Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-382/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika u pravnoj stvari tužiteljice ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Šumbercu, odvjetniku u Puli, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, dana 19. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 20 pašnjak površine 432 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] te je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna trpjeti da se na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini na ime tužiteljice u 1/1 dijela, a koju uknjižbu će provesti Zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu 3.358,85 eura u roku od 15 dana od dana donošenja odluke, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 04. srpnja 2025. godine pod posl.br. P-382/2025 zaprimljena je tužba tužiteljice ŠD, protiv tužene Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica] vinograd (u zemljišnim knjigama upisana kao: „vinograd“), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik (u 1/1 dijela) na k. č. br. [katastarska čestica] vinograd (u zk upisana kao: „vinograd“), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju, budući da je tužiteljica, kako sama, tako i putem svojih pravnih prednika, u isključivom, neprekinutom, samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od kraja 1920-ih do danas;

- da tužiteljicu i njene pravne prednike nitko nikada u tom posjedu nije smetao, niti im je itko ikada taj posjed osporavao, te je tužiteljica na temelju zakona stekla pravo vlasništva dosjelošću;

- da je tužiteljica nekretninu stekla i građenjem kao pošteni graditelj, s obzirom da su i njen pok. suprug FD i ona pošteni graditelji;

- da tužiteljica i njeni pravni prednici predmetnu nekretninu čitavo vrijeme posjeduju i posjedovne čine izvršavaju kao njezini vlasnici;

- da su tužiteljica i njen pok. suprug FD sklopili brak 12. kolovoza 1961. godine u [adresa] te ona od tada koristi predmetnu nekretninu, tada zajedno sa svojim suprugom pok. ĐD i svojim svekrom pok. HD;

- da se predmetna nekretnina prvo koristila kao pašnjak na kojemu su pasli konji (većinom su imali dva konja, jednog muškog i jednog ženskog spola), boškarin i dvije do tri krave;

- da je predmetna nekretnina ograđena, te su na njoj konji boravili i danju i noću preko ljeta dok bi boškarin i krave bili preko dana na predmetnoj nekretnini, a uvečer bi se vodili u štalu;

- da se predmetna nekretnina koristila kao pašnjak za konje, boškarina i krave do kraja 70-ih i početka 80-ih godina 20. stoljeća, a nakon toga su tužiteljica i njen pok. suprug FD kupili ovce, te se predmetna nekretnina koristila za njihovu ispašu;

- da su godine 1998./1999. tužiteljica i njen pok. suprug FD sagradili veliku halu (barakon) za 200-280 ovaca, te su sa strane te hale sagradili kućicu za hranu za ovce i za držanje stvari koje su pastirima potrebne (za držanje kombinezona za mužnju, čizme, veliki lavor za vodu i dr.), te bi se na parcelu dovozila voda u cisterni koja bi se zakačila za traktor;

- da su do 1998./1999. godine tužiteljica i njen pok. suprug FD ovce po noći držali u štali pored kuće u [adresa];

- da nakon 2009. godine tužiteljica i njen pravni prednik pok. suprug FD više ne drže na predmetnoj nekretnini ovce jer su ih prodali, a nekretninu su nastavili održavati tako što su je kosili, tamo su držali priključke za traktor (kopačicu, drljaču-grapu, frezu i prikolicu), alate, a izgrađena hala (barakon) je služila kao skladište;

- da na ove načine tužiteljica i nadalje koristi predmetnu nekretninu, u čemu joj pomaže sin ČD;

- da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji tužiteljičinog pok. supruga ĐD od kraja 1920-ih naime, nekretninu je prvo posjedovao tužiteljičin svekar (otac njenog pok. muža ĐD) HD koji je rođen 1909. godine, a preminuo je 1966. godine, koji je krajem 1920-ih predmetnu nekretninu kupio od jednog čovjeka iz [adresa];

- da je HD izvršio isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti prodavatelju, koji prodavatelj je, nakon primitka iznosa kupoprodajne cijene iselio u Argentinu sa svojom suprugom;

- da HD i prodavatelj nikada nisu proveli ovaj prijenos u zemljišnim knjigama, ali bez novca kojeg je dobio od HD, prodavatelj i njegova supruga nikada ne bi mogli otputovati u Argentinu;

- da tužiteljica ne raspolaže ovim kupoprodajnim ugovorom;

- da je nakon smrti Francesca Zanfabra 1966. godine nekretninu u posjed stekao tužiteljičin muž pok. FD, rođen **.**.1937., a preminuo **.**.2021.;

- da su nakon smrti pok. HD rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rovinju, posl. br. O.95/66-4 od 27. kolovoza 1966. godine njegovim nasljednicima na temelju oporuke proglašeni: ED, supruga pok. HD i majka tužiteljičinog supruga ĐD, koja je naslijedila nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: zgr. čest 614/1 kuća br 402/a, štala i dvorište, te sve pokretnine koje spadaju u tu ostavinu i FD, tužiteljičin suprug koji je naslijedio nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti osim zgr. čest 614/1 kuća br. 402/a, štala i dvorište, zatim u cijelosti nekretnine koje spadaju u ostavinu, a koje su uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s teretom da mora doživotno davati svojoj majci, a ženi ostavitelja ED 1/3 (jednu trećinu) proizvoda odnosno vrijednosti proizvoda, kao i uz teret da mora svojim sestrama nužnim nasljednicama: KD rođ. ED pok. HD, domaćici iz mjesta [adresa] i CD r. ED, radnici iz mjesta Cleveland, Ohio SAD, 961-E-67, TH.ST., isplatiti svakoj po 2.000 (dvijetisuće) novih dinara po pravomoćnosti toga rješenja;

- da je pok. FD u cijelosti postupio po nalogu iz oporuke svoga oca pok. HD, te je svojim sestrama KD i CD svakoj isplatio po 2.000 novih dinara;

- da je dopunskim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. HD Općinskog suda u Rovinju, posl. br. O-95/66-7 od 7. kolovoza 1986. godine raspoređena i naknadno pronađena imovina prema oporuci ostavitelja i to univerzalnom nasljedniku FD primjenom odredbe čl. 232. ZN-a;

- da je Rješenjem Općinskog suda u Rovinju, posl. br. O-16/74-9 od 25. studenog 1974. godine, ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Rovinju, posl. br. O-16/74-13 od 11. prosinca 1974. godine nasljednikom iza pok. ED u cijelosti proglašen tužiteljičin suprug FD, sin pok. ED kojim rješenjem je utvrđeno da su sestre pok. ĐD KD i Š

CD njemu ustupile svoj nasljednički dio;

- da je nakon smrti pok. ĐD **.**.2021., predmetnu nekretninu u isključivi, samostalni i pošteni posjed stekla tužiteljica;

- da je pok. FD javnom oporukom sastavljenom po javnom bilježniku Patriciji Pucić iz Žminja, posl. br. OU-61/2014 od 11. srpnja 2014. godine, svu svoju imovinu ostavio tužiteljici, kao svojoj supruzi, te je izjavio da smatra da nije potrebno da sinovima JD i ČD ostavlja nužni dio jer će oni sve naslijediti poslije smrti njegove supruge ŠD, ovdje tužiteljice, te da ne želi da oni postavljaju ikakve zahtjeve za nužnim dijelom u vezi te imovine;

- da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ĐD, doneseno po javnom bilježniku Rinu Zujiću, kao povjereniku Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. O-1419/2021, UPP-OS-106/2021-6 od 01. travnja 2022. godine, njegovom nasljednicom I. nasljednog reda na temelju oporuke proglašena tužiteljica, a sve uz priznanje oporuke sina ČD, u odsutnosti sina TD, koji nisu tražili nužni dio pa je u odnosu na posljednjeg odsutnog odlučeno primjenom odredbi članka 217. Zakona o nasljeđivanju;

- da se tužiteljica obratila tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 26. ožujka 2025. godine sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku;

- da je tužena svojim odgovorom broj: N-DO-23/2025-14 od 17. lipnja 2025. godine izvijestila tužiteljicu da mirno rješenje spora nije moguće u izvansudskom postupku, budući da u ovoj pravnoj stvari, bez provođenja daljnjih dokaza nije moguće utvrditi postojanje svih zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva određenih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tužiteljica je ovaj odgovor tužene zaprimila 1. srpnja 2025. godine.

1.2. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice sadržaja kao u izreci ove presude.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu od 03. listopada 2025. godine (list 80-83) očitovala na navode iz tužbe osporavajući tužbeni zahtjev u cijelosti, uz isticanje slijedećih navoda:

- da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 13. prosinca 2005. godine, što je vidljivo pod posl. broj: Z-3759/2005 i to na temelju Uvjerenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko- pravne poslove, Ispostava Rovinj od 27. rujna 2005. , te sukladno čl. 22.s st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a prije upisa Republike Hrvatske da je na predmetnoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Rovinj;

- da se osporavaju navodi tužiteljice kao paušalni i ničime dokazani glede stjecanja predmetne nekretnine 1920. godine od prednika HD kupoprodajom i isplatom cijene osobi koja je odselila u Argentinu;

- da tužiteljica ničim ne dokazuje navode da bi ista sama i putem pravnih prednika bila u isključivom, neprekinutom, samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od kraja 1920. godine do danas i da je utuženu nekretninu stekla građenjem kao pošteni graditelj, a isto tako da nije dokazala način korištenja nekretnine kako to ističe u tužbi;

- da sve kada bi tužiteljičinog prednika odnosno prednika njezina supruga prodavatelj i uveo u posjed nekretnine (a što nije ničim dokazano), s obzirom na nedostatak upisa predlagatelja u zemljišne knjige i posjedovnom listu, pravni prednici i tužitlejica da su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed utužene nekretnine;

- da tužiteljica nikada osobno, a niti po pravnim prednicima nije mogla ostvariti vlasnički posjed nekretnine budući joj nedostaje poštenje posjeda, kao njegova osnovna karakteristika, a sve s obzirom da su ona i prednici znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed;

- da već u trenutku naredne prodaje predmetne nekretnine i to od nevlasnika, postoje okolnosti radi kojih je razumno posumnjati da prednicima tužiteljice i tužiteljici ne pripada pravo na posjed utužene nekretnine;

- da sukladno općem pravnom pravu prodavatelj nije mogao na kupca prenijeti više prava nego što ga sam ima, stoga pravni prednik tužiteljice nije mogao kupiti nekretninu od nevlasnika niti je nevlasnik mogao uvesti pravnog prednika u posjed nekretnine koja nije njegova;

- da iz dostavljenih rješenja o nasljeđivanju i oporuke uz tužbu, nigdje se ne spominje niti eventualno izvanknjižno vlasništvo utužene nekretnine stoga da tužena smatra da tužiteljica i pravni prednici nisu ispunili zakonsku pretpostavku poštenog i istinitog, samostalnog i zakonitog posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću i da je upitno postojanje takvog posjeda, opsega i sadržaja posjeda, a osobito njegovo trajanje i kvaliteta;

- da nisu ispunjene pretpostavke niti za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu kako to tužiteljica navodi u tužbi kao pošteni graditelj jer graditelj koji je izgradio građevinu na tuđem zemljištu u tuđem vlasništvu bez odobrenja nadležnog tijela nije mogao postati vlasnikom građevine odnosno steći pravo trajnog korištenja društvenog zemljišta, pa nije mogao steći ni pravo vlasništva;

