narušeno te stoga bilo kakav nastavak radnog odnosa, čak uz uvažavanje činjenice da je tužiteljica bila pod navodnim stresom, više nije moguć. Dodatno gore navedenome, tužiteljica je pokazala apsolutno nerazumijevanje za proces rada kod tuženika, nepoštovanje prema svojim kolegama radnicima i prema samom tuženiku napuštanjem svog radnog mjesta usred radnog dana u situaciji kada su bili naručeni pacijenti kao i određeni kirurški zahvati, zbog čega je sve kasnilo, pod opravdanjem svoje psihičke rastrojenosti, ne imajući niti trunke razumijevanja za stres svojih kolegica koje su morale pokrivati njezine smjene. Posao veterinara je izrazito stresan. S razlogom je radno vrijeme organizirano po 7 sati dnevno jer osim što veterinari odrađuju posao sa životinjama koje znaju biti u izrazito teškim zdravstvenim stanjima, isti moraju biti i podrška vlasnicima pacijenata koji su vezani za svoje kućne ljubimce. U situacijama iscrpljenosti, postoji veća opasnost od pogrešaka, što se srećom kod tuženika nije dogodilo. Međutim, sama činjenica da je tužiteljica napustila svoje radno mjesto bez ikakve prethodne obavijesti svom nadređenom veterinaru i bez ikakvog dogovora s ostalim kolegicama, tuženik je u tužiteljicu u potpunosti izgubio povjerenje te je i stoga bilo kakav nastavak radnog odnosa nemoguć.Tuženik napominje kako se tužiteljica od dana napuštanja radnog mjesta nije javila niti svojim radnim kolegama niti jednoj od direktorica tuženika. U odnosu na korištenje sredstava poslodavca u privatne svrhe, tuženik ističe da je točan navod tužiteljice da radnici tuženika mogu dovoditi svoje životinje na obradu u ambulantu te da ne moraju odmah platiti račun za obavljene pretrage. Osim toga, tuženik radnicima ne naplaćuje "ruke", već isključivo sredstva koja sam mora platiti dobavljačima, kao što su lijekovi, oprema i sl.. Međutim, tuženik zahtijeva od svojih radnika da ga obavijeste o namjeravanim pretragama, zbog mogućnosti provjere odrađenog. Tužiteljica je s drugim radnicima TL i ŠL dogovorila da će u subotu kada je radnica ŠL bila dežurna doći da obavi čišćenje rane na uhu jednom pacijentu mačku koji je imao tumor na uhu, budući da je ŠL imala zakazane dvije operacije taj dan. ŠL je toga dana u pomoć pristigla direktorica ĆL radi čišćenja stacioniranih životinja budući da je direktorica ŽL bila na putu. Tužiteljica je obavijestila nadređenog veterinara ŽL da će doći obaviti čišćenje uha pacijentu ambulante, međutim, nije je obavijestila da će donijeti i svog mačka C te obavljati na istom određene zahvate. Osim što je tužiteljica obavila pretrage za svog mačka, iako o istome nije obavijestila nadređenog veterinara ŽL, ista je htjela svom mačku raditi i stomatološku obradi znajući jako dobro da radnicima nije dopušteno koristiti stomatološki aparat bez prisutnosti nadređenog veterinara ŽL, zbog njegove velike vrijednosti i opasnosti od nastanka štete na samom aparatu zbog nestručnog rukovanja. Na navedeno ju je uputila kolegica ŠL zbog čega je tužiteljica postala izrazito agresivna, povisujući ton i opravdavajući svoj postupak. Za vrijeme vađenja krvi svom mačku, tužiteljica je ljutito razgovarala sa svojim prijateljem te je bila vidno uzrujana i to pred kolegicom TL. U laboratoriju gdje je radila biokemijsku pretragu nakon vađenja krvi, zbog uzrujanosti je uništila jedan rotor za pretragu te počela vikati da ona više tako ne može. Radnica TL je preuzela odrađivanje biokemijske pretrage te joj rekla da ne viče, da su pacijenti u pregledavaoni i da se ode smiriti. Tužiteljica je otišla u zajednički prostor za osoblje gdje je bio njezin prijatelj i gdje se zatekla ĆL koja je u to vrijeme prala suđe. Tužiteljica je ljutito uzela ruksak i bacila ga na kauč pored svog prijatelja, uz povike ne primijetivši ĆL u kuhinji. ĆL ju je pitala o čemu se radi i što se dogodilo, nakon čega je tužiteljica izrazito ljutito napustila zajednički prostor te otišla na wc zalupivši vratima wc-a takvom silinom da se sve zatreslo. Nakon navedenog tužiteljicu je konfrontirala ĆL u pregledavaoni te joj rekla da se ne može tako ponašati, pogotovo ne pred pacijentima i da ako se ne može smiriti da se udalji iz ambulante. Tužiteljica se opravdavala da je jako živčana jer ne može u subotu dobiti svoju psihijatricu koja joj je propisala krive lijekove, da joj lijekovi ne djeluju te da ona ne može tako funkcionirati. ĆL joj je još jednom ponovila da u ambulanti nema mjesta lupanju vratima i da se mora iskontrolirati. Tužiteljica se ispričala, priznala da je pogriješila i da joj je žao. Niti tada direktorici ĆL nije rekla da je dovela svog mačka da obavi preglede niti je spominjala stomatološku obradu čitavo vrijeme dok je ĆL bila u ambulanti. Točno je da je tužiteljica unijela u sustav koje je pretrage radila, međutim, o tim pretragama nije nikada obavijestila niti ŽL niti ĆL, niti je dobila odobrenje od istih za navedeno. Time je također pokazala nepoštovanje prema tuženiku kao poslodavcu jer je koristila sredstva rada poslodavca bez da je isti o tome imao saznanja, čime je pokazala nemar i potpunu neodgovornost prema radu. Dodatno, tuženik je nakon donošenja odluke o otkazu tužiteljici saznao da je tužiteljica koristila i druga sredstva rada tuženika bez njegovog znanja i bez obavještavanja tuženika o istome. Tako je tuženik saznao da je tužiteljica uzela bris svog intimnog područja (zbog osjećaja svrbeži) te isti stavila na stakalce i gledala pod mikroskopom. Tuženik je ostao zgrožen navedenim saznanjem budući da je očito da je tužiteljica više puta koristila sredstva rada u privatne svrhe čime se dodano narušilo povjerenje tuženika u tužiteljicu. Pored navedenog, tuženik je saznao da je tužiteljica uzela nekoliko katetera iz ambulante, bez da je o tome obavijestila tuženika. Naime, kod tuženika se vodio pacijent mačak Ž kojega je trebalo kataterizirati. Tužiteljica se obratila ŠL i zamolila je može li otići kod svog prethodnog poslodavca i uzeti par katetera jer je ona uzela zadnje za potrebe svog mačka. Nadalje tuženik u odnosu na nenaplaćene usluge ističe da je točno da se ponekad ne izdaje račun odmah nakon odrađenog pregleda i terapija zbog dugotrajnog postupka pregleda i terapija, no ti se računi uvijek izdaju po potpunom obavljanju svih pruženih usluga. Međutim, tuženik je saznao da tužiteljica uopće nije unijela pacijenta u sustav koji koristi tuženik kako bi se na temelju toga uopće mogao izdati račun. Naime, kod tuženika, kada dođe pacijent, za istoga se otvara karton u programu tuženika Anivet u koji se bilježe svi osobni podaci vezano za vlasnika i pacijenta, kao i podaci o terapiji, odrađenim pretragama i sl.. Među ostalim, iz kartona su vidljivi podaci na temelju kojih se kasnije može izdati račun, ako se ne izdaje odmah, zbog primjerice terapije koja traje duži period i sl. Nekoliko dana nakon što je tužiteljica napustila radno mjesta, u ambulantu je došla EL, članica udruge "Hrabre njuške" s mačkom I na kontrolni pregled. Direktorica ŽL je odradila kontrolu i htjela upisati izvršeno u karton pacijenta, međutim, pacijent nije bio uopće upisan u sustav Anivet. EL joj je rekla kako je već prethodno (dana 7. svibnja 2024.) bila s mačkom I u ambulanti kod Tužiteljice te kako su odrađene određene pretrage. Međutim, ne samo da nije bio otvoren karton za navedenog mačka, već niti jedna od navedenih pretraga nije bila upisana u program. Dakle, tužiteljica je obradila mačka od udruge Hrabre Njuške, odradila pregled, biokemijske i druge krvne pretrage, kako je navela EL, a što je i vidljivo iz povijest zapisa aparata na kojima su rađene veterinarske pretrage, međutim isto nije uopće nigdje zabilježila da je odrađeno. Time je tužiteljica, ne samo oštetila tuženika, već je pokazala svoj nemar i neodgovornost prema tuženiku i prema pacijentima, budući da nije zabilježila nikakve podatke koji su mogli biti od utjecaja na daljnje terapije i slično. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu utvrditi sudski raskid ugovora o radu navodeći da kada se uzme u obzir sveukupno ponašanje tužiteljice kod tuženika općenito i u okviru obavljanja poslova iz svog radnog odnosa koje je kulminiralo krađom i konzumacijom lijekova tuženika, tuženik smatra kako tužiteljica nije sposobna obavljati posao veterinara u veterinarskoj ambulanti tuženika jer se očito ne može nositi sa stresom koji taj posao nosi, niti bi smjela biti izložena lijekovima u odnosu na koje se ne može suzdržati, a da ih ne uzima na vlastitu ruku. Tužiteljica je u spis predmeta dostavila otpusno pismo iz Klinike za psihijatriju Vrapče, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica također zbog stresa na poslu koji je bio potaknut odnosima s kolegama i neslaganjima s pristupom koji imaju u liječenju. U otpusnom pismu je također navedeno kako je tužiteljica bacila kantu za smeće u napadu agresije za vrijeme radnog vremena kod prethodnog poslodavca. Tuženik se obratio prethodnom poslodavcu tužiteljice od kojeg je saznao kako je tužiteljica kantu za smeće istresla na glavu jednoj od tehničarki pred vlasnicima pacijenata u čekaonici. Pored navedenog, prethodni poslodavac tužiteljice je naveo kako je tužiteljica vrlo često imala razne ispade prema drugim radnicima, od onih fizički agresivnih do onih verbalno agresivnih. Kod tuženika, tužiteljica je u jednom navratu za vrijeme bolovanja na kojem je bila zbog operacije hemoroida, tražila od druge kolegice da joj da fentanilski flaster i tramal ampule (se koriste za ublažavanje jake boli). Kolegica TL je navedeno prijavila direktorici ŽL koja je rekla kako ne dolazi u obzir da joj se daju lijekovi koje joj nije propisao njezin doktor, a kamoli tako ozbiljne i teške lijekove kao što je fentanilski flaster. Radnica TL je upozorila tužiteljicu da se ne slaže s njezinim traženjem te ju pitala što sve uzima protiv bolova. Tužiteljica je navela kako su joj bolovi neizdrživi te kako će uzeti lijekove na svoju ruku i da je svjesna svega. Također je rekla kako, ako joj lijekove neće moći dati kolegica BL, kako će isto "uzeti od nekog drugog". Tuženik zaključuje da tužiteljica očito ima i neovlašteni pristup lijekovima pored prostorija tuženika, gdje je kao veterinar imala neograničeni pristup lijekovima jer iste koristi u liječenju životinja, te se ne libi iste koristiti u vlastite svrhe bez upute i odobrenja nadležnih liječnika. Tuženik ne može ograničiti pristup lijekovima veterinarima jer u tom slučaju veterinari ne bi mogli obavljati svoj posao. Nadalje, tuženik je saznao kako je tužiteljica prilikom prijema u KBC Sestre Milosrdnice izjavila kako posljednja dva tjedna od prije dolska u KBC učestalo pije, kako je probala sve droge te kako je općenito konzumira razna opojna sredstva. Radi se o ozbiljnom problemu, a posebice za osobu koja radi s teškim narkoticima i ima svakodnevni, neograničeni pristup