Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Km-29/2025.-58.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sutkinje za mladež Dunje Petrović, predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika Ivice Omazića i Silvije Ručević, članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Dunje Draksler, u kaznenom predmetu prema I. maloljetnom RO i dr., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.), povodom prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 3. studenog 2025., poslovni broj KOm-DO- 28/2025-1, nakon nejavne rasprave, održane 10. prosinca 2025., 19. prosinca 2025., 25. veljače 2026., 20. ožujka 2026. i 10. lipnja 2026., a održane i zaključene 17. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika za mladež u [adresa] IO, opunomoćenice oštećenika po zamjeničkoj punomoći KO, odvjetničke vježbenice s položenim pravosudnim ispitom, I. maloljetnog RO i njegove majke EO, te branitelja NO, odvjetnika u [adresa], II. maloljetnog ŠO i njegove braniteljice TO, odvjetnice u [adresa], III. maloljetnog DO i njegove majke LO, te branitelja po zamjeničkoj punomoći Marka Popovića, odvjetnika u Osijeku, IV. maloljetnog HO i njegove majke ŽO, te njegovog branitelja po zamjeničkoj punomoći Zlatka Zvonarevića, odvjetnika u Osijeku , 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I. maloljetni RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i EO, rođene I, rođen **.**.2008. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Bana [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, sa završenom osnovnom školom, neoženjen, bez djece, dobrog imovnog stanja,

II. maloljetni ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i PO, rođene E, rođen **.**.2008. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, učenik sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, neoženjen, bez djece, dobrog imovnog stanja,

k r i v i  s u

što su:

dana 21. rujna 2025. oko 03,15 sati u Našicama, Trg dr. Franje Tuđmana 4, zajedno, u namjeri da teško tjelesno ozlijede CO, nakon verbalne prepirke i naguravanja, I. maloljetni RO istoga udario šakom u glavu od kojeg udarca je CO pao na tlo, a kada se pridigao s poda III. maloljetni DO mu je zadao udarac šakom u glavu, nakon čega ga je II. maloljetni ŠO obujmio rukama oko struka i bacio na tlo te za vrijeme dok je CO nepomično ležao na tlu II. maloljetni ŠO, III. maloljetni DO i IV. maloljetni HO udarali ga nogama po glavi i tijelu, a I. maloljetni RO se zaletio sa točno neutvrđene udaljenosti te CO snažno udario nogom u glavu, uslijed kojih udaraca je CO zadobio prijelom koštanog dijela šupljine desnog oka, prijelom luka jagodične kosti desno, utisnuti prijelom čeone i sljepoočne kosti desno, nagnječenje čeonog i sljepoočnog režnja desne polutke mozga, krvarenje unutar mekih ovojnica mozga, prijelom sinusne klinaste kosti baze lubanje, prijelom koštanog dijela sinusa gornje čeljusti desno, više-komadni prijelom nosnih kostiju s pomakom koje ozlijede su pojedinačno i u svom zbroju teške tjelesne ozljede,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedili,

čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11.

II. I. maloljetnom RO za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 24. i 25. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje u tekstu: ZSM)

i z r i č e s e

KAZNA MALOLJETNIČKOG ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 10 (MJESECI)

III. II. maloljetnom ŠO za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. na temelju članka 24. i 25. ZSM

i z r i č e s e

KAZNA MALOLJETNIČKOG ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Na temelju članka 25. stavka 4. ZSM I. maloljetnom RO i II. maloljetnom ŠO u izrečene kazne maloljetničkog zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i lišenja slobode, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. rujna 2025. do 10. prosinca 2025.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP) I. maloljetni RO i II. maloljetni ŠO oslobađaju se obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP, te I. maloljetni RO i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP i članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP u vezi članka 89. stavka 1. ZSM nalaže se I. maloljetnom RO i II. maloljetnom ŠO naknaditi troškove na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP).

i

r i j e š i o  j e

I. Na temelju članka 15. ZSM prema III. maloljetnom DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu AO i LO, rođenom **.**.2011. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, učeniku, nezaposlenom, neoženjenom, bez djece, dobrog imovnog stanja,

i z r i č e s e

ODGOJNA MJERA – upućivanje u odgojnu ustanovu

II. Na temelju članka 15. stavka 3. ZSM odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu može trajati najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje 2 (dvije) godine.

III. Na temelju članka 13. ZSM prema IV. maloljetnom HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu N i ŽO, rođene Š, rođenom **.**.2008. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, učeniku sa završenom osnovnom školom, nezaposlenom, neoženjenom, bez djece, dobrog imovnog stanja,

i z r i č e s e

ODGOJNA MJERA – upućivanje u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od 2 (dva) mjeseca

IV. Na temelju članka 11. ZSM i članka 10. stavka 2. točke 9. ZSM prema IV. maloljetnom HO, OIB: [osobni identifikacijski broj] (s ostalim osobnim podacima kao u točki III. izreke)

i z r i č u s e

ODGOJNE MJERE

a) pojačana briga i nadzor o čijem će trajanju sud odlučiti naknadno, s tim da ono ne može biti kraće od 6 (šest) mjeseci ni dulje od 2 (dvije) godine;

b) posebna obveza da se kloni društva I. maloljetnog RO, II. maloljetnog ŠO i III. maloljetnog DO.

V. Sukladno članku 11. stavku 2. ZSM služba nadležna za provedbu pojačanje brige i nadzora odredit će stručnu osobu koja će u suradnji sa maloljetnikom, njegovim roditeljima, tijelima socijalne skrbi i drugim stručnim osobama stalno utjecati na ličnost i ponašanje maloljetnika, brinuti se o njegovu liječenju i nadzirati ispunjenje njegovih obveza i dužnosti, a sukladno članku 11. stavku 3. ZSM roditelji su obvezni u svemu surađivati sa stručnom osobom.

VI. Sukladno članku 10. stavku 9. ZSM Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured

Našice prati ispunjenje posebne obveze iz točke IV. b izreke.

VII. Upozorava se IV. maloljetni HO da zbog skrivljenog neispunjavanja

obveze može biti upućen u disciplinski centar (članak 10. stavak 10. ZSM).

VIII. Na temelju članka 89. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Prijedlogom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 3. studenog 2025., poslovni broj KOm-DO-28/2025-1, optuženi su I. maloljetni RO, II. maloljetni ŠO, III. maloljetni DO i IV. maloljetni HO zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

2. Maloljetnici su se očitovali na način da nisu počinili kazneno djelo opisano u prijedlogu za izricanje maloljetničkih sankcija.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci OO, BO, ČO, JO, te svjedoci članovi dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici [adresa] – ĐO, GO i ZO, predstavnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice (dalje u tekstu: HZSR Našice) – Ante Piteša, te stručna suradnica suda UO, a na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP, uz suglasnost stranaka, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenog CO, od 23. listopada 2025. Na temelju članka 292. stavka 1. i 2. ZKP i članka 115. stavka 4. ZSM reproducirane su snimke ispitivanja svjedoka djece MO i VO s dokaznog ročišta od 13. listopada 2025., te su pročitani pripadajući zapisnici s dokaznog ročišta. Nadalje, provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje ozljeda oštećenika po vještaku dr. sc. Borisu Dumenčiću, dr. med., time da je pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje od 29. listopada 2025., te je vještak na raspravi neposredno ispitan. Nadalje, na temelju članka 330. stavka 3. i 4. reproduciran je DVD medij sa snimkama video-nadzora te je pročitana pripadajuća službena zabilješka Policijske postaje Našice, od 22. rujna 2025. o pregledu zapisa video nadzora i reproduciran je DVD medij na kojem se nalaze snimke video nadzora u vidu fotografija (dostavljeno uz podnesak Policijske postaje Našice od 5. prosinca 2025.). Nadalje, pročitana je medicinska dokumentacija na ime žrtve/oštećenika CO, zapisnik o očevidu Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj KU-145/2025 od 21. rujna 2025., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 21. rujna 2025. sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta, preostale potvrde o privremenom oduzimanju predmeta te pripadajući zapisnici o pretrazi koji priliježu spisu, socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda [adresa] za I. - IV. maloljetnika, nalazi i mišljenja Dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (dalje u tekstu: Centar) od 13. studenog 2025., podnesak Policijske postaje Našice od 5. prosinca 2025., podnesak Osnovne škole kralja Tomislava od 3. prosinca 2025., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje priliježu spisu, te dopuna socijalne anamneze za IV. maloljetnog HO. Sukladno njihovom traženju, maloljetnici su ispitani na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP u vezi članka 292. ZKP odbijen je dokazni prijedlog II. maloljetnog ŠO za ponovnim ispitivanjem svjedoka djece MO i VO, budući da su isti iskazivali o svim odlučnim činjenicama, koji iskaz je snimljen i reproduciran na raspravi, te se ponovnim ispitivanjem imenovanih svjedoka ne bi došlo do nekih drugih odlučnih saznanja u ovom postupku, osim toga radi se o svjedocima djeci koja se sukladno odredbama ZKP mogu ponovno ispitati samo iznimno, što ovdje nije slučaj. Nadalje, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP odbijen je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog I. maloljetnog RO za provođenjem kombiniranog vještačenja, budući da su činjenice na koje se ukazuje (vezano za osobne i obiteljske prilike maloljetnika, te njegovu osobnost) već utvrđene drugim dokazima (obradom dijagnostičkog tima i socijalnom anamnezom, te mišljenjem stručne suradnice suda), pa bi se provođenjem ovog dokaza nepotrebno odugovlačio kazneni postupak.

4. Iznoseći obranu I. maloljetni RO naveo je da su kritične večeri ŠO, DO, HO i on bili u večernjem izlasku, u noćnom klubu Dance u [adresa]. Te večeri svi četvorica su konzumirali alkohol, no jedini koji je konzumirao veće količine alkohola bio je DO. Negdje oko 3,00 sata u noći krenuli su kući. Čekali su Samidovu mamu kod hotela Park. U jednom trenutku, nedugo nakon što su stigli kod hotela Park čekati Samidovu mamu, prišao im je taj dečko, kojeg on nije poznavao od ranije, te se počeo njemu i ŠO "unositi u facu" govoreći im "Nemojte tući dečka", misleći na DO (valjda je to rekao zato jer su se oni s DO zafrkavali). Taj dečko uhvatio ga je za majicu, te ga je on na to udario šakom u glavu, u području brade, od čega isti nije pao na tlo, nego je ostao stajati. Potom je DO "skočio" i krenuo na dečka, te ga udario šakom također u glavu i u trbuh. Nakon toga, HO ga je udario nogom, te ga je potom ŠO uhvatio oko struka, s leđa, kako bi ga maknuo da se više ne tuku, te je u tom Lukinom potezu taj dečko ŠO "ispao" iz ruku i tako slučajno pao na tlo, dok je ležao na podu ŠO ga nije udarao. Nakon što je dečko ispao ŠO, ŠO je potom samo stajao. Potom ga je on udario nogom u glavu u područje usta, negdje s metar udaljenosti. Nakon tog njegovog udarca nogom dečko je pao u nesvijest. ŠO je izvadio dečku jezik van, okrenuo ga na bok, te su onda svi otišli kući. Kao što je to naveo, on tog dečka nije ranije poznavao, s njim nije imao nikakvih kontakata niti te večeri, a niti ranije. Kad je dečko njemu prišao na onakav način, unoseći mu se u lice i hvatajući ga za majicu, on se uplašio i smatrao je da ga isti napada. Htio se obraniti od njegovog napada.

4.1. Nakon što je maloljetniku predočen dio njegove ranije obrane u kojoj je isti naveo da je i ŠO udarao oštećenika dok je isti bio na podu, dok na raspravi iskazuje da ŠO nije udarao oštećenika dok je isti bio na podu, na upit braniteljice II. maloljetnika, odgovorio je da se prilikom prvog ispitivanja kod suca uplašio te je zato bio rekao da je i ŠO udarao oštećenika. Ne zna je li itko od prisutnih, osim što je ŠO obujmio oštećenika i htio ga maknuti, pokušavao smiriti situaciju čineći nešto ili govoreći nešto. Sjeća se da je ŠO vikao da treba pozvati hitnu, to je vikao nekim curama.

4.2. U trenutku kad im je prišao oštećenik DO je bio sjedio jer je bio pijan, a njih trojica su stajali oko njega. Blizu njih nije bio nitko od ljudi, bili su neki ljudi, ali dalje od njih, na nekih šest, sedam metara udaljenosti. Kao što je to naveo, HO je udario oštećenika nogom i to u nogu. Dok je oštećenik bio na podu on je njemu zadao samo jedan udarac i to nogom u glavu. Misli da dok je oštećenik bio na podu da ga nitko nije udarao.

4.3. Nakon što je maloljetniku predočen dio njegove ranije obrane u kojoj je isti naveo da su maloljetni HO i DO te ŠO udarali oštećenika dok je isti bio na podu, dok na raspravi iskazuje da osim njega nitko nije udarao oštećenika dok je isti bio na podu, maloljetnik je izjavio kako je točno ovo što je rekao na raspravi, kod suca istrage se bio uplašio te je zato govorio kako su na podu oštećenika tukli HO, DO i ŠO. Oštećenik njima nije niti u jednom trenutku uzvraćao udarce. Koliko se sjeća oštećenik je otprilike njegove visine. On se nije oštećeniku ispričao vezano za ovaj događaj niti ga kontaktirao na bilo koji način.

4.4. Nadalje, nakon što je maloljetniku predočen dio njegove ranije obrane u kojoj je isti naveo da je tog dečka ŠO „uhvatio i bacio na pod rukama“, dok je na raspravi naveo da je oštećenik „slučajno ispao ŠO iz ruku dok ga je on obujmio i htio maknuti“, na upit predsjednice vijeća za mladež maloljetnik je naveo kako se dogodilo ovako kako je rekao na raspravi, ŠO nije tog dečka namjerno bacio na pod, nego mu je on ispao dok ga je ŠO htio maknuti. Nadalje, nakon što mu je predočen dio njegove ranije obrane u kojoj je isti naveo da je oštećenika udario dva puta šakom i to jednom u lice i jednom u desnu stranu rebara, te jednom nogom u usta, dok je danas na raspravi naveo da je oštećenika udario jednom šakom u glavu, na upit predsjednice vijeća za mladež maloljetnik je naveo kako je točno ono što je rekao kod suca istrage da je udario oštećenika i jednom šakom u rebra, a to nije danas spomenuo na raspravi jer nije to stigao reći. Kritične večeri na nogama je imao obuvene Nike tenisice. Sjeća se da je među onim ljudima koje je spomenuo da su se nalazili na udaljenosti od pet, šest metara od njih bio i SO, a također i osoba koje se ne može sjetiti imena ali je isto bio ispitan kao svjedok u ovom postupku putem video veze. SO se njima bio približio, ali tek kasnije kad je događaj završio tj. kad je tuča prestala. Oni niti u jednom trenutku nisu međusobno razgovarali i dogovarali se o tome da bi oštećenika trebalo pretući i ozlijediti. Nije vidio da bi SO zadao oštećeniku udarac. Ne zna je li MO zadao kakav udarac oštećeniku.

4.5. Nadalje, I. maloljetni RO je naveo da kada je bio uhićen i dok je bio u policiji policijska službenica je na njega vikala i govorila je da su ubili oštećenika. Rekla je da su oštećenika ubili i da se nekako izvuku. Rekla mu je neka prizna djelo, jer ako prizna da će imati malu kaznu. Otkad je uhićen pa do trenutka njegovog ispitivanja on je boravio neko vrijeme u policiji, sam.

5. Iznoseći obranu II. maloljetni ŠO naveo je da su kritične večeri RO, DO, HO i on bili zajedno u izlasku u noćnom klubu Dance u [adresa], a bilo je s njima još njihovih drugih prijatelja, između ostalih SO i MO. Nakon što su izašli iz noćnog kluba, negdje oko pola 3 ili 3 u noći, bili su u društvu s DO koji se bio dosta napio, RO, HO i on, a bili su tu i MO i SO. DO i RO su se nešto počeli svađati i nagurivati, ne zna zbog čega, dok su oni ostali sjedili. U jednom trenutku za vrijeme tog Vinkovog i Nemanjinog naguravanja, prišao im je oštećenik, te im rekao da "Zašto tuku maloljetno dijete". RO i on su nekoliko puta rekli istome da nema on što tražiti, da su oni svi prijatelji i da neće biti nikakve tuče, te su mu nekoliko puta rekli neka se makne. Oštećenik se "unio RO u facu", povukao ga je sprijeda za majicu, te se pripremao da će udariti RO, što je on vidio po tome jer je oštećenik „stisnuo šaku“. Nije uspio udariti RO. Na to je RO udario šakom oštećenika u glavu, ne sjeća se točno koji dio glave. Potom je DO krenuo na oštećenika tako da ga je također udario šakom, misli dva puta, ne sjeća se točno u koji dio tijela, a za to vrijeme oštećenik je bio na nogama tj. u stojećem položaju. Oštećenik nije uzvraćao udarce RO i DO. Kad je oštećenik krenuo prema njima, on ga je obujmio s leđa oko struka kako bi ga maknuo, na što je oštećenik vikao "Ajde još, ajde još". Kako ga je bio obujmio i krenuo ga micati oštećenik mu je nekako ispao iz ruku i pao na pod, a također skupa s njim je pao i on. Samo je čuo nekakav udarac i sljedeće što je vidio je kako oštećenik leži na leđima, izgledao je kao da je mrtav. Udaljio se metar dva, no onda se vratio do oštećenika, okrenuo ga na bok i izvadio mu jezik, tu je ošteećnik došao do zraka. Oni su se svi bili uplašili jer su mislili da je oštećenik mrtav. Ostali su također bili otišli s tog mjesta ali su se kasnije vratili, došli su vidjeti je li živ, a kad su vidjeli da je prodisao onda su se udaljili s lica mjesta. Nije vidio da bi HO udario oštećenika. Za vrijeme dok su se na početku RO i DO naguravali, on je sjedio u njihovoj blizini na udaljenosti od metar, metar i pol. Kad je RO prvi puta udario oštećenika oni su bili na toj istoj udaljenosti od njega, a onda su se odmaknuli nekih 2-3 m prema parku. U trenutku kad je obgrlio oštećenika nalazio se direktno iza njega, oštećenik se unatraške vraćao prema njemu, dok su se prema njemu približavali RO i misli DO. Oštećenika je obgrlio i napravio je taj potez iz razloga jer je htio da ga prestanu tući, mislio ga je zaokrenuti tako da se on okrene leđima prema RO i da ga tako ne mogu dalje udariti. On je vikao DO i RO da je dosta i da se prestanu tući. I oštećeniku je rekao da prestane i da je dosta, da se smiri. Oštećenik je bio dosta agresivan i vikao je "Ajde još, ajde još". Niti u jednom trenutku nije udario oštećenika, niti dok je isti stajao, a niti dok je bio na tlu. Na kraju, kad je oštećenik već nepomično ležao, vikao je "Dečki ubili ste ga", te je vikao "Zovite hitnu pomoć", a to je vikao ĆO i osobama koje su se nalazile u njegovom društvu. Prvotno se maknuo od oštećenika i kleknuo na pod jer se jako uplašio, od stresa nije znao gdje je jer je mislio da je oštećenik mrtav. Njegovi roditelji i on su se raspitivali preko drugih ljudi o zdravstvenom stanju oštećenika, nije se htio obraćati direktno oštećeniku jer je mislio da bi isti mogao pomisliti nešto loše, odnosno da će ga netko istući i sl. Misli da su njegovi roditelji bili u policiji i raspitivali se o zdravstvenom stanju oštećenika, a također tata se raspitivao preko oštećenikovog strica. U trenutku kad je okretao na bok oštećenika i vadio mu jezik nitko drugi osim njih nije bio u blizini, ne zna da bi bilo tko drugi osim njega pomagao oštećeniku. Njih četvorica nisu se niti u jednom trenutku dogovorili da bi oštećenika istukli, budući da oni njega od ranije ne poznaju i nisu s istim imali nikakvih sukoba niti kontakata. Kad im je oštećenik rekao da zašto tuku maloljetno dijete, pri tom je mislio na DO. Njima je oštećenik to rekao jednim agresivnim tonom, nastupio je prema njima kao da oni nešto loše rade prema DO. Oštećenik je bio vidno alkoholiziran.

5.1. Nakon što je maloljetniku predočen dio njegove ranije obrane u kojoj je isti naveo da su nakon Nemanjinog udarca šakom u glavu, oštećenika svi osim njega krenuli udarati, odnosno da su ga udarali i HO i DO, dok je na današnjoj raspravi naveo da je oštećenika udarao samo DO, no ne i HO, maloljetnik je pojasnio da je njemu HO rekao da je on samo jednom udario oštećenika i to nogom u nogu, ali ja taj udarac od strane HO nije vidio. Ostaje kod ovoga što je naveo na raspravi tj. da je oštećenika udarao DO, a kod suca istrage je naveo i HO jer se bio uplašio. Oštećenik se prilikom prvog kontakta s njima obratio njima kao grupi. Misli da DO nije udario oštećenika baš jako, ne može procijeniti. Udario ga je dosta slabijim intenzitetom nego što je to učinio RO. SO i MO su samo stajali na nekih dva metra udaljenosti, oni nisu sudjelovali u fizičkom sukobu. Taj dan MO nije imao povrijeđenu nogu, čuo je da je povrijedio nogu na tjelesnom. On nije vidio da SO drži DO i odvlači ga od grupe. On je oštećenika obujmio oko struka, a ruke su mu bile "slobodne", pokušavao se "osloboditi", vikajući "Ajde još, ajde još", jer se htio otrgnuti da se nastavi tući. Njemu su i RO, DO i HO rekli da ne poznaju oštećenika od ranije. Ne može reći tko je kriv za cijeli ovaj događaj, na neki način kriv je i oštećenik, a na neki način oni. Rekao je da smatra da su na neki način krivi "oni" iz razloga jer smatra da se on trebao odmaknuti od svega toga i pustiti njih neka se tuku, nije se trebao "umiješati".

5.2. Nadalje, II. maloljetni ŠO naveo je da je uhićen negdje oko 7h ujutro te odveden u policijsku postaju gdje je inspektorica na njega vikala i govorila neka prizna da je počinio djelo za koje ga se tereti. On nije htio priznati nešto što nije učinio . Policijska službenica uočila je ožiljak na njegovoj ruci i upitala ga odakle mu taj ožiljak na što joj je objasnio da se ozlijedio na kirvaju u [adresa] te je nosio gips, a ona je rekla da će to provjeriti. Kasnije je s njim pričao i drugi policajac koji ga je isto nagovarao da prizna kako bi dobio manju kaznu, prijetio mu je da ću inače ići na deset godina u zatvor, gdje će ga drugi zatvorenici zlostavljati i silovati jer je maloljetan. Za vrijeme dok su mu ovo govorili policijski službenici s njim nije bio prisutan branitelj. Njemu su policijski službenici rekli da oštećenik 100% neće preživjeti.

6. Iznoseći obranu III. maloljetni DO naveo je kako je kritične večeri izašao van u grad u noćni klub Dance s njegovim prijateljem FO, te su u gradu sreli RO, ŠO i HO. Njih četvorica, tj. RO, ŠO, HO i on nalazili su se ispred hotela Park u trenutku kad im je prišao oštećenik. Ne sjeća se nikakve svađe niti nagurivanja s RO. Sjeća se da je RO udario oštećenika šakom u glavu, u područje "vilice", te je oštećenik vjerojatno od tog udarca pao na pod. Nakon tog Nemanjinog udarca, njega je SO počeo odvlačiti kako bi se maknuli, on misli da on nije udario oštećenika, ne sjeća se. Jedino čega se još može sjetiti je da je vidio kako ŠO vadi oštećeniku jezik van. To je vidio kad je već trčao cestom i udaljavao se od mjesta događaja. Vezano za predmetni fizički sukob, više se ničega ne sjeća. Oštećenog CO ne poznaje. Mogao je pretpostaviti da će RO udariti oštećenika iz razloga jer je oštećenik htio udariti njega, zbog čega se RO uplašio i tako je mogao pretpostaviti da će mu RO uzvratiti. On uhićen istog tog dana negdje oko 15 sati. Nakon uhićenja bio je i vaditi krv, te potom je završio zajedno s preostalim maloljetnicima u istražnom zatvoru. Prvo su bili u istoj sobi HO i on, a onda su premješteni tako da su njih dvojica bili u sobi s ŠO i RO.

6.1. Nakon što je maloljetniku predočen dio njegove ranije obrane u kojoj je isti u odnosu na kritični događaj iskazivao detaljnije navodeći da ga RO voli zezati, da je oštećenik rekao RO da zašto tuče maloljetnika, da je RO gurnuo oštećenika u prsa rukama i da je taj dečko pao na tlo, te da su ga onda svi počeli šutati osim njega, a danas na raspravi i u odnosu na ove detalje rekao da se toga ne sjeća, maloljetnik je izjavio kako se on doista ne sjeća ovih događaja, to je tako bio naveo u ranijoj obrani jer su mu u policiji stavili lisice i rekli mu da mora tako iskazivati, rekli su mu da je oštećenik mrtav, te da mora tako iskazivati ukoliko želi da ga puste na slobodu, te da će mu ako tako iskazuje biti manja kazna. Njega kao što je to naveo SO je brzo uhvatio i počeo odvlačiti tako da se sigurno nalazio blizu, na udaljenosti metar, metar i pol, jer ga inače ne bi mogao tako brzo odvući. Kad je išao u bolnicu vaditi krv nakon uhićenja, tamo su ga i pregledali, nisu mu utvrđene nikakve ozljede. Nije imao nikakvih ozljeda. Kritične večeri na sebi je imao crnu majicu, crnu trenerku, Nike tenisice, sva ta odjeća i obuća je od njega oduzeta od strane policije. Nisu mu rekli koliko je promila alkohola u krvi imao. Nije vidio da bi itko drugi osim RO udario oštećenika. Njemu je policajac u policiji rekao da ja vezano za detalje događaja smisli priču kako bi sebi smanjio kaznu. Ne sjeća se je li imao branitelja prilikom ispitivanja kod suca istrage niti je li se prije ispitivanja posavjetovao s braniteljem. Pouku o pravima je dobio prije ispitivanja suca istrage, ne sjeća se što je bilo navedeno u toj pouci da mu se stavlja na teret, da li ubojstvo ili teška tjelesna ozljeda.

7. IV. maloljetni HO na raspravi je naveo da neće iznositi obranu niti odgovarati na pitanja tako da je pročitana njegova ranija obrana iznesena pred sucem istrage 22. rujna 2025. u kojoj je naveo kako ga je kritične zgode RJ odvezao u grad i tamo su njih dvojica čekali RO i popili piće u pubu na terasi. Za nekih sat vremena tamo su došli i ŠO te DO, a došao je i RO. RO je došao prvi. Nakon toga su svi ušli u klub "Dance". Tamo su bili gotovo cijelu večer do nekih 02,30 sati ujutro. Oko 02,30 sati ujutro su svi izašli van. Tu je DO popio malo više. Taj dečko koji je dobio batine kritične zgode, prvo su ga vidjeli ispred "Dance" kako razbija bocu i onda su ga zaštitari izbacili van i rekli da više ne dolazi. Nakon toga su njih četvorica IJ, ŠO, DO i on otišli do hotela i sjeli na stepenice. Tu je prolazio taj dečko kojem ne zna ime i dobacio: "Zašto tučete dečka od 14 godina?". Mislio je na DO. DO nitko nije tukao već su ga samo smirivali da sjedne zato što je bio pijan. RO i ŠO su rekli tom dečku da se skloni. Taj dečko se sklonio, ali nakon nekoliko sekundi mu je RO nešto dobacio. Ne sjeća se što je promrmljao. Onda se dečko vratio i onda je krenulo naguravanje između njega i RO. Onda je RO tog dečka udario šakom u vilicu. Dečko je pao na tlo i onda je kleknuo i digao se odmah. U tom trenu dečka više nitko nije dirao, te je isti krenuo prema njemu. On ga je u tom trenutku od straha gurnuo misleći da će ga udariti i puknuo ga nogom. To mu nije bilo ništa. Dečko je ostao stajati, a ŠO ga je uhvatio oko struka i ne zna kako ga je ŠO bacio na tlo i govorio mu je: "Smiri se, smiri se". Misli da je RO uletio i puknuo tog dečka u glavu baš jako. Udario ga je baš punom nogom jako (maloljetnik pokazuje stopalo desne noge). Sigurno je bilo još udaraca, ali „tko će to ispratiti“. On ga je gurnuo i samo jednom udario nogom. Može reći da kada je ŠO tog dečka "prebacio" na pod, taj dečko je još bio normalan. Pričao je. Tog dečka je sigurno koštao zadnji udarac i to Nemanjin. DO nije tukao tog dečka jer je bio pijan i njega je držao VO. Kritične zgode on je na sebi imao šuškavac Elfs, bijelo-sive patike Nike i crne rifle. Ta odjeća je od njega oduzeta od strane policijskih službenika. Tamo je bilo previše ljudi okolo, ali ja se samo sjeća imena VO. Njemu je ŠO rekao da je tom dečku izvadio jezik iz usta da se ne bi ugušio, ali on to osobno nije vidio. On se isto uplašio što će biti s tim dečkom nakon Nemanjinog udarca. Tada je vidio KJ koji je izlazio iz kluba i koji ga pitao što mu je. Šutio je. Mislio je da je gotovo s tim dečkom, da je umro. Svi su tako vikali. Zvao je mamu da dođe po njega i ona je došla. S njim je otišao i RO jer su iz istog sela.

8. Svjedok oštećeni CO u iskazu od 23. listopada 2025., danom u ODO u Osijeku, naveo je kako se ne sjeća točnog datuma, misli da je bio 21. rujan 2025., zna da je bila subota, bio je u novootvorenom ugostiteljskom objektu u sklopu hotela. Tom prilikom konzumirao je misli oko dva piva. Prilikom izlaska iz ugostiteljskog objekta uočio je skupinu momaka, možda desetak, ali ne može sa sigurnošću reći o kojem broju osoba se radilo. Navedene osobe nagurivale su mlađu mušku osobu i vrijeđale ga. Zastao je te im se obratio da nije u redu vrijeđati. Moguće da im je bio preblizu te ga je jedna od osoba koja se nalazila u toj skupini momaka udarila pretpostavlja šakom u predio glave. Od tog momenta se više ničega ne sjeća, ne zna je li ostao na nogama ili je pao. Ima prvo sjećanje prilikom buđenja u bolnici prilikom prebacivanja s kreveta na krevet. Tijekom događaja za koji je naprijed izjavio da se ne sjeća detalja istoga, zadobio je tjelesne ozljede u vidu krvarenja u mozgu, prijeloma kostiju oko desnog oka i nosa, ima ugrađene pločice od titana i njegovo liječenje i dalje traje. Nakon ovog događaja čuo je puno različitih priča, čuo je da postoje snimke događaja koje on nije vidio, ne poznaje nikoga od sudionika samog događaja. On ima ma vlastiti obrt, jedini je zaposleni i trenutno ne radi. On se jest približio toj skupini, ali koliko se sjeća ne na način da bi isprovocirao bilo kakav sukob jer po prirodi nije takav, nikad ranije nije sudjelovao u fizičkim sukobima i da je znao da će ovo završiti na ovakav način ne bi se nikada obratio nikome na način na koji jest, a cilj mu je bio jedino spriječiti vrijeđanje mlađe osobe. Također može reći da je u lokalu bio sa svojim kolegom i nije bio s nikim drugim u kontaktu. Prije nego što je zadobio udarac nije se ni sa kim naguravao. Toj skupini momaka obratio se u dva navrata, prvi puta im je rekao da nije u redu vrijeđati nekoga, na što su mu oni odgovorili šta ga briga, „on je stvarno cigan“, pa kad im je ponovno rekao da to nije u redu, a pogotovo vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, nakon toga uslijedio je udarac. Ne može se decidirano izjasniti, ali moguće je da je netko iz te skupine rekao da se makne. Tijekom boravka u ugostiteljskom objektu popio je više piva, ne može se decidirano izjasniti o kojem broju piva se radilo. Ne može se izjasniti je li mu netko nakon ovog događaja pomogao, čuo je neke priče, misli da njegova mama ima saznanja tko bi to mogao biti, ali on ne zna imena i prezimena osoba koje su mu tom prilikom pružile pomoć. Kolega s kojim je bio u ugostiteljskom objektu je ostao, odnosno nije izašao s njim. Osoba koju su vrijeđali je bila mlađa, ali se ne može izjasniti koliko je ista osoba imala godina. Ne može se sjetiti ni kako je ta osoba izgledala. Kad je zadobio udarac sve te osobe stajale su negdje na metar-dva udaljenosti od njega, uključujući i tu osobu koju su vrijeđali. Ne poznaje osobu po imenu EJ. Ne zna od koga je čuo, ali je čuo da je netko iz te skupine rekao: "Jebote ubio si ga", a isto tako čuo je da se jedna od tih osoba zaletila i šutnila ga nogom u glavu. On je od ozljeda prema njegovim saznanjima zadobio jedino ozljede u predjelu glave, za ostalo ne zna jer nije razgovarao s liječnicima. O tome više zna njegova majka koja mu je rekla da je za vrijeme dok je ležao u bolnici imao plavice po tijelu.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da su se sva četvorica maloljetnika kritične noći, nakon izlaska u noćnom klubu "Dance" u [adresa], nalazili ispred hotela "Park" kad im je u jednom trenutku prišao oštećeni CO upitavši ih za njihovo ponašanje prema djetetu (misleći na III. maloljetnog DO), te je došlo do kraće verbalne prepirke između njih i oštećenika. Također, nije bilo sporno niti da je nakon toga došlo do fizičkog sukoba u kojem je I. maloljetni RO udario oštećenog CO šakom u glavu, te potom, dok je oštećeni CO ležao na tlu, i nogom u glavu. Nadalje, nije bilo sporno da je II. maloljetni ŠO, tijekom fizičkog sukoba, u jednom trenutku obujmio oštećenog CO oko struka. Nije bilo sporno niti da je oštećeni CO kritične zgode uslijed predmetnog fizičkog sukoba zadobio teške tjelesne ozljede opisane u prijedlogu za izricanje maloljetničkih sankcija.

10. Bilo je sporno koja je bila uloga preostale trojice maloljetnika u fizičkom sukobu s oštećenikom, odnosno jesu li i oni aktivno sudjelovali u tom sukobu tako da je III. maloljetni DO zadao oštećeniku udarac šakom u glavu i nogom u tijelo, da ga je II. maloljetni ŠO, nakon što ga je obujmio rukama oko struka, bacio na tlo, te da su ga potom dok je oštećenik nepomično ležao na tlu, II. maloljetni ŠO, III. maloljetni DO i IV. maloljetni HO udarali rukama i nogama po glavi i tijelu, te time zajedno s I. maloljetnim RO oštećeniku nanijeli teške tjelesne ozljede opisane u prijedlogu za izricanje maloljetničkih sankcija. Osim toga, bilo je sporno je li oštećenik od prvog udarca šakom (koji mu je zadao I. maloljetni RO) pao na tlo. Također, bilo je sporno je li fizički sukob isprovociran od strane oštećenog CO, njegovim napadom na I. maloljetnog RO, te jesu li maloljetnici imali zajedničku namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenika.

11. Svjedokinja OO u iskazu je navela da je kritične noći negdje oko tri sata ujutro stajala pored stepenica na ulazu u Hotel "Park" u [adresa] i tamo čekala prijateljicu. U jednom trenutku vidjela je oštećenika, za kojeg je tek poslije događaja saznala da se zove CO, kako se pješice kreće iz smjera ugostiteljskog objekta "Dance" prema grupici mladića koji su se nalazili oko četiri, pet metara udaljeni od nje. Naime, ona se nalazila s desne strane stepenica od strane hotela, a oni s lijeva. Ranije je tvrdila da je tih mladića bilo desetak u grupici, no nakon što je pregledala snimku video nadzora rekla je da ne zna jer je bila u šoku od tog događaja. Prije nego li im se CO približio ta grupica mladića normalno su stajali i pričali međusobno. U toj grupici mladića jedino je prepoznala ŠO, kojeg samo zna imenom i prezimenom. Nije čula je li CO išta tim mladićima rekao niti je li tko od njih nešto rekao CO. Samo je odjednom počelo naguravanje prilikom čega je vidjela da se ŠO "unio" CO u "facu". U to je jedan od mladića, a ne zna koji (nije sigurna je li to bio ŠO), udario CO šakom u područje brade uslijed kojeg udarca je CO pao na pod. Nakon toga, jedan od mladića pridigao je CO s poda, s time da CO i dalje nije bio na nogama nego je bio samo malo podignut od strane tog mladića, za koje vrijeme ga je drugi mladić iz blizine udario nogom u predjelu glave. Vidjela je sami trenutak udarca nogom u glavu, a nije točno vidjela način na koji je do tog udarca došlo. U trenutku udarca nogom ovaj prvi mladić još uvijek je pridržavao CO, no kad je CO udaren nogom u glavu pao je na pod bez svijesti, a ne zna što se dalje događalo s tim mladićem koji ga je prethodno pridržavao. Nakon toga, dok je CO ležao na podu, zadobio je još više udaraca nogom po tijelu, ne zna točno po kojoj regiji tijela, zna da ga nije udarao samo jedan mladić nego da je bilo više njih, ali ne može se izjasniti točno koliko. Taj napad na CO trajao je nekih dvije, tri minute. U jednom trenutku čula je ŠO kako viče " DO, ubio si ga". U tom trenutku mladići su se počeli razbježavati, s tim da je vidjela da je ŠO prišao CO, "promrdao ga" da vidi je li živ, te vikao neka netko zove hitnu. Tada ŠO nije bio sam, bilo je još mladića no ne može se izjasniti koliko njih. ŠO potom je također otišao, kao i svi ostali mladići, a ona je prišla CO, okrenula ga na bok te je pristigla njena prijateljica NJ, koja je stigla na lice mjesta kad su svi već bili otišli. NJ je nazvala hitnu. Također do njih su došli i BO i njezin dečko koji su se prethodno nalazili na autobusnoj stanici u blizini mjesta događaja, stanica je udaljena nekih 50m te se nalazi na istoj strani ulice. BO je zvala policiju, a moguće da je zvala i hitnu. Nije sigurna u koju stranu brade je mladić šakom udario CO. Nakon što joj je bila predočena snimka video nadzora ona je rekla da više nije sigurna koliko je dečki udaralo CO, prvo je mislila da ih je više od četiri, a onda je vidjela snimku, ista je bila loše kvalitete i nije mogla vidjeti točan broj mladića koliko je tuklo CO.

11.1. Nakon što je svjedokinji predočen dio njezinog ranijeg iskaza u kojem je ista navela da se "ispravlja" te napominje da je CO tuklo četvoro dečki, svjedokinja je navela da nije sigurna koliko je dečki udaralo CO. Nadalje, nakon što je svjedokinji predočen dio njezinog ranijeg iskaza kojeg je dala u ODO u Osijeku u dijelu u kojem je ista navela da je CO nakon toga nepomično ležao na tlu, a dečki koji su se oko njega nalazili da su ga udarali nogama po glavi i cijelom tijelu, svjedokinja je navela da se sjeća da je ovako ranije iskazivala i u cijelosti ostaje pri tome što je tada navela. Prikazana joj je jedna snimka video nadzora. Snimka koja joj je prikazana trajala je otprilike dvije, tri minute, no na njoj se ne vidi sve jasno jer smeta drveće i vide se samo siluete odnosno obrisi osoba na snimci. Nije sigurna je li osim nje u blizini na licu mjesta bilo još osoba koje nisu sudjelovale u tuči, odnosno nije sigurna jesu li svi mladići koje je na početku vidjela da stoje u blizini stepenica Hotela Park tuku CO ili samo neki od njih. Pojasnila je da ŠO poznaje iz viđenja, odnosno njegov lik povezuje s njegovim imenom i prezimenom, no nikada ga nije osobno upoznala. Nakon što je vidjela ŠO da se oštećeniku "unio u facu", nakon toga ne može niti potvrditi niti isključiti da bi upravo on bio jedan od mladića koji su udarali CO. Vezano za udarce koje je vidjela da je CO zadobio, ne može se izjasniti tko je od mladića iste zadao CO pa se tako ne može izjasniti da je neke od tih udaraca zadao ŠO. Vidjela je da CO dobiva udarce no ne i od koga. Ne bi mogla opisati osobu koja je CO zadala udarac nogom u glavu, oni su njoj svi bili okrenuti leđima. Vidjela je samo da je ŠO došao do CO i protresao ga, nije vidjela da bi ga okretao na bok ili mu vadio jezik. Nije u svakom trenutku gledala u smjeru CO tako da nije vidjela taj trenutak. ŠO kad je na kraju prišao CO bio je uspaničen. Oštećenika je iz svog položaja gdje se nalazila u nekim trenutcima vidjela, a u nekim trenutcima kao npr. kad su se svi nalazili oko njega, nije ga mogla vidjeti. Na početku je CO prišao toj grupici mladića i nešto im je govorio, no nije ih fizički napadao. Nije čula što su mladići bili govorili među sobom, a niti što je CO njima govorio. Nije bilo nikakve vike i galame. ŠO se nakon svega izderao " DO, ubio si ga", i zato je čula što je on rekao. Sigurna je da je to čula, ŠO se tada popeo na stepenice hotela.