- da pravne posljedice građenja na tuđem zemljištu ovise o jednoj subjektivnoj kvaliteti graditelja i vlasnika zemljišta - savjesnost i poštenje (bona fides);

- da će vlasnik zemljišta prema načelu superficies sol cedit uvijek steći vlasništvo na svemu što bude na njegovoj zemlji izgrađeno - uz jednu iznimku u korist graditelja, a to je kada je graditelj pošten, a vlasnik zemljišta nepošten;

- da je paragraf 418. OGZ-a određivao da pošteni graditelj može steći vlasništvo na zemlji i zgradi samo u slučaju kada je vlasnik zemlje bio nepošten (ako je znao za građenje pa ga nije odmah zabranio), pri čemu je graditelj morao vlasniku naknaditi uobičajenu cijenu zemljišta;

- da se navedeni paragraf može primijeniti samo u slučaju kada je graditelj bio pošten a to je onaj graditelj koji je gradio na tuđem zemljištu držeći da je njegovo a vlasnik nepošten odnosno nesavjestan ako je znao za izgradnju a nije se odmah usprotivio;

- da je vlasnik zemljišta pošten kada je netko gradio na njegovom zemljištu bez njegovog znanja i volje pri čemu se formulacija "bez znanja i volje" tumači i kao protiv volje vlasnika, a pri ocjeni je li vlasnik zemljišta pošten treba voditi računa o tome da vlasnik nije dužan poduzimati nikakve radnje radi utvrđenja gradi li netko neovlašteno na njegovom zemljištu već je on samo ovlašten poduzimati te radnje;

- da kako bi činjenicom izgradnje objekta tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine graditelj mora biti pošten-da nije znao niti je morao znati da gradi na tuđem;

- da obzirom na to da su predmetne nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, valja napomenuti da se u tom slučaju trebaju primijeniti pravna pravila OGZ-a prema kojima tužitelj treba dokazati da je preko svojih pravnih prednika u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina, do 6. travnja 1941. godine, što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ-a;

- da iz tužbe ni na koji način ne proizlazi da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici bili u poštenom posjedu, niti da je protekao rok posjedovanja od 40 godina;

- da je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao odredbu u članku 29. kojom je propisano da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu;

- da je Zakon o vlasništvu i drugi stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine faktično vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a pa je tako odredbom članka 388. stavka 4. istog Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana;

- da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-58/1997, U-235/1997, U- I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. godine ukinute su odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu;

- da je obrazloženje Ustavnog suda da su posjednici stvari na nekretninama u društvenom vlasništvu znali da te nekretnine nisu sposobne za dosjedanje, da su to znale i osobe koje su imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na time nekretninama pa da nisu imale nikakvu opasnost gubitka tih nekretnina zbog dosjedanja te da zbog toga nisu morali koristiti odgovarajuća sredstva radi zaštite svojih prava, a da bi se stoga moglo dogoditi da netko zbog toga izgubi neko svoje imovinsko pravo;

- da s obzirom da nije dokazano da bi tužiteljica, što svojim, što posjedom svojih pravnih prednika, ispunila pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske do 17. studenog 1999. godine, potrebno trajanje eventualno dokazanog poštenog posjeda bi počelo teći 8. listopada 1991. godine;

- da su Zakonom propisane pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, a u konkretnom slučaju smatramo da nisu dokazane sve pretpostavke.

2.1. Slijedom navedenoga predlaže se sudu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja presude do isplate.

3. Tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu podneskom od 05. siječnja 2026. godine (list 125-127) navodeći u bitnome:

- da tužena nije u pravu kada tvrdi da tužiteljica ničim ne dokazuje uvođenje u posjed predmetne nekretnine, a što će i potvrditi svojim iskazom, da je tužiteljičin svekar HD krajem 1920-ih kupio predmetnu nekretninu od jednog čovjeka iz [adresa], koji je potom odselio u Argentinu, a činjenica da njen svekar nije bio upisan u zemljišnim knjigama nakon provedene kupoprodaje ne znači, kako to tuženik želi prikazati, da je on nekretninu stekao od nevlasnika i da njegov posjed nije pošten;

- da je opće poznato da se tijekom povijesti Istre zemlja prodavala „na riječ“, te su rijetki slučajevi u kojima su provođeni upisi u zemljišne knjige nakon takvih pravnih poslova no, ukoliko tuženik smatra da tužiteljica i njeni pravni prednici nisu pošteni posjednici, na tuženiku je teret dokaza;

- da je člankom 18. stavkom 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok je člankom 160. stavkom 3. ZVDSP-a propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati;

- da sve i kada bi prodavatelj bio nepošten prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora s tužiteljičinim svekrom (no, tužiteljica tvrdi da nije bio nepošten), tužiteljica i njeni pravni prednici su pošteni posjednici jer nisu mogli znati da nije pošten, niti su imali razloga za to posumnjati;

- da sama činjenica da prodavatelj nije upisan u zemljišne knjige ne znači da u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji sa svekrom tužiteljice nije bio pošten posjednik, kao niti da su tužiteljica i njeni pravni prednici nepošteni posjednici;

- da su tužiteljica i njeni pravni prednici u poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1920- ih, te ih nitko nikada u tom posjedu nije smetao;

- da tužena izvodi pogrešan zaključak da tužiteljica i njeni pravni prednici nisu pošteni, istiniti, samostalni i zakoniti posjednici predmetne nekretnine jer se ona ne spominje u rješenjima o nasljeđivanju;

- da je tužiteljica dostavljenim rješenjima dokazala pravni slijed sa svog svekra pok. HD;

- da tužiteljica osporava navode tuženika kojima tvrdi da se predmetna nekretnina ne može steći dosjelošću, budući da ovi navodi tuženika nisu točni;

- da upravo jest moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu, budući da je takvo pravno shvaćanje zauzeo Europski sud za ljudska prava u premetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 prema kojem se ispravno materijalno-pravnim shvaćanjem u vrijeme dosjedanja pravilnom primjenom materijalnog prava mora uračunati i razdoblje društvenog vlasništva do 8. listopada 1991. godine;

- da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine, dopustio stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu odredbom čl. 388. st. 4. toga Zakona, koju je kasnije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske;

- da sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u vrijeme dosjedanja uračunava se i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine.

