Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj 76 P-1743/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Adnanu Omanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka, iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi od 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj ZO dipl. ecc., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10000 Zagreb vlasnik suvlasničkog dijela 55/10000 etažno vlasništvo E-30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 na z. k. č. br. [katastarska čestica] FO ukupne površine 1781 m2 dvorište 1047 m2, garaža 116 m2 i stambena zgrada k.b. 3 od 618 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], uključujući zakonska prava na zajedničkim dijelovima nekretnine temeljem čl. 67. i 68. te čl. 370.st.4. ZVDSP, što je tuženi EO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati u roku 15 dana, u protivnom će njegovo priznanje zamijeniti ova presuda, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Tuženi EO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] je dužan naknaditi tužitelju OO dipl. ecc., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10000 Zagreb trošak parničnog postupka u visini od 7.091,76 EUR (slovima: sedam tisuća devedeset i jedan euro i sedamdeset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III-Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II izreke ove presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su on kao kupac i tuženi kao prodavatelj zaključili predugovor od 12. srpnja 2023. kojim prodavatelj prodaje kupcu garažu u stambeno-poslovnoj građevini u izgradnji na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem građevinske dozvole klasa UP/I-361-03/03- 01/14 ur.br. 2170-85-01-03-07 od 9. travnja 2003. Iz sadržaja isprave da je vidljivo da je tužitelj isplatio tuženom iznos od 10.000,00 Eur pri zaključenju Predugovora. Tužitelj kao kupac i tuženi kao prodavatelj da su sačinili i osobno potpisali ispravu nazivu Potvrda od 3. srpnja 2004. iz koje je vidljivo da je tužitelj isplatio tuženom iznos od 5.000,00 EUR pri njenom zaključenju, slijedom čega prodavatelj potvrđuje da je njemu u cijelosti isplaćena ugovorena kupovnina za garažu koja je definirana kao etaža 55/10000 dijelova zgrade u [adresa] u [adresa]. sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]-etažno vlasništvo k. o. [katastarska općina]-garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16. U postupku obnove zemljišnih knjiga da je naslovni sud u spisu posl.br. Z-31242/2019 izvršio brisanje ranije z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je ista nekretnina upisana kao nova z. k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Garaža da je danas upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnički dio 55/10000 etažno vlasništvo E-30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 na z. k. č. br. [katastarska čestica] FO ukupne površine 1781 m2 dvorište 1047 m2, garaža 116 m2 i stambena zgrada kb. 3 od 618 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao vlasnik je uknjižen tuženi EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Potvrdom od dana 3. srpnja 2004. da se tuženi obvezao tužitelju da sa njime zaključi definitivni ugovor o kupoprodaji garaže u roku od tri godine tj. najkasnije do dana 3. srpnja 2007. Tužitelj je putem iskazanog punomoćnika uputio tuženom dopis od dana 17. siječnja 2020. kojim ga je pozvao na zaključenje definitivnog ugovora o kupoprodaji garaže, ali tuženik je reagirao usmenim odgovorom kojim nije prihvatio zaključenje ugovora. Tužitelj da se nalazi u isključivom posjedu naznačene garaže još od 2003., a riječ je o kvalificiranom posjedu koji je zakonit, istiniti i pošten. Slijedom svega navedenog već je protekao zakonski rok od 10 godina za stjecanje nekretnine dosjelošću, što je još jedan zakonski temelj za tužiteljevo stjecanje vlasništva garaže. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

2.Tuženi u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik da nije sklopio nikakav predugovor o kupnji predmetne nekretnine. To je vidljivo iz samog dokumenta nazvanog predugovor kojeg je tužitelj dostavio u spis. Taj dokument je sa tužiteljem sklopio BO koji nikada nije bio ovlašten zastupati tuženika za prodaju te nekretnine. Tuženik je sa tužiteljem sklopio ugovor o zajmu (preslika u privitku) temeljem kojeg je tužitelj uknjižio hipoteku na predmetnoj nekretnini (a što je i vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka kojeg je dostavio tužitelj.). Kada se pogledaju sve isprave koje postoje u svezi predmetne nekretnine tada je vidljivo kako postoji: predugovor sklopljen između BO i tužitelja u kojem je odavno nastupila zastara zahtjeva za sklapanjem glavnog ugovora kao i bilo kojeg drugog zahtjeva, potvrda tuženika prema kojoj je davno nastupila zastara bilo kakvog zahtjeva, ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i tuženika u kojem je također nastupila zastara zahtjeva za povrat zajma. Stoga tuženik ističe prigovor neosnovanosti i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka.

3 Proveden je dokazni postupak uvidom u Predugovor sklopljen 12.srpnja 2003., u Potvrdu od 3.srpnja 2004. (list 6-7), u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dopis odvjetnika upućen tuženiku od 17.siječnja 2020. (list 12), u Ugovor o zajmu od 27.kolovoza 2009. (list 31-35), te su saslušane stranke (list 132-13).

4.Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je donio prvostupanjsku presudu posl. broja P-1681/2020 od 15. ožujka 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

5.Po žalbi tužitelja Županijski sud z Bjelovaru rješenjem posl. broj Gž- 440/2024 od 19. rujna 2024. ukida prvostupanjsku presudu i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.U obrazloženju ukidnog rješenja navodi se da osnovano tužitelj u žalbi navodi da on tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je upravo on vlasnik konkretne garaže, a što je tuženik dužan priznati, no ne traži od tuženika da mu izda tabularnu ispravu i ne traži od tuženika da trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama te ističe da ima pravni interes i zakonsko prvo da deklaratornom presudom utemeljenom na njegovom deklaratornom tužbenom zahtjevu bude utvrđeno da je upravo tužitelj vlasnik konkretne garaže budući je tuženik bio upisan kao vlasnik iste u trenutku podnošenja tužbe. Tužitelj navodi da ovako postavljenim tužbenim zahtjevom ostvaruje svoje zakonsko pravo iz članka 187. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) da sud utvrdi postojanje pravnog odnosa između njega i tuženika, a glede pitanja vlasništva konkretne garaže, te da ova parnica nema za cilj stjecanje prava vlasništva na garaži, jer se isto sukladno odredbama zakona stječe jedino uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi, pa upravo zbog činjenice da aktualni fiducijarni vlasnik garaže svoj fiducij temelji na formalnom stanju zemljišnih knjiga na dan osnivanja fiducije kada je tuženik još uvijek bio nominalni vlasnik konkretne garaže, tužitelj ima pravni interes i zakonsko pravo da deklaratornom presudom utemeljenom na njegovom deklaratornom tužbenom zahtjevu bude utvrđeno da je upravo tužitelj vlasnik nekretnine, te da je tuženik dužan to priznati.Nadalje se navodi da je točno da se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige, te da tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine u parničnom postupku s uspjehom može biti postavljen samo protiv zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnine. No, s obzirom da tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a ne traži da se tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave i da trpi uknjižbu prava vlasništva ne predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama, te s obzirom da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika u trenutku kada je isti bio upisan u zemljišnim knjigama tvrdeći da je tuženiku isplatio cijenu za predmetnu nekretninu, po ocjeni ovoga suda tužitelj osnovano zahtijeva da se odluči o njegovom deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim traži da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine, a što je tuženik dužan priznati, pa s obzirom na to za sada se ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti zbog prigovora promašene pasivne legitimacije. Međutim, da bi se pravilno odlučilo o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u ovome predmetu potrebno je nedvojbeno utvrditi je li tužitelj upravo s tuženikom zaključio ugovore koji predstavljaju osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, je li upravo tuženiku tužitelj isplatio iznos od 15.000,00 EUR za predmetnu garažu i zbog čega je sastavljen i potpisan ugovor o zajmu od 27. kolovoza 2009., koji je u spis dostavio tuženik. Po ocjeni tog suda za sada da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj upravo s tuženikom dogovarao kupnju predmetne garaže i da je upravo tuženiku isplatio iznos od 15.000,00 EUR za predmetnu garažu. Naime, uvidom u predugovor (list 56. spisa), utvrđeno je da je isti zaključen između BO kao prodavatelja i tužitelja OO kao kupca, dok iz potvrde od 3. srpnja 2004. proizlazi da je kupac ZO prodavatelju AO za predmetne nekretnine isplatio 5.000 EUR. Tužitelj izričito navodi u svome iskazu da SO ne poznaje, a tuženi osporava navode tužbe. S obzirom na sve navedeno, za sada po ocjeni ovoga suda se ne može nedvojbeno utvrditi je li tužitelj upravo tuženiku isplatio cijenu za predmetne nekretnine i jesu li upravo stranke sklapale pravne poslove na temelju kojih bi tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Uvažavajući sve navedeno po ocjeni drugostupanjskog suda, za sada je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.U ponovnom postupku prvostupanjski sud će postupiti po uputama iz rješenja, te će dodatnim saslušanjem stranaka i na temelju već provedenih dokaza nedvojbeno utvrditi je li tužitelj upravo s tuženikom ugovorio kupnju predmetne garaže, tko je u zemljišnim knjigama u tom trenutku bio upisan kao vlasnik nekretnine (predmetnog zemljišta), je li taj ugovor (ako je bio zaključen) raskinut i je li tužitelj upravo tuženiku isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine pa s obzirom na to utvrđenje će donijeti novu odluku o cjelokupnom postavljenom tužbenom zahtjevu utemeljenu na zakonskim odredbama.

6.U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja (list 212 i 213 spisa), izvršen je uvid u vlasnički list (list 217 i 218, 234 do 236 spisa), u ovosudnu presudu P-744/2022 (list 219 do 231 spisa), u povijesni vlasnički list (list 242 do 324 spisa) i u Zapisnik Z-4378/2015/505 od

8. ožujka 2017. (list 326341 spisa).

7.Tuženik uredno pozvan, nije pristupio sudu radi davanja dopunskog iskaza.

8.U ponovljenom postupku tužitelj se očitovao podneskom od 15. travnja 2026 (list 237 do 241 spisa),a tuženik podneskom od 27. prosinca 2024. (list 198 i 199 spisa) i od 1. veljače 2026. (list 214 do 216 spisa).

9.Identifikacija nekretnine nije sporna, kao što nije sporna niti činjenica da je tužitelj u posjedu predmetne garaže od 2004. godine.

10.Tužitelj smatra da je vlasništvo predmetne garaže stekao dosjelošću, dok tuženik osporava da bi na strani tužitelja bile ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva,te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

11.Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je vlasnik stana u čijoj se neposrednoj blizini nalazi predmetna garaža. Htio ju je kupiti i obratio se BO koji je gradio predmetnu garažu u vrijeme dok je garaža bila u izgradnji kao i objekt. Radi se o garaži u nizu. Zaključili su predugovor 12. srpnja 2003., dao mu je 10.000 EUR i obvezao se isplatiti još 5.000 EUR, a taj ugovor je TO potpisao pred njim,a potpisao ga je i tužitelj međutim nije izvršena ovjera na istome. Nakon godinu dana kada je garaža bila gotova BO je došao, dao mu 2 ključa, a on je njemu dao 5.000 EUR i on mu je tada uručio potvrdu od 10. srpnja 2004., Došao je sa gotovom potvrdom koja je bila potpisana po SO no znao je da se radilo o njegovom sinu i nije ništa sumnjao i u dobroj vjeri je potpisao. BO, a što je razvidno i iz te potvrde tražio je da se kupoprodajni ugovor zaključi nakon 3 godine na što je on opet u dobroj vjeri pristao. Niti ta potvrda nije bila ovjerena. Bili su u dobrim odnosima i nije imao razloga sumnjati. BO je sretao nekoliko puta i on je uvijek govorio „bit će“. 2009. se BO njemu obratio i tada mu je donio ovjereni ugovor o zajmu koji je priložen uz odgovor na tužbu i to je bio prvi ugovor koji je bio ovjeren, a koji je potvrđivao da je tužitelj dao taj novac. Te 2009. godine kad mu je donio taj ugovor o zajmu i dalje je tražio prolongaciju sklapanja ugovora i da imaju puno nekretnina koje prodaju, tužitelj je rekao da nema problema,opet u dobroj vjeri, a obzirom na vrijednost njegove nekretnine. I nadalje je bio u posjedu i u posjedu garaže je od 2004. Nikada ga nitko nije tražio da preda posjed garaže. Nakon toga je nazvao BO radi prijenosa i oni su se sastali u "Mileniju", misli da se radilo o 2017. Oboje su donijeli svu dokumentaciju koja je bila jednaka i tada mu je rekao da će mu vratiti 15.000 EUR, a da ugovor neće zaključiti. On da se tada šokirao, angažirao odvjetnika koji je poslao pisani zahtjev odnosno dopis BO i pustio ga je 10 mjeseci smatrajući da će se to riješiti mirnim putem. Komunikacija je dalje išla preko njegovog odvjetnika, a kako BO nije pristao tako je bio prisiljen ustati ovom tužbom. Tuženik je u međuvremenu dok su započeli postupak prodao nekretninu pa je bio prisiljen ustati i drugom tužbom. Smatra da je prevaren i izigran. Tuženika SO ne poznaje, a ne poznaje ni JO i ne zna u kojim su odnosima. Ugovor o zajmu koji mu je dostavljen 2009. i koji je on potpisao predstavljao je garanciju jer je to bio prvi ovjereni ugovor da je dao novac. Na upit zašto je potpisao ugovor o zajmu, a s obzirom na cijeli tijek situacije iskazao je da ga praktički nije ni čitao, vidio je da je unutra iznos od 15.000 EUR i da je ugovor ovjeren i smatrao je da je time verificirano sve ono što su prije potpisali, smatrao je da on time pokazuje svoje poštenje kako tužitelj ne bi ostao „na 2 gola papira“, a sve s obzirom da je u posjedu već 20 godina i da su u garaži njegove stvari. BO ga nije kontaktirao u vezi promjene garaže. Tuženiku SO nikada nije dao zajam od 15.000 EUR, nije ga nikad ni vidio i zadnji novac je dao 2004. kada je dobio 2 ključa od garaže od BO. Niti tuženik SO, a niti JO nisu ga obavijestili da su zaključili sporazum 18.veljače 2021. kojim je JO postao fiducijarni vlasnik garaže. Nikada nije dobio tužbu od SO radi raskida ugovora iz 2003. Pričuvu za predmetnu garažu ne plaća, no nikada ni nije dobio nikakav račun za plaćanje.

12.Dopunski saslušan, tužitelj je u cijelosti ustrajao kod datog iskaza. Smatra da je upravo sa tuženikom zaključio ugovore koji predstavljaju osnov za stjecanje prava vlasništva i da to dokazuje potvrda iz 2004. godine kada je platio 5.000,00 Eura i dobio dva ključa od garaže. Ta potvrda je obuhvatila prvu i zadnju uplatu i smatra da je upravo tuženiku isplatio iznos od 15.000,00 Eura. Tuženik se potvrdom iz 2004. obvezao da će u roku od tri godine sklopiti ugovor,a BO više ništa nije govorio. Tuženika je prvi puta vidio na sudu,a 15.000,00 Eura i daljnjih 5.000,00 Eura da je dao BO. Nije raskidao ugovor o zajmu koji se nalazi u spisu i nije upisao hipoteku na garažu. Nije pokretao sudski postupak i ne zna tko je bio upisan kao vlasnik protekom tri godine. U trenutku izdavanja potvrde iz 2024. mislio je da je tuženik upisan kao vlasnik i da će mu prenijeti vlasništvo kada mu to bude zgodno, budući da mu je tužitelj radio uslugu. Nije sklopio ugovor o kupoprodaji sa tuženikom.

13.Tuženik SO, u svom iskazu navodi da su oni 2003. potpisali predugovor i tada je garaža bila u izgradnji. Garažu su gradili otac i on odnosno on je bio suinvestitor. 2004. kada je garaža bila završena napravili su potvrdu koja je u spisu, predali su tužitelju ključeve i od tada je tužitelj u posjedu predmetne garaže. Tuženik živi u toj ulici na broju 5 od 2012., a prije je bio na broju 3, a tužitelj je od njega udaljen 50 m i poznaje ga te ga zna i sresti. Jednom dok je odlazio po poštu u njegovu zgradu sreo ga je ispred, bio je isfrustriran, negativan s nekom lošom energijom i rekao da ga garaža ne zanima i da želi svoje novce. Govorio je nesuvislo i to je u njemu izazvalo nelagodu. Razgovarao je tada sa ocem i nakon toga 2009. su zaključili ugovor o zajmu, a obzirom da su bili u investicijama i nije imao novaca da mu vrati. Na upit suda zbog čega 2004. kada je novac isplaćen i garaža završena nije zaključen kupoprodajni ugovor odnosno nije izvršen prijenos vlasništva, iskazao je da ne zna, možda tužitelju nije odgovaralo. Na upit da li je tužitelja obavijestio o svom pravnom poslu s JO iskazao je da nije, jer je prije bio negativan, a JO živi na toj adresi i odgovaralo bi mu da ima tu garažu. On je od JO posudio novac i isti je upisan kao fiducijarni vlasnik odnosno fiducijom je osigurao vlasništvo na toj garaži, a u planu mu je da taj novac vrati i ostane vlasnik garaže. JO nije njegov zaposlenik. U daljnjem je rodu s JO.

14.Tužitelj je ovom tužbom ustao 17. prosinca 2020. godine kada je kao vlasnik bio upisan tuženik. Na temelju Ugovora o zajmu od 18. veljače 2021. (Z-5789/21) fiducijarnim vlasnikom upisuje se JO, dok je zabilježba ovog spora zatražena u zemljišnim knjigama 11. listopada 2021. (Z- 32153/21).

15.U ovom su postupku saslušane stranke,a sukladno odredbi članka 264. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje ZPP) sud može sporne činjenice važne za odluku utvrđivati i saslušanjem stranaka. Tako je iz iskaza stranaka utvrđeno da su tuženik i njegov otac BO gradili predmetnu garažu, da su bili suinvestitori, da je zaključen Predugovor 12. srpnja 2003., da je 04. srpnja 2004. tužitelj isplatio preostali dio kupoprodajne cijene i da je od tada u posjedu garaže. Radi se o činjenicama koje su učinjene nespornim.

16.Tužitelj smatra da je vlasništvo stekao dosjelošću.

17.Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Neposredan pravni učinak dosjelosti stjecanje je prava vlasništva one stvari koju se samostalno posjedovalo, kojim se dotadašnja faktična vlast na stvari pretvara u pravnu vlast na njoj – pravo vlasništva. Neminovni posredan učinak stjecanja putem dosjelosti jest da ona osoba koja je do tada bila vlasnik, gubi to svoje dotadašnje pravo vlasništva stvari koju je stekao dosjedatelj. Kod toga se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki. To je prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete, ovisno o tomu radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, da taj posjed traje zakonom određeno vrijeme, da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću .

18.Članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - u daljnjem tekstu ZV) propisuje uvjete za stjecanje vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme,a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19.Dakle, samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

20.Samostalni posjednik kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću pravo vlasništva nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21.S obzirom da je tužitelj u posjedu garaže od 2004. godine,a da je tužbom ustao 17. prosinca 2020. godine, to nije izminuo rok od dvadeset godina, slijedom čega je u ovom postupku potrebno razmotriti pretpostavke za redovnu dosjelost. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 14.02.2019.).

22.Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).

23.Sukladno uputi drugostupanjskog tijela, da bi se pravilno odlučilo o postavljenom tužbenom zahtjevu potrebno je:

- nedvojbeno utvrditi da li je tužitelj upravo sa tuženikom zaključio ugovore koji predstavljaju osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama

- da li je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 15.000,00 EUR za predmetnu garažu

- zbog čega je sastavljen i potpisan ugovor o zajmu od 27. kolovoza 2009.

- tko je u trenutku ugovaranja kupnje predmetne garaže bio u zemljišnim knjigama upis kao vlasnik nekretnine/predmetnog zemljišta i da li je taj ugovor ako je bio zaključen raskinut.

Dakle, potrebno je nedvojbeno utvrditi da li su upravo stranke sklapale pravne poslove na temelju kojih bi tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

24.Dana **.**.2003. BO i tužitelj zaključili su predugovor o kupoprodaji garaže na grč. 1029/41 k. o. [katastarska općina] , površine 13,5 m2 po cijeni od 1.000,00 EUR/m2. U trenutku zaključenja predugovor tužitelj je kao kupac isplatio prodavatelju iznos od 10.000,00 EUR.

25.Dana 3. srpnja 2004. prodavatelj, sada SO potvrđuje da je tužitelj kao kupac isplatio ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 5.000,00 EUR za garažu u suterenu površine 13,18 m2, sagrađena na k. č. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo, označena sa G16,a što iznosi 55/10000 dijelova cijele zgrade.

26.Nekretnina grč. 1029/41 k. o. [katastarska općina] bila je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao šuma površine 1813 m2. Predmetna je nekretnina otpisana iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena DO na ime GO, SO Z, ŠO, ČO, VO, UO E, UO i UO F,a koje uknjižba je izvršena na temelju Ugovora od 5. travnja 2002., pod brojem Z- 1461/02, koji prijedlog za uknjižbu je zaprimljen 10. lipnja 2002.

27.Temeljem Ugovora o kupnji nekretnine od 26. svibnja 2003. predmetna se nekretnina otpisuje iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prenosi u uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. 19. travnja 2004. dio UO prelazi na BO, a temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina dana 23. lipnja 20024. na predmetnoj garaži G-16 kao vlasnik upisuje se tuženik SO.

28.Primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 -ZPP) na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka , ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

29.Nedvojbeno je da su tuženik i njegov otac BO zajedno gradili stambeno poslovnu građevinu na predmetnoj nekretnini grč. 1029/41 k. o. [katastarska općina], sada 1393/1 k. o. [katastarska općina], što svojim iskazom potvrđuje sam tuženik. U trenutku zaključenja Predugovora 12. srpnja 2003. zgrada nije bila izgrađena, građevna dozvola postala je pravomoćna 30. travnja 2003. (spominje se u Predugovoru),a iz vlasničkog lista razvidno je da je akt za uporabu objekta odnosno uporabna dozvola izdana 21. srpnja 2004. Dakle, vlasnički odnosi riješeni su 2004. godine na način da je predmetna garaža upisana kao vlasništvo tuženika i stoga je isti i bio potpisnik Potvrde od 3. srpnja 2004. i u pravu je tužitelj kada smatra da je ugovore koji predstavljaju osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama zaključio sa tuženikom. Upravo ta Potvrda od 3. srpnja 2004. po ocjeni ovog suda predstavlja pravni posao kojim je tuženik kao vlasnik nekretnine potvrdio da je ugovorena kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, preuzeta je obveza zaključenja kupoprodajnog ugovora u roku od tri godine,a što je nedvojbeno bilo na zahtjev prodavatelja odnosno tuženika (tužitelj tvrdi da mu je činio uslugu), kao što je nedvojbeno da je tužitelj od 2004. godine u nesmetanom posjedu predmetne garaže.

30.Stoga ovaj sud cijeni da je tužitelj imao valjani pravni temelj, da je njegov posjed istinit i pošten.

31.Što se tiče Ugovora o zajmu, po svemu proizlazi da bi se radilo o prividnom pravnom poslu koji ne proizvodi pravni učinak. Provedenim je postupkom utvrđeno da između stranaka nije bilo stvarne pozajmice, zajam nije izvršen,a tužitelj je navedeni Ugovor shvatio kao potvrdu da je isplatio novac za kupnju garaže.

32.U prvoj presudi sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da se radi o postupku u kojem kao tuženik mora biti označen vlasnik nekretnine, dakle prihvatio je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika. U ponovljenom postupku treba reći da je tužitelj u međuvremenu ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što bi upućivalo na to da nema više pravni interes da se ova parnica vodi. Pravni interes je procesna pretpostavka za podnošenje deklaratorne tužbe kojom se traži utvrđenje prava vlasništva ili drugog pravnog odnosa.Pravni interes je zahtjev za zaštitom prava ili interesa koji je dovoljno konkretno i vjerovatno da će biti povrijeđen ili ugrožen, te da će pravna zaštita donijeti određenu korist. Dakle, upisom u zemljišne knjige moglo bi se reći da pravni odnos između stranaka više nije neizvjestan. Međutim, u konkretnim okolnostima koje prate odnos između stranaka, ovaj sud prihvaća navode tužitelja kojim opravdava svoj pravni interes i kojim traži meritorno suđenje i u ovom postupku. Naime, tužitelj je nedvojbeno isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, u nesmetanom je posjedu garaže od 2004. godine, prihvatio je odgodu sklapanja kupoprodajnog ugovora na zahtjev tuženika, lakovjerno je potpisao i Ugovor o zajmu smatrajući da mu time tuženik daje potvrdu njegove uplate, da bi nakon sve svega navedenog, nakon što je tužitelj ustao ovom tužbom, isti zaključio ništetni pravni posao kojim je fiducijarno prenio pravo vlasništva na treću osobu.

33.Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti.

34.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članak 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23),sve sukladno priloženom troškovniku.

35.Tužitelju je priznat slijedeći trošak:

sastav tužbe 250 bodova/500,00 € (Tbr.7.1.)

sastav podneska od 15.1.2021. 25 bodova/125,00 €n(Tbr. 8.4.) sastav podneska od 7.5.2021. 250 bodova/500,00 € (Tbr.8.1.) ročište 10.6.2021. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

sastav podneska od 6.6.2022. 250 bodova/500,00 € (Tbr.8.1.) sastav podneska od 27.6.2022. 250 bodova/500,00 € (Tbr.8.1.) sastav podneska od 28.6.2022. 250 bodova/500,00 € (Tbr.8.1.) ročište 6.7.2022. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

sastav podneska od 5.7.2022. 100 bodova/200,00 €(Tbr.8.3.) ročište 7.12.2023. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

ročište 7.2.2024. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

sastav žalbe protiv presude 312,50 bodova/625,00 € (Tbr.10.1.) ročište 6.10.2025. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

ročište 26.1.2026. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

sastav podneska od 15.4.2026. 100 bodova/200,00 €(Tbr.8.3.) pribava povijesnih zk. izvadaka 25 bodova/50,00 € (Tbr.36.1.) sudska pristojba na tužbu 196,00 €

sudska pristojba na presudu 195,76 €.

35.Nije priznat sastav podneska od 10. siječnja 2021. kojim je tužitelj po pozivu suda označio VPS budući je isto pozivom na čl. 186. st. 2. ZPP-a bio dužan naznačiti već u tužbi, pa isto ima pasti na teret stranke. Nije priznat sastav žalbe na rješenje od 2. srpnja 2021. kojim nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe budući sa istom tužitelj nije uspio. Nije priznat sastav prijedloga za izricanje privremene mjere budući isti nije istaknut u ovom postupku.Također nije priznat sastav žalbe protiv rješenja od 25. srpnja 202. kojim je odbijen prijedlog za prekidom postupka budući tužitelj sa istom nije uspio.

U Opatiji 19. lipnja 2026.

S u d a c:

Senka  Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika