9 P-6/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja CESTAR d.o.o., Split, Matice hrvatske 1, OIB: 27471262195, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva LUETIĆ& PARTNERI d.o.o. Split, protiv tuženika OPĆINA PRIMOŠTEN, Primošten, Trg don Ive Šarića 1, OIB: 16878804200, zastupan po punomoćniku Ivici Matas, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 230.069,18 kuna / 30.535,43 eura sa zateznom kamatom prema važećoj eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, a koje na navedeni iznos teku od 21.11.2012. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 27.482,54 kuna / 3.640,33 eura sa zateznom kamatom prema važećoj eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, a koje na navedeni iznos teku od 21.11.2012. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka , u iznosu od 15.901,11 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude (19.lipnja 2026.) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u iznosu od 308.719,49 kuna / 40.974,18 eura.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi od 16. siječnja 2015. i tijekom raspravljanja u predmetu pod poslovnim brojem P-38/2015 naveo da je kao izvršitelj s tuženikom kao naručiteljem dana 3. listopada 2011. godine zaključio Ugovor o javnim radovima u Ulici sv. Jurja u Primoštenu. Tužitelj da je izveo ugovorene radove i tužitelju ispostavio Okončanu situaciju na iznos od 2.630.620,52 kn (2.109.410,94 kn + PDV 521.148,58 kn). Nadzorni inženjer da je 20.8.2012. godine predmetnu situaciju korigirao na iznos od 1.840.553,51 kn i tako utvrđeni iznos bez ikakvog opravdanog razloga i obrazloženja umanjio za 10%, tj. za 184.055,35 kn. Dakle, nadzorni inženjer da je naprijed spomenutu situaciju ovjerio na iznos od 1.656.498,16 + PDV, zbog čega tužitelj od tuženika potražuje iznos od 230.069,18 kn (184.055,35 kn + PDV 46.013,83 kn) na ime tih 10% neosnovanog umanjenja.

Nadalje, tužitelj je u tužbi od 3. ožujka 2016. i tijekom raspravljanja u predmetu pod poslovnim brojem P-37/2015 Trgovačkog suda u Splitu (kasnije P-12/2017 predmet Trgovačkog suda u Zadru) naveo da je kao izvršitelj s tuženikom kao naručiteljem dana 3. listopada 2011. godine zaključio Ugovor o javnim radovima u Ulici sv. Jurja u Primoštenu. Tužitelj da je izveo ugovorene radove i tužitelju ispostavio Okončanu situaciju na iznos od 2.109.471,94 kn + PDV 521.148,58, tj. na iznos od 2.630.620,52 kn. Nadzorni inženjer da je 20.8.2012. godine predmetnu situaciju korigirao na iznos od 1.840.553,51 kn i čak što više, taj iznos bez ikakvog obrazloženja i opravdanog razloga umanjio za daljnjih 10%, tj. za 184.055,35 kn. Dakle, nadzorni inženjer da je naprijed spomenutu situaciju ovjerio neopravdano korigirao na iznos od 1.840.553,51 kn + PDV jer su svi radovi izvedeni sukladno iznosu koji je naveden u okončanoj situaciji. Također je naveo da stavke koje je nadzorni inženjer prekrižio u predmetnoj situaciji, da se odnose na slijedeće radove: završno čišćenje i uređenje gradilišta u iznosu od 882,72 kn, odvodnja gornjeg stroja ulice 168.670,65 kn, postava klupa u iznosu od 27.200,00 kn, postava koševa u iznosu od 43.750,00 kn, katastarsko snimanje cjevovoda kanalizacije i odvodnje (geodetski snimak nije dostavljen tužitelju) u iznosu od 8.317,58 kn, ručni iskop za kućne priključke u iznosu od 14.378,00 kn, katastarsko snimanje vodovodnog cjevovoda (geodetski snimak nije dostavljen tužitelju) u u iznosu od 5.718,93 kn, sveukupno 336.148,03 kn

Tužitelj je naveo da za sve naprijed navedene radove postoje listovi građevinske knjige, koje nadzorni inženjer nije potpisao bez opravdanog razloga, iako su svi navedeni radovi doista i izvedeni. Dakle, tužitelj je naveo da mu tuženik duguje iznos od 336.148,03 kn na ime izvedenih radova.

Predmeti pod poslovnim brojevima P-37/2015 (kasnije P-12/2017) i P-38/2015 su spojeni radi ekonomičnosti postupanja u skladu s odredbom članka 313. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019. 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025; dalje: ZPP).

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijeku raspravljanja naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu po osnovi i visini, navodeći pri tom da tužitelj apsolutno ničim nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj i tuženik da su dana 3. listopada 2011. godine zaključili Ugovor o javnim radovima. Tužitelj, Cestar d.o.o., da je bio ovlašten naplatiti izvršene radove po dovršetku ispostavljanjem računa, odnosno putem privremenih (ovjerenih) situacija, a te iste radove je bio dužan izvršiti sukladno pravilima struke, odredbama ugovora i trgovačkim uzancama, a to da su u ovom slučaju bili ugovoreni radovi rekonstrukcije, uređenja partera i postojećih instalacija u ulici Sv. Juraja u Primoštenu. Tuženiku, Općini Primošten, je ispostavljeno nekoliko privremenih situacija te je dana 30. svibnja 2012. godine ispostavljena i tzv. "okončana situacija". Tuženik, kao investitor, okončanu situaciju br. 03 23 583 9027020, za obavljene radove zaključno s mjesecom travanj i svibanj 2012. godine, nije potpisala, dok je nadzorni inženjer g. IV tek (crvenom bojom), kako je i vidljivo iz okončane situacije, ispravio količine sve temeljem podataka iz građevinske knjige. Temeljem "iskrižane" ovjerene situacije tužitelj je bio dužan sukladno uputama i dogovoru s tuženikom i njegovim nadzornim inženjerom, ispraviti podatke iz okončane situacije te sukladno dogovoru, prije ispostavljanja iste izvršiti preostale radove koje do tog datuma nije dovršio. Tuženik da nije ovjerio okončanu situaciju budući da tužitelj nije ispravio količine u okončanoj situaciji niti je dovršio radove na uređenju predmetne ulice.

Nadalje je tuženik naveo da tek u slučaju da su radovi izvršeni i da je dostavljena ispravljena okončana situacija, ista bi bila pravovaljani vjerodostojan dokument temeljem kojeg bi se mogla zahtijevati naplata potraživanja. Situaciju, kako privremenu tako i okončanu, tuženik bi, kao investitor odnosno primatelj usluge, bila dužna ovjeriti potpisom, pečatom te primjerak ovjerene okončane situacije vratiti tužitelju kao izvođaču radova. Budući da se okončana situacija ispostavlja nakon završetka svih radova, primopredaje objekta i završnog konačnog obračuna, iz nje bi se trebala vidjeti stvarna vrijednost koštanja građevine pa kako u konkretnom slučaju radovi nisu niti dovršeni, to se navedeno ne može smatrati okončanom situacijom niti vjerodostojnom ispravom. Slijedom svega navedenoga, budući da radovi nisu dovršeni to za tuženika nije nastupila obveza plaćanja okončane situacije, to tim više što ni nadzorni inženjer IV nije priznao radove temeljem kojih se potražuje utuženi novčani iznos. Isto tako, da punomoćnik tuženika ističe da je tužitelj suprotno odredbama Ugovora i Zakona o javnoj nabavi bez znanja tuženika – investitora ugovorio izvođenje radova s podizvođačima kojima je obzirom na ugovorenu cijenu radova uzimao proviziju od 20%, te da je tuženik podizvođačima isplatio sav iznos za izvršene radove (kamenoklesarskih, odnosno radova uređenja). Kako je tuženik najavio tužitelju da će podizvođačima direktno plaćati radove, ali za radove koje bi se u cijelosti izveli i dovršili pa je iz navedenog sporan i iznos tužiteljevog potraživanja budući da je isti obaviješten da ne potražuje iznos koji mu ne pripada. Tuženik je naveo kako se pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku pod brojem Povrv-542/14 također vodi postupak radi isplate između parničnih stranaka, i to po istoj osnovi, pa da bi sasvim sigurno bilo svrsishodno spojiti predmetne spise i voditi jedinstveni postupak, slijedom čega je ustrajao u prigovoru mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Splitu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o javnim radovima od 3. listopada 2011. (list 3, 4, 50, 51 spisa), Okončane situacije br. 03 23 583 9027020 od 30. svibnja 2012. (list 5 do 28, 52 do 75 spisa), Sporazuma od 16. listopada 2015. između Gradnje Sabljić i Općine Primošten (list 98 i 99 spisa), Ugovora o cesiji od 26.10.2015. (list 100 spisa), uvidom u predmet pod poslovnim brojem Povrv-299/2020 Trgovačkog suda u Zadru, saslušanjem svjedoka IV, VV, JV i HV, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja PV te zakonskog zastupnika tuženika OV.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Odredbom čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, dok je odredbom čl. 631. ZOO propisano da ako u sljedećim odredbama nije drugačije određeno, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ugovora o djelu.