4. U daljnjem tijeku postupka radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari sud je proveo slijedeće dokaze:

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 7-43, 84-119, 165-201, 227);

- čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. HD od 27. kolovoza 1966. godine (list 44-46);

- čitanjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl.br. O-95/66-7 od

07. kolovoza 1986. godine (list 48-49);

- čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ED od 25. studenoga 1974. godine i ispravak od 11. prosinca 1974. godine (list 50-53);

- čitanjem zapisnika o sastavljanju javne oporuke od 11. srpnja 2014. godine (list 55- 56);

- čitanjem rješenja o nasljeđivanju od 01. travnja 2022. godine iza pok. ĐD (list 57-58);

- uvidom u vjenčani list (list 60);

- čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (list 61);

- čitanjem odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora (list 68);

- uvidom u preslik zk. ul. [broj ZK uloška] (list 121-123);

- čitanjem povijesnih promjena na katastarskim česticama (list 160, 204-205);

- uvidom u izvadak iz katastarskog plana (list 202);

- uvidom u ORTOfoto snimak (list 228);

- izvadak iz posjedovnog lista (list 226);

- saslušanjem svjedoka: ČD, UD, LD i ŽD na ročištu od 07. svibnja 2026. godine (list 219-222);

- saslušanjem tužiteljice na ročištu od 07. svibnja 2026. godine (list 223-224);

- geodetsko vještačenje po sudskom vještaku mr.sc. Slobodanu Đekiću dipl.ing. geod.;

- građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku Ani Hećimović, dipl.ing.građ.;

- uvidom u fotoelaborat od 10. lipnja 2026. godine (list 234-244).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dosjelošću putem svojih prednika uz gospodarski objekat na istoj, na kojoj nekretnini nije sporno da dolazi upisana tužena.

7. Sporno je, da li su se u odnosu na predmetnu nekretninu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću po tužiteljici računajući i posjed njezinih pravnih prednika.

8. Dana 07. svibnja 2026. godine na licu mjesta održana je glavna rasprava kada su provedeni dokazi: uviđajem, geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Slobodanu Đekiću, dipl. ing. geod., građevinskim vještačenjem po vještakinji Ani Hećimović, dipl.ing.građ. te saslušanjem predloženih svjedoka i tužiteljice.

9. Vještak geodetske struke mr. sc. Slobodan Đekić, dipl. ing. geod., identificirao je pokazanu nekretninu po tužiteljici u predjelu zv. "La Sordina" u Općini Bale, kao predmetnu k. č. br. [katastarska čestica], evidentirana kao pašnjak sa 4320 m2. Obilaskom nekretnine za istu biva utvrđeno da sa istočne strane graniči sa k. č. [katastarska čestica], između kojih je kao međa suhozid djelomično i rekonstruiran. Na južnoj strani da predmetna graniči sa k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], gdje je međa također zarašteni suhozid, a na zapadnoj strani koja razdvaja suhozidom prema djelomično asfaltiranom putu nalazi se k. č. [katastarska čestica], dok je sjeverna međa prema k. č. [katastarska čestica] žičana ograda. Uz istočnu među sa k. č. [katastarska čestica] nalazi se gospodarski objekat izgrađen od bloketa odnosno ispred ulaza i manji izgrađeni objekt koji sa svojom manjom površinom na k. č. [katastarska čestica], a preostala na k. č. [katastarska čestica].

9.1. Vještakinja graditeljske struke Ana Hećimović, dipl. ing. građ., nakon identifikacije predmetne k. č. [katastarska čestica], glede identificiranog prvog gospodarskog objekta (označen br. 1. u fotoelaboratu - list 234) utvrdila je dimenzije od 21 x 8,4 m koji je smješten uz sjevernu i istočnu među predmetne, zidan betonskim blokovima, osim u dijelu zapadnog vanjskog zida koji je otvoren sa betonskim stupovima na razmaku od 4 m. Južni dio objekta približne površine 12 x 8 m opisuje se kao danas djelomično uređen, sa betonskom podlogom na podu koji je odijeljen od sjevernog dijela objekta sa lesonit pregradom za razliku od sjevernog dijela koji nije uređen i dan danas je na podu zemlja i služi kao odlagalište stvari. Krov objekta je opisan kao jednostrešan, drvene konstrukcije, pokrova valovite azbestne ploče. Prema zatečenom stanju zaključak je vještaka da se predmetni gospodarski objekat izvorno koristio kao štala s obzirom da nema značajnih preinaka unutar istoga koje bi ukazivale da se koristi za druge namijene osim uskladištenja stvari jer je izostala primarna djelatnost. Drugi zatečeni objekat (označen br. 2. u fotoelaboratu - list 234) koji je identificiran južno od ulaza i koji se većim dijelom nalazi na k. č. [katastarska čestica], a manjim dijelom na predmetnoj čestici, utvrđen je vanjskih dimenzija 5,6 x 4,6 m, zidan betonskim blokovima, pokriven kanalicama na drvenoj konstrukciji na kojoj su postavljene ispune od opeke i pokrov od kanalica, objekat je neožbukan, a unutrašnjosti utvrđen otvor dimnjaka te vidljiv dimnjak izvan krova, neožbukanih zidova, a prema načinu korištenja po vještaku opisano da je riječ o pomoćnom objektu koji se koristio tijekom boravka vlasnika na parceli u funkciji osnovne djelatnosti, ali i u funkciji pomoćnog objekta kada se ljudi tamo zateknu, s time da nisu izvedene instalacije struje i vode.

9.2. Predmetno vještačenje opisa zatečenih građevina vještakinja je popratila fotodokumentacijom uz opis naprijed opisanih građevina (list 234-244).

10. Svjedok ND (rođen 1964. godine) iskazuje sudu o svojim saznanjima od početka 70-ih godina kada je kao dijete dolazio na svoje imanje u blizini predmetne nekretnine jer je njegova obitelj na tom imanju imala životinje, a sada i dalje redovito svakodnevno odlazi u vrt koji je nastavio obrađivati nakon roditelja. Za tužiteljicu navodi da je imala supruga sada pok. ĐD kojeg su zvali " DD" koji su u vrijeme 80-ih i 90-ih godina u velikom identificiranom objektu držali ovce jer su se bavili stočarstvom i proizvodili sir, skutu i mlijeko, a on osobno kao i ostali od njih kupovao njihove proizvode. U početku ovce da su držali uz kuće, a kasnije 80-ih godina preselili na ovo imanje koje je držao ZD. Ova loza ČD u [adresa] navodi da je imala nadimak " F" da bi se razlikovali od drugih obitelji ČD. Pored tužiteljice i njezina pok. supruga svjedok poznaje i sina Đ koji je čuvao ovce i pomagao roditeljima u imanju koje po njegovom sjećanju oduvijek ograđeno i zatvoreno portunom gdje bi u štali bile ovce, a pastir čuvao na ispaši. U malom objektu pamti da su držali žito i stvari, a sve to po njemu izgrađeno početkom 90-ih godina. Svjedok nema saznanja kada i kako je obitelj zvana " F" stekla tu imovinu i bio uvjeren da je to njihovo jer su oduvijek tamo to nikada nije čuo da bi njima netko nešto osporavao glede korištenja i gradnje ovih objekata koji su sagrađeni po njima, a imovina još od roditelja pok. DD.

11. Svjedok LD (rođen 1953. godine) iskazivao je sudu o svojim saznanjima od razdoblja 60-ih godina kada je sa djedom i ocem išao u njihove vinograde u blizini predmetnog imanja udaljenosti svega 500 m i prolazio sa sjeverne strane predmetne parcele kuda i sada prolazi. I ovaj svjedok navodi da je tužiteljev suprug imao nadimak ZD, a njegovi prednici kao familija imali nadimak F. Još iz razdoblja njegova djetinjstva na tom imanju da je obitelj ČD imala konje i krave, a onda iza 1993. godine ovce, kada su i sagradili te objekte, koje da je uočio povratkom iz Italije 1999. godine gdje je boravio od 1993. do 1999. godine. U svezi predmetne nekretnine i objekata svjedok navodi da je bio uvjerenja da je to od obitelji F iako ne zna kako su to stekli no, nikada nije čuo za kakav spor ili osporavanja obitelji ČD da koriste predmetnu nekretninu.

12. Svjedok VD (rođen 1949. godine) iskazuje sudu od razdoblja 60-ih godina pa nadalje kada je prolazio uz cestu ispred portuna imanja Zanfabro, pomenuvši ŠD i pok. supruga H, kada su imali krave, vola i konje, da bi tek početkom 90-ih godina kada je on obnašao funkciju načelnika Općine Bale (1991-2001), oni držati tamo ovce i to preko 100 ovaca i proizvodili sir za prodaju. Svjedok navodi da po sjećanju iz tog razdoblja i potiču ti sagrađeni objekti za potrebe obavljanja djelatnosti stočarstva međutim, nije mu poznato kako je pok. H stekao tu nekretninu pomenuvši i njegovog oca kojeg je upoznao i nadimak koji im je dodijeljen " ZD". I ovaj svjedok tvrdi da je bio uvjerenja da je to njihovo i da nema saznanja o tome kada bi tužiteljica doznala knjižno stanje međutim, da po njegovom saznanju nikada nitko njima to sporio nije.

13. Svjedok ČD (rođen 1979. godine), koji je sin tužiteljice, iskazuje sudu o svojim saznanjima iz 80-ih godina kada u dobi od 5 godina pamti provedeno usmrćivanje (eutanaziju) cijelog stada ovaca zbog zarazne bolesti bruceloze, nakon čega da su roditelji 1992. godine već obnovili stado ovaca otprilike istoga broja, pa nakon što se asfaltirala cesta ispred kuće preselili stado na ovo imanje gdje su sagrađeni objekti 1998. i 1999. godine, tako da je velika štala služila za smještaj ovaca, a mali objekat za pastire. Svjedok navodi da nije upoznao djeda HD jer je preminuo prije njegova rođenja ali je čuo priču od oca (rođenog 1937. godine) da je pok. djed kupio nekretninu i isplatio vlasnike i tim novcem oni otputovali. Novac da je služio kao garancija ako se ne vrate, u kojem slučaju bi nekretnina bila od djeda, što da se zapravo i dogodio jer se oni nikad više nisu vratili, a od razdoblja drugog svjetskog rata njegov djed ostao u posjedu te nekretnine i tako to nastavio koristiti i njegov otac za kojega tvrdi da je bio pošten čovjek i da sigurno ne bi išao u tuđe. Po smrti oca navodi da je majka bila jedina nasljednica jer je on ustupio majci svoj dio kada nije obraćao pažnju na brojeve čestica niti znao da je tada majka saznala da to ne bi glasilo na oca.

14. Tužiteljica (rođena 1943. godine) je u svome stranačkom iskazu potvrdila sve iskaze saslušanih svjedoka, to ukazala da je riječ o mlađim ljudima i da bi pravi svjedoci zapravo bili njihovi roditelji kojih više nema. Za svoga supruga pok. H, zv. Č, rođenog 1937. godine, a preminuo 2021. godine, navodi da je nekretninu stekao od oca HD, rođenog 1909. godine, a preminulog 1966. godine, koju je ovaj stekao od vlasnika koji su 1920-ih godina išli za Argentinu. Tužiteljica prepričava rečeno po HD da se radilo o siromašnoj obitelji kojoj je njezin svekar dao novac za taj put, a oni za uzvrat dali zemlju. Međutim, da je to ostalo samo na riječima, a on platio cijenu, dok u gruntovnici nisu rješavali, a niti su se oni ikada više vratili. Od tada tvrdi da je pok. HD u posjedu te nekretnine, a ona u tu obitelj došla 1961. godine kada se udala za DD, kada su oni već parcelu imali ograđenu i tamo držali konje, krave i boškarina. Stoka da je služila za obrađivanje poljoprivrednog zemljišta koga je bilo puno i tako sve do kupnje traktora 1974. godine, dok da su se krave držale kao muzare jer da je prodavala mlijeko. Tužiteljica je potvrdila iskaz sina kada isti navodi da su ovce već imali 80-ih godina, a iste čuvali pastiri od čega je ona proizvodila skutu i sir. Zbog bolesti bruceloze, navodeći točan datum 10. srpnja 1999. godine, da je 230 ovaca ubijeno pod nadzorom veterinarske inspekcije i policije, nakon toga da se stado ovaca obnovilo, a po dovršetku gradnje staje 1999. godine preselili oko 200 ovaca na tu lokaciju gdje su one bile sve do 2005. ili 2006. godine kada se njezin suprug razbolio i sve prodao. Tužiteljica ističe da je svjedoka UD kao bivšeg načelnika općine predložila za svjedoka jer je upravo on uz tadašnjeg pročelnika MD sugerirao suprugu, zbog pritužbi susjeda na intenzivan miris ovaca (smrad) koje su držali uz kuću, da se one presele izvan mjesta, sugerirajući upravo da sagrade objekat na njihovoj parceli i da će biti svjedoci kao bude trebalo što da je učinjeno sve uz znanje Općine. Tužiteljica tvrdi da je njezin suprug provjeravao parcelu i da se tada govorilo o Zadruzi, no nakon toga je suprug preminuo i u ostavinskoj raspravi predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena, da bi tek nakon toga istraživala zašto to više nije od Jadran-Turista, ni od Zadruge, već se upisala Republika Hrvatska. Tužiteljica navodi da je njezin suprug imao dvije sestre koje su obje preminule i da su obje bile suglasne da njezin suprug gradi i da ih koristi kada su napustile zemlju i tamo preminule. Tvrdi da je njezin svekar platio ljudima s kojim novcem su otputovali u Argentinu, i da joj nije poznato da li je za to dobio potvrdu.

15. Sud je prihvatio iskaze svih svjedoka kao istinite budući su dani uvjerljivo i životno logično, pa im i poklanja vjeru, a ovi dokazi kojima je sud poklonio vjeru i ocijenio ih istinitima nisu kontradiktorni pisanim materijalnim dokazima i jednako su njima vrijedni.

15.1. Na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka utvrđeno je da su samo po njihovom neposrednom saznanju, a najranije razdoblje po kazivanju OD i LD je od početka 60-ih godina, predmetnu nekretninu koristili tužiteljičin suprug i sama tužiteljica, a prije njih otac HD, od kojega je nekretninu tužiteljičin suprug naslijedio 1966. godine. Stoga, samo po kazivanju tih svjedoka, radi se o razdoblju od preko 65 godina dok tužiteljica tvrdi da je riječ o stjecanju kupoprodajom po pok. HD još od 1920. godine, o čemu saznanja ima samo njezin sin ČD po pričanju oca.

16. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti. Dosjelost (usucapio) je stjecanje prava vlasništva tuđe stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme.

16.1. Prema pravilima o dosjelosti (izvornom načinu stjecanja vlasništva nad tuđoj stvari - originarno), kojim je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanjem pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dosjelosti (pravno pravilo iz §1472., Općeg građanskog zakona, čl. 28. st. 4., 5., u svezi čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) i čl. 159. st. 4. u svezi s čl. 129. st. 1. i čl. 114. ZV, u kontinuitetu, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor, samostalni posjed nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, Županije, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalan posjed neprekidno traje 40 godina, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar (čl. 160. st. 2. ZV-a) i da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (čl. 17. st. 1. ZV-a) neovisno o tome koje posjedovne čine je vršio prednik, a koje njegov slijednik i smatraju se poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV-a).

17. Iz navedenih mjerodavnih pravila, za rješenje spora po zahtjevu za utvrđenje stečenog prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, proizlazi da kod izvanredne dosjelosti ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, već da je posjed bio miran s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost i da su tuženici bili dužni dokazati da je posjed tužiteljice i njezinih prednika predmetne nekretnine bio nepošten.