lijekovima u odnosu na koje očito ima povijest zloupotrebe. Pored navedenog, određena ponašanja tužiteljice upućuju na činjenicu da tužiteljica nažalost nije stabilna osoba te stoga, zbog svakodnevnog stresa, ne može raditi u veterinarskoj ambulanti tuženika. Naime, tužiteljica je barem jednom tjedno bila toliko uzrujana na poslu da bi plakala, čak i pred vlasnicima pacijenata. Plakanje bi bilo redovito uzrokovano komentarima vezano uz liječenje životinja. Tužiteljica je također na poslu vrlo lako gubila strpljenje koje bi prelazilo u agresiju, koja bi se pak manifestirala razbijanjem čaša za vrijeme pranja suđa, uništenjem usisavača, lupanjem vratima i sl.. Nadalje, tužiteljica je vrlo često znala tražiti ključeve od auta, više puta zaboravljajući da uopće nije došla na posao autom te da iste niti nema sa sobom. Takva njezina ponašanja su se odražavala na obavljanje posla u ambulanti jer bi postala rastresena. Tužiteljica je općenito hipersenzibilna i izrazito osjetljiva na fizičku bol što također preslikava na životinje. Osim što sama vrlo često i očito bez kontrole uzima lijekove protiv bolova, isto pripisuje životinjama kojima je znala dijagnosticirati bol iako za to nisu postojale nikakve opravdane medicinske naznake. Primjerice, na pregled je došla mačka koja je imala ranu na glavi, a tužiteljica joj je dijagnosticirala moguće puknuće slezene ili mokraćnog mjehura budući da je mačka mijaukala prilikom pregleda. Mačka je mogla hodati, jela je, kretala se normalno, dok u situaciji puknuća slezene ili mokraćnog mjehura mačka to ne bi ni u kojem slučaju mogla raditi. Nadalje, jednom prilikom kada je mačka bila u sedaciji, jer se radilo o divljoj mački, kojoj se nije moglo priči radi davanja terapije, istoj nije dala terapiju već ju je nakon pregleda vratila u transporter iako je vlasnica napomenula da je mačka povratila, dakle postojala je indikacija za davanje odgovarajuće terapije. Kada ju je direktorica ŽL konfrontirala zašto mačka nije dobila terapiju, odgovorila je da je sva smetena, da ju nešto boli. Takva smetenost se više puta ponavljala, a kao izgovor bi uvijek bila bol, do te mjere da su sve ostale kolegice počele primjećivati da tužiteljicu svakih nekoliko dana nešto boli. Bol je prenosila i na životinje, te je pregledom kartona životinja koje je zaprimila tužiteljica utvrđeno da je gotovo svakoj životinji dan lijek bupredine, koji se daje protiv jakih bolova i koji je opioid. Tuženik predlaže prvenstveno odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici plaćanje troškova ovog postupka. Protutužbenim zahtjevom predlaže utvrditi sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom s danom 4. srpnja 2024.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 04.07.2024., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 02.01.2024., Pravilnik o radu tuženika od 01.07.2023., Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 30.07.2024., Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 30.07.2024., med icinsku dokumentaciju, komunikaciju putem poruka, Sudsku praksu, veterinarske nalaze, ispis sa internetske stranice Hrvatske pošte d.d. za preporučenu pošiljku, Izjavu TL od 11.07.2024., upute za lijekove Diazepam i Normabel, primjerak tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavljene na Oglasnu ploču 06.07.2024., dopis tuženika prema KBC Sestre milosrdnice, Klinike za psihijatriju od 04.07.2024., dopis KBC Sestre milosrdnice, punomoćniku tuženika od 10.07.2024., presliku omotnice i povratnice, elektronički zapis HZMO od 29.12.2025. i drugu dokumentaciju, saslušani su svjedoci TL, ŠL, te u svojstvu stranaka u postupku tužiteljica, zz tuženika CLD i zz tuženika ĆL, te je izvršen pregled snimke koji je pohranjen na USB sticku.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev tužiteljice i protutužbeni zahtjev tuženika, neosnovani.
5. Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koju je tuženik donio 04.07.2024. proizlazi da se tužiteljici izvanredno otkazuje Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja Odluke slijedi da je tuženik 28. lipnja oko 16 sati od drugih radnika saznao da je tužiteljica u 13 sati istoga dana došla na posao kada je dovezen pacijent (mačić prepun crvi u teškom stanju), kojemu nije uspjela postaviti kanilu, zbog čega je napustila pregledavaonu i otišla u kuhinju ambulante gdje je plakala i bila vidno uznemirena. Tužiteljica je nakon navedenog obavijestila druge radnike tuženika da je popila veću količinu tableta za anksioznost (normabela) te da je čeka prijevoz da se ode dobrovoljno prijaviti na Kliniku Vrapče. Nadalje da se tužiteljica nije javila niti je obavijestila svog nadređenog veterinara ŽL (direktora) vezano za gore navedeno, niti je imala odobrenje iste za napuštanje radnog mjesta. Zbog napuštanja radnog mjesta, tuženik je morao reorganizirati radnike na način da je dio radnika morao raditi prekovremeno i pokriti drugu smjenu čime je tuženiku nastala izravna šteta, koja u protivnom ne bi nastala. Nadalje da je tuženik uslijed naglog napuštanja mjesta rada proveo kontrolu rada tužiteljice te je dana 3. srpnja 2024. otkrio manjak lijekova te nenaplaćene usluge i lijekove za pacijente koje je obrađivala. Tako je uvidom u video nadzor utvrđeno da je tužiteljica na dan 27.lipnja 2024. u 13,39 sati u pregledaonici uzela iz ormarića lijek, vrlo vjerojatno diazepam 5 mg (anksiolitik koji izaziva fizičku i