11.2. Nadalje, nakon što je svjedokinji predočen dio njezinog ranijeg iskaza u kojem je navela da se ŠO u jednom trenutku sagnuo do CO te ga protresao i počeo vikati " DO ubio si ga", svjedokinja je navela kako u svom ranijem iskazu nije pojasnila da nakon što je ŠO protresao CO, on je počeo hodati okolo i između ostalog se popeo na stepenice hotela i upravo u tom trenutku je vikao " DO ubio si ga", te je vikao "zovite hitnu". Dok je gledala događaj svi mladići koji su tukli CO bili su joj okrenuti leđima. Ne sjeća se ničeg vezano za izgled mladića koji su napadali CO, ne može opisati niti njihov izgled niti odjeću. Od četvorice maloljetnika koje je vidjela na sudu može prepoznati samo ŠO, ostale ne prepoznaje.

12. Svjedokinja BO u iskazu je navela da se kritične noći vraćala sa svojim dečkom ČO kući iz noćnog izlaska. Prethodno su bili u ugostiteljskom objektu "Dance". Negdje oko tri sata ujutro njen dečko i ona krenuli su prema autobusnoj stanici, prošli su kraj hotela "Park" i tamo su vidjeli grupu mladića ali nisu na njih obraćali pozornost. Također u blizini je vidjela i svoju kolegicu ŠJ, koju poznaje iz škole. Nije obraćala posebnu pozornost na to što su ti mladići radili, misli da su normalno razgovarali među sobom. Njezin dečko i ona produžili su do autobusne stanice koja je nekih 70 do 100 metara udaljena od mjesta kritičnog događaja. Tek što su došli na stanicu sreli su jednu njenu kolegicu i s njom pričali možda minutu, nakon čega je ona slučajno pogledala na mjesto događaja i vidjela dečka kako leži na podu i dečke oko njega kako ga šutaju. Taman kako je pogledala otprilike tada je događaj i bio gotovo odnosno dečki su ga prestali šutati. Potom je dečko koji je ležao na podu zadobio udarac nogom u glavu i nakon tog udarca je nepomično ležao na tlu. S mjesta odakle je gledala bio je mrak i to je bilo dosta daleko od mjesta događaja tako da ne može reći koliko dečki je udaralo ovog dečka koji je ležao na podu. Čula je da viču neka netko zove hitnu, a također je čula da netko viče " DO ubio si ga". Njezin dečko i ona neko su vrijeme stajali na autobusnoj stanici jer su se uplašili, s tim da je ona nazvala hitnu. Kad su se približili dečku koji je ležao na podu on je bio već okrenut na bok, ali ona nije vidjela tko ga je tako namjestio. Pored njega je bila OO, a nije bio tamo nitko od mladića, Kad su prišli bliže vidjela je da je dečko koji je ležao na tlu teško disao, bio je krvav i imao je natečeno desno oko. Na mjestu odakle je gledala to je bilo daleko, no njoj se učinilo da oko ovog dečka koji je bio na podu se nalazi barem pet, šest mladića koji su ga šutali, ne zna točno u koje dijelove tijela, konkretno je vidjela samo zadnji udarac nogom u glavu.

12.1. Nakon što je svjedokinji predočen dio njezinog ranijeg iskaza u kojem je ista navela da je u jednom trenutku uočila kako osoba leži na podu a ostali momci koje ne poznaje istoga udaraju nogama po glavi i tijelu, svjedokinja je pojasnila da je vidjela kako dečki stoje oko ovog dečka koji je ležao na podu i šutaju ga nogama, no ne može se točno izjasniti po kojem dijelu tijela. Vidjela je taj zadnji udarac nakon kojeg je oštećenik nepomično ležao a to je bio udarac nogom u stražnji dio glave odnosno zatiljak. Ta osoba koja je zadala udarac nogom prije udarca nalazila se iza oštećenika. Točno je da joj je prilikom iskazivanja kod ODO pokazana snimka video nadzora. To je video nadzor koji se nalazi na rasvjetnom stupu, a dio koji se na kameri vidi ispred hotela je mračniji. Osobe na snimci su sitne, "u crnom", ona na snimci nije mogla jasno vidjeti koliko je osoba koje udaraju dečka koji leži na tlu. Osim te snimke koje je sada opisala nije joj pokazana niti jedna druga snimka. Njoj su u ODO pojasnili da joj prikazuju snimku video nadzora iz razloga jer je ona bila navela da je vidjela više od četiri osobe da udaraju oštećenika, a oni su tvrdili da su to četiri osobe. Ona i dalje misli da je bilo više od četiri dečka koji su udarali ovoga koji je ležao na tlu, ali ne zna točno koliko, nije ih brojala. U trenutku kad je netko vikao " DO ubio si ga" i "Zovite hitnu" ona je još uvijek bila na autobusnoj stanici, dok su se mladići još uvijek nalazili oko oštećenika, to su tako počeli vikati nakon zadnjeg udarca nakon kojeg je oštećenik ostao nepomičan ležati na tlu. Ne zna tko je vikao ove riječi, misli da se netko od mladića i vratio da provjeri je li oštećenik živ ali ne zna tko, u to vrijeme je gledala da zove hitnu i nije se mogla sjetiti broja hitne.

12.2. Nakon što je svjedokinji predočen i dio njezinog ranijeg iskaza u kojem je ista navela da su pored nje i dečka prošla dvojica momaka koji su udarali oštećenika i nešto im rekli u smislu da zovu hitnu, a jedan od njih je govorio drugome "Joj DO što si napravio, ubio si ga", svjedokinja je pojasnila da je netko vikao ovu rečenicu i dok su još svi bili oko oštećenika, a potom je to isto ponovljeno i na ovaj način kao što je to navela kod ODO, odnosno jedan dečko je drugome govorio dok su prolazili pored nje i njenog dečka "Joj DO što si napravio, ubio si ga". Ta dvojica momaka jesu bili u toj grupici oko oštećenika, no ne može reći je li tko od te dvojice bio onaj koji je zadao zadnji udarac nogom oštećeniku. Dečki koji su udarali ovog koji je ležao na podu udarali su ga naizmjenično, ona misli da su tog dečka na podu udarali svi, no nije sigurna. Dok su bili na autobusnoj stanci njen dečko je pričao s njenom prijateljicom, ona je stajala ispred njih i nije slušala što oni pričaju, nego je u jednom trenutku slučajno pogledala na mjesto događaja i vidjela sve što je navela. Udaljenost autobusne stanice od mjesta događaja ne zna točno odrediti, rekla je otprilike 70-100 m.

13. Svjedok ČO u iskazu je naveo da je kritične noći negdje oko tri sata ujutro njegova djevojka BO i on izašli su iz ugostiteljskog objekta "Dance" te su krenuli prema autobusnoj stanici koja se nalazi kod našičkog dvorca, a udaljena je nekih 70-ak metara od mjesta događaja. Dok su se kretali prema autobusnoj stanici, prošli su pored hotela Park gdje su vidjeli grupu dječaka koji su se nagurivali. On je povukao svoju djevojku i oni su se nastavili kretati prema autobusnoj stanici. Tamo je i sjedilo više ljudi "na zidićima" misli da je bila i neka djevojka, ali ne točno pored tih mladića. Kad su došli na autobusnu stanicu susreli su tamo jednu njegovu prijateljicu iz razreda s kojom su pričali. Nakon nekih tri, četiri minute samo je čuo udarac, čuo je da netko viče " DO ubio si ga" te da viču "Zovite hitnu". Kad je to čuo, usmjerio je pogled prema mjestu događaja gdje je vidio dečka kako nepomično leži na leđima, a osobe koje su bile tamo su se baš u tom trenutku razbježale na sve strane, misli da se radilo o muškim osobama, i da ih je bilo četiri, pet, to ne može sa sigurnošću reći jer su počeli bježati na sve strane. Dvojica od njih su došli do njih dok su još bili na autobusnoj stanici i htjeli su im se obratiti, ali oni su ih otjerali. Vidio je da su to neki mlađi dečki. Potom je njegova djevojka zvala hitnu, te je u blizini oštećenika primijetila svoju poznanicu ŠJ, prišli su tom dečku koji je ležao te je on tada već ležao na boku, teško je disao, bio je sav krvav, čak se i pokušavao okrenuti ali on ga je smirivao i govorio neka diše, misli da ga je i čuo, ali nije siguran.

13.1. Nakon što je svjedoku predočen dio njegovog ranijeg iskaza u kojem je isti naveo da je pričao s poznanicom kad je u jednom trenutku čuo udarac, svjedok je naveo da je osim njega s njegovom poznanicom razgovarala i njegova djevojka i to cijelo vrijeme. Njegova poznanica s kojom su razgovarali na autobusnoj stanici zove se JO. U trenutku kad je on čuo udarac JO je još uvijek bila na stanici, po nju je njezin tata došao nešto prije nego što su zvali hitnu. Vjeruje da je i ona mogla čuti rečenicu "Zovite hitnu, DO ubio si ga". Njemu je njegova djevojka BO rekla da je ona vidjela sam kraj događaja, da je vidjela udarac u glavu s nogom, kako ga je netko "od ispod" udario u glavu nogom i da je dečko nakon tog udarca udario glavom od beton još jednom. On osobno nije vidio nikakve udarce prema oštećeniku. Točno je da mu je prilikom iskazivanja u ODO Osijeku prikazana snimka video nadzora. Ta snimka je trajala kratko, nekih 20-tak sekundi, na njoj se teško vidi, drveće smeta, vidi se grupica ljudi koji se naguravaju. Osim te snimke nije mi prikazana niti jedna druga snimka. Između mjesta događaja i autobusne stanice na parkingu su se nalazila parkirana vozila, no ona nisu zaklanjala pogled na mjesto događaja. Ne zna koliko je točno bilo dečki u grupici dečki koje su vidjeli na početku dok su išli k autobusnoj stanici, bila je to "osrednja" grupica, nije ih brojao no bilo ih je oko pet, šest. Ugostiteljski objekt "Dance" je noćni klub, dok su djevojka i on bili još tamo nije bilo nikakvih ekscesnih događanja. Kasnije je čuo priče da je netko stao na binu pa da su ga odatle micali. Tog dečka koji je nastradao u tom događaju ne poznaje od ranije niti ga je te večeri vidio u noćnom klubu.

13.2. Nakon što je svjedoku predočen njegov raniji iskaz u dijelu u kojem je naveo da je jedna od dvije osobe koje su prošle pored njih na autobusnoj stanici bila pod vidnim utjecajem alkohola, svjedok je naveo da je to zaključio po tome što je ta osoba bila malaksala, a druga osoba ga je držala pod ruku. Ne sjeća se da bi ta dvojica bilo što međusobno govorili jedno drugom.

14. Svjedokinja JO u iskazu je navela kako je kritične noći razgovarala sa svojim prijateljem i poznanicom iza autobusne stanice koja se nalazi oko 50-tak ili 100-njak metara od mjesta događaja. S obzirom da je bila naslonjena na zidić te je pričala s prijateljem i poznanicom ona kritični događaj nije vidjela. U jednom trenutku čula je kako netko trči, te se u tom trenutku i okrenula i vidjela jednog dečka kako nepomično leži na podu, te četvoricu dečki kako trče u njihovom smjeru. Netko od te četvorice rekao je " DO ubio si ga". Dvojica od ove četvorice su prošli ispred njih s tim da su se nakratko i zaustavili u blizini. Ona se bila skamenila i nije na to reagirala dok su im njen prijatelj ČO i poznanica BO nešto dobacili kako bi ih otjerali od njih. Nedugo zatim BO je nazvala hitnu pomoć, a po nju je došao njezin otac s kojim je otišla kući. Nije se približavala mjestu na kojem se nalazio dečko koji je nepomično ležao, te nije vidjela ima li taj dečko neke ozljede. Nije neposredno vidjela inkriminirajući događaj odnosno tuču, a nije vidjela niti što se događalo prije toga. Četvorica dečki prvotno su trčali zajedno u grupi, ali su se razdvojili na ulazu u park tako da dvojicu više nije vidjela, a dvojica su prošli ispred njih. Dok su sva četvorica trčala netko od njih je viknuo " DO ubio si ga". U trenutku kad je gledala prema dečku koji je ležao na podu nije oko njega bilo nikoga. Nije primijetila u kakvom su stanju bili ova četvorica koja su trčali. Nije dobro vidjela izgled mladića koji su trčali, nije im vidjela lica jasno i ne bi ih mogla prepoznati s obzirom da je bio mrak, no po građi tijela zaključila je da se radi o mlađim osobama koje ne mogu biti punoljetne. Ne poznaje nikog od ove četvorice koja su trčala.

15. Svjedok dijete MO u iskazu je naveo kako poznaje svu četvoricu maloljetnika, uglavnom se pozdravljaju, ali nisu u nekom osobitom odnosu. Oštećenika ne poznaje. Događaj se zbio u rujnu, bila je subota, tri ujutro ispred hotela u [adresa]. Bio je zajedno s DO, FO, ŠO, HO i RO. On i SO su čuvali DO koji se bio napio. Došao je oštećenik i počeo vikati na ŠO da ne dira dečka jer ima četrnaest godina. ŠO mu je rekao da ga ne dira i da se makne od njih. Taj čovjek se unio RO u facu i RO ga je gurnuo rukama dalje od sebe, a taj mu je čovjek vratio. DO je udario tog čovjeka šakom u glavu jednom, oštećenik je izgubio kontrolu, gubio je ravnotežu kao da će pasti. Ne sjeća se je li ga tada još netko udario, onda ga je ŠO bacio na pod, ali ne jako. Nakon toga HO ga je jednom šutnuo, ali nije siguran, a RO ga je nakon toga šutnuo u glavu. Misli da mu je DO zadao prvi udarac, a također misli da je vidio da ga je HO šutnuo, a nakon toga ga je RO šutnuo u glavu. Nakon toga ŠO je oštećeniku vadio jezik da se ne uguši. Misli da mu je DO zadao prvi, a RO zadnji udarac. On je sa HO, ŠO i RO krenuo prema glazbenoj školi gdje su sjeli, a SO i DO su otišli no ne zna točno gdje. Nakon zadnjeg udarca oštećenik je ostao ležati na leđima. Nije vidio da mu je itko pružio pomoć, osim što je vidio da je ŠO u blizini, te mu je on rekao da je oštećeniku vadio jezik. Nije siguran je li ga HO udario, misli da je HO bio udaljen dva metra od oštećenika. RO je zadao zadnji udarac na način da mu je prišao s tri metra udaljenosti te ne zna kojom jačinom ga je udario. Misli da je HO udario tog čovjeka. Za vrijeme dok je RO zadavao udarce oštećeniku, ŠO je bio malo dalje od tog čovjeka, a tako je bilo i dok mu je DO zadavao udarce. Misli da ŠO nije komunicirao s oštećenikom, a također misli i da ga je obgrlio kako bi smirio situaciju, to pretpostavlja. ŠO nije udario tog čovjeka. Svjedok navodi i da je te večeri na sebi imao crnu majicu i crne „rifle“, a na nogama patike. Za vrijeme dok je ŠO držao oštećenika, misli da oštećenika nitko nije udarao. SO ga nije udario. ŠO je vikao nečije ime i rečenicu: „Ubili ste ga“.

16. Svjedok dijete VO u iskazu je naveo kako poznaje RO, DO, HO i ŠO. Poznaje iz na način da se s njima druži i izlazi, ali rijetko. Oštećenika ne poznaje. Sjeća se da se DO kritične zgode napio u klubu te da su ga on, RO, ŠO i HO izveli van. Izveli su ga ispred hotela. RO i DO su se iz zezancije naguravali. Nakon toga naišao je oštećenik i unio se (nabijao) RO i ŠO „u facu“ te ih pitao što to tuku dijete od petnaest godina. RO ga je napucao šakom "u facu" jednom i onda je počela tuča. Sjeća se da je ŠO uhvatio oštećenika i podbočio svoja leđa da ga ostali ne tuku. Misli da ga je oštećenik uhvatio za međunožje te ga je tada ŠO pustio i odmaknuo se. Oštećenik je nakon toga pao na tlo i RO ga je napucao u glavu. Sjeća se da mu je ŠO izvadio jezik i rekao nekim curama da mu izvade jezik i da zovu hitnu. To se sve događalo negdje oko tri sata u noći ispred hotela u [adresa]. Nakon što ga je RO napucao oštećenik je pao na pod. RO je oštećenika udario šakom u glavu i nogom u glavu. Svjedok navodi da je on vukao DO te misli DO nije mogao udariti oštećenika, a ŠO je bio odmaknut. Za HO ne zna je li ga udario. RO je oštećenika udario dva puta, a možda mu je zadao i treći udarac. Nije vidio treći udarac. Ne zna tko je zvao hitnu pomoć. Nakon Nemanjinog udarca nogom u glavu oštećenik je izgubio svijest, ŠO mu je pomogao. Netko od HO ili RO ga je srušio na pod, ne zna tko od njih dvojice. DO je stalno bio u njegovim rukama i on ga je odvlačio prema dvorcu T. Oko njih je bilo još ljudi, bio je i EJ. Ne zna gdje je bio ŠO kada je RO udario oštećenika. Ne zna je li ŠO nešto vikao. Na sebi je tom prilikom nosio sivu trenerku, bijelu majicu i patike.

17. Sud je iskaz svjedoka oštećenog CO ocijenio u cijelosti vjerodostojnim. Premda se oštećenik ne sjeća tijeka događaja nakon prvog udarca kojeg je zadobio šakom u glavu, isti je opisao sam početak sukoba, navodeći da je prišao skupini momaka koji su nagurivali mlađu mušku osobu i vrijeđali ga, zastao je te im se obratio da nije u redu vrijeđati, moguće da im je bio preblizu te ga je jedna od osoba koja se nalazila u toj skupini momaka udarila pretpostavlja šakom u predio glave, a od tog momenta se više ničega ne sjeća. Dakle, iz iskaza oštećenika slijedi da se samo riječima obratio maloljetnicima, no ne i da je fizički nasrnuo na I. maloljetnog RO povlačeći ga za majicu i želeći ga udariti. Takav iskaz svjedoka oštećenog CO u skladu je s iskazom svjedokinje OO, koja se nalazila na maloj udaljenosti od samog događaja, a koja je navela da je na početku oštećenik prišao toj grupici mladića i nešto im je govorio, no nije ih fizički napadao.

17.1. Nadalje, sud je prihvatio i iskaze svjedoka OO, BO, ČO i JO ocijenivši ih vjerodostojnim. Naime, imenovani su svjedoci svatko ponaosob opisali što su osobno vidjeli, odnosno čuli. Premda nisu detaljno iznosili tijek događaja, što nisu niti mogli, budući da su se ipak od mjesta događaja nalazili na udaljenosti od pet, šest (OO), pa i više metara (ostali svjedoci koji su se nalazili na autobusnoj stanici), sud drži da su istinito opisali upravo ono što je svatko od njih vidio i čuo. Naime, ovi svjedoci uopće ne poznaju niti oštećenika niti maloljetnike (osim što OO prepoznaje II. maloljetnog ŠO "iz viđenja"), tako da nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti maloljetnike, niti pogodovati bilo kome u ovom postupku. Tako je svjedokinja OO navela da se na samom početku događaja II. maloljetni ŠO "unio oštećeniku u facu", da je jedan od mladića udario oštećenika šakom u područje brade uslijed čega je oštećenik pao na tlo, da je oštećenika zatim jedan od njih pridigao, te drugi udario nogom u glavu, te da je oštećenika dok je nepomično ležao na tlu zasigurno udaralo više mladića i to nogama po glavi i tijelu, no ne može se izjasniti koliko njih. Također, svjedokinja je istaknula da je II. maloljetni ŠO vikao " DO ubio si ga!". Svjedokinja BO navela je da je vidjela kako oštećenik leži na podu i dečke oko njega koji su ga svi šutali, te potom kako ga je jedan od njih udario nogom u glavu, nakon čega je oštećenik nepomično ležao. Čula je i kako netko viče " DO, ubio si ga!". Nadalje, svjedok ČO nije osobno vidio sam događaj, ali je čuo kako netko viče " DO, ubio si ga!", te "Zovite hitnu", a vidio je kako oštećenik nepomično leži na tlu. Niti svjedokinja JO nije vidjela sam događaj, ali je čula da je netko vikao " DO, ubio si ga". Dakle, iz suglasnih iskaza svjedokinja OO i BO nedvojbeno proizlazi da oštećenika nije udarao samo jedan od maloljetnika (nesporno I. maloljetni RO), nego ga je, dok je isti ležao na tlu, udaralo više dečki, odnosno prema iskazu svjedokinje BO – svi koji su se nalazili oko njega. Osim toga, svi imenovani svjedoci sjećaju se da je netko vikao " DO, ubio si ga!", što nedvojbeno upućuje na zaključak da je III. maloljetni DO imao značajan doprinos u ozljeđivanju oštećenika.