Odredbom čl. 604. ZOO naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Nakon pregleda i primanja obavljenog rad izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom. Ako je tuženik smatrao da neki radovi nisu izvedeni a da neki maju nedostatke tada je bio dužan o navedenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti tužitelja (članak 604. ZOO), a nakon toga zahtijevati od tužitelja da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok (članak 608. ZOO).

Pregledom Ugovora o javnim radovima broj C106/11 od 3. listopada 2011. godine (list 3, 4, 50, 51 spisa) jasno proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj kao izvođač radova tuženiku kao investitoru ispostavio okončanu situaciju broj 03235839027020 od 30. svibnja 2012. godine za obavljanje radova na rekonstrukciji uređenja partera i postojećih instalacija u ulici Svetog Jurja u Primoštenu (list 5 do 28 spisa i 52 do 75 spisa). Navedenu okončanu situaciju je nadzorni inženjer IV korigirao i tužitelju priznao vrijednost izvedenih radova u iznosu od 922.332,60 kuna, dok mu je na navedeni iznos ustegao iznos od 10%, i to iznos od 184.055,35 kuna / 30.535,43 eura.

Nadalje, za istaknuti je da tužitelj u ovom predmetu potražuje i iznos od 3.640,33 eura po istoj okončanoj situaciji za radove koje je izveo SABLJIĆ GRADNJA.

Pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem Porvr-299/2020 jasno proizlazi da je pravomoćnom presudom od dana 28. svibnja 2021. godine i od 19. rujna 2019. godine utvrđeno da je tužitelj izveo radove po okončanoj situaciji, te po ocjeni ovog suda, nije bilo uvjeta na strani tuženika, odnosno nije bilo razloga da nadzorni inženjer IV na korigiranu okončanu situaciju ustegne i dodatni iznos od 10%. Osim toga, kako je u navedenom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-299/2020 utvrđeno da su radovi izvedeni po podizvođaču SABLJIĆ GRADNJA, ovaj sud je ocijenio i potraživanje tužitelja u iznosu od 3.640,33 eura osnovanim. Naime, u navedenom postupku, a temeljem sporazuma od 16. listopada 2015. između Gradnje Sabljić i Općine Primošten i ugovora o cesiji od 26.10.2015. (list 100 spisa), a što je utvrđeno i u predmetu pod posl. brojem Povrv-299/2020, navedenim radnjama tuženik je djelomično platio potraživanje tužitelja za izvedene radove u ovom predmetu zbog čega je tužitelj i djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 40.974,18 eura dok je ostao neplaćen utuženi iznos od 3.640,33 eura, a koji radovi su nesporno izvedeni.