psihičku ovisnost) te popila najmanje 2 tablete. Također utvrđeno je da je dana 4. svibnja 2024. tužiteljica u veterinarsku ambulantu dovela svog mačka C koji je u njezinom vlasništvu te napravila krvne pretrage i uzela lijekove za koje sebi nije izdala račun niti je isti trošak podmirila, a nije niti obavijestila svog nadređenog veterinara GL o provedenom. Na navedeni način oštetila je poslodavca, čime je tuženik trajno i nepopravljivo izgubio povjerenje u tužiteljicu. Tuženik navodi da je tužiteljica opisanim postupanjem pokazala osobnu neodgovornost prema poslu i radnom mjestu na kojem je zaposlena, prema svojim kolegama veterinarima, kao i prema svom nadređenom veterinaru, a posebice prema pacijentima koje je ista vodila i za koje je bila zadužena, zbog čega se trajno i nepopravljivo narušio odnos povjerenja prema tužiteljici, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik također navodi da je rad u veterinarskoj ambulanti vrlo stresne prirode, gdje dolaze životinje na samrti, u teškim stanjima koja imaju svoje vlasnike zbog čega je pritisak na rad i obavljanje posla još veći. Mada je osposobljena za samostalni rad koji uključuje i odgovornost za preuzete pacijente kao i primjerene reakcije u teškim situacijama, tužiteljica je svojim postupanjem na opisani dan pokazala da se opetovano ne može nositi sa stresnim situacijama te da koristi sredstva rada poslodavca u svoje vlastite svrhe, bez objašnjavanja poslodavca. S obzirom na navedeno, očito je da bi tužiteljica i ubuduće mogla jednako postupati i kršiti svoje obveze iz radnog odnosa, zbog čega je poslodavac nepovratno izgubio dano joj povjerenje. Budući da je tužiteljica dana 27. lipnja 2024. napustila mjesto rada, nakon čega su otkrivene nepravilnosti koje nisu ispravljive prirode, zbog čega je trajno i nepopravljivo narušeno povjerenje poslodavca u radnika, tuženik smatra da nije opravdano za očekivati od poslodavca da omogući radnici daljnje iznošenje obrane u skladu s čl. 119. Zakona o radu.
6. Odredbom čl. 133.st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
6.1. Ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica pravovremeno ponijela Zahtjev za zaštitu prava tuženiku protiv Odluke o izvanrednom otkazu (Odluka), te je pravovremeno podnijela i tužbu ovom sudu. Naime sukladno odredbi čl. 132.st.1. ZR-a, valjalo bi primijeniti u pogledu dostave Odluke tužiteljici, Pravilnik o radu tuženika od 01.07.2023. Isti u odredbi čl. 73. st.4. propisuje da ako radnik ne dolazi na rad, odluka će mu se neposredno dostaviti putem dostavne službe ili putem pošte preporučenim pismom uz povratnicu na njegovu posljednju poznatu adresu. Ukoliko radnik ili odrasli član njegova domaćinstva odbije primiti neposrednu dostavu ili preporučeno pismo (obavijest od dostavne službe ili pošte: „obaviješten nije podigao pošiljku“ ili sl. napomena dostavljača), smatrat će se da mu je pismeno dostavljeno onog dana kada je odbio primiti neposrednu dostavu ili preporučeno pismo. Citirana odredba Pravilnika je nepovoljnija od odredaba čl. 141.-143. ZPP- a, jer naznake poštanskog dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“ u smislu navedenih članaka ZPP-a, ne predstavljaju urednu dostavu, budući je dostavljač dužan osobi kojoj se pismeno mora osobno dostaviti i koju ne zatekne na adresi raspitati kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. ili 2. ovoga Zakona pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu. U slučaju da se primatelj niti tada ne zatekne na adresi, dostavljač je dostavu dužan obaviti predajom pismena nekome od njezinih poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je dužan primiti pismeno. Ukoliko niti ovakva dostava ne uspije, ista se provodi nadalje temeljem čl. 143. ZPP-a. Sud smatra da odredbu čl. 132.st.1. i 2. ZR-a, valja tumačiti na način da poslodavac svojim pravilnikom može urediti postupak dostave, međutim, isti ne može biti nepovoljniji od odredaba ZPP-a. Pravilnik o radu je jednostrani akt koji donosi poslodavac i isti ne može biti suprotan zakonskim odredbama.
6.2. Međutim, prema podacima koji su ispisani s internetske stranice HP d.d. o kretanju pošiljke, slijedi da je Odluku o otkazu tuženik poslao tužiteljici preporučeno dana 04.07.2024. Nadalje da je dostava pošiljke tužiteljici pokušana na njenu adresu 10.07.2024., te joj je ostavljena obavijest da istu može preuzeti u poštanskom uredu. Općepoznata je činjenica da svaka pošiljka dostavljena od HP d.d., ima i zadani rok u kojem primatelj može osobno podići preporučenu pošiljku u poštanskom uredu. Tako je u konačnici za ovu pošiljku nadalje notirano da nije uručena tužiteljici dana 17.07.2024. Iz navedenog valja zaključiti da je rok za podizanje pošiljke tužiteljici istekao 16.07.2024. te se protekom tog dana ima smatrati da je tužiteljica o pošiljci obaviještena, ali da je nije podigla. Stoga, kada bi se i primijenio Pravilnik o radu tuženika, imalo bi se smatrati da je tužiteljica ne podizanjem pošiljke u roku za podizanje, odbila primitak iste. Međutim, u tom slučaju bi podneseni Zahtjev za zaštitu bio pravovremen jer ga je tuženik kako slijedi iz njegovih navoda zaprimio 30.07.2024., kao što je pravovremena i tužba koja je podnesena 28.08.2024. Stoga sud prihvaća navode tužiteljice da joj je Odluka o otkazu uručena tek uz e-mail punomoćnika tuženika, a iz istog slijedi da joj je poslan 25.07.2024., ( e-mail strana 9 spisa).
7. Temeljem dokumentacije koja prileži spisu, te iskaza svjedoka, tužiteljice i zz tuženika, sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:
-da je u veterinarsku ambulantu tuženika dana 27.06.2024. došla informacija da dolazi mačić koji je u teškom stanju, kako bi ga spasili. Kada je mačić došao, jedna zaposlenica iz jutarnje smjene i svjedokinja TL koja je tad radila poslijepodnevnu smjenu su bile u obradi tog mačića, a tužiteljica, koja je također radila u poslijepodnevnoj smjeni, im je priskočila u pomoć. Tužiteljica je u jednom trenutku mačiću trebala staviti kanilu kako bi dobio lijek i terapiju, međutim to nije uspjela napraviti, pa je svjedok TL uskočila i postavila je tu kanilu. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka TL, dr. veterinarske medicine koja je zaposlena kod tuženika. Isto slijedi i iz iskaza tužiteljice kada iskazuje da je pokušala mačiću dati analgetik kroz braonilu koju je trebalo postaviti na prednje ekstremitete, međutim toliko su joj se tresle ruke da to nije uspjela napraviti. Nakon toga je kolegica braonilu postavila na donje ekstremitete mačića. U konačnici su se premjestile u prostoriju za kiruršku pripremu, međutim mačić je bio u teškom stanju i uginuo je. Tužiteljica iskazuje da se loše osjećala jer se zz tuženika ĆL u ranijoj situaciji u prethodnim danima na nju derala i vrijeđala je budući da nije uspjela spasiti mačića koji je prethodno bio pacijent tuženika, te da se počela osjećati loše;
-da je tužiteljica koja nije uspjela staviti kanilu, rekla da joj se nikad nije dogodilo da to ne može napraviti i da u tom trenutku nije osjećala tu strast za spašavanjem životinja koju je imala ranije, kako jasno slijedi iz iskaza svjedoka
TL;
-da je mačić nakon intervencije uginuo te su nakon toga trebali počistiti ambulantu, odnosno prostoriju koja se zove pregledavaona, te je tužiteljica potom otišla u zajedničku prostoriju, te je do nje povremeno dolazila svjedokinja TL koja nadalje iskazuje da kada je do nje došla prvi put vidjela je da je tužiteljica nervozna, a prilikom drugog obilaženja je vidjela da je tužiteljica bila uplakana govoreći stalno da se to njoj ne može dogoditi;
- da je tužiteljica kako iskazuje zbog cjelokupnog pritiska na radu kod tuženika, nakon što je mačić uginuo i nakon što ga je pokušala spasiti, otišla u kuhinju kod tuženika gdje je kako navodi doživjela živčani slom. Tužiteljica nadalje iskazuje i da se inače liječi od depresije i anksioznosti, što je bilo poznato poslodavcima tada je bila i pod terapijama koja se sastojala od antidepresiva Zoloft i benzodiazepin Rivotril koje joj je propisao psihijatar. U opisanim trenutcima shvatila je da se mora obratiti liječniku, odnosno odlučila je sama se prijaviti u Kliniku Vrapče. Nakon toga je posegnula u ormarić gdje je uzela dva Normabela od 5mg i popila ih;
-da je nadalje tužiteljica rekla svjedokinji TL da je popila Normabele kako slijedi iz iskaza svjedoka TL. Sve navedeno potvrđuje video snimak, gdje snimka pokazuje veterinarsku pregledavaonu te se u kadru vidi ženska osoba, pretpostavljeno tužiteljica koja stoji do pulta. U lijevoj ruci drži blister kojeg pregledava. Zatim, uzima kutiju od lijeka sa pulta, koja je bijele boje i ima plavu prugu, gleda u nju, otvara ju i uzima novi blister iz kojeg istiskuje jednu tabletu i stavlja je u usta, dok jedna tableta pada na pod. Tužiteljica je podiže s poda i direktno stavlja u usta te kutiju s lijekom nazad vraća u viseći ormarić iznad pulta, zatvara vrata ormarića i izlazi iz ambulante držeći u ruci pretpostavljeno prazni blister kako bi ga odložila u smeće, što čini u drugoj prostoriji, kako bi se dalo zaključiti po pokretima tužiteljice;
-da se dio lijekova za smirenje koji se koriste u liječenju životinja, nalazi u ormariću u pregledavaoni, a dio u kirurškoj prostoriji. U tom prostoru, kao niti u cjelokupnom prostoru tuženika, nema lijekova koji služe za zaposlene, već su zaposleni svoje lijekove mogli držati samo za sebe, u garderobnom ormariću. Nigdje drugdje u prostorima tuženika. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka TL. Iz navedenog iskaza valja zaključiti da u prostorima kod tuženika u kojem se pruža veterinarska pomoć i njega životinjama, nije bilo dopušteno držati osobne lijekove, osim u garderobnom ormariću. Isto tako je logičan iskaz svjedoka da se lijekovi iz ambulante ne mogu koristiti za liječenje ljudi. Iskaz svjedoka TL potvrđuje i suglasan iskaz svjedoka ŠL dr. veterinarske medicine koja iskazuje da se u ambulanti kod tuženika ne nalazi bilo kakav poseban ormarić gdje bi se odlagali lijekovi samo za zaposlene i za njihove potrebe i da se lijekovi u ambulanti koji su namijenjeni za liječenje životinja ne smiju koristiti za liječenje ljudi. Isto tako, poslodavac ne može odobriti korištenje lijekova za životinje na ljudima . Zz tuženika CLD dr. veterinarske medicine u iskazu potvrđuje, a sukladno gornjem da se Diazepam u ambulanti nalazio kako bi se aplicirao životinjama, a ne kako bi ga koristili zaposleni u ambulanti. Lijek služi za sedaciju pacijenata, poticanje apetita kod mačaka i kod epilepsije, te da u ambulanti nije bilo nikakve kutije u kojoj bi se nalazili lijekovi za njih zaposlene. Suprotnom iskazivanju tužiteljice sud ne poklanja vjeru ocjenjujući ga iskazom datim radi pogodovanju vlastitim interesima. Stoga, se ne prihvaća iskaz tužiteljice a da taj ormarić sadrži kutijicu u kojoj su zaposleni držali Normabele, brufene i dr. i da ovi lijekovi nisu služili za liječenje životinja, već za osobne potrebe zaposlenih. Iz istog razloga se ne prihvaća daljnji iskaz tužiteljice a da ne zna tko je donio te lijekove, odnosno da je kada je došla na rad kod tuženika sve te lijekove pronašla na raznim mjestima u prostorijama tuženika, skupila ih, odložila u tu jednu kutiju i pohranila u ormarić . Suprotno tome ne može se zaključiti temeljem poruka na društvenoj mreži Whatsapp koje su izmijenile tužiteljica i svjedok TL (strana 133 spisa), kojim svjedokinja traži od tužiteljice da joj donese Normabel (kako iskazuje u šali radi zahtjevnije vlasnice pacijenta), a tužiteljica joj odgovara da „buksa s ovak random lijekovima“ je u ambulanti i da je u njoj normabel, iz koje prijepiske se može zaključiti da je svjedokinja TL na to ostala iznenađena komentirajući postojanje lijeka Normabel uzvikom: „Oooo“;
-da je lijek diazepam istog sastava kao i lijek Normabel kako slijedi iz uputstva za oba lijeka kojeg je tuženik priložio u spis, ali se u tuženikovoj ambulanti za liječenje životinja koristi Diazepam. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka TL koja iskazuje da u ambulanti nisu imali Normabele, ali su imali lijekove istog sastava, ali drugog trgovačkog imena. Imali su Diazepam u ampulama, rektalni Diazepam i tablete. Stoga uzimajući u obzir da tužiteljica iskazuje da je popila dva Normabela od 5 mg, valja zaključiti da takvim iskazom tužiteljica opravdava da je bio pohranjen u kutiji za potrebe zaposlenika, ali suprotno tome slijedi iz svih drugih navedenih iskaza, a podredno samog pregleda video zapisa (kutija sa plavom trakom odgovara kutiji lijeka Diazepam, prema svima dostupnom internetskom pretraživanju). Dakle, tužiteljica je popila onaj lijek koji je bio pohranjen u ambulanti i predviđen za liječenje životinja, a ne za ljudsku upotrebu. Zbog navedenog, i navedena izmjena poruka na Whatsapp-u (strana 133 spisa) nema nikakav značaj jer tužiteljica nije popila tablete lijeka Normabel, već lijeka Diazepam;
-da je logično prihvatiti i pojašnjenje zz ŽLD da se lijekovi zaprimaju putem dokumenta – primka, narudžbenice koju izdaje dobavljač. Lijekovi se uvode u program Aniveta, naziva Skladište. Lijekove koriste doktori veterinarske medicine, što je bila i tužiteljica, za liječenje životinja, a zakonska zastupnica je osobno nabavljaču trebala potpisati izjavu u kojoj jamči da će se lijekovi isključivo koristiti za potrebe liječenja životinja. Isto tako iz iskaza zz tuženika ĆL proizlazi da se ambulanti može zabraniti rad radi korištenja lijekova u druge svrhe, osim liječenja životinja;
-da je nakon ovih događaja prijatelj tužiteljice došao po nju te ju je odveo u Kliniku Vrapče, a oni su je dalje uputili u KBC Sestre milosrdnice, kako slijedi iz iskaza tužiteljice;
-da je u odnosu na događaj od 27.06.2024. tužiteljici poslodavac zamjerio i što je napustila radno mjesto, a bez da je o tome obavijestila nadređene. Navedeno slijedi iz iskaza zz tužene CLD koja tako iskazuje, navodeći i da je tada bila na godišnjem odmoru, ali je tužiteljici bila dostupna na mobitelu. Tužiteljica u svom iskazu ne osporava da se istoj nije javila a da će napustiti posao. Isto tako tužiteljica se nije javila niti zz tužene ĆL jer ista iskazuje da je o događaju obaviještena u telefonskom razgovoru s TL, te da je odmah nazvala tužiteljicu da vidi što se dogodilo, međutim ona se nije javljala na poziv. Nakon toga joj je poslala i poruku putem mobitela na što joj je tužiteljica odgovorila dugom porukom, a da se nadrobila normabela i da se ide prijaviti u Vrapče ;
-da su se u neradnu subotu tužiteljica i svjedok TL obje ponudile da će doći pomoći svjedoku ŠL, koja je tada radila u ambulanti sama budući su u to vrijeme imali na obradi specifičnog mačka Ć, kojem je trebalo očistiti uho a koji je bio nemiran. O tom dolasku na rad u subotu je bila obaviještena zz CLD. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka TL koja nadalje iskazuje da je tužiteljica tada na posao došla sa svojim dečkom, sa svojim mačkom, a doveli su i psa, te joj je rekla da će mačku napraviti ultrazvuk i izvaditi mu krv. Nakon što su obradili mačka Ć, svjedokinja je uočila da postoji određeni problem kada je tužiteljica vadila krv svom mačku i tada je bila u pregledavaoni, gdje se nalazio i njen dečko. Osjetila se napeta atmosfera, a bilo je i lupanja vratima između tužiteljice i njenog dečka. Tada je shvatila da tužiteljica nije uspjela napraviti krvnu pretragu. Naime, svjedokinja ocjenjuje da je tužiteljica bila jako nervozna, pa se svjedokinja ponudila da tužiteljici pomogne i napravila je krvnu pretragu za njenog mačka. Naime, otišla je u laboratorij te je uočila nervozu tužiteljice i rekla joj da se smiri iz razloga jer su vani bili klijenti, odnosno vlasnici pacijenata. Naime, svako lupanje vrata zbog povezanosti prostorija, a osobito jer su vrata staklena, se čuje;
- da je uvijek postojala mogućnost da zaposleni kod tuženika dovezu na obradu svog kućnog ljubimca, pri čemu je dogovor bio da se ruke ne naplaćuju, ali se naplaćuju sve pretrage za koje se koriste posebni instrumenti, a isto tako su bili dužni plaćati i sve lijekove koji su potrebni kućnim ljubimcima kako to slijedi iz jasnog iskaza svjedoka TL. O navedenom suglasno iskazuje zz tuženika CLD, potvrđujući da je postojao dogovor unutar ambulante, a da ukoliko netko od veterinara želi liječiti svoju kućnu životinju ili provesti dijagnostiku, da ju onda o tome mora obavijestiti radi dogovora što će se točno provesti. Što se tiče naplate same usluge, „ruke“, se ne bi naplaćiva le zaposleniku, te bi mu se na pretrage i lijekove odobravao popust. Ovakav dogovor potvrđuje i svjedok ŠL kada navodi da je svoje kućne ljubimce u dogovoru s vlasnicom ambulante znala dovesti da im napravi pretrage, pri čemu je dogovor bio da se ruke ne naplaćuju, ali se naplaćuje materijalni trošak koji bi tuženiku nastao. Takav račun bi plaćala odmah nakon što ga je pregledala doktorica CLD. Navedenom valja dodati i da iz iskaza zz tuženika ĆL također slijedi da su se sve pretrage tada dogovarale s direktoricom CLD, koja je zadužena za veterinarski dio poslova;
-da tužiteljica nije obavijestila zz tuženika a da će napraviti pretrage na svom mačku, kako to slijedi iz iskaza zz tuženika CLD, već da je o tome saznala sve od drugih zaposlenika. Suprotan iskaz tužiteljice sud ne može prihvatiti ocjenjujući ga iskazom datim radi pogodovanja vlastitim interesima osobito što nije logično da bi tužiteljica kako iskazuje obavijest o provedenim pretragama izvršila na način da je na papir posebno napisala što je potrošila od materijala za svog mačka i taj papir stavila na pult u veterinarskoj ambulanti. Sud pri tome uzima u obzir da je tužiteljica neistinito iskazala da je toga dana zz tuženika CLD radila, budući iz suglasnih iskaza iste kao i svjedoka TL i svjedoka ŠL, proizlazi suprotno. Sve da je tužiteljica i postupila na način da je samo ostavila papir na pultu ambulante, opet je postupila protivno dogovoru da se pretrage na vlastitim kućnim ljubimcima koje radi zaposlenik trebaju učiniti prema dogovoru s vlasnicima ambulante i po odobrenju računa od istih. Ovdje valja dodati da iz iskaza zz tužene ĆL proizlazi da je dobila saznanje da je mačak D (mačak tužiteljice) doveden u ambulantu tu subotu, tek onda kada je vidjela da ga tužiteljica pri odlasku iz ambulante nosi u rukama.;
- da je postojao stanoviti problem u pogledu vođenja kartona za mačka I iz udruge Hrabre njuške. Naime, nakon što tužiteljice više nije bilo na poslu, došla je EL iz te udruge i dovela je tog mačka na kontrolu. Međutim, otvaranjem kartona nije bilo nikakvih podataka u pogledu provedenih pretraga i datih mu lijekova, odnosno terapije. EL je tada rekla da je tužiteljica bila zadužena za ovog mačka te da je ona obavila određene pretrage u pogledu tog mačka. Tada su vidjeli kroz aparat za krvne pretrage, koji ima svoju memoriju, da je napravljena krvna pretraga za tog mačka. Tužiteljica je bila dužna upisati provođenje te krvne pretrage u karton, jer se ista pretraga i naplaćuje i skida sa skladišta. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka TL, koji iskaz je u suglasnosti s iskazom zz tužene CLD koja iskazuje da tužiteljica je prilikom obrade mačka I iz Udruge hrabra njuška propustila unijeti u računalo provedene pretrage i to hematologiju i biokemiju, što je uzrokovalo da kada je na mjesečnoj razini obrađivala kartone pacijenta iz te Udruge u odnosu na navedenog mačka nije imala zapisanu bilo kakvu dijagnostičku obradu u njegovom kartonu. Gospođa EL, predsjednica te Udruge, je došla s tim mačkom na kontrolu i onda je tek saznala da pretrage koje je nad njim provela tužiteljica nisu upisane u karton. Navedeni iskazi su suglasni nalazu za mačka I iz Udruge Hrabre njuške, koji je sastavljen 01.07.2024. i na kojem je zabilježeno da je vlasnica navela da je sa životinjom bila na pregledu, koji je obavila tužiteljica ali da ne postoji zapis kartona pacijenta od tog dana kao niti pretrage koje su obavljene dok su iz arhive laboratorijskih aparata vidljivi nalazi. Na ovu okolnost sud više ne nalazi uzimati u obzir bilo kakve navode tužiteljice kojim osporava da nije evidentirala provedene pretrage i upis pacijenta, niti da su ti podatci s namjerom izbrisani. Također niti provoditi bilo kakvih informatičkih vještačenja. Naime, iz iskaza svjedoka i zz tuženika jasno proizlazi što je propušteno učiniti u odnosu na pacijenta od strane tužiteljice što potkrijepljuje i citirani nalaz;
-da ukoliko se u karton za kućnog ljubimca ne napiše koja mu je terapija dana, da tada postoji opasnost za tu životinju u daljnjim procedurama i u davanju daljnjih terapija. Isto tako, stanje u skladištu neće biti ispravno, kako to sve iskazuje svjedok TL a potvrđuje svjedok ŠL navodeći da ukoliko se u karton pacijenta ne upiše terapija, da se onda takva životinja izlaže riziku jer se ne zna koju terapiju mu treba nadalje davati i što mu se smije davati. Isto tako, vlasnik pacijenta se izlaže nepotrebnom trošku jer se pretrage ponavljaju. Isto tako, neupisivanje tih podataka može financijski naštetiti samom tuženiku. Sama okolnost na koji način se vršio obračun pruženih usluga prema Udruzi Hrabre njuške, kraj ove činjenice više nije relevantan, već postoji obaveza zavođenja pregleda, izdanih lijekova i zadanih laboratorijskih pretraga u sustavu vođenja pacijenata;
-da s obzirom da iz nalaza za mačka I proizlazi da je u pitanju nalaz od 01.07.2024., a da je nakon toga zz tuženika CLD izvršila provjere svih kartona pacijenata pri čemu je utvrdila da je tužiteljica jednu neradnu subotu bez znanja direktorice za svog mačka izdavala lijekove i uzimala lijekove iz ambulante, kako slijedi iz iskaza zz tuženika ĆL, to je u oba navedena slučaja Odluka o otkazu uslijedila u roku koji propisuje odredba čl. 116.st.2. ZR-a, prema kojoj se Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Isto se odnosi i na one otkazne razloge koji obuhvaćaju događaje od 27.06.2024.
8. Odredbom čl. 116.st.1. ZR-a, propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
9. Povodom iznesenog činjeničnog stanja sud smatra da je tužiteljica počinila tri osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Navedeno zbog korištenja lijeka za vlastite potrebe koji se koristi za liječenje životinja u ambulanti a čija primjena je strogo kontrolirana jer se isti zaprimaju putem dokumenta – primka, narudžbenice koju izdaje dobavljač, uvode u program Aniveta, i za koje je zakonska zastupnica osobno nabavljaču trebala potpisati izjavu u kojoj jamči da će se lijekovi isključivo koristiti za potrebe liječenja životinja. Time je tužiteljica ugrozila poslovanje tuženika jer se ambulanti može zabraniti rad radi korištenja lijekova u druge svrhe, osim liječenja životinja. Nadalje iz razloga jer je bez prethodnog dogovora dovela na obradu svog kućnog ljubimca, a o provedenim pretragama i izdanim lijekovima nije obavijestila poslodavca, te iz razloga što je u sustavu u kojem se vode kartoni pacijenata propustila upisati pretrage i izdane lijekove za pacijenta Udruge Hrabre njuške, čime je dovela u opasnost životinju u daljnjim procedurama i u davanju daljnjih terapija, dovela poslodavca u opasnost da stanje na skladištu neće biti ispravno, dovela vlasnika pacijenta mogućem izlaganju nepotrebnog troška radi eventualnih ponavljanja pretraga, ali i dovela poslodavca u opasnost da takav trošak ne naplati vlasniku pacijenta. Stoga sud smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 04.07.2024, dopuštena.
9.1. Okolnost da tužiteljica nije obavijestila poslodavca a da je otišla s rada dana 27.06.2024. i da je zbog toga nastao poremećaj u radu zaposlenih u veterinarskoj ambulanti, ne može se staviti na teret tužiteljici jer poslodavac uvijek može doći u situaciju da radnik zbog svog zdravstvenog stanja mora prekinuti rad i obratiti se liječniku radi davanja pomoći. Sud pri tome ima u vidu i da je tužiteljica odgovorila na poruke koje joj je tog dana uputila zz tuženika putem društvene mreže s upitom što se događa. Pri tome se može zaključiti i da je tužiteljica bila sposobna odgovarati i raspravljati sa zz tuženika, kako slijedi iz poruka izmijenjenih toga dana između njih u poslijepodnevnim satima, prije zaprimanja tužiteljice u bolnicu. Prema sadržaju tih poruka može se zaključiti da je tužiteljica bila uznemirena ali i svjesna svega što se dogodilo tog dana (strana 41-43 spisa). Imajući u vidu tu komunikaciju kao i komunikaciju porukama između tužiteljice i svjedoka TL (strana 125 spisa) u kojima je tužiteljica obavještena preko svjedokinje o navodima zz tužene CLD (da si terapiju sama ne određuje, već da se obrati liječniku i posredno da ne može uzimati lijekove iz ambulante), sud jedino može zaključiti da zbog svoje bolesti tužiteljica pokazuje veliku osjetljivost i subjektivnost, zbog koje pogrešno procjenjuje da postoji loša atmosfera na poslu.
10. Tuženik zbog svih navedenih okolnosti nije bio dužan postupiti sukladno čl. 119.st.2. ZR-a, (koji propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini), imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.
11. Budući da je Odluka o izvanrednom otkazu svoje pravne učinke proizvela na dan kada je i donesena, tužiteljica a niti tuženik ne mogu s uspjehom tražiti sudski raskid Ugovora o radu, pa nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 124.st.1. i 2. ZR-a. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbene zahtjeve stranaka.
12. U odnosu na izvedeni dokaz pregledom video snimke koji dokaz je proveden na ročištu za glavnu raspravu koja je održana 12.05.2026., suvišno je protivljenje tužiteljice da se izvede ovaj dokaz budući je tužiteljica prihvaćanjem Ugovora o radu koji je sklopljen 02.01.2024. upoznata s postavljenim video nadzorom u svrhu zaštite radnika i pacijenata. Odlučno je što je izvođenje ovog dokaza sud u konačnici proveo kako bi se potvrdila vjerodostojnost iskaza svjedoka i zz tuženika.
13. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Isto tako suvišno je izvoditi bilo kakvih daljnjih dokaza koje su stranke predlagale.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), te je tuženiku sukladno Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznata jednokratna nagrada za zastupanje tijekom prvostupanjskog postupka u visini od 250 bodova, koja obuhvaća četiri radnje i to: sastav odgovora na tužbu, te za zastupanje na ročištima: 29.04.2025., 19.09.2025., 04.11.2025. Tuženiku je nadalje priznat trošak za zastupanje na ročištima:
13.01.2026., 26.03.2026., 12.05.2026., te za sastav podnesaka od: 28.04.2025. i 18.08.2025., za svako u visini od 50 bodova. Sveukupno je tuženiku priznato 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura parničnog troška, a uvećano za PDV 250,00 eura, trošak je priznat i dosuđen u visini od 1.250,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 07.11.2025. budući da je adresu svjedoka trebao dostaviti ranije te za sastav podneska od 07.04.2026. budući da je video snimku s kamera mogao dostaviti i ranije uz odgovor na tužbu, dakle u formatu kojeg podržava e-Spis ili zasebno kao privitak odgovoru na tužbu. U odnosu na ročište koje je održano 29.04.2025. proizlazi da je tužiteljica zatražila da trošak ovog ročišta u cijelosti padne na teret tuženika bez obzira na ishod spora, međutim sud ne može primijeniti odredbu čl. 156. ZPP-a, budući je tuženik zaprimio podnesak tužitelja od 19.04.2025., dana 23.04.2025. pa se pokazuje opravdanim da mu je trebalo stanovito vrijeme da odgovori na navode iz podneska tužiteljice, a što je u konačnici i učinio dva dana prije održavanja ročišta 27.04.2025.
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama ove presude.
U Zagrebu 19. lipnja 2026.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