18. Sud je motrišta da su tužiteljica i njezini prednici, prije svega misleći na supruga pok. H i njegova oca HD, bili u mirnom posjedu s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje, o čemu iskazuju saslušani svjedoci navodeći da kroz posljednjih preko 60 godina, predmetnu nekretninu držala u posjedu obitelj ČD nadimka " F", a da se tome nitko nije protivio niti je bilo što prigovarao, imajući u vidu da je stoka koja se vodila na ispašu itekako vidljiva. Kroz svo ovo vrijeme do utuženja samo po kazivanju svjedoka gotovo 65 godine, svi su se oni ponašali kao vlasnici i svoja vlasnička prava manifestirali na očigled sviju, a da tužena nikada kroz vrijeme stjecanja po pravilima o izvanrednoj dosjelosti nije osporila pravo vlasništva predniku tužiteljice. Stoga, tužiteljica i njezini prednici na temelju tih okolnosti osnovano su vjerovali da su vlasnici, zbog čega im se propust da izvrše uvid u zemljišnu knjigu, ne može stavljati na teret, u smislu da su bili nepošteni posjednici kroz vrijeme potrebno za izvorno stjecanje vlasništva predmetne nekretnine po pravilima o izvanrednoj dosjelosti.

19. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a kao temeljene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđeni su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od 10 godina (čl. 159. st. 2. ZV-a), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi 20 godine (čl. 159. st. 3. ZV-a), a, odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a je propisano da je na nekretninama koje se nalaze u vlasništvu RH, županijama i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenim pravnim osobama za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle pošten posjed u trajanju od 40 godina.

20. Prema odredbi čl. 160. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dospjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Identično je u bitnom bilo uređeno i čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi od 01. rujna 1980. godine do 01. siječnja 1997. godine, kada je donesen ZV.

21. Dakle, za stjecanje vlasništva dosjelošću traži se posjed zakonom određene kakvoće, pa s tim u svezi valja imati na umu odredbu čl. 11. i čl. 18. ZV-a kojima je definiran samostalan i pošten posjed.

21.1. Naime, odredbom čl. 11. ZV-a propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj tog prava - samostalni je posjednik. Stavkom 2. istog članka ZV-a propisano je da se posjed smatra samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

21.2. Odredbom čl. 18. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Nadalje je istom odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

22. Dakle, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog osnova naslova. Međutim, nepošteni posjednik naime, onaj koji mora pretpostavljati (koji zna ili iz okolnosti mora znati) da stvar pripada nekom drugom. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, pri čemu tužena tijekom postupka tu predmnijevu nije oborila iako je na njoj bio teret dokaza o protivnom, a sud je na temelju iskazanoga po svjedocima i dostavljenim materijalnim dokazima u spisu zaključio o poštenju posjeda tužiteljice i njezinih prednika na prijepornoj nekretnini.

23. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtjeva ispunjenje naprijed navedenih pretpostavki pa se navedenim činjenično stanje pretvara u pravno.

24. S obzirom na prednje uračunavanje valja navesti kako je odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25. Imajući u vidu odredbu čl. 388. st. 2. ZV valja preispitati pretpostavke propisane zakonom koji je vrijedio do tada odnosno prethodno važećeg (do 01. siječnja 1997. godine), odnosno Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine.

25.1. Odredbama čl. 28. do 30. ZOVO bile su propisane iste pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću jer se zapravo pretpostavke nisu izmijenile ni u pogledu osobe koja dosjeda, stvari ili predmeta dosjedanja, kvalitete posjeda i roka za dosjedanje. Ovdje se radi o izvanrednoj dosjelosti koja se utemeljuje na posjedu koji je samo pošten i koji mora neprekidno trajati zakonom određeno vrijeme odnosno najmanje 20 godina kako ovaj zakon nije propisivao duže rokove.

26. Do 01. rujna 1980. godine primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine kojim je za nekretnine posebnih kategorija vlasnika (države, crkve i slično) bilo propisano stjecanje vlasništva protekom 40 godina po paragrafu 1472. OGZ.

27. U konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno, da je samo u razdoblju od stupanja tužiteljice u posjed prijepora uz supruga po udaji 1961. godine, proteklo 65 godina. No, računajući posjed njezina prednika prije svega i samog supruga koji je uz oca pok. HD već bio u posjedu predmetne nekretnine i prije braka, te uvažavajući činjenicu da je njezin pok. svekar HD rođen 1909. godine i da je životno uvjerljivo kako je moguće već 20-ih godina kupio tu nekretninu od osoba koje su kao i mnoge druge u to vrijeme napuštale zemlju putujući u Argentinu, Ameriku i Australiju, proizlazi a postoji kontinuitet posjedovanja prijepora od preko 100 godina. Međutim, ako se ima u vidu samo okolnost da je pok. H uz oca to već posjedovao 50-ih godina, rok za dosjedanjem je ispunjen već do stupanja na snagu ZV-a, pa se stoga ovdje imaju primijeniti ZOVO.

28. Nije sporno da je čl. 29. ZOVO bilo propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću Nadalje nesporno je i to, da je navedena odredba bila brisana Zakonom o preuzimanju ZOVO (NN 53/91), što znači da se od 08. listopada 1991. godine na stvarima u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, a kako je 01. siječnja 1997. godine stupio na snagu ZV koji je čl. 284. st. 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koja je na dan 08. listopada 1991. godine bila u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava tih nekretnina dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, onda je dana 01. siječnja 1997. godine ostvarena zakonska mogućnost da se posjednici čija je kvaliteta posjeda omogućavala stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prije 08. listopada 1991. godine uračuna u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

29. Naime, na okolnost da se na nekretninama u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama posl.br. Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. godine i posl.br. Rev-158/2017 od 07. svibnja 2019. godine, u kojima je navedeno: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba toga zakona." Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo posebice u onom slučaju kada postoji drugi suprotstavljeni pravni interes trećih osoba.

30. Pored toga, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stavljen je izvan snage čl. 29. ZOVO-a. Nadalje, ZV-om je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999. godine, Ustavni sud RH je ukinuo čl. 388. st. 4. ZV/96.

31. Slijedom navedenog zaključak je ovog suda, da je tužiteljica u ovom postupku dokazala da je uračunavanjem samostalnog i poštenog posjeda njezinih prednika prije svega supruga H od kojega je nekretninu naslijedila, a ovaj od njegova oca HD preminulog 1966. godine, zasigurno od 50-ih godina, od kada je posjed trajao neprekidno da ih nitko u tome nije smetao. Stoga stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i čl. 388. st. 4., on bi stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama, jer se u rok za stjecanje tog prava uračunava i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a s obzirom da je dosjedao i zasigurno od prije 1950. godine da je proteklo daleko više od 40 godina neprekinutog posjeda predmetnih nekretnina, pa bi u tom trenutku i stekli vlasništvo temeljem čl. 159. u svezi s čl. 388. st. 4. ZV cijeneći objavljenu odluku Ustavnog suda RH broj OU I-58/997 od 17. studenoga 1999. godine (NN 137/99), kojom su ukinute odredbe čl. 388. st. 4. ZV (NN 91/96) stupanjem na snagu Zakona o izmjeni i dopuni ZV, čl. 388. st. 4., kojim se i propisalo u odnosu na dosjelost nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu da se ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana i da te odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok, pa je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV prestala važiti 14. prosinca 1999. godine. Kako je na snazi bila odredba koja je omogućavala uračunavanje u rok za stjecanje dosjelošću i vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991. godine, zaključak je ovoga suda da bi u konkretnom slučaju bila primjenjiva kao odredba i time se ostvarile zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću zbog proteklog vremena potrebo za dosjedanje prema čl. 159. ZV.

32. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i Gaši protiv Hrvatske) na koje se na okolnost primjene propisa i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredba, a to je: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Dalje, zapravo kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s time, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes".

33. U presudama Radomilja i dr. te Jakeljić protiv Republike Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999. godine kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda RH što je i izraženo u odluci VS RH broj Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019. godine.

34. S obzirom na to da je tužena Republika Hrvatska ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes treće osobe u smislu citiranih odluka, pa je tužitelj na opisani način uz ispunjenje i ostalih potrebnih pretpostavki, dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. U odnosu na izgrađene objekte 1998. godine odnosno 1999. godine kada su dovršeni na predmetnoj nekretnini nekada u funkciji staje za ovce, valja navesti da je i prije gradnje nekretnina dosjelošću stečena po predniku tužiteljice stoga da je opravdano vjerovao da gradi na svome uz znanje tadašnjeg načelnika Općine Bale saslušanog svjedoka OD. Slijedom navedenog izgrađeni objekti pripadaju vlasniku tog zemljišta, a u konkretnom slučaju to je sada tužiteljica, jer pravni učinci dosjelosti nastupaju čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti.

35. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, s obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici tuženik je dužan naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

35.1. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška sastojećeg od: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tar. br. 32.1. Tarife (100 bodova- 200,00 eura), sastava prijedloga za zabilježbu pokretanja postupka od 26. ožujka 2025. godine Z-4993/2025 temeljem podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora Tar. br. 19.1 (25 bodova - 50,00 eura), sastava tužbe Tar. br. 7.1 Tarife (100 bodova- 200,00 eura), pribavljanja aktivnog zk. izvatka od 04. srpnja 2025. godine po Tbr. 36. Tarife (25 bodova - 50,00 eura), pribavljanja povijesnog zk. izvatka od 04. srpnja 2025. godine po Tbr. 36. Tarife (25 bodova - 50,00 eura), pribavljanje preslike zbirke isprava Z-593/66 po Tar. br. 36. Tarife (25 bodova - 50,00 eura), pribavljanje preslike zbirke isprava Z-671/75 po Tar. br. 36. Tarife (25 bodova - 50,00 eura), pribavljanje preslike zbirke isprava Z-13862/2022 po Tar. br. 36. (25 bodova - 50,00 eura), sastavljanje prijedloga za zabilježbu spora od 04. srpnja 2025. godine temeljem tužbe - Z-10886/2025 po Tbr. 19.1. Tarife (25 bodova - 50,00 eura), sastava podneska od 05. siječnja 2026 po Tbr. 8.1. Tarife (100 bodova - 200,00 eura), pribave aktivnog zk. izvatka od 14. siječnja 2026. godine po Tbr. 36. (25 bodova - 50,00 eura), pribava povijesnog zk. izvatka od 14. siječnja 2026. godine po Tbr. 36. (25 bodova - 50,00 eura), zastupanja na ročišta od 14. siječnja 2026. godine i 07. svibnja 2026. godine po Tbr. 9.1. i 9.7. Tarife (svako po 100 bodova - 200,00 eura), sastava podneska od 14. siječnja 2026. godine po Tbr. 8.4. Tarife (25 bodova - 50,00 eura), zastupanje na ročištu za objavu presude Tbr. 9.3. Tarife (50 bodova - 100,00 eura), uvećano za iznos PDV-a od 400,00 eura (25% od 1.600,00 eura), uz trošak sudskih pristojbi na prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka i za rješenje o prijedlogu za zabilježbu pokretanja postupka Z-4993/2025 (6,64 eura), za prijedlog za zabilježbu spora i za rješenje o prijedlogu za zabilježbu spora Z-10886/2025 (6,64 eura), sudska pristojba na tužbu (50% od 176,05 eura) u iznosu 88,02 eura i sudska pristojba na presudu u iznosu 249,60 eura, sudske pristojbe za presliku zbirke isprava Z-593/66, Z-671/75 i Z-13862/2022 ( ukupno 7,95 eura) te troškove vještačenja i uviđaja u iznosu od 1.000,00 eura.

35.2. Sud je ocijenio osnovanim i potrebnim za vođenje ove parnice sve nastale troškove odnosno ukupno nastao trošak u iznosu od 3.358,85 eura pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i iste je dosudio u cijelosti kao u točki II. izreke ove presude.

U Rovinju, 19. lipnja 2026. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.