U postupku saslušani zakonski zastupnik tužitelja PV je naveo da su na javnom natječaju dobili posao za izvođenje radova na ulicama u Općini Primošten. Sa radovima da su počeli u studenom 2011. S radovima da nisu počeli odmah zbog toga što su se neki građani bunili oko izvođenja radova, tako da su u startu kasnili nekih mjesec dana. Također, da su radove izveli uz sudjelovanje njegovih kooperanata te da su za izvedene radove ispostavljali situacije koje su uredno plaćane sve do okončane situacije. Radove da su izveli do početka sezone zbog pritiska načelnika da mora sve biti gotovo do početka sezone jer da je to ulica od značaja za Općinu Primošten. Kada su ispostavili okončanu situaciju, po njegovom mišljenju, načelnik Općine da je neopravdano iskrižao neke stavke i umanjio iznos radova za cca 250.000,00 kn bez PDV-a. Osim toga, po njegovom mišljenju, da je neosnovano ispustio 10% cijenu izvedenih radova tako da je ostao neisplaćen ovaj utuženi dio. Ima još radova koje su ovjereni i nisu plaćeni, međutim, da su oni predmet drugog spora, ne ove parnice. Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja je naveo da se više puta sastajao s zakonskim zastupnikom tuženika koji da mu je rekao da dok su se izvodili radovi da je on trčao za njima , a sada neka on trče za tuženikom. Na posebno pitanje uredujućeg suca jesu li svi radovi koji stoje u okončanoj situaciji izvedeni isti odgovara da jest, a svi radovi su bili ugovoreni. Radove koji su predmet ovog postupka da je izvodio Cestar d.o.o. sa svojim poslovnim partnerima i to SABLJIĆ GRADNJA, JADRAN KAMEN, Kaštel Sućurac. Podizvođači koji su izvodili radove da su plaćeni, a da su se plaćanja vršila uobičajeno, cesijama, izravno, ali da se ne može sjetiti točno jer da je to bilo prije 7 godina. Iznos od 10% koji je ustegnut, da ne zna iz kojeg razloga je to ustegnuto. Nadalje je naveo da ne zna je li bilo što radova van troškovnika jer da on nije šef gradilišta. Visinu licitiranog iznosa na koji je sklopljen ugovor da ne zna, a okončanu situaciju da ne zna napamet na koliko je ispostavio, da mora pogledati i da postoji u spisu, a to je 2.109.471,94 kn bez PDV-a. Na posebno pitanje jesu li mu bile poznate odredbe Zakona o javnoj nabavi kad se prijavio, isti odgovara da je diplomirani pravnik i da je pročitao zakon. Primopredaju radova da je tražio, ali da tuženik na to nije pristao. Naveo je da se ne sjeća je li predano katastarsko snimanje cjevovoda kanalizacija i odvodnje, a isto tako da se ne sjeća je li isto predano naručitelju. Na pitanje jesu li izradili odvodnju gornjeg stroja, isti odgovara da ne zna ali da sve što piše u situaciji da je to izvedeno. Također da ne zna jesu li izveli postavljanje klupa, te da nije šef gradilišta, da ne zna jesu li postavljeni koševi niti kada. Osim toga, naveo je da ne zna, iako je nositelj posla, kao izvođač, jesu li kopali privatne priključke za kanalizaciju do svakog korisnika, jer da nije šef gradilišta.