17.2. Iz navedenog razloga sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka djeteta VO u dijelu u kojem je isti naveo da je "on vukao DO i misli da ga DO nije mogao udariti". Naime, osim što je takav iskaz nelogičan imajući u vidu gore opisanu rečenicu koju su čuli svi nepristrani svjedoci (" DO, ubio si ga!"), isti je u suprotnosti s iskazom svjedoka MO i obranama I. maloljetnog RO i II. maloljetnog ŠO, koji su potvrdili da je III. maloljetni DO također udario oštećenika šakom. Sud nije prihvatio iskaz navedenog svjedoka niti u dijelu u kojem je isti opisao da je II. maloljetni ŠO "uhvatio oštećenika i podbočio leđa tako da ga ne tuku", budući da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazom svjedokinje OO, koja je opisala napadački stav II. maloljetnog ŠO u samom početku sukoba ("unio se oštećeniku u facu"), iskazom svjedoka MO koji je naveo da je II. maloljetni ŠO bacio oštećenika na tlo, a također i iskazom svjedokinje BO iz kojeg proizlazi da su oštećenika, dok je ležao na tlu, svi dečki koji su bili blizu udarali nogama, odnosno šutali, dakle očito niti jedan od njih nije stao u obranu oštećenika, kao što to svjedok VO u svom iskazu tvrdi. Sud drži da svjedok VO u navedenim dijelovima nije istinito iskazivao, želeći umanjiti kaznenopravnu odgovornost maloljetnika koje poznaje i s kojima se druži.

17.3. Sud je iskaz svjedoka djeteta MO ocijenio u bitnom vjerodostojnim (da je DO udario oštećenika šakom u glavu, da ga je ŠO bacio na pod, da ga je HO šutnuo, te potom i RO u glavu), no ne i u dijelu kojem je naveo da je DO oštećeniku zadao prvi udarac, s obzirom da je nesporno to bio I. maloljetni RO. Sud smatra da je svjedok u bitnom istinito iskazivao o onome što je osobno opažao i čega se u trenutku ispitivanja mogao sjetiti. No, s obzirom da je iskaz ovog svjedoka u određenom dijelu u suprotnosti s iskazima svjedokinja OO i BO koje je sud u cijelosti prihvatio, sud drži da imenovani svjedok nije iskazao o svim odlučnim činjenicama koje su se dogodile. Naime, iz suglasnih iskaza svjedokinja OO i BO proizlazi da je oštećenika, dok je ležao na tlu, udaralo nogama (šutalo) više momaka, o čemu svjedok MO, premda se nalazio u neposrednoj blizini događaja, nije iskazivao. Sud drži da je imenovani svjedok taj dio događaja ili zaboravio ili namjerno prešutio, naime nema nikakvog logičnog i životnog razloga zbog kojeg bi svjedokinje OO i BO "izmislile" da se zbio taj dio događaja, u kojem je više momaka zajedno šutalo oštećenika na podu. Također, iskaz ovog svjedoka u određenom je dijelu proturječan sam sebi (prvo je naveo da je ŠO oštećenika "bacio na tlo, ali ne jako", a potom da misli da ga je ŠO "obgrlio kako bi smirio situaciju, to pretpostavlja", zatim da je oštećenika HO udario jednom, a potom da nije siguran je li ga HO udario). Ovakav sadržaj iskaza svjedoka MO upućuje sud na zaključak da je isti svojim iskazom dijelom htio umanjiti kaznenopravnu odgovornost maloljetnika, premda navodi da se s njima ne druži i da nije s njima "u nekom osobitom odnosu", izostavljajući opisati neke od odlučnih dijelova događaja (šutanje oštećenika dok je nepomično ležao na tlu), te umanjujući doprinos pojedinih maloljetnika (" ŠO je oštećenika bacio na tlo, ali ne jako, HO ga je jednom udario, ali nije siguran je li ga HO udario").

18. Provedenim vještačenjem po vještaku sudsko-medicinske struke dr. sc. Borisu Dumenčiću, dr. med. utvrđeno je da je oštećeni CO pregledan u Hitnom prijemu našičke bolnice dana 21. rujna 2025. u 03:42 sati zbog ozljeda koje je, prema iskazu liječnika u pratnji, zadobio od nepoznate osobe. Događaj nije u potpunosti rekonstruirao, povratio je u dva navrata tamniji sadržaj. Naveo je da je pio pivo, negirao je bolove u prsima i otežano disanje. Kliničkim pregledom je utvrđeno da je pri svijesti, otežanog verbalnog kontakta, alkoholiziran i urednog disanja. Prema skali svijesti (GSC) procijenjen je s 13 od mogućih 15 bodova. Pregledom je utvrđen krvni podljev oko desnog oka, deformacija nosa sa sasušenom krvi ispod nosa, otok gornje usnice i oguljotina kože prednje strane desne podlaktice. Radiologijska obrada (RTG i CT) je bila otežana zbog nemira i agitiranosti pacijenta. Za vrijeme obrade je bio nemiran, agitiran, želi ići mokriti, a u jednom je navratu povratio krvavi sadržaj. Dogovorno je premješten u KBC Osijek u pratnji liječnika. Kod dolaska u KBC Osijek oštećenik je bio pri svijesti, otežanog verbalnog kontakta, vidno alkoholiziran (u KBC Osijek je utvrđena koncentracija od 0,81 g/kg alkohola u krvi) i agitiran. Kliničkim pregledom je utvrđen krvni podljev oko desnog oka, deformitet nosa uz sasušenu krv u nosnicama te otok gornje usnice. Na ostalim regijama tijela nisu evidentirane ozljede. Prije radiologijske obrade (CT), a zbog nemira i agitiranosti, oštećenik je sediran i intubiran te je smješten u Zavod za intenzivnu medicinu. Dana 22. rujna 2025.g., na indikaciju neurokirurga, oštećenik se skida sa sedacije i premješta se na neurokirurgiju zbog opservacije i simptomatske terapije. Dana 24. rujna 2025. je učinjen kontrolni CT koji je pokazao stacionaran nalaz. Dana 25. rujna 2025. premješten je na maksilofacijalnu kirurgiju, a dana 29. rujna 2025. je operiran po maksilofacijalnom kirurgu (osteosinteza koštanog dijela očne šupljine i zatvorena repozicija nosnih kostiju). Post-operacijski je tijek bio uredan i oštećenik je otpušten na kućnu njegu 1. listopada 2025. Na kontroli maksilofacijalnog kirurga 6. listopada 2025. registrirano je subjektivno dobro stajne i uredan post-operacijski tijek. Iz medicinske dokumentacije proizlaze slijedeće objektivno utvrđene ozljede: Krvni podljev oko desnog oka. Prijelom koštanog dijela šupljine desnog oka. Prijelom luka jagodične kosti desno. Utisnuti prijelom čeone i sljepoočne kosti desno. Nagnječenje čeonog i sljepoočnog režnja desne polutke mozga. Krvarenje unutar mekih ovojnica mozga. Prijelom sinusa klinaste kosti baze lubanje. Prijelom koštanog dijela sinusa gornje čeljusti desno. Više-komadni prijelom nosnih kostiju s pomakom. Oguljotina kože prednje strane desne podlaktice. Sve navedene ozljede na glavi su pojedinačno i u svom zbroju teške tjelesne ozljede. Brojni prijelomi kostiju lica, svoda i baze lubanje te nagnječenje čeonog i sljepoočnog režnja desne polutke mozga, su najvjerojatnije nastali višestrukim udarcima tupo-tvrdog sredstva silom jakog intenziteta. Za nastanak navedenih ozljeda po mišljenju vještaka bilo je potrebno najmanje tri međusobno neovisna udarca silom jakog intenziteta. Prijelomi nosnih kostiju, jagodične kosti, sinusa gornje čeljusti te prijelomi koštanog dijela šupljine oka, najčešće nastaju udarcima zatvorene šake silom jakog intenziteta. Utisnuti prijelom čeone i sljepoočne kosti desno, prijelom sinusa klinaste kosti baze lubanje te nagnječenje mozga su najvjerojatnije nastali snažnim udarcem stopala obuvenog u obuću. Oguljotina kože na prednjoj strani desne podlaktice se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Najvjerojatnije je nastala kosim udarcem/povlačenjem tupo-tvrdog sredstva silom slabog intenziteta, npr. udarac/koso povlačenje stopala obuvenog u obuću. Definitivnu ocjenu o mogućim trajnim i teškim posljedicama nakon ozljeđivanja moguće je dati nakon završenog liječenja. Obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju vještak je mišljenja da za oštećenika neće nastupiti trajne i teške posljedice.

18.1. Ispitan na raspravi vještak je dodao kako su ozljede pojedinačno i u svom zbroju teške tjelesne ozljede. Toliko brutalne i teške tjelesne ozljede do sada nije vještačio u kaznenom smislu. Vještačio je brojne ozlijeđene iz tučnjava, ozljede koje su nastale udarcima staklene boce, bejzbol palice, ozljede koje su nastale "cipelarenjem", ali ovakvu brojnost prijeloma do sada nije vještačio.

18.2. Na upit branitelja I. maloljetnika da se vještak očituje o tome može li isključiti da su koje od ozljeda glave nastale upravo udarcima I. maloljetnog RO koje je isti učinio nespornim (udarac nogom u zube, šakom u lijevi dio vilice), odnosno može li navesti koje bi od nabrojanih ozljeda glave nastale upravo navedenim udarcima, vještak je naveo kako ne može izdvojiti koje ozljede su nanijeli koji maloljetnici. Može reći da udarac šakom u prsni koš oštećenog nije rezultirao tjelesnom ozljedom. Od svih ozljeda najbrutalnija je utisnuti prijelom čeone sljepoočne kosti desno, te prijelom sinusa klinaste kosti baze lubanje. To su ozljede koje su nastale najvjerojatnije udarcem stopala obuvenom u obuću, silom jakog intenziteta u čeono sljepoočni dio glave desno. Ukoliko bi napadač udario žrtvu nogom u zube u tom slučaju ne bi nastala ozljeda sinusne kosti baze lubanje nego je mogla nastati ozljeda – otok gornje usnice. Nakon što je izvršio uvid u video nadzor, nije zamijetio da bi oštećenik neku od teških tjelesnih ozljeda na glavi zadobio padom. Naguravanje je moglo rezultirati oguljotinom kože na prednjoj strani desne nadlaktice pa i otok gornje usnice, a to su lake tjelesne ozljede. U odnosu na teške tjelesne ozljede, iste su nastale djelovanjem snažnih udaraca, a ne padom ili naguravanjem.

18.3. Na daljnji upit braniteljice II. maloljetnika da se vještak očituje kako se postupanje u vidu okretanja oštećenika na bok i vađenja njegovog jezika manifestiralo u odnosu na oštećenikovo zdravstveno stanje, vještak je odgovorio da je okretanje ozlijeđenog na bok i osiguravanje dišnog puta prvi korak u reanimacijskom postupku, odnosno u spašavanju života. Ne zna koji bi ishod bio da to nije učinjeno. Na video snimci vidio je pad oštećenika ali isti nije bio tako brutalan da bi od njega mogla nastati neke od ovih teških tjelesnih ozljeda.

18.4. Što se tiče ostatka tijela oštećenika izuzev glave, kod istoga je nastala samo jedna laka tjelesna ozljeda u vidu oguljotine kože na prednjoj strani desne podlaktica, te drugih povreda na tijelu nema. Za utisnuti prijelom čeone i sljepoočne kosti desno te za prijelom sinusa klinaste kosti baze lubanje i nagnječenje mozga potrebna je snažna mehanička sila, a s obzirom na utisnuće mišljenja je da je ozljeda nastala da je ozljeda nastala udarcem stopala obuvenog u obuću. Drži vjerojatnijim da bi takva ozljeda nastala od strane osobe koja se kratko "zalijeće" i u trku udara oštećenika, a manje vjerojatnijim smatra da bi takva ozljeda nastala iz neposredne blizine jednog od maloljetnika i zamaha nogom prema glavi iz blizine odnosno s male udaljenosti. Pod teoretskim razmatranjem ne može isključiti mogućnost da su sve ozljede nastale jednim udarcem stopala obuvenog u obuću dok je oštećenik bio u ležećem položaju, s obzirom da se radi o maloj regiji tijela.

18.5. Na upit braniteljice IV. maloljetnika da vještak pojasni kako je došao do zaključka da je za nastanak teških tjelesnih ozljeda bilo potrebno najmanje tri međusobno neovisna udarca silom jakog intenziteta, vještak je odgovorio da je navedeni broj udaraca odredio s obzirom na distribuciju ozljeda na glavi. Govorimo o najmanje tri međusobna udaraca, što ne isključuje da ih je bilo i više. Jedan udarac je najvjerojatnije prouzročio prijelome nosne kosti, drugi prijelom jagodične kosti, sinusa gornje čeljusti i prijelom koštanog dijela šupljine oka, a treći je najvjerojatnije nastao udarcem stopala obuvenog u obuću u područje čeono sljepoočne kosti desno. Prijelom nosnih kostiju nastao je najvjerojatnije šakom, kao i prijelom jagodične kosti sinusa gornje čeljusti i prijelom koštanog dijela šupljine oka. Udarcem stopala obuvenog u obuću najvjerojatnije je nastao prijelom čeone sljepoočne kosti desno. Prijelomi kostiju na licu nastali su u položaju sučelice, tj. licem u lice, a prijelom čeone sljepoočne kosti desno je najvjerojatnije nastao u ležećem položaju oštećenika tj. u položaju u kojem je desna bočna strana glave bila dostupna ozljeđivanju. Oštećenik je mogao biti u ležećem položaju, na trbuhu ili na lijevoj bočnoj strani, a osoba koja ga udara nogom je najvjerojatnije došla iz smjera lijevo prema desno. Sve tri ozljede su nastale djelovanjem sile jakog intenziteta, međutim najjačom silom je nastao prijelom čeone i sljepoočne kosti desno, prijelom sinusa klinaste kosti baze lubanje i nagnječenje mozga i ta je ozljeda najveći nosioc težine tjelesne ozljede i najdominantnija. Kod oštećenika nisu evidentirane medicinskom dokumentacijom ozljede u predjelu donjeg dijela tijela, odnosno nogu.

18.6. Na daljnji upit zamjenice općinskog državnog odvjetnika za mladež ako se vještak može izjasniti iz njegovog iskustva, da li se prilikom intervencije na hitnom prijemu ukoliko se radi o osobi koja ima ozljede opasne po život, da neke od lakih tjelesnih ozljeda koje je oštećenik eventualno zadobio nisu evidentirane u medicinskoj dokumentaciji vještak je naveo da je primarna zadaća liječnika poglavito kod teško tjelesno ozlijeđenih spasiti život i poduzeti sve dijagnostičke pretrage da se utvrdi ozbiljnost tjelesnog ozljeđivanja. Postoji mogućnost da je oštećenik imao još poneku laku tjelesnu ozljedu koja nije evidentirana i koja zasigurno nije utjecala na klinički tijek i boravak u bolnici. Nije neobično da se nešto izostavi, ako čovjek krvari tada liječnicima nisu prioritet lake tjelesne ozljede. Očigledno da brojnost lakih tjelesnih ozljeda kod oštećenika nije bila značajna, ukoliko su iste postojale.

18.7. Gore navedeni nalaz i mišljenje vještaka sudsko-medicinske struke sud je prihvatio jer je dan, jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

19. Iz nalaza i mišljenja dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, te socioanamnestičkih podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice za I. maloljetnog RO proizlazi da se radi o mladiću graničnog intelektualnog funkcioniranja, čije se karakteristike ličnosti nisu mogle utvrditi i interpretirati zbog postojanja zapreka u vidu nekih od sljedećih faktora: nemar, konfuznost, teškoće s čitanjem i razumijevanjem ili odgovaranje nasumice. Nastoji se prikazati kao društveno kontrolirana, povjerljiva i bojažljiva osoba, čija bi kombinacija navedenih karakteristika ukazivala na anksioznu osobu izražene potrebe za socijalnim odobravanjem. Precjenjuje vlastite kompetencije, snage i vlastite vrijednosti i nastoji se prikazati kao visoko funkcionalna jedinka idealnih karakteristika koja pokušava stvoriti prividni dojam osobe bez ikakvih poteškoća i propusta u ponašanju. Maloljetni RO ostavlja dojam distanciranog, manipulativnog i ravnodušnog mladića koji je jedino zabrinut za vlastitu dobrobit, bez uočene primjerene razine empatije prema oštećeniku. Nemanjini odgovori bili su uvjetovani otporom prema istražnom zatvoru u kojem je boravio i naučenom obrascu ponašanja na socijalno poželjan način, a ne stvarnom željom za promjenom i uvidom u kazneno djelo za koje ga se tereti, za koje iako se smatra krivim, izražava tek površno žaljenje, međutim, ne djeluje uvjerljivo i pokazuje žaljenje samo na deklarativnoj razini. Maloljetnik je odrastao u odgojno nestimulativnoj sredini u kojoj su izostali potrebiti pedagoško-psihološki uvjeti, kao i briga i poticaj za razvoj osobnosti. Nema razvijenu svijest o mogućim posljedicama za vlastite negativne postupke, kako spram samoga sebe, tako i spram drugih. Niske je tolerancije na frustraciju, impulzivan, ne poštuje autoritet, sukobljava se s vršnjacima, u kojim prilikama zna biti izrazito brutalan. U navedenim situacijama sebe uobičajeno ne vidi kao krivca već kao žrtvu, što ukazuje na nedostatak samouvida i kontrole. RO nema usvojen sustav društvenih vrijednosti, nema razvijene komunikacijske i socijalizacijske vještine, orijentiran je na doživljaj ugode i zabave. Zbog svega ranije navedenog, a posebno uzimajući u obzir težinu kaznenog djela za koje se tereti, dijagnostički tim Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek predlaže izdvajanje maloljetnog RO iz njegove životne sredine i upućivanje u zatvoreni tip ustanove sa strogo organiziranim i strukturiranim uvjetima života. Uvidom u socijalnu anamnezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice za maloljetnog RO proizlazi, kako s obzirom na težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, dostupne informacije o okolnostima počinjenja kaznenog djela, podatke o dosadašnjim problemima u ponašanju i izrečenim odgojnim mjerama zbog činjenja kaznenih djela, smatra se potrebnim maloljetniku izreći kaznu maloljetničkog zatvora.

20. Iz nalaza i mišljenja dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, te socioanamnestičkih podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice za II. maloljetnog ŠO, proizlazi kako se radi o mladiću prosječnog intelektualnog funkcioniranja, koji se nastoji prikazati kao osoba bez uobičajenih manjih nedostataka koje priznaje većina ljudi, uz moguće pomanjkanje uvida. Udovoljava kriterijima za zlouporabu droga, a čija je konzumacija dovela do problema u interpersonalnim odnosim i općenitom funkcioniranju. Krotak je i neasertivan adolescent koji ima teškoće u zalaganju za sebe. Stalo mu je da ga drugi vole, ima puno povjerenja u druge ljude i sklon je opraštati im njihove mane zbog čega postoji rizik da ga drugi u osobnim odnosima iskoriste. Nastoji se prikazati kao društvena, kontrolirana, povjerljiva i bojažljiva osoba čija bi kombinacija navedenih karakteristika ukazivala na anksioznu osobu izražene potrebe za socijalnim odobravanjem. Precjenjuje vlastite kompetencije, snage i vlastite vrijednosti i nastoji se prikazati kao visoko funkcionalna jedinka idealnih karakteristika koja pokušava stvoriti prividan dojam osobe bez ikakvih poteškoća i propusta u ponašanju. Maloljetnik ostavlja dojam distanciranog, manipulativnog i ravnodušnog mladića koji je jedino zabrinut za vlastitu dobrobit, bez uočene primjerene razine empatije prema oštećeniku. Njegovi odgovori i nastup bili su uvjetovani otporom prema istražnom zatvoru u kojem je boravio i naučenom obrascu ponašanja na socijalno poželjan način, a ne stvarnom željom za promjenom i uvidom u kazneno djelo za koje ga se tereti, a za koje se ne smatra krivim. Maloljetnik nije svjestan svojih postupaka. Svoja ranija neprilagođena ponašanja promatra iz kuta žrtve te ovaj stav prenosi i na događaj zbog kojeg se nalazip u istražnom zatvoru. U svemu ne vidi svoju odgovornost ili je pokušava na sve načine umanjiti. Radi se o mladiću koji je izrazito frustriran, napet, anksiozan, agresivan prema vršnjacima, a s druge strane izrazito samoljubiv, te je zbog toga u stanju sebe opravdati za svoje postupke i krivnju prebacivati na druge. Prema žrtvama svojih ponašanja nema empatiju, naprotiv, iste smatra krivima za nastalu situaciju, što jasno pokazuje da su u njegovom ponašanju moguće daljnje progradacije, što je izrazito rizični čimbenik. Zbog svega ranije navedenog, a posebice uzimajući u obzir težinu kaznenog djela za koje ga se tereti, dijagnostički tim predlaže izdvajanje maloljetnog ŠO iz njegove životne sredine i upućivanje na smještaj u zatvoreni tip ustanove sa strogo organiziranim i strukturiranim uvjetima života. Iz socioanamnestičkih podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice, proizlazi da, s obzirom na težinu kaznenog djela koje se maloljetniku stavlja na teret, do sada dostupne informacije o okolnostima počinjenja kaznenog djela, podatke o dosadašnjim problemima u ponašanju i izrečenim odgojnim mjerama zbog činjenja kaznenih djela, smatra se potrebnim maloljetniku izreći kaznu maloljetničkog zatvora.

21. Iz nalaza i mišljenja dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, te socioanamnestičkih podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice za III. maloljetnog DO, proizlazi kako se radi o mladiću graničnog intelektualnog funkcioniranja, bez uočljivih devijacija na planu ličnosti, koji se nastoji prikazati kao osoba bez uobičajenih manjih nedostataka koje priznaje većina ljudi, uz moguće pomanjkanje uvida. Krotak je i neasertivan adolescent koji ima teškoće u zalaganju za sebe. Stalo mu je da ga drugi vole, ima puno povjerenje u druge ljude i sklon je opraštati im njihove mane, zbog čega postoji rizik da ga drugi u osobnim odnosima iskoriste. Nastoji se prikazati kao društvena, kontrolirana, povjerljiva i bojažljiva osoba čija bi kombinacija navedenih karakteristika ukazivala na anksioznu osobu izražene potrebe za socijalnim odobravanjem. Precjenjuje vlastite kompetencije, snage i vlastite vrijednosti, nastoji se prikazati kao visoko funkcionalna jedinka idealnih osobina, koja pokušava stvoriti prividni dojam osobe bez ikakvih poteškoća i propusta u ponašanju. Maloljetnik ostavlja dojam manipulativnog i ravnodušnog mladića koji je jedino zabrinut za vlastitu dobrobit, bez učene primjerene razine empatije prema oštećeniku. Maloljetnikovi odgovori uvjetovani su otporom prema istražnom zatvoru u kojem je boravio i naučenom obrascu ponašanja na socijalno poželjan način, a ne stvarnom željom za promjenom i uvidom u kazneno djelo za koje ga se tereti, a za koje se ne smatra krivim. Maloljetnik je mladić koji je impulzivan, samovoljan, sklon dokazivanju, te je slabije sposobnosti prosuđivanja. Uz to, usmjeren je na vlastite potrebe i želje, te nerijetko pribjegava manipulativnim obrascima ponašanja kako bi postigao vlastiti cilj. Prisutan je nedostatak odgovornosti, što predstavlja rizičan čimbenik u vidu nekritičkog prihvaćanja obrazaca ponašanja osoba koje manifestiraju neprimjerena ponašanja. Radi se o emocionalno depriviranom maloljetniku koji je tijekom odrastanja bio odgojno zanemaren i zapušten te je odrastao bez nužne emocionalne i socijalne stabilnosti i sigurnosti. Negativni modeli ponašanja uvjetuju i specifičan način reagiranja, otežavaju sazrijevanje, odgoj i adaptaciju na sredinu, kao i izbor adekvatnih modela identifikacije. Zbog svega navedenog, a posebice uzimajući u obzir težinu kaznenog djela za koje se maloljetnika tereti, stručni tim predlaže izdvajanje maloljetnog DO iz njegove životne sredine i upućivanje na smještaj u zatvoreni tip ustanove sa strogo organiziranim i strukturiranim uvjetima života. Iz socioanamnestičkih podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice, proizlazi kako s obzirom na težinu kaznenog djela koje se maloljetniku stavlja na teret, sve dostupne informacije o okolnostima počinjenja kaznenog djela, prijašnje teškoće u ponašanju, kao i nedavne teškoće, činjenice o roditeljima i postupanjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad u obitelji, kao i na kronološku dob počinitelja, smatra se svrhovitim izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu. Izricanjem navedene odgojne mjere prema maloljetniku omogućit će se intenzivniji rad s maloljetnikom izvan nepoticajne sredine, a s obzirom na kronološku dob, smatra se da će se uspjeti prilagoditi pravilima ustanove otvorenog tipa.

22. Iz nalaza i mišljenja dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, te socioanamnestičkih podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice za IV. maloljetnog HO proizlazi kako se radi o mladiću graničnog intelektualnog funkcioniranja, koji ima neke specifične brige i malo samopouzdanja, što je najznačajnije određeno opsesivnim kompulzijama koje se odnose na rigidno ponašanje prema vlastitim smjernicama na nefleksibilan način, a takav adolescent može se bojati vlastitih impulsa i sumnjati u sposobnost kontrole istih. Krotak je i neasertivan adolescent koji ima teškoća u zalaganju za sebe. Stalo mu je da ga drugi vole, ima puno povjerenja u druge ljude i sklon je opraštati im njihove mane zbog čega postoji rizik da ga drugi u osobnim odnosima iskoriste, što posljedično može voditi prema ovisnosti o drugima. Nastoji se prikazati kao društvena, kontrolirana, povjerljiva i bojažljiva osoba čija bi kombinacija navedenih karakteristika ukazivala na anksioznu osobu izražene potrebe za socijalnim odobravanjem. Precjenjuje vlastite kompetencije, snage i vlastite vrijednosti i nastoji se prikazati kao visoko funkcionalna jedinka idealnih osobina koja pokušava stvoriti prividni dojam osobe bez ikakvih poteškoća i propusta u ponašanju. HO ostavlja dojam distanciranog i ravnodušnog mladića koji je jedino zabrinut za vlastitu dobrobit, bez uočene primjerene razine empatije prema žrtvi. Samidovi odgovori bili su uvjetovani otporom prema istražnom zatvoru u kojem je boravio i naučenom obrascu ponašanja na socijalno poželjan način, a ne stvarnom željom za promjenom i uvidom u kazneno djelo za koje ga se tereti, a za koje se ne smatra krivim. Maloljetnik je mladić koji nije naviknut na naglašavanje vlastitih pozitivnih strana, željena je pažnje i validacije svojih razmišljanja i postupanja te koji zbog velike želje za prihvaćanjem i primjećivanjem odabire neadekvatne obrasce ponašanja. U svojoj obitelji nije zadovoljio potrebu za prihvaćanjem, pripadnošću, kao i sigurnošću. Iz ovih razloga razvija negativne obrasce ponašanja koji se prelijevaju na sve sfere njegovog ukupnog funkcioniranja. Zbog pomanjkanja realnog uvida, izrazite frustriranosti, kao i samokontrole, postoji opasnost od nastavka manifestiranih ponašanja. Zbog svega navedenog, a posebice uzimajući u obzir težinu kaznenog djela za koje se tereti, dijagnostički tim predlaže izdvajanje maloljetnog HO iz njegove životne sredine i upućivanje u ustanovu zatvorenog tipa jače strukture. Uvidom u socioanamnestičke podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Našice za maloljetnog HO proizlazi kako uzevši u obzir težinu djela koje se maloljetniku stavlja na teret, sve dostupne informacije o okolnostima počinjenja kaznenog djela, ali i nepostojanje informacija o prijašnjim bilo kakvim teškoćama u ponašanju, smatra se svrhovitim izricanje odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar s ciljem intenzivnijeg odgojnog utjecaja, te izricanje odgojne mjere pojačane brige i nadzora i odgojne mjere posebne obveze da se suzdrži od posjećivanja određenih lokala, priredaba i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu s ciljem nadzora i podrške u apstinenciji od činjenja kaznenih djela.

23. Član dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek – ZO, po zanimanju prof. socijalni pedagog, ispitan na raspravi naveo je da prilikom opservacije sam postupak traje individualno. S maloljetnikom se provodi intervju te se popunjavaju socio-pedagoški materijali kojima se detaljnije utvrđuje "slika" o maloljetniku. Ovo govori vezano za svoj dio koji on obavlja u svojstvu socijalnog pedagoga. Ne može se izjasniti o tome da li je činjenica što su se maloljetnici u trenutku obrade nalazili u istražnom zatvoru utjecala na načine na koji su isti odgovarali tijekom intervjua. Može reći da oni inače rade opservacije u odnosu na maloljetnike koji se nalaze u domu, a koji također polaze od pozicije da se ne bi htjeli nalaziti tamo gdje se nalaze, te da bi htjeli izaći odatle. On je više puta radio opservaciju u odnosu na maloljetnike koji su se nalazili u istražnom zatvoru. Vezano za prijedlog da bi se maloljetnog RO trebalo izdvojiti iz njegove životne sredine upućivanjem u zatvoreni tip ustanove, ističe da je takav zaključak najviše posljedica toga što tijekom opservacije RO niti u jednom trenutku nije pokazao prihvaćanje vlastite odgovornosti u odnosu na događaj, on svoju odgovornost uglavnom isključuje te prebacuje na druge. Također emotivno je hladan prema žrtvi. Iz navedenih razloga smatra kako ga je potrebno uputiti u ustanovu zatvorenog tipa kako bi preuzeo odgovornost za vlastito ponašanje.

23.1. Nakon što je svjedoku pročitan dio njegovog pisanog nalaza i mišljenja sa stranice 413 spisa (prvi odlomak), u kojem je između ostalog navedeno da RO ima jako visoko mišljenje o sebi, te da se pokušava postaviti superiorno u odnosu na druge kako bi prikrio vlastitu nesigurnost, svjedok je naveo da je navedeno utvrdio kroz razgovor s RO, no u ovom trenutku se ne sjeća koja mu je točno pitanja postavljao i kakve je on odgovore davao a koji su ga naveli na ovaj zaključak, kod kojeg u cijelosti ostaje. Nadalje, nakon što je svjedoku pročitan dio njegovog pisanog nalaza i mišljenja u dijelu u kojem je naveo da je RO na kraju razgovora zaključio da bi za kazneno djelo trebao biti kažnjen, ali uvjetom osudom, a također da su jednaku kaznu zaslužili i njegovi prijatelji, na upit branitelja da svjedok pojasni ovu konstataciju da je maloprije naveo kako RO ne izražava uopće odgovornost za svoj postupak, svjedok je odgovorio kako je konstatirao da RO ne izražava nikakvu odgovornost prema svom činu i prema žrtvi, a ne u smislu izražavanja da li bi u kaznenom postupku trebao odgovarati. On je na kraju razgovora RO pitao što isti misli kakvu je kaznu zaslužio, na što je RO odgovorio ovu rečenicu da smatra da treba biti kažnjen, ali uvjetnom osudom.

23.2. Nadalje, svjedok je naveo da činjenica što II. maloljetni ŠO nije priznao počinjenje djela za koje se tereti nije ni na koji način utjecala na njegov nalaz i mišljenje. Nakon što je svjedoku nadalje braniteljica predočila dio njegovog pisanog nalaza i mišljenja u kojem je isti naveo da prema žrtvama svojih ponašanja ŠO nema empatiju, te da naprotiv iste smatra krivima za nastalu situaciju što pokazuje da su moguće progradacije u njegovom ponašanju i što je izraziti rizični čimbenik, dok je s druge strane ranije u nalazu naveo da je ŠO s dozom ponosa napomenuo da je on taj koji je tražio da se zove hitna pomoć, da je oštećeniku izvadio jezik i okrenuo na bok, svjedok je naveo da je ovu konstataciju da je s dozom ponosa ŠO to napomenuo naveo u negativnom kontekstu, s obzirom da su ga ostali u toj fazi postupka označili kao jednu od osoba koja je bila najbrutalnija u napadu. Smatra da će se izdvajanjem ŠO iz sredine u kojoj živi i njegovim smještajem u ustanovu zatvorenog tipa i jače strukture postići odgojno djelovanje na istog, završetak obrazovanja i da će se spriječiti daljnje činjenje kaznenih djela od strane ŠO. Nije imao na uvid mjere koje su do sada poduzimane u odnosu na ŠO.

23.3. U odnosu na prijedlog sankcije za DO može reći da je specifična bila njegova emocionalna zatupljenost, od početka je potpuno od sebe odbacivao odgovornost, te je prebacivao krivnju na žrtvu, odnosno da je žrtva ta koja je izazvala napad, da je žrtva ta koja je prouzrokovala cijelu situaciju. Također, na skali procijene rizika izrazito je visok rizik uočen za ovisnost o alkoholu, agresivnih ispada, impulzivnosti, probleme s pažnjom. Upitnik popunjava osobno maloljetnik. Nekoliko mjeseci prije ovog također je radio opservaciju u odnosu na maloljetnike u istražnom zatvoru.

23.4. Svoj zaključak o tome da je HO pokazao samokritičnost ali da njegova samokritičnost nije dostatna temeljio je na tome što je HO izjavio kako bi trebao biti pušten na slobodu, da je samo jednom udario oštećenika. Također, kod Samida su utvrđeni visoki rizici od alkoholne ovisnosti, agresivnih ispada, problema s pažnjom. U odnosu na HO predložio je smještaj u ustanovu zatvorenog tipa na temelju cjelokupne provedene opservacije i svih podataka dobivanih tijekom iste. Njegov nalaz i mišljenje dan je bez pretpostavke o tome je li HO odgovoran za kazneno djelo ili ne. Nalaz i mišljenje dan je za slučaj da se utvrdi da je HO počinio djelo za koje ga se tereti. On je za svu četvoricu maloljetnika naveo kako predlaže da ih se izdvoji iz sredine u kojoj žive u ustanovu zatvorenog tipa, pri tome nije razgraničavao je li bi to bio maloljetnički zatvor, odgojni zavod ili odgojna ustanova.

24. Svjedok član dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek ĐO, po zanimanju mag. socijalne politike, ispitan na raspravi naveo je da zaključak o tome da je RO potrebno uputiti u ustanovu zatvorenog tipa prvenstveno temelji na činjenici da je RO i ranije evidentiran kao počinitelj kaznenog djela teške tjelesne ozljede pri čemu mu je izrečena odgojna mjera humanitarnog rada koju mjeru RO nije nikada izvršio, te ta odgojna mjera očito na istog nije utjecala da spriječi njegova daljnja nasilnička ponašanja. Nadalje, tijekom razgovora RO mu je prešutio pedagoške mjere koje su mu izrečene u školi, a što je vidljivo iz dokumentacije škole, a koje su izricane između ostalog i zbog nasilničkih ponašanja. Također, RO tijekom razgovora prebacuje odgovornost na druge sudionike događaja, u razgovoru s njim dijelom mijenja iskaz u odnosu na ono što je iskazivao pred sucem istrage. Zbog svega toga, odnosno manipulacije, prešućivanja, kao i prirode samog kaznenog djela koje je predmetom ovog postupka, odnosno posljedica kaznenog djela, njegov zaključak kao i zaključak ostatka dijagnostičkog tima je da bi RO trebalo uputiti u ustanovu zatvorenog tipa. Svoj zaključak o tome da RO prebacuje odgovornost na druge donio na temelju toga što je obavio razgovor sa svom četvoricom maloljetnika i svaki od njih je svoju odgovornost umanjivao na način da je u većoj mjeri teretio one ostale koji su sudjelovali u ovom događaju. Pod pojmom da kod RO egzistira povijest nasilničkog protupravnog ponašanja obuhvaća činjenicu da je isti već ranije kažnjavan zbog nasilnog kaznenog djela, a također pedagoške mjere su RO dva puta izricane zbog tučnjave te jednom zbog oštećenja školske imovine. Nije mu ništa poznato vezano za detalje oko kaznenog djela za koje je RO izrečena posebna obveza humanitarnog rada.

24.1. Nakon što je svjedoku pročitan dio njegovog nalaza i mišljenja u kojem je isti naveo da je RO u razgovoru rekao da misli da su pretjerali i da se kaje zbog onoga što je učinio, svjedok je pojasnio da je ova rečenica u pisanom nalazu i mišljenju možda nespretno napisana, naime RO je na njegov upit da li smatra da su sa svojim ponašanjem pretjerali odgovorio da smatra da su pretjerali, a dalje na njegov upit da li se kaje je odgovorio da se kaje, dakle RO nije ovo naveo samoinicijativno nego kao odgovor na pitanja.

24.2. Smatra da ŠO nije izrazio iskreno kajanje, nego da je kajanje izrazio samo iz razloga kako bi dobio blažu sankciju, a ovo svoje mišljenje temelji na tome što je ŠO već dugotrajno praćen od strane HZSR zbog problematičnog ponašanja, kažnjavan zbog više kaznenih djela imovinske prirode, nasilničkog ponašanja i prijetnje, te imajući u vidu prirodu ovog kaznenog djela za koje se ovdje tereti, zaključio je da njegovo kajanje nije iskreno. Da se ŠO trudio ublažiti svoj doprinos u cijeloj situaciji zaključio je na temelju razgovora koje je obavio s ostalim maloljetnicima. Njegov prijedlog je da ukoliko se za ŠO utvrdi da je počinio djelo za koje se tereti, da ga se izdvoji iz životne sredine i uputi u ustanovu zatvorenog tipa iz razloga što smatra da bilo koje druge blaže sankcije na istog ne bi imale učinak u smislu sprječavanja da dalje čini kaznena djela.

24.3. Vezano za prijedlog da se maloljetnog DO uputi u ustanovu zatvorenog tipa, ovaj je zaključak izveo također na temelju toga što je DO u razgovoru s njim davao različite izjave u odnosu na one pred sucem istrage, prešutio mu je pedagoške mjere koje su mu izricane, također ublažava svoju odgovornost i prebacuje je na druge, što sve ukazuje na sklonost laganju i manipulativno ponašanje. Također, DO koristi težu alkoholiziranost prilikom samog događaja kao razlog zbog kojeg se ne sjeća dijelova događaja koji ga inkriminiraju, dok se s druge strane sjeća dijelova događaja koji umanjuju njegovu odgovornost. Također DO je evidentiran kao počinitelj kaznenog djela tjelesne ozljede.

24.4. Premda D. maloljetni HO do sada nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela za njega je zaključio da postoji visok rizik od nasilnog ponašanja u budućnosti iz razloga što isti RO poznaje još od ranije, dok je preostale maloljetnike ŠO i DO upoznao unazad godinu dana, time da je u razgovoru maloljetni DO naveo kako je u njihovom društvu i prije ovog događaja bilo nasilnih situacija u kojima su sudjelovali RO, ŠO i HO, te iz tog razloga što se HO nalazi neko vrijeme u društvu ostalih maloljetnika koji su ranije evidentirani kao počinitelji nasilnih kaznenih djela i kod njega po njegovom mišljenju postoji veći rizik od takvog ponašanja. Između ostalog je predložio da se HO izdvoji iz životne sredine i uputi u ustanovu zatvorenog tipa. Niti za jednog maloljetnika nisu tijekom opservacije vršili "razgraničavanje" u koju točno ustanovu zatvorenog tipa bi ih trebalo uputiti. Oni u svom nalazu i mišljenju daju općeniti prijedlog treba li maloljetnika uputiti u ustanovu otvorenog ili zatvorenog tipa, pa tako ovdje ustanova zatvorenog tipa obuhvaća odgojni zavod ili maloljetnički zatvor, no ne i odgojnu ustanovu ili disciplinski centar.

25. Svjedok član dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek GO, po zanimanju mag. psihologije ispitan na raspravi naveo je da je zaključak o tome da bi RO trebalo izdvojiti iz njegove životne sredine i uputiti u ustanovu zatvorenog tipa donio na temelju rezultata testova, osobne i profesionalne procijene, te same činjenice o tome što se ovdje maloljetniku stavlja na teret tj. prirodu kaznenog djela. Sankcija je predložena pod pretpostavkom da se RO dokaže ono što je počinio. On je zaključak da je RO distanciran, manipulativan i ravnodušan te da je jedino zabrinut za vlastitu dobrobit a ne i za dobrobit oštećenika donio na temelju razgovora s njim. Ne može odgovarati na pitanje koji je konkretan sadržaj bio između njega i RO budući da je takav sadržaj profesionalna tajna na temelju Zakona o psihološkoj djelatnosti. Njegov nalaz i mišljenje ne temelji se isključivo na razgovoru s maloljetnim ŠO, nego se temelji i na osobnoj i profesionalnoj procijeni te na nalazima testova koje je ŠO rješavao, te na temelju dostupnih podataka. Ne bi ulazio u to je li to što je ŠO odgovarao uvjetovano željom za izlaskom iz istražnog zatvora pozitivno ili negativno, on je njega samo opservirao kao ispitanika u datom trenutku, te je zaključak donio na temelju svog ranijeg iskustva i opaženog ponašanja tijekom razgovora. Zaključak da ŠO "udovoljava kriterijima za zlouporabu droga", utemeljeno na rezultatima testa ličnosti kojeg je ŠO rješavao, a kojeg je ŠO sam popunjavao. Pojašnjava da prilikom tog testa sam ŠO nije naveo da je konzumirao drogu ali se na temelju tog testa dolazi do tog zaključka. Zaključak vezano za prijedlog sankcije dan je na temelju činjenica koje su egzistirale u vrijeme provođenja opservacije, ne bi se mogao očitovati da li bi u budućnosti neka druga sankcija blažeg karaktera mogla dovesti do poboljšanja ponašanja. U slučaju da maloljetnik odbije razgovarati i rješavati upitnike tj. testove ne bi postojala mogućnost izrade nalaza i mišljenja psihologa. Što se tiče zaključka da je HO samo na deklaratornoj razini izrazio kajanje ističe da je isti izjavio da se ne smatra krivim, te je on kao psiholog opservirao i zaključio da kod HO nema dubokog kajanja i osjećaja krivnje nego da isti daje socijalno poželjne odgovore. U ovom trenutku ne može se sjetiti je li prilikom izrade nalaza i mišljenja imao u vidu i podatke o tome da HO ranije nije kažnjavan niti bio obuhvaćen kakvim psihosocijalnom tretmanom. Zaključak o predloženoj sankciji za HO donio je na temelju provedenih testova, razgovora sa HO i osobne i profesionalne procijene kao psihologa. Oni kao dijagnostički tim daju samo prijedlog da li bi se trebalo izreći upućivanje u ustanovu otvorenog ili zatvorenog tipa, ne iznose koja vrsta ustanove zatvorenog tipa bi to bila (odgojni zavod ili maloljetnički zatvor).

26. Predstavnik nadležnog HZSR Našice Ante Piteša u iskazu je naveo da ostaje u cijelosti kod pisanih socijalnih anamneza za maloljetnike koje priliježu spisu. Dodao je da s obzirom na težinu i okolnosti počinjenog djela za koje se maloljetni RO tereti, te činjenicu da mu je već ranije bila izrečena odgojna mjera radi počinjenja sličnog kaznenog djela, smatra svrhovitim izreći mu tretman u ustanovi zatvorenog tipa. S obzirom na težinu kaznenog djela u socijalnoj anamnezi naveo je da bi bilo svrhovito izreći mu kaznu maloljetničkog zatvora, no u odnosu na eventualno izricanje upućivanja u odgojni zavod, o tome će s obzirom na sve okolnosti slučaja donijeti odluku sud. Odgojna mjera koja je maloljetniku izrečena u drugom postupku (humanitarni rad) nije izvršena iz objektivnih razloga odnosno zbog nemogućnosti pronalaska maloljetniku ustanove ili pravne osobe u kojoj bi obavljao taj rad, dakle nije zbog krivnje maloljetnika. Nema nikakvih novih i drugih podataka koji bi utjecali na njegov prijedlog da se RO izrekne maloljetnički zatvor, bez obzira na protek vremena ostaje kod svog prijedloga iz socijalne anamneze.

26.1. Prilikom izrade socijalne anamneze za ovaj konkretan predmet nije bio u kontaktu, odnosno nije razgovarao s maloljetnim ŠO. No s obzirom da je prema ŠO vođeno već niz drugih postupaka prilikom tih drugih postupanja je u više navrata razgovarao s ŠO. Što se tiče do sada izrečenih odgojnih mjera maloljetnom ŠO iz drugih postupaka, odgojna mjera pojačane brige i nadzora još uvijek je u tijeku, odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar je ponovno u fazi izvršenja s obzirom da taman prije nego li je ŠO trebao biti upućen u disciplinski centar završio je u istražnom zatvoru u ovom predmetu. Prema ŠO trenutno je u tijeku još jedan kazneni postupak zbog prijetnje u kojem još uvijek nije izrečena odgojna mjera. S obzirom da se predmetni događaj zbio za vrijeme provođenja mjera pojačane brige i nadzora, te je ŠO u drugom postupku već bilo izrečeno upućivanje u disciplinski centar, smatra da bi izricanje bilo koje blaže maloljetničke sankcije prema ŠO bilo nesvrhovito, te ostaje u cijelosti kod prijedloga kako je to naveo u socijalnoj anamnezi da se istom izrekne maloljetnički zatvor.

26.2. Prije pisanja socijalne anamneze nije razgovarao s maloljetnim DO, no s istim je razgovarao i imao kontakt u ranijem postupanju. Vezano za "povijest" nasilničkog ponašanja ostaje u cijelosti kod nalaza iz pisane socijalne anamneze vezano za prijave škole. U konkretnom događaju koji se navodi u socijalnoj anamnezi a koji je prijavila škola, radi se o nasilju među vršnjacima, no zbog proteka vremena više se ne sjeća tko je tu bio prvo započeo tj. je li DO bio isprovociran od strane drugih vršnjaka, ne mora se raditi o tome da je za taj događaj isključivo kriv DO po pitanju započinjanja sukoba, prilikom postupanja vezano za vršnjačko nasilje njima je najvažnije usmjeriti djecu da ne reagiraju na provokacije nasiljem. Koliko se sjeća u tom slučaju u sam sukob je bio uključen jedan dječak stariji od 14 godina. Ostaje kod prijedloga da se DO izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, pri tom je imao u vidu njihovu evidenciju o ranijem nasilničkom ponašanju kod DO, nije tu uzimao postupke koji su se vodili kod državnog odvjetništva. S obzirom da je DO u vrijeme kad se zbio ovaj događaj koji je prijavila škola imao manje od 14 godina, tada je bio kazneno neodgovoran, tako da mu nije poznato je li državno odvjetništvo nešto postupalo vezano za to i kako je sve završilo to bi morao pogledati u svojoj dokumentaciji.

26.3. Nadalje, predstavnik HZSR Našice je naveo da je temelj pisanja socijalne anamneze za maloljetnog HO bio razgovor s njegovom majkom ŽO, a također je izvršio uvid i u evidenciju o počinjenim prekršajima i kaznenih djelima gdje je utvrdio da se L nije pojavljivao u evidenciji kao počinitelj prekršajnih ili kaznenih djela, niti su imali ikakvih prijava o nekakvom neprihvatljivom ponašanju. S obzirom na protek vremena od počinjenog djela, može reći da smatra da bi bilo svrhovito HO u slučaju da se dokaže da je počinio djelo za koje ga se tereti, izreći odgojnu mjeru pojačane brige i nazdora, te odgojnu mjeru – posebnu obvezu da se suzdrži od posjećivanja određenih lokala odnosno priredaba i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu s ciljem nadzora i podrške da više ne čini kaznena djela, a nema potrebe uz to mu izricati i upućivanje u disciplinski centar. No, s obzirom na težinu kaznenog djela smatra da bi sud trebao razmotriti izricanje pridržaja maloljetničkog zatvora uz prethodno navedene dvije odgojne mjere. Vezano za odgojnu mjeru suzdržavanja od posjećivanja određenih lokala i da se kloni određenog društva, u ovom trenutku ne bi mogao specificirati koje bi to društvo bilo te koji konkretno lokali. To bi zasigurno bili noćni klubovi, a vezano za društvo maloljetnika po potrebi bih mogao obaviti razgovor s maloljetnikom i njegovom majkom radi specifikacije koje je to društvo koje loše utječe na maloljetnika. Točno je da s maloljetnicima prilikom izrade socijalne anamneze nije osobno razgovarao iz razloga žurnosti postupka u tom trenutku. Također naveo je da on nije niti u jednom trenutku prilikom izrade socijalne anamneze imao na uvid nalaz i mišljenje dijagnostičkog tima, on taj nalaz i mišljenje nije uopće niti vidio tako da to nije imalo nikakav utjecaj na njegove socijalne anamneze.

26.4. Nakon dopune socijalne anamneze u odnosu na IV. maloljetnog HO od 1. lipnja 2026., predstavnik HZSR Našice pojasnio je da se dopuna socijalne anamneze odnosi isključivo na pojašnjenje tj. specifikaciju posebne obveze, dok u preostalom dijelu vezano za sankcije ostaje kod svog ranijeg izraženog mišljenja. U dopusni socijalne anamneze predloženo je IV. maloljetnom HO izreći odgojnu mjeru – posebnu obvezu da se kloni noćnih izlazaka u periodu od 23,00 do 05,00 sati u ugostiteljske objekte na području grada [adresa].

27. Stručna suradnica suda UO u iskazu je navela kako je temeljem uvida u socijalnoanamnestičke podatke, evidenciju ovog suda te nakon obavljenih razgovora s maloljetnicima sačinila pisano mišljenje od 24. veljače 2026. o vrsti maloljetničkih sankcija koje bi u slučaju da sud utvrdi da su isti počinili kazneno djelo za koje se terete svakom ponaosob bilo svrhovito izreći.

27.1. Na raspravi je pročitala svoje pisano mišljenje u kojem je u odnosu na I. maloljetnog RO navela da je, ukoliko se tijekom postupka utvrdi da je isti počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, mišljenja da je RO potrebno izreći institucionalnu sankciju zatvorenog tipa. Maloljetni RO je recidivist kojemu je u ovosudnom predmetu Km-4/2024 zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede dana 21. svibnja 2024., pravomoćno 11. lipnja 2024. izrečena odgojna mjera posebna obveza humanitarnog rada. Iz dostupnih socianamnestičkih podataka i razgovora sa samim maloljetnikom proizlazi da je obiteljsko okruženje bez izraženijih odstupanja, no uz nedovoljan autoritet i nadzor roditelja nad Nemanjinim postupcima u širem društvenom okruženju. Isti je završenog osnovnoškolskog obrazovanja dok srednjoškolsko nije nastavljao. Prema kaznenom djelu radi kojeg se vodi ovaj kazneni postupak maloljetnik je nekritičan i bez jasnog uvida u moguće posljedice (navodi da ne zna razlog zašto je postupio kako je postupio, da se jednostavno tako dogodilo, da do svega ne bi došlo da im se oštećenik nije obratio, ne zna kako bi se osjećao da su posljedice po zdravlje bilo kojeg aktera bile još ozbiljnije i da o cijelom događaju malo razmišlja). Ne kritičnost i nedostatak uvida prema svom ponašanju maloljetnik je imao i u ranijem kaznenom postupku. Kako na verbalnoj tako i na neverbalnoj razini ne ostavlja dojam prevelike zabrinutosti mogućim ishodom ovog postupka, samoinicijativno navodi da ne bi volio ići u zatvor, no ako bude morao ići-ići će, pri tome se smijulji. Zbog svega navedenog, mišljenja je da je RO nužan tretman u visoko strukturiranom okruženju, s jasnim pravilima i posljedicama kršenja pravila prije svega usmjeren na izgradnju osjećaja odgovornosti za vlastite postupke, a s posljedičnim ciljem prevencije daljnjeg delinkventnog ponašanja, uz osiguranje stručnog osposobljavanja maloljetnika obzirom da je isti do sada završenog samo osnovnoškolskog obrazovanja.

27.2. U odnosu na maloljetnog ŠO, ukoliko se tijekom postupka utvrdi da je isti počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, također predlaže institucionalni tretman u zatvorenim uvjetima. Riječ je o maloljetniku koje je višestruki recidivist. Do sada su mu na ovom sudu izricane odgojne mjere u dva kaznena postupka. U predmetu Km- 44/2022 17. kolovoza 2023., pravomoćno 5. rujna 2023., zbog imovinskih delikata izrečena mu je odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja se rješenjem HZSR Našice počela provoditi 1. ožujka 2024. godine. Tijekom provođenja navedene odgojne mjere maloljetnik je recidivirao te mu je u predmetu Km-49/2024 28. travnja 2025., pravomoćno 13. svibnja 2025. izrečena odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar zbog počinjenog kaznenog djela nasilničkog ponašanja. Prema istom je u tijeku i postupak u predmetu Km-6/2025 zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje. U odnosu na kazneno djelo koje mu se u ovom postupku stavlja na teret kao i na ranija kaznena djela verbalno izražava djelomično žaljenje, no bez jasnog razumijevanja koji su motivi za počinjenje istih pri čemu i nakon do sad izrečenih sankcija nastavlja s identičnim obrascima ponašanja. Imajući u vidu brojne ranije poduzimane intervencije kako prema maloljetniku tako i prema njegovoj primarnoj obitelji (mjere obiteljsko pravne zaštite, uključenost u poludnevni boravak, izvaninstitucionalne odgojne mjere), a koje nisu postigle svrhu kao i kompleksne, disfunkcionalne i ne poticajne obiteljske prilike, mišljenja je da je maloljetnika u slučaju da se utvrdi njegova odgovornost u ovom postupku nužno izdvojiti iz primarne sredine te mu u jasno strukturiranim uvjetima osigurati tretman usmjeren prije svega na jačanje njegove osobne odgovornosti i suzdržavanje od ponovnog činjenja kaznenih djela.

27.3. U slučaju maloljetnog DO, imajući u vidu životnu dob i činjenicu da istomu do sada nisu izricane odgojne mjere s jedne strane, te niz rizičnih faktora kako na osobnom tako i na obiteljskom planu s druge, predlaže u slučaju da se utvrdi da je počinio terećeno kazneno djelo (a što je ujedno i prijedlog ODO u Osijeku) izricanje odgojne mjere iz članka 15. ZSM. Riječ je o mlađem maloljetniku čije dosadašnje odrastanje protječe u rizičnom i socijalnom patologijom opterećenom primarnom okruženju (članovi uže i šire obitelji višestruki su počinitelji kaznenih djela različite prirode), a radi čega se prema roditeljima godinama provodio nadzor od strane HZSR. Maloljetnom DO do sada nisu izricane odgojne mjere, no isti je već kao kazneno neodgovoran evidentiran zbog nanošenja tjelesne ozljede. Maloljetni DO tijekom razgovora maksimalno umanjuje vlastitu odgovornost više puta navodeći da se u suštini inkriminiranog događaja ne sjeća iz razloga jer je tom prilikom bio pod utjecajem alkohola dok istovremeno izražava jasan stav da je većinska odgovornost na jednom od preostale trojice maloljetnika. Problem konzumiranja alkohola prema evidenciji HZSR kod maloljetnog DO prisutan je još od kada je isti bio dvanaestogodišnjak te se prema istom radi navedenog kao i gubitka autoriteta majke ranije provodila mjera psihosocijalne podrške koja dugoročno nije postigla svrhu obzirom da je problem konzumiranja alkohola kod maloljetnog DO evidentiran i tijekom 2025. godine. Zbog svega navedenog mišljenja je da je maloljetnog DO potrebno izdvojiti iz trenutnog primarnog okruženja koje nad njim nema potreban nadzor i pozitivan odgojni utjecaj te mu (za sada) kroz smještaj u ustanovu otvorenog tipa treba osigurati adekvatnu pomoć, zaštitu, brigu i nadzor, a sve sa svrhom prevencije budućeg delinkventnog ponašanja.

27.4. U odnosu na maloljetnog HO istaknula je da je riječ o starijem maloljetniku koji tijekom dosadašnjeg odrastanja nije manifestirao izraženije oblike problema u ponašanju. Izuzev ponavljanja prvog razreda srednje škole drugih odgojno obrazovnih teškoća kod istog do sada nije bilo. Ranije se nije javljao kao počinitelj kaznenih djela niti prekršaja. Samidovo obiteljsko okruženje nije opterećeno socijalnom patologijom niti jedne vrste. Tijekom obavljenog razgovora spontano navodi da ga je bilo strah da oštećenik možda neće preživjeti i da se u razdoblju od perioda inkriminacije stavljao u uloge svih aktera i vrtio po glavi sve potencijalne ishode konkretne situacije. Ukoliko se tijekom postupka utvrdi da je počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, mišljenja je da je u njegovom slučaju dostatno i svrhovito primijeniti kratkotrajan i intenzivan tretman kroz odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar kako bi osvijestio odgovornost i moguće posljedice svojih postupaka te paralelan trajniji izvaninstitucionalni tretman uz nadzor i usmjeravanje u okviru odgojne mjere pojačane brige i nadzora. Obzirom da u Samidovom slučaju kao najveći rizični čimbenik nalazi društvo maloljetnika u kojemu se kreće, suglasna je i s prijedlogom da mu u slučaju utvrđene odgovornosti za terećeno kazneno djelo bude izrečena predložena posebna obveza da se kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu.

27.5. Ukoliko sud tijekom postupka utvrdi da su maloljetnici počinili terećeno kazneno djelo i da je težina djela takva da svrha sankcija uz suzdržavanje konkretnih aktera od recidivizma treba biti i utjecaj na druge da ne čine kaznena djela tada je suglasna s prijedlogom ODO u Osijeku da maloljetnom RO i maloljetnom ŠO bude svakom ponaosob izrečena kazna maloljetničkog zatvora, dok za maloljetnog HO u tom slučaju uz predložene izvaninstitucionalne odgojne mjere predlaže izricanje i pridržaja maloljetničkog zatvora. U slučaju suprotnog zaključka suda vezanog uz težinu i narav kaznenog djela i stupanj krivnje maloljetnika, a ako se utvrdi kaznena odgovornost maloljetnika, za maloljetnog RO i maloljetnog ŠO predlaže izricanje odgojne mjere iz članka 16. ZSM.

27.6. Ispitana na raspravi, na upit branitelja I. maloljetnika da stručna suradnica da svoje mišljenje o tome postoji li mogućnost da se maloljetnom RO izrekne maloljetnička sankcija kojom isti ne bi bio izdvojen iz svoje sredine, a da ona ipak utječe na njega radi ostvarenja svrhe maloljetničkih sankcija, stručna suradnica suda UO navela je kako smatra da takva sankcija u kojoj RO ne bi bio izdvojen iz svoje sredine ne bi polučila svoju svrhu. Naime, RO je barem neko vrijeme potrebna institucionalna sankcija jasne strukture kako bi se uz pomoć više stručnjaka raznih struka djelovalo na RO da isti usvoji društvene norme, da smanji postojanje agresivnih impulsa, da nauči kontrolirati svoje ponašanje i da se radi na tome da RO uvidi ozbiljnost svojih postupaka i da se kod njega razvije samokritičnost. Vezano za specijalnu prevenciju, odnosno utjecaj na maloljetnika da isti više ne čini kaznena djela, smatra da bi tu svrhu ostvarilo upućivanje u odgojni zavod, a i izricanje maloljetničkog zatvora. Odluka suda o izboru između te dvije sankcije ovisi o procijeni ozbiljnosti kaznenog djela, te poruke koja se želi poslati društvu u vidu generalne prevencije.

27.7. Nadalje, stručna suradnica suda je navela da je s ŠO obavila veći broj razgovora kroz dugi vremenski period. U odnosu na ovaj predmet s istim je obavila razgovor 1. prosinca 2025. kad je ŠO bio iz istražnog zatvora u kojem je bio u ovom predmetu doveden na sud radi rasprave u drugom predmetu poslovni broj Km-6/2025, te prije zadnje rasprave održane u ovom predmetu 25. veljače 2026. obavila je također razgovor s ŠO i njegovim ocem. Prije toga, s ŠO je obavljala razgovore barem četiri, pet puta u drugim predmetima, redovito prije rasprava kad je ŠO dolazio u pratnji njegove sestre. U razgovorima je postojala suradnja. Smatra kako kod ŠO ne postoji mogućnost da bi se svrha maloljetničkih sankcija ostvari izricanjem neke izvaninstitucionalne sankcije. Prema ŠO se još uvijek provodi odgojna mjera pojačane brige i nadzora, provodila se pune dvije godine, za vrijeme provođenja te mjere ŠO je počinio novo kazneno djelo i to nasilničko ponašanje, zbog čega mu je izrečena mjera upućivanja u disciplinski centar. Zbog Lukinog školovanja izašlo mu se tada u susret i odredilo da će boraviti u disciplinskom centru samo vikendom, no taman prije nego li je ŠO trebao početi izvršavati ovu mjeru završio je u istražnom zatvoru u ovom predmetu.

27.8. Nadalje, stručna suradnica je navela da smatra da se kod DO svrha sankcija ne bi ostvarila izricanjem neke blaže mjere od upućivanja u odgojnu ustanovu. Naime, prilikom donošenja mišljenja imala je u vidu obiteljske okolnosti DO, te sve mjere koje je HZSR do sada poduzimao u obitelji a koje su uključivale i utjecaj na DO i njegovo ponašanje. DO, premda se nije do sada pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, je manifestirao probleme u ponašanju u vidu visokorizičnog ponašanja za njegovu dob, a što se odnosi na štetnu uporabu alkohola (čak kad je razgovarao s njom vezano za predmetne događaje DO je naveo da se većine događaja uopće ne sjeća jer je bio pod utjecajem alkohola, a tada je imao 14 godina), te sukobe s vršnjacima. Smatra da Vinkova majka ima nedovoljan autoritet i nadzor nad DO te je u najboljem interesu DO da barem određeno vrijeme boravi u ustanovi u kojoj postoje jasna pravila ponašanja, te gdje će veći broj stručnjaka raditi s DO na njegovom ponašanju. Vezano za odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se unaprijed odrediti trajanje te mjere, zakonom je propisano da se ista izriče u trajanju od šest mjeseci do dvije godine, s time da sud svakih šest mjeseci vrši kontrolu izvršenja navedene mjere te odlučuje treba li mjeru nastaviti provoditi, obustaviti ili zamijeniti nekom drugom mjerom. S DO je razgovarala samo jedanput u prostorijama Zatvora u Osijeku 16. prosinca 2025., te je danas prije rasprave razgovarala s njegovom majkom. U razgovoru s DO on njoj nije govorio o svojoj osobnoj odgovornosti za događaj, kad bi mu upućivala pitanja vezana za to isti je odgovarao da se ne sjeća događaja, dok je s druge strane u razgovoru naveo da smatra da je većinska odgovornost na jednom od preostale trojice maloljetnika, no ne može se sjetiti je li to rekao samoinicijativno ili na njen upit.

27.9. Suglasna je s prijedlogom ODO u Osijeku da se maloljetnom HO, ukoliko se utvrdi njegova odgovornost, izrekne, osim odgojnih mjera posebne obveze da se kloni društva koje štetno utječe na njega i pojačane brige i nadzora, ujedno i odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar iz razloga jer smatra da bi kroz ovu odgojnu mjeru HO osvijestio vlastitu odgovornost za predmetni događaj, dok bi mu se kroz odgojnu mjeru pojačane brige i nazdora pružio dugotrajniji nadzor i pomoć te savjetovanje i usmjeravanje u daljnjem odrastanju. Što se tiče odgojne posebne obveze, ona u svom osamnaestogodišnjem radu do sada nije imala slučaj izricanja ovakve odgojne mjere, no smatra da bi u odluci suda trebalo konkretizirati koja bi to bila mjesta i koje osobe koje bi se maloljetnik trebao kloniti, u ovom slučaju to bi po njenom mišljenju mogli biti preostala trojica maloljetnika iz ovog postupka.

27.10. Dopunski ispitana na raspravi, u odnosu na dopunu socijalne anamneze za IV. maloljetnog HO, stručna suradnica suda je navela da bi za IV. maloljetnog HO bilo kontraproduktivno izreći mu posebnu obvezu da se kloni noćnih izlazaka u periodu od 23h – 5h u ugostiteljske objekte na području grada [adresa], sve imajući u vidu njegovu životnu dob, kao i ostale odgojne mjere koje se za istog predlažu, a kojima je svrha jačanje osobne odgovornosti sada već punoljetnog HO. Stoga smatra dostatnim izreći ovu posebnu obvezu izreći isključivo u obliku da se isti kloni društva preostale trojice maloljetnika, a što će se moći nadzirati kroz također predloženu odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora. Pojašnjava da "kloniti se društva" znači kako, s obzirom da su preostala trojica maloljetnika i ranije iskazivala probleme u ponašanju, zbog čega se u odnosu na neke i vode postupci, dok to nije slučaj kod IV. maloljetnog HO, proizlazi da je društvo preostalih trojice maloljetnika potencijalni rizični faktor vezano za ponašanje samog IV. maloljetnog HO, te iz tog razloga smatra da se isti ne bi trebao družiti s njima. Manji rizik za njegovo daljnje problematično ponašanje predstavljalo bi kad bi se isti određeno vrijeme, koliko može trajati posebna obveza, klonio društva preostale trojice maloljetnika.

28. Sud je prihvatio pisani nalaz i mišljenje dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, pisano mišljenje stručne suradnice suda UO i socijalne anamneze za maloljetnike sačinjene od strane HZSR Našice, kao i iskaze stručnih osoba – članova dijagnostičkog tima ĐO, GO i ZO, predstavnika HZSR Našice Ante Piteše, te stručne suradnice suda UO dane na raspravi. Naime, sve navedene osobe stručnjaci su iz svog područja djelatnosti, koji se već dugo bave radom s maloljetnicima, između ostalog i počiniteljima kaznenih djela, te sud nema nikakvog razloga posumnjati u njihove stručne zaključke i način na koji su proveli dijagnostičku obradu maloljetnika, odnosno na koji su sačinjene socijalne anamneze za maloljetnike i mišljenje stručne suradnice suda. Suprotno brojnim prigovorima obrane, po mišljenju suda, zaključci i mišljenja stručnih osoba dani su sukladno pravilima iskustva i struke, na način na koji se isto obavlja i u svim drugim predmetima koji se vode prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. Potpuno su neosnovani i paušalni prigovori obrane da članovi dijagnostičkog tima nisu mogli biti ispitani na kotradiktoran način jer su isti odbijali dati potpune i cjelovite odgovore na pitanja obrane. Naime, iz sadržaja spisa je razvidno da su članovi dijagnostičkog tima opsežno ispitani na raspravi, time da je svjedok GO, član dijagnostičkog tima – psiholog, opravdano odbio odgovoriti na pitanja obrane o sadržaju njegovog razgovora s I. maloljetnim RO, u smislu članka 285. stavka 1. točke 5. ZKP. Osim toga, potpuno je nevažno kakav je točno razgovor član dijagnostičkog tima – psiholog, vodio s I. maloljetnim RO, s obzirom da je za sud relevantan zaključak do kojeg su članovi dijagnostičkog tima došli u postupku provedenom sukladno pravilima njihove struke.

29. Tijekom dokaznog postupka, uz pomoć projektora, reproduciran je DVD medij sa snimkama video-nadzora, te DVD medij na kojem se nalaze snimke video nadzora u vidu fotografija. Iako su u službenoj zabilješci o pregledu snimke video nadzora, sačinjenoj po djelatnicima Policijske postaje Našice konstatirani detalji koje su djelatnici policije uočili prilikom pregleda snimki (da se u 3:16:56 sata ispred ulaza u hotel „Park“ Našice nalazi pet osoba od kojih je jedna osoba obučena u tamnije hlače i kratku majicu crne boje, druga osoba u svijetle hlače, bijelu majicu kratkih rukava, treća osoba obučena je u tamnije hlače i crnu majicu kratkih rukava, četvrta osoba je u svijetloj majici i u kratkim svijetlim hlačama, dok je peta osoba obučena u svijetle hlače i bijelu majicu kratkih rukava. U 03:17:27 sati počinje naguravanje gore opisanih pet osoba pred hotelom „Park“ u [adresa]. U 03:17:30 sati počinje tučnjava više osoba gdje osoba u svjetlijoj majici kratkih rukava i svijetlim hlačama dobiva više udaraca i tetura po nogostupu. U 03:17:32 sata osoba obučena u svjetliju majicu kratkih rukava i svijetle hlače, kao i osoba u svijetloj majici i kratkim svijetlim hlačama padaju na nogostup, sve se odvija ispred drugog ulaza u hotel, tj. terasu ugostiteljskog objekta „Dora“. U 03:17:37 sati se obje osobe podižu s nogostupa. U 03:17:50 sati se ponovno sve osobe naguravaju, jedna osoba pada na nogostup. U 03:17:52 sata se od stepenica i ulaza na terasu hotela zalijeće u pet trčećih koraka, obučen u svijetle hlače i tamnu jaknu s bijelim natpisom na leđima, u trku šuta desnom nogom u glavu osobu koja je ležala na tlu nogostupa. U 03:18:06 sati sve četiri nepoznate muške osobe udaljavaju se prema pekari „Čokaj“, a osoba u svijetloj majici ostaje nepomično ležati na tlu. U 03:18:31 sat prema nepomičnoj osobi koja leži na tlu nogostupa vraćaju se sve četiri nepoznate osobe koje su gore opisane u odjeći, gledajući u nepomično tijelo muške osobe na tlu prošle pored i otišle u smjeru autobusnog ugibališta ispred dvorca [adresa]), s obzirom na lošu kvalitetu snimke, te činjenicu da kamere nisu bile direktno usmjerene ka kritičnom događaju, sud neposrednim opažanjem nije uočio sve ove detalje koji se ističu u službenoj zabilješci policije (inkriminirajući sadržaj), tako da snimke nadzornih kamera sud nije uzeo kao relevantan dokaz na kojem, između ostalih, temelji odluku o kaznenopravnoj odgovornosti maloljetnika.

30. Iz medicinske dokumentacije na ime žrtve/oštećenika CO proizlaze činjenice utvrđene provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem (točka 18. obrazloženja).

31. Iz zapisnika o očevidu Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj KU-145/2025 od 21. rujna 2025., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 21. rujna 2025. sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta, preostalih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ,te pripadajućih zapisnika o pretrazi koji priliježu spisu, te nalaza i mišljenje Centra od 13. studenog 2025., kao i podneska Policijske postaje Našice od 5. prosinca 2025. ne proizlaze činjenice odlučne za utvrđenje kaznenopravne odgovornosti maloljetnika.

32. Iz podneska Osnovne škole kralja Tomislava od 3. prosinca 2025. proizlazi da je DO učenik 7. c razreda Osnovne škole kralja Tomislava, [adresa]. U školu je upisan redovito. Postiže vrlo dobar uspjeh školi bez puno truda. Nemotiviran je za učenje i obavljanje školskih zadataka. Na nastavi se ponaša primjereno. Radi sporijeg usvajanja nastavnih sadržaja iz matematike i engleskog upućen je na dopunsku nastavu, koju nije pohađao. Zanimaju ga sportske aktivnosti, išao je na nogomet u školi i izvan škole. DO često izostaje s nastave. U 5. razredu izostao je 269 sati, a u 6. razredu 393 sata. Većinu sati majka opravdava. Kao razlog nemotiviranosti za učenje i nezainteresiranosti za školske sadržaje škola vidi u načinu života Vinkove obitelji. Do Vinkove majke je teško doći. Često mijenja brojeve telefona ili se ne javlja. Načelno, majka surađuje s školom, no ta suradnja je otežana. Ne opravdava na vrijeme izostanke. Ne potiče DO i njegovu braću i sestre na izvršavanje školskih obveza. DO je pristojan prema odraslim osobama, uljudan, nudi pomoć. U individualnim razgovorima je iskren. DO je uglavnom dobro uklopljen u vršnjačku skupinu. U školskoj godini 2024./2025. učenici iz razreda izabrali su ga za vijećnika Dječjeg gradskog vijeća. No, s pojedinim učenicima DO ima problema. U 2. razredu prijetio je učeniku 4. razreda da će ga zaklati, te je nosio džepni nož u školu. Izrečena mu je pedagoška mjera opomene 22. veljače 2021. U 4. razredu imao je 43 neopravdana sata te mu je izrečena pedagoška mjera opomene 8. svibnja 2023. U 5. razredu jednog učenika koji mu je vrijeđao majku uhvatio je za vrat, a nakon mjesec dana je starijem učeniku u tučnjavi rasjekao arkadu. 23. listopada 2023. izrečena mu je pedagoška mjera opomene, a 23. studenog 2023. pedagoška mjera strogi ukor. DO se ne može suzdržati kada ga netko vrijeđa i misli da to mora fizički riješiti. O svim pedagoškim mjerama obaviješten je HZSR, a o strogom ukoru i policija.

33. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje priliježu spisu odnose se na primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetnicima, no ne utječu na odluku suda o kaznenopravnoj odgovornosti maloljetnika.

34. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da su maloljetnici počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede koje im se stavlja na teret.

35. Kao što je to ranije navedeno, tijekom postupka nije bilo sporno da I. maloljetni RO udario oštećenog CO šakom u glavu, te potom, dok je oštećeni CO ležao na tlu, i nogom u glavu. Nadalje, nije bilo sporno da je II. maloljetni ŠO, tijekom fizičkog sukoba, u jednom trenutku obujmio oštećenog CO oko struka. Nije bilo sporno niti da je oštećeni CO kritične zgode uslijed predmetnog fizičkog sukoba zadobio teške tjelesne ozljede opisane u činjeničnom opisu prijedloga za izricanje maloljetničkih sankcija.

36. Sporne, a odlučne činjenice – da su u napadu na oštećenika aktivno sudjelovali i preostala trojica maloljetnika, tako da su i oni, pored I. maloljetnog RO, bitno pridonijeli teškom tjelesnom ozljeđivanju oštećenika, sve u zajedničkoj namjeri da ga teško tjelesno ozlijede, pri čemu maloljetnici nisu postupali u nužnoj obrani, braneći se od napada oštećenika, nego su ga fizički napali i brutalno pretukli bez životnog i logičnog razloga koji bi (barem djelomično) opravdao takvo postupanje, proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, odnosno dokaza koje je sud prihvatio i ocijenio vjerodostojnim, dovodeći ih u vezu s obranama maloljetnika iznesenih na raspravi, te ranije, pred sucem istrage.

36.1. Da je oštećeni CO već od prvog snažnog udarca šakom u glavu, a kojeg mu je zadao I. maloljetni RO, pao na tlo, proizlazi iz iskaza svjedokinje OO koja je trenutak tog udarca osobno vidjela, kao i iz obrane III. maloljetnog DO i IV. maloljetnog HO, koje je sud u tom dijelu prihvatio s obzirom da su suglasne vjerodostojnom iskazu svjedokinje OO. Nadalje, da je nakon toga, kad se oštećenik pridigao, III. maloljetni DO također udario šakom u glavu proizlazi iz iskaza svjedoka MO čiji iskaz je u tom dijelu sud prihvatio, kao i iz obrana I. maloljetnog RO i II. maloljetnog ŠO koji su suglasno naveli da je nakon RO, oštećenika i DO udario šakom u glavu. Da je III. maloljetni TJ imao značajan doprinos u počinjenju kaznenog djela (što je kao takvo opisano u činjeničnom opisu prijedloga) proizlazi iz nedvojbene činjenice da je prema iskazima svjedoka očevidaca netko (II. maloljetni ŠO) vikao " TJ, ubio si ga!". Premda svjedokinja OO nije u svom iskazu opisala ovaj trenutak napada, nego je odmah počela opisivati daljnje događaje (Nemanjin udarac nogom u glavu i zajedničko šutanje oštećenika na podu), sud drži da ista, s obzirom na doživljeni šok od samog događaja, nije vidjela trenutak u kojem DO zadaje oštećeniku udarac šakom, ili ga se pak ne sjeća. Kao što je to ranije obrazloženo, sud nije u tom dijelu prihvatio iskaz svjedoka djeteta VO jer je isti očito usmjeren na pogodovanje III. maloljetnom TJ, koji je njegov prijatelj, kao i obrana III. maloljetnog DO i IV. maloljetnog HO, u dijelu u kojem osporavaju da bi i DO udarao oštećenika, koje obrane su usmjerene ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti III. maloljetnog DO. Naime, da je doista bilo tako kako to tvrdi svjedok VO, te kako to tvrde III. maloljetni DO i IV. maloljetni HO (da je VO odvlačio DO, koji nije udarao oštećenika, tada zasigurno ne bi bila izrečena rečenica " DO, ubio si ga", koju su čuli svi nepristrani svjedoci očevici jer nije životno niti logično da bi netko prozivao upravo DO, da isti nije u bitnoj mjeri doprinio tjelesnom ozljeđivanju oštećenika.

36.2. Nadalje, u odnosu na doprinos II. maloljetnog ŠO, bilo je sporno je li isti uopće sudjelovao u fizičkom sukobu s namjerom teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenika, ili se pak "umiješao" upravo u suprotnoj namjeri – da oštećenika zaštiti i da spriječi daljnju tuču, odnosno tjelesno ozljeđivanje oštećenika. Za napomenuti je da je svjedokinja OO iskazala da se na samom početku događaja " ŠO "unio oštećeniku u facu", svjedok MO je opisao da je II. maloljetni ŠO "bacio oštećenika" na pod ("ali ne jako"), a što su isto tako upravo riječima "bacio" opisali u svojim prvim obranama iznesenim pred sucem istrage i I. maloljetni RO, te IV. maloljetni HO, time da je I. maloljetni RO svoju obranu na raspravi izmijenio navodeći da je ŠO obujmio oko struka kako bi ga maknuo i da mu je ovaj nekako "ispao" na tlo" (sukladno obrani II. maloljetnog ŠO). Također, iz iskaza svjedokinja OO i BO proizlazi da su u kasnijem tijeku događaja, dok je ležao na tlu, oštećenika udarali svi maloljetnici (dakle, uključujući i II. maloljetnog ŠO). Imajući u vidu da se na samom početku događaja nedvojbeno II. maloljetni ŠO verbalno sukobio s oštećenikom (što sam ni ne poriče), da mu se potom prema navodima svjedokinje "unio u facu", a potom i zajedno s ostalima, šutao oštećenika na podu, kao i podatke iz socijalne anamneze za maloljetnika i rezultate provedene dijagnostičke obrade, iz kojih slijedi da je maloljetnik višestruki recidivist, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, nije životno niti logično da je II. maloljetni ŠO svoj "zahvat" obuhvaćanja oštećenika oko struka poduzeo u namjeri da istoga zaštiti od daljnjeg napada, pa da mu isti tom prilikom posve slučajno "ispao" iz ruku. Naprotiv, životno je i logično, da je II. maloljetni ŠO učinio upravo suprotno – da je oštećenika bacio na tlo, te ga potom zajedno s ostalima nastavio udarati.

36.3. Nadalje, iz iskaza svjedokinja OO i BO nedvojbeno proizlazi da su oštećenika dok je ležao na tlu udarali nogama (šutali) po glavi i po tijelu svi maloljetnici (II. maloljetni ŠO, III. maloljetni DO i IV. maloljetni HO, te I. maloljetni RO koji mu je nesporno zadao snažni udarac nogom u glavu). Naime, svjedokinja OO navela je da je oštećenika po glavi i po tijelu zasigurno udaralo nogama više mladića, ali ne može se izjasniti koliko njih, dok je svjedokinja BO navela da misli da su oštećenika na podu udarali svi momci koji su bili oko njega (barem četvorica njih, a svjedokinja smatra i više njih). Kad se iskaz ovih svjedokinja dovede u vezu s prvim obranama maloljetnika iznesenim pred sucem istrage (a koje su maloljetnici na raspravi izmijenili osporavajući da bi oštećenika na podu itko udarao), kao i rezultatima provedenog sudsko-medicinskog vještačenja kojim je utvrđeno da su teške tjelesne ozljede kod oštećenika nastale od najmanje tri snažna udarca (dva šakom u glavu, jedan nogom u glavu), što ne isključuje mogućnost da su nastale i s više udaraca, može se jedino zaključiti da su oštećenika, dok je nepomično ležao na podu, udarali nogama sva trojica maloljetnika (II. maloljetni ŠO, III. maloljetni DO i IV. maloljetni HO), kao i I. maloljetni RO koji ga je zaletivši se s točno neutvrđene udaljenosti, završno udario nogom u glavu.

37. Kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozlijedi.

38. Maloljetnici su počinili navedeno kazneno djelo tako što su kritičnog dana zajedno, u namjeri da teško tjelesno ozlijede CO, nakon verbalne prepirke i naguravanja, I. maloljetni RO istoga udario šakom u glavu od kojeg udarca je CO pao na tlo, a kada se pridigao s poda III. maloljetni DO mu je zadao udarac šakom u glavu, nakon čega ga je II. maloljetni ŠO obujmio rukama oko struka i bacio na tlo te za vrijeme dok je CO nepomično ležao na tlu II. maloljetni ŠO, III. maloljetni DO i IV. maloljetni HO udarali ga nogama po glavi i tijelu, a I. maloljetni RO se zaletio sa točno neutvrđene udaljenosti te CO snažno udario nogom u glavu, uslijed kojih udaraca je CO zadobio prijelom koštanog dijela šupljine desnog oka, prijelom luka jagodične kosti desno, utisnuti prijelom čeone i sljepoočne kosti desno, nagnječenje čeonog i sljepoočnog režnja desne polutke mozga, krvarenje unutar mekih ovojnica mozga, prijelom sinusne klinaste kosti baze lubanje, prijelom koštanog dijela sinusa gornje čeljusti desno, više-komadni prijelom nosnih kostiju s pomakom koje ozlijede su pojedinačno i u svom zbroju teške tjelesne ozljede.

38.1. Sukladno članku 36. stavku 2. KZ/11. radi se o supočiniteljstvu kad više osoba počine kazneno djelo na temelju zajedničke odluke tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno doprinese počinjenju kaznenog djela. Suprotno navodima obrane, tijekom postupka nedvojbeno je dokazano da su sva četvorica maloljetnika kritične zgode postupali kao supočinitelji, svjesno i želeći teško tjelesno ozlijediti oštećenika. Premda se nedvojbeno I. maloljetni RO ogleda kao dominantan u počinjenju kaznenog djela (zadavanje prvog snažnog udarca šakom u glavu, te zadnjeg snažnog udarca nogom u glavu), tijekom postupka je utvrđeno kako su i preostala trojica maloljetnika, svaki u svom dijelu, bitno doprinijeli počinjenju kaznenog djela. Naime, kad dvojica ili više optuženika, kao supočinitelji, udaraju oštećenika s namjerom da ga teško tjelesno ozlijede, tada nije odlučno tko je od njih udarcem prouzročio konkretnu ozljedu, s obzirom na to da to nije moguće egzaktno utvrditi, pa je u odnosu na pitanje krivnje, u situaciji kada optuženici imaju zajedničku namjeru tjelesno ozlijediti oštećenika, irelevantno tko je zadao udarce koji su prouzročili tjelesne ozljede kod oštećenika, pri čemu za postojanje supočiniteljstva nije nužan detaljan prethodni dogovor već je dovoljan i prešutan sporazum odnosno takvo zajedničko postupanje počinitelja iz kojeg na nedvojben i očit način proizlazi volja svakog od njih da sudjeluju u počinjenju kaznenog djela, kao što je to ovdje slučaj. Premda nije sporno da se maloljetnici kritične zgode nisu prethodno (verbalno) dogovorili da će oštećeniku nanijeti teške tjelesne ozljede, njihov dogovor je bio prešutan, jer je svaki od njih (u većoj ili manjoj mjeri) udarao oštećenika, stvarajući time kriminalnu energiju kojom su u konačnici doveli do toga da je oštećenik ostao bez svijesti, te je toliko pretučen da je jedva preživio (vještak sudsko-medicinske struke posebno je na raspravi napomenuo da, iako je vještačio brojne ozlijeđene iz tučnjava, nikada ranije nije vještačio tako brutalne ozljede, odnosno takvu brojnost prijeloma).

38.2. Da su maloljetnici postupali s izravnom namjerom i to prvog stupnja (počinitelj je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njihovo ostvarenje – članak 28. stavak 2. KZ/11.), svjesno i želeći teško tjelesno ozlijediti oštećenika slijedi iz načina njihovog postupanja, odnosno činjenice da su mu zadali brojne snažne udarce šakama i nogama po glavi (koja je najranjiviji dio tijela) i ostatku tijela, tako da su oštećenika i nakon nekoliko snažnih udaraca šakom dok se još nalazio u stojećem položaju (udarci I. maloljetnog RO i III. maloljetnog DO), te nakon što ga je II. maloljetni ŠO bacio na tlo, i nadalje nastavljali udarati, sve dok, nakon posljednjeg udarca I. maloljetnog RO, oštećenik nije ostao bez svijesti.

38.3. Sud je izmijenio činjenični opis na način da su iz istog ispuštene riječi "i nogom u tijelo" (vezano za udarce III. maloljetnog DO) i "rukama" (vezano za udaranja oštećenika dok je nepomično ležao na tlu od strane II. maloljetnog ŠO, III. maloljetnog DO i IV. maloljetnog ŠO). Naime, nitko od svjedoka (a niti maloljetnika) nije naveo da bi III. maloljetni DO oštećenika udario, osim šakom u glavu, i nogom u tijelo, a vezano za udaranje oštećenika dok je ležao na tlu, svjedokinje OO i BO suglasno su iskazale da su maloljetnici šutali oštećenika, dakle udarali ga nogama, no nisu navele da bi ga udarali i rukama. Iz navedenog razloga sud drži da ove okolnosti počinjenja kaznenog djela nisu na nedvojben način dokazane, pa su kao takve i ispuštene iz činjeničnog opisa.

39. Ubrojivost maloljetnika kao niti njihova svijest o protupravnosti, tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

40. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga. Iako I. maloljetni RO u svojoj obrani upućuje na to da bi postupao u nužnoj obrani, jer da se uplašio i branio od napada oštećenika, sud nije prihvatio obranu maloljetnika u tom dijelu, s obzirom da iz iskaza svjedoka oštećenog CO i svjedokinje OO proizlazi da se oštećenik maloljetnicima samo verbalno obratio (svjedokinja nije čula točno što im je rekao, no potvrdila da je ih oštećenik nije fizički napadao) u odnosu na njihovo ponašanje prema III. TJ, no nije ih ni na koji način napadao, pa čak niti kad su ga oni krenuli udarati. Dakle, nema govora o tome da bi se radilo u postupanju u nužnoj obrani u smislu članka 21. stavka 2. KZ/11.

41. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da su maloljetnici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret prijedlogom za izricanje maloljetničke sankcije, te su I. maloljetni RO i II. maloljetni ŠO za navedeno kazneno djelo proglašeni krivim, dok su III. maloljetnom DO i IV. maloljetnom HO izrečene odgojne mjere navedene u izreci rješenja, sve u smislu članka 88. stavka 3. i 4. ZSM.

42. Odlučujući o vrsti kaznenopravnih sankcija za svakog od maloljetnika ponaosob, sud je cijenio njihovu životnu dob (I. maloljetni RO, II. maloljetni ŠO i IV. maloljetni HO sad su već mlađi punoljetnici), činjenice utvrđene u socijalnim anamnezama nadležnog HZSR Našice, mišljenje dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, kao i mišljenje stručne suradnice suda UO, a osobito okolnosti i težinu počinjenog kaznenog djela, te njegovu društvenu pogibeljnost, odnosno nužnost ostvarenja svrhe kažnjavanja u vidu ne samo specijalne, nego i generalne prevencije (vezano za izrečene kazne maloljetničkog zatvora), pri tom uvažavajući i odredbu članka 39. stavka 1. KZ/11. kojom je propisano da se svaki supočinitelj kažnjava u skladu sa svojom krivnjom.

42.1. Polazeći od navedene odredbe KZ/11., sud je imao u vidu da je I. maloljetni RO u odnosu na kritični događaj imao najveći doprinos počinjenju kaznenog djela (prvi je započeo fizički sukob udarivši oštećenika šakom u glavu, te je oštećeniku zadao i najbrutalniji udarac zaletivši se u istoga s određene udaljenosti i udarivši ga nogom u glavu, nakon što je ovaj već prethodno višestruko izudaran od strane ostalih maloljetnika), čime pokazao izuzetnu okrutnost i bezobzirnost, te visok stupanj kriminalne volje. Nešto manji doprinos ostvarenju kaznenog djela egzistira na strani II. maloljetnog ŠO i III. maloljetnog DO (udarac šakom u glavu, bacanje oštećenika na pod, te potom šutanje oštećenika), dok je IV. maloljetni HO po mišljenju suda, od svih maloljetnika iskazao najmanju brutalnost i bezobzirnost, odnosno postupao s najnižim stupnjem kriminalne volje.

42.2. U odnosu na I. maloljetnog RO sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da isti tijekom postupka nije osporio da je oštećenika udario šakom i nogom u glavu, čime je (barem djelomično) prihvatio svoju odgovornost za počinjeno kazneno djelo. Kao otegotne okolnosti sud je I. maloljetnom RO uzeo u obzir njegovu osobitu okrutnost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje prilikom počinjenja kaznenog djela (točka 42.1. obrazloženja), težinu i brojnost ozljeda oštećenika, činjenicu da je djelo počinio bez ikakvog razumnog motiva (kao odgovor na usputni verbalni komentar oštećenika vezano za ponašanje ostalih maloljetnika prema III. maloljetnom DO), činjenicu da je nakon počinjenja kaznenog djela pobjegao ostavivši oštećenika na licu mjesta da leži u nesvijesti, bez da je pružio oštećeniku pomoć i pozvao hitnu pomoć, a niti tijekom postupka nije pokazao empatiju u odnosu na oštećenika. Nadalje, kao otegotnu okolnost sud je uzeo u obzir činjenicu da je I. maloljetni RO recidivist kojemu je zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede izrečena odgojna mjera posebna obveza humanitarnog rada, koja očito na njega nije djelovala da ga odvrati od činjenja nasilnih kaznenih djela, već je naprotiv njegovo ponašanje progradiralo činjenjem ovog brutalnog kaznenog djela. Imajući u vidu da je sud na strani I. maloljetnog RO našao samo jednu olakotnu okolnost, a s druge strane niz gore nabrojanih otegotnih okolnosti, cijeneći suglasna mišljenja stručne suradnice suda, predstavnika HZSR Našice i članova dijagnostičkog tima o tome da je I. maloljetnom RO potrebno izreći institucionalnu sankciju zatvorenog tipa, sud mu je na temelju članka 24. i 25. ZSM izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, kojom sankcijom će se po mišljenju suda ostvariti svrha maloljetničkih sankcija u smislu članka 6. stavka 2. ZSM.

42.3. U odnosu na II. maloljetnog ŠO sud mu je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu što se maloljetnik nakon počinjenja kaznenog djela, kao jedini od počinitelja, vratio provjeriti zdravstveno stanje oštećenika, okrenuo ga na bok i izvadio mu jezik te time doprinio spriječiti još gori ishod za oštećenika (premda je svjedokinja OO navela da je ona ta koja je oštećenika okrenula na bok, sud ne može isključiti mogućnost da je to prije nje učinio i II. maloljetni ŠO, ali da je oštećenik opet promijenio položaj do dolaska OO, tako da je sud prihvatio obranu II. maloljetnog ŠO u tom dijelu). Kao otegotne okolnosti sud je II. maloljetnom ŠO uzeo u obzir težinu i brojnost ozljeda oštećenika, činjenicu da je djelo počinio bez ikakvog razumnog motiva (kao odgovor na usputni verbalni komentar oštećenika vezano za ponašanje ostalih maloljetnika prema III. maloljetnom DO), te da tijekom postupka nije pokazao empatiju u odnosu na oštećenika. Nadalje, kao otegotnu okolnost sud je uzeo u obzir činjenicu da je II. maloljetni ŠO višestruki recidivist, između ostalih i zbog kaznenog djela s elementima nasilja, kojem su do sada na ovom sudu izricane odgojne mjere u dva kaznena postupka (zbog imovinskih delikata izrečena mu je odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja se rješenjem HZSR Našice počela provoditi 1. ožujka 2024. godine, a tijekom provođenja navedene odgojne mjere maloljetnik je recidivirao te mu je u drugom predmetu izrečena odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar zbog počinjenog kaznenog djela nasilničkog ponašanja). Dakle, do sada izrečene odgojne mjere na II. maloljetnog ŠO očito nisu djelovale na način da ga odvrate od daljnjeg činjenja kaznenih djela, već je naprotiv njegovo ponašanje progradiralo počinjenjem ovog brutalnog kaznenog djela. Imajući u vidu da je sud na strani II. maloljetnog ŠO našao samo jednu olakotnu okolnost, a s druge strane niz gore nabrojanih otegotnih okolnosti, cijeneći suglasna mišljenja stručne suradnice suda, predstavnika HZSR Našice i članova dijagnostičkog tima o tome da je II. maloljetnom ŠO potrebno izreći institucionalnu sankciju zatvorenog tipa, sud mu je na temelju članka 24. i 25. ZSM izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, kojom sankcijom će se po mišljenju suda ostvariti svrha maloljetničkih sankcija u smislu članka 6. stavka 2. ZSM.

42.4. Na temelju članka 25. stavka 4. ZSM I. maloljetnom RO i II. maloljetnom ŠO u izrečene kazne maloljetničkog zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i lišenja slobode, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. rujna 2025. do 10. prosinca 2025.

43. U odnosu na III. maloljetnog DO valja istaknuti da je istom izrečena odgojna mjera iz članka 15. ZSM – upućivanje u odgojnu ustanovu (a ne i neka teža maloljetnička sankcija) isključivo zbog njegove dobi (u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao je tek 14 godina, sad ima 15), pri čemu sud nije ispustio iz vida njegov značajan doprinos i visok stupanj kriminalne volje u počinjenju kaznenog djela. Sud je uvažavajući suglasna mišljenja stručne suradnice suda i predstavnika HZSR Našice odlučio III. maloljetnom TJ izreći smještaj u ustanovu otvorenog tipa, smatrajući da će se s obzirom na njegovu životnu dob, i takvom mjerom ostvariti svrha maloljetničkih sankcija iz članka 6. stavka 1. ZSM, njegovim izdvajanjem iz trenutnog primarnog okruženja koje nad njim nema potreban nadzor i pozitivan odgojni utjecaj, te će mu se (za sada) kroz smještaj u ustanovu otvorenog osigurati adekvatna pomoć, zaštita, briga i nadzor, a sve sa svrhom prevencije budućeg delinkventnog ponašanja.

43.1. Na temelju članka 15. stavka 3. ZSM odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu može trajati najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine.

44. U odnosu na IV. maloljetnog HO sud je cijeneći mišljenje stručne suradnice suda i predstavnika HZSR Našice na temelju članka 11. ZSM izrekao istom odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora, kroz koju će mu biti pružen izvaninstitucionalni tretman trajnijeg karaktera, te ujedno na temelju članka 10. stavka 2. točke 9. ZSM – posebnu obvezu da se kloni društva preostale trojice ovdje optuženih maloljetnika, koji su (za razliku od IV. maloljetnog HO) i ranije ispoljavali razna delikventna ponašanja, te nedvojbeno njihovo društvo predstavlja za IV. maloljetnog HO rizični faktor eventualnog kasnijeg delikventnog ponašanja, odnosno daljnjeg činjenja kaznenih djela. Pri tom je sud prihvatio stajalište stručne suradnice suda o tome da bi izricanjem maloljetniku posebne obveze i da se kloni posjećivanja ugostiteljskih objekata u večernjim satima predstavljalo za maloljetnika neopravdano preveliko ograničenje, koje bi kod istoga moguće polučilo kontraproduktivan učinak. Zbog navedenog, sud je ograničio posebnu obvezu samo na izbjegavanje društva konkretnih osoba (I. maloljetnog RO, II. maloljetnog ŠO i III. maloljetnog DO). Sud je prihvatio i mišljenje stručne suradnice da bi IV. maloljetnom HO, bez obzira na protek vremena od počinjenja kaznenog djela, valjalo izreći i odgojnu mjeru iz članka 13. ZSM – upućivanje u disciplinski centar kako bi na istog bio primijenjen kratkotrajan i intenzivan tretman radi osvješćivanja odgovornosti za vlastite postupke. Sud je maloljetniku izrekao navedenu odgojnu mjeru u trajanju od neprekidno dva mjeseca, imajući u vidu težinu i ozbiljnost kaznenog djela koje je IV. maloljetni HO zajedno s ostalim maloljetnicima počinio. Premda su stručna suradnica suda i predstavnik HZSR Našice predložili da sud IV. maloljetnom HO izrekne ujedno i pridržaj maloljetničkog zatvora, sud nije primijenio ovu maloljetničku sankciju iz razloga jer po mišljenju suda u odnosu na IV. maloljetnog HO ne egzistira (u odnosu na ostale maloljetnike) toliki stupanj krivnje koji bi opravdavao izricanje pridržaja kazne, pogotovo imajući u vidu da je III. maloljetnom TJ izrečena odgojna mjera, a isti je imao veći doprinos u počinjenju kaznenog djela od IV. maloljetnog HO. Sud smatra da će se kod IV. maloljetnog HO svrha maloljetničkih sankcija iz članka 6. stavka 1. ZSM ostvariti i primjenom triju odgojnih mjera koje su mu izrečene, bez izricanja pridržaja maloljetničkog zatvora.

44.4. Sukladno članku 11. stavku 2. ZSM služba nadležna za provedbu pojačanje brige i nadzora odredit će stručnu osobu koja će u suradnji sa maloljetnikom, njegovim roditeljima, tijelima socijalne skrbi i drugim stručnim osobama stalno utjecati na ličnost i ponašanje maloljetnika, brinuti se o njegovu liječenju i nadzirati ispunjenje njegovih obveza i dužnosti, a sukladno članku 11. stavku 3. ZSM roditelji su obvezni u svemu surađivati sa stručnom osobom. Nadalje, sukladno članku 10. stavku 9. ZSM HZSR Našice prati ispunjenje posebne obveze iz točke IV. b izreke, pri čemu je IV. maloljetni HO upozoren da zbog skrivljenog neispunjavanja obveze može biti upućen u disciplinski centar (članak 10. stavak 10. ZSM).

45. O imovinskopravnom zahtjevu oštećenog CO sud nije odlučivao, budući da isti tijekom ovog postupka nije postavio specificirani imovinskopravni zahtjev.

46. Vezano za troškove kaznenog postupka, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP I. maloljetni RO i II. maloljetni ŠO oslobođeni su obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP, te I. maloljetni RO i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, imajući u vidu da su isti nezaposleni, zbog čega bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje. Ipak, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP i članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP u vezi članka 89. stavka 1. ZSM imenovanim maloljetnicima naloženo je naknaditi troškove na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP), budući da sukladno odredbama ZKP sud nije ovlašten osloboditi okrivljenike plaćanja navedenih troškova u smislu članka 148. stavka 6. ZKP. U odnosu na III. maloljetnog DO i IV. maloljetnog HO, kojima su izrečene odgojne mjere, na temelju članka 89. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

47. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Osijek, 19. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća za

mladež

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i branitelji mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku na poslovni broj KOm-DO-28/2025

2. I. maloljetni RO

3. branitelj I. maloljetnika NO, odvjetnik u [adresa]

4. II. maloljetni ŠO

5. braniteljica II. maloljetnika TO, odvjetnica u [adresa]

6. III. maloljetni DO, putem zakonskog zastupnika

7. braniteljica III. maloljetnika DJ, odvjetnica u [adresa]

8. zakonska zastupnica III. maloljetnika LJ

9. IV. maloljetni HO

10. branitelj IV. maloljetnika HJ, odvjetnik u [adresa]

11. opunomoćenik oštećenika Mislav Srb, odvjetnik u Osijeku