U postupku saslušani zakonski zastupnik tuženika OV je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje pri iskazu koji je dao pred sudom u Zadru, u spisu Povrv-541/16, a koji prileži ovom spisu, te da je utvrdio nesrazmjer između cijene ugovorenih radova na cca 1.868.564,00 kn, dok je okončana situacija prema iskazivanju tužitelja iznos od 2.109.000,00 kn. Osim toga, zakonski zastupnik tuženika ističe da svi radovi koji su obuhvaćeni ovom tužbom nisu izvedeni. Posebno ističe da i danas u toj ulici radovi nisu okončani. Radove da je završila naknadno Općina Primošten i platila drugim izvođačima. Nadalje je naveo da je tužitelju platio sve što je ovjerio nadzorni inženjer i da misli da je preplaćen. Na pitanje može li se izjasniti zašto je nadzorni inženjer, nakon što je iskrižao okončanu situaciju na iznos od 1.840.553,51 kn, istu umanjio za daljnjih 10%, a ne za, npr. 12,5%, isti odgovara da treba pitati nadzornog inženjera, ali koliko se on sjeća da je to bilo u dogovoru s voditeljem gradilišta. Na pitanje je li mu poznato da nakon što su osporeni radovi iz okončane situacije, je tuženik naknadno priznao te radove na bilo koji način, isti odgovara da nama okončanu situaciju.

Imajući u vidu ovako suprotstavljene iskaze zakonskih zastupnika stranaka, ovaj sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, budući je isti u suglasnosti sa svim ostalim u postupku izvedenim dokazima , a posebno sa pravomoćnim utvrđenjima u predmetu pod poslovim brojem Povrv-299/20 u kojem predmetu je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Vice Tadić utvrđeno da je tužitelj izveo radove koji su navedeni u okončanoj situaciji.

Nadalje, navedeno su i potvrdili u postupku saslušani svjedoci JV, HV i EV, a čije iskaze ovaj sud u cijelosti prihvaća kao istinite, budući su isti u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima te je utvrđeno da je tužitelj izveo radove po utuženoj okončanoj situaciji, te da mu je tuženik, po ocijeni ovog suda neosnovano ustegnu daljnji iznos od 10% na već korigirane iznose, a za što nadzorni inženjer nije imao uporište u ugovornom odnosu stranaka.

U postupku saslušani svjedok JV je u svom iskazu naveo da je direktor Jadran kamen Kaštela i da je njegova tvrtka izvodila radove za tužitelja kao podizvođač i to kamenoklesarske radove, kamenopolagačke , za koje radove da je uredno plaćen te na njegov dio koji je izvodio da nije bilo nikakvih primjedbi. Nadalje je naveo da je osim njega bio još jedan podizvođač za kojeg misli da se zove GV. Također je naveo da ga nije zanimalo ima li primjedbi na rad drugih podizvođača. Na daljnje pitanje je li tužitelj osobno izvodio radove kao podizvođač isti odgovara da je on došao na kamenoklesarske radove i da ne zna tko je prije izvodio radove. Na posebno pitanje uredujućeg suca da li je I radio radove isti odgovara da ne zna. Nadalje je svjedok naveo da je van ugovora s tužiteljem radio oblaganje klupa, te osim toga da su radili i s jedne i druge strane trotoar, da ne zna kako će to nazvati proširenje, a da je radio kamenarske radove s jedne i s druge strane, a ti radovi da su dogovoreni s Općinom Primošten i da su ti radovi plaćeni, ali da se ne sjeća tko je platio navedene radove. Naveo je da ne zna jesu li klupe koje su obložene bile po projektu.

U postupku saslušani svjedok HV je u svom iskazu na ročištu glavne rasprave naveo da je on na navedenom gradilištu bio projektantski nadzor te da je dolazio jednom tjedno na koordinacije. Cestar d.o.o. da je bio izvođač radova i da misli da su svi radovi na kraju izvedeni. Na posebno pitanje uredujućeg suca je li mu poznato jesu li radovi plaćeni isti odgovara da ne zna , a na daljnje pitanje je li on potpisivao građevinske dnevnike isti odgovara da nije, a ponekad ih je imao na uvidu. Nadalje je naveo da misli da I jest izveo radove po projektu. Klupe, odnosno završna obrada istih, po projektu da su trebale biti napravljene probne klupe od betona sa dodatkom plastifikatora, međutim, da je bilo problema u curenju mlijeka te da nisu baš bile, po njegovom mišljenju, dobro napravljene. Klupe da su finalizirane s nekim premazima ili brušenjem, da se ne sjeća točno, isto tako da ne zna jesu li obložene kamenom. Na pitanje zakonskog zastupnika tuženika da li se sjeća proširenja ulice po projektu i ugovoru isti odgovara da su po projektu trebali biti na krajevima obluci, a na sredini kamen, ali je napravljeno na donjim dijelovima kamen skroz do kraja budući je ulica bila uža, a u gornjem dijelu gdje su trebali ići obluci, a zašto se stalo da on ne zna. Nadalje je naveo da, kako nije bio, da ne zna je li po projektu gdje su trebali stajati obluci završena ulica. Po zakonu da se projekt ne može mijenjati bez suglasnosti projektantskog nadzora i investitora. Investitor se složio s nekim izmjenama, a za ostale da se ne sjeća, ali zna da su se dogovorili za donji dio gdje su se izbacili obluci. Na pitanje punomoćnika tužitelja ostaje li svjedok pri svom iskazu koji je dao pred Trgovačkim sudom u Zadru 19.10.2017. g. u predmetu Povrv-541/2016 i to u dijelu kako glasi: „Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li se investitor složio da se kanalice za oborinske vode i kamenoklesarski radovi izvedu na prilagođen način (Adhoc) odgovara svjedok: da se investitor složio s time i da to njemu odgovara“ isti odgovara da ostaje pri tom što je rekao u navedenom predmetu. Na koordinacijama da se nije baš vodio zapisnik te da ne zna ima li zapisnik gdje stoji da se investitor s ičim složio. Da se investitor složio s tim da se mijenjaju kanalice onda kada je bio nazočan izvođač kanalica i to zbog turističke sezone, a na što se projektant nije složio, ali da su svejedno izvedene, te da se ne sjeća koji je to izvođač bio. Nadalje je naveo da je Cestar d.o.o. izvodio radove i da je bilo više učesnika u gradnji tako da ne može reći sa sigurnošću tko je što radio. Na tehnički pregled da se poziva kada je završen projekt u velikoj mjeri, a i da su tada dopuštena minimalna odstupanja, a na tehnički pregled da on nije bio pozvan, te da nema pojma je li isti obavljen jer da ga nitko nije na njega pozvao, a da je trebao biti. U odnosu na glavni projekt da je bilo odstupanja u izvedbi radova i to u kamenim radovima, kanalicama, te, koliko mu je poznato, da nikad nije stavljena vanjska rasvjeta, da nisu uklonjene reklame koje nagrđuju jezgru i da nisu stavljene kante za smeće. Nije mu poznato je li tuženik dao suglasnost u odnosu na navedena odstupanja. Nadalje, da ne zna je li došlo do primopredaje radova, a da je primopredaja moguća tek nakon tehničkog pregleda, ali kako nije nazočio da ne zna, a isto tako da ne zna je li izdana okončana situacija. Okončanu situaciju da potpisuje glavni nadzor, a on da ne mora. Na pitanje zakonskog zastupnika tuženika obzirom da je on projektantski nadzor, a okončana situacija definira okončani projekt, treba li on imati uvida u okončanu situaciju, isti odgovara da bi se to moglo napraviti da je netko njega pozvao na tehnički pregled, a kako nije da ne može o tome razgovarati, a obveza da ga pozove na tehnički pregled je obveza investitora, ali da ga nitko nije zvao.

U postupku saslušani svjedok EV je u svom iskazu naveo da je bio angažiran kako kooperant te da je većinu radova izvodio osim postavljanja kamena i nekih drugih radova. Naveo je da je on u cijelosti isplaćen za svoje radove i to cesijom nakon rasprave u Zadru i isto tako, da koliko mu je poznato, da nisu napravljeni obluci sa strana, kako je to bilo predviđeno, međutim, on da se već u to vrijeme povukao sa gradilišta jer da su završili njegovi radovi. Radove vezane uz kamen da je radio JV i da misli da se firma zvala Jadran kamen, ali da nije siguran. Nadalje je naveo da je on postavljao klupe i to sve dogovorno s izvođačem i investitorom i da je betonirao na licu mjesta i da prvi put čuje da je bilo problema oko klupe te da nisu napravljene idealno kako je predviđeno projektom, ali da i druge stvari nisu rađene po projektu, te da je to građevina, a ne sveto pismo. Na pitanje punomoćnika tuženika je li mu poznato je li bilo kakvih problema oko gradnje slivnika isti odgovara da je to bilo van troškovnika, ali da ne zna da je tu bilo primjedbi i da su imali koordinacije svakog ponedjeljka, da možda postoji neka primjedba izvođaču , ali da on to ne zna. Poznato mu je da su po projektu u vezi kamena trebali biti postavljeni obluci, da mu je poznato da je doneseno dvije-tri vrste kamena, a da projektant nije odobrio takvu vrstu kamena. Klupe da su napravljene po dimenzijama i po projektu, da nije bila idealna betonska podloga i da su čak dovodili vodeno brušenje, ali da prvi put čuje da je bilo problema s klupama, te isti navodi da su klupe izvedene po projektu. Završna klupa da nije izvedena po projektu, te da se to jedino moglo izvesti na način da se moglo donijeti helikopterom i nikako drukčije. Na pitanje zakonskog zastupnika tuženika je li završna klupa trebala biti beton isti odgovara da ne zna, ali da GV nije imao nikakvu primjedbu, odnosno nadzor. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li mu poznato da je nadzorni inženjer određeno radove osporio Cestaru d.o.o., a Cestar iste te radove njemu osporio, isti odgovara da Cestar na početku nije platio, ali da je naknadno nakon dvije godine plaćeno cesijom, jer je Cestar osporio njemu što je osporenu I.

U postupku saslušani svjedok IV je u svom iskazu naveo da je od vođenja ovih poslova prošlo skoro 8 godina, te da je dat iskaz već pred ovim sudom, ali u drugom predmetu te da ostaje u cijelosti pri tom iskazu kojeg je dao te da se tada detaljno očitova te da se tada više toga sjećao nego sada pa da u cijelosti ostaje pri tome što je tada izjavio na sudu. Ovdje da se radilo o vrlo kompliciranom poslu i zahtjevnom koji je zahtijevao odgovornu osobu, međutim, CESTAR da je u navedeni posao ušao sa 100% kooperantima, nije imao svoje radnike, tako da nisu imali odgovornu osobu na gradilištu, te bi se nakon dva mjeseca dostavio građevinski dnevnik s netočnim upisom iako je on, kao nadzorni inženjer, vodio svoj dnevnik upravo zbog toga što izvođač nije izvodio radove sukladno struci. Tako kad su ispostavili građevinski dnevnik za linijsku odvodnju nakon dva mjeseca od radova, naveli su da im je investitor to odobrio i projektantski nadzor, međutim, nakon što je istima to dostavio, isti su odmah reagirali i naveli da takvo što nikad nisu odobrili. Dio radova da uopće nije bio izveden, a dio nekvalitetno izvedeno i sve stoji u situaciji i pismu koje je naveo, npr. klupe nisu bile kako je ugovoreno i sl. Nadalje je naveo da je bilo dosta sastanaka tijekom gradnje te da je jedan od sastanaka bio u 7 ili 8 mjesecu kada je bio nazočan i direktor tužitelja i da je tada naveo da pristaju na smanjenje od 10% iznosa te da će ispostaviti novu situaciju i da su njegovi prigovori bili osnovani. Linijske rešetke da nisu napravljene sukladno projektnoj dokumentaciji zbog čega ih nisu odobrili niti projektantski nadzor niti investitor te da sabirne rešetke nisu bile priznate jer po projektnoj dokumentaciji sabirne rešetke se moraju moći dignuti, a niti jedna se ne može dignuti zbog čega da su bili na terenu i probavali.

U postupku saslušani svjedok VV je u svom iskazu naveo da je od navedenog posla prošlo skoro 8 godina, ali da je već dao iskaz pred ovim sudom, ali u drugom predmetu i da ostaje pri svim navodima i sud može pribaviti spis gdje je njegovo detaljno očitovanje i tada da se na sve očitovao jer mu je još bilo svježe, a obzirom na izvedene radove da mora naglasiti da su sve radove izveli sukladno zahtjevima projekta i sukladno zahtjevima investitora i uz suglasnost projektanta te da su uredno vodili građevinske knjige i građevinski dnevnik i da je bio nazočan inženjer iz firme SABLJIĆ GRADNJA. Nadalje je naveo da je nadzorni inženjer paušalno umanjio radove u iznosu za 10%, ali da se ne može sjetiti zašto te da je umanjio stavke klupa, odvodnje, a da je tužitelj sve izveo sukladno zahtjevima investitora.

Imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka V i VV, ovaj sud je poklonio vjeru iskazu LV koji je naveo da je nadzorni inženjer IV paušalno umanjio radove u iznosu za 10% , te je za zaključiti da stranke isto nisu dogovorile kako to navodi IV jer u tom slučaju ne bi niti ustali ovom tužbom, te nije niti životno ni logično da tužitelj pristane na daljnje umanjenje na već korigiranu okončanu situacijul.

Nadalje, kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos iz točaka 1. i 2. izreke ove presude, a kako je došlo do zakašnjenja u plaćanju to stoga tužitelju pripada sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom st. 2. istog članka ZOO -a na način kako je to i specificirano u točkama 1. i 2. izreke.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tuženik neosnovano ustegnuo daljnji iznos od 10% na okončanu situaciju, a kako su radovi izvedeni u iznosu od strane Sabljić gradnje , a dio ih nije plaćen u iznosu od 3.640,33 eura, to je stoga, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te presuditi kao u točkama 1. i 2. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici (te da je do povlačenja djelomičnog tužbenog zahtjeva došlo na zadnjem ročištu) , sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 i 107/25, dalje: Tarife) priznat trošak za sastav tužbe (P-38/2015) u iznosu od 250 bodova, za sastav tužbe (P-37/2015 Trgovačkog suda u Splitu, kasnije P-12/2017 predmet Trgovačkog suda u Zadru) u iznosu od 500 bodova, za sastav podneska od dana 19.11.2024. u iznosu od 283 boda, za zastupanje na ročištima dana 27.4.2016. i 14.3.2017. u iznosu od po 125 bodova, za zastupanje na ročištu dana 7.3.2018. u iznosu od 284 boda, za zastupanje na ročištima dana 5.12.2017., 15.1.2019., 26.3.2019., 27.6.2019., 10.12.2019., 8.9.2020., 31.3.2026. i 5.5.2026. svaka radnja po 566 bodova, što daje iznos od 12.190,00 eura, te uvećano za troškove PDV-a daje ukupni iznos od 15.237,50 eura.

Ujedno je tužitelju, sukladno Tbr. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine„ broj 26/03, 125/11) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 eura.

Nadalje, kako je djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva uslijedilo nakon utuženja, što je razvidno iz ugovora o cesiji i sporazuma između Sabljić gradnje i Općine Primošten, to je stoga, po ocjeni ovog suda, tuženik dao povoda za tužbu te tužitelju pripadaju troškovi parničnog postupka (čl.158. st.2 ZPP-a).

Slijedom svega naprijed navedenog tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 15.901,11 eura, kako je to i odlučeno u točci 2. ove izreke. Kako je tužitelj na ročištu glavne rasprave održanom dana 05. svibnja 2026.godine djelomično povukao tužbeni zahtjev, to je stoga, valjalo riješiti kao u izreci.

U Šibeniku, 19. lipnja 2026.

S U D A C

Terezija Goreta